Captain's .log stardate 02092003

Još jedan dan iza mene... Hm...
Interesantne su mi te veze...ljubomore, nesigurnosti, idiotizmi koje ljudi rade u strahu od sebe samih. Bjeg iz stvarnosti u oblake, gdje sakriju vlastite male svijetove za koje bi dali život da očuvaju...a teško ih je očuvati jer gradnja stvarnih stvari na mašti je u biti polagati beton na temelje od čačkalica, lako se ruši... A osobe koje te vuku dolje za noge, ispadaju najveći neprijatelji... Neće valjda tako zaista biti... Ma neće ;)
Pogled u prošlost uvijek otkriva razloge tih strahova i nesigurnosti... Čega se zapravo toliko bojimo i zašto bježimo u svjetove mašte... Interesantna mi je ova specifična pojava...gdje zapravo djevojka nađe muškarca kojeg poistovjeti sa davno izgubjelim ocem, pa panično pokušava zadržati to što ima jerbo se boji ponovo izgubiti oca... I tako vene....vene... Tone u vlastitoj iluziji... Sreća da postoje mali krilati pomočnici koji vole pomoći i povući za noge...
Svijet se živi na pola puta, ljudi moji... Ne na nebu, ne ukopani u zemlju... Nego točno u sredini...

Točno... Svijet je šarena kugla i sve boje su ravnopravne...

Jeste li crveni? Novac, loše djetinjstvo, nerješeni računi...
Jeste li narančasti? Seks...
Jeste li žuti? Dijete u duši, ego, moč i slično...
Jeste li zeleni? Istinska ljubav...centar bića...
Jeste li svijetlo plavi? Tamo gdje emocije dobivaju izričaj (što na umu, to na drumu)
Jeste li indigo? Intuicija, treće oko...
Ili ste bijela kruna? Spoj sa božanskim...

(onak ugrubo)

Kad riješiš jedno, ideš na sljedeće... Ništa nije ružno, niti manje važno...
A kad riješiš sve... Eh... :)

Šteta samo što živimo u svijetu gdje maleni, krilati pomagači nisu nešto traženi... A šta ćeš...
Kad se počneš penjati po šarenoj ljestvici, počinješ se oslanjati i itekako cijeniti tu pomoč...