Što te nema, što te nema

Najveća ironija u cijeloj ovoj mojoj životnoj tragikomediji jest činjenica da sam H. upoznao ovdje, dok smo živjeli doslovno petsto metara zračne linije jedno od drugoga. Toliko o tome koliko nam je ponekad potreban server u nekoj dalekoj zemlji da shvatimo da nam je sudbina (ili barem jedno ozbiljno poglavlje života) tik iza ugla.

Uplovili smo u bračne vode brzinom svjetlosti i dobili jednu prekrasnu kćer. Nije išlo da budemo zajedno kao par, ali smo ostali najbolji frendovi. Ljudi u našoj okolini često su nas gledali s onim upitnikom iznad glave: „Čekaj, vi ste bivši? Kako vi to…?“

Nikad neću zaboraviti scenu od prije nekih sedam godina. D. je tada bila zaposlena kod mene, zazvoni telefon, javi se H., i nas dvoje krenemo u našu standardnu rundu zafrkancije, podbadanja i smijeha kao da se nismo vidjeli pet minuta, a ne da imamo prošlost iza sebe. Kad sam poklopio, D. me pogledala onako iskreno zbunjeno i rekla: „Nemoguće, ne mogu vjerovati da je to tebi stvarno bivša žena, pa vi se slažete bolje nego pola brakova koje znam.“ Takvi smo mi. Kad prestane ono što nije išlo, ostane ono što vrijedi.

Ali život ne pita za dobru spiku i crni humor kad dođu teški dani. Ovaj tjedan je njezin otac N. napustio ovaj svijet. I bio je sprovod danas.

Morao sam danas biti uz svoju kćer, jer je odrasla uz njega i jer je to njezin djed, njezin oslonac, dio njezinog odrastanja. I plakao sam s njom. I nije me nimalo sram toga. Kad tebi dijete pati, to nije „tuđa tuga koju gledaš sa strane“. Bol moje kćeri boli i mene. Njezine suze su i moje suze – tu nema nikakve filozofije ni glumljenja čvrstog frajera.

Danas nema puno pametnih riječi ni šala na račun vlastite nespretnosti. Samo tišina, zagrljaj, poštovanje prema čovjeku koji je otišao i ona teška knedla u grlu koju svi prepoznamo kad se zatvori jedno poglavlje.

Za današnju glazbenu slušaonicu ide samo jedna stvar: „Što te nema“. Neke pjesme ne služe za pozadinu – one su tu da kažu ono što nam u takvim danima zapne u grlu.

N., počivaj u miru. A mi idemo dalje, korak po korak, čuvajući one koje volimo.

Link

20.11.2026. u 21:23   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar