Dan četvrti
Nekako mi je uvjerenje da svi mi hodamo po nekom putu... Odnosno grupa ciljeva koja nam je zadana (koju smo si zadali) prije dolaska na ovaj svijet... Zavoje i prepreke si uglavnom sami radimo, dok se ciljevi ne mjenjaju... Mjenja se samo naša slika, sa vremenom ih postajemo svijesni...mjenja se naša potreba kako sazrijevamo kroz život...kad ispunimo jednog, vidimo sljedećeg... (kad otvorimo jedna vrata, tek onda ugledamo sljedeća)...
Neka mi je tužna večer... Razmišljam o nekim stvarima...i znam da moje želje nekako možda nisu u skladu sa onim što bi trebao napraviti... Znate svi sliku kada roditelj dođe sa klincem u dućan, pa mali nešto hoće, a roditelj zna da to nije dobro za njega, pa započne kefanje... Tako slično se svađaju unutarnji klinac i srce...
Možda si radim samo još jedan zavoj...možda si otežavam... Ne, da se ispravim, SIGURNO si otežavam...ali kako protiv toga? Ko da pokušavaš odgurnuti osobu u ogledalu...Sa vremenom sam se naučio gledati što dalje ispred sebe...tako da ne znam... Možda samo podsvjesno biram manje zlo od dva ponuđena...a možda sam si i izabrao potencijalnu budućnost...
Uf, vjerojatno me opet i usamljenost muči... Mislim da sam zato i ovdje...zato pišem ove logove... Jednostavno mi treba mjesto za "istrest" svoje misli... I prijateljica koja mi dođe svako malo...uf, mislim da toga nije niti svjesna, ali kao da mi spašava život... Nisam za gledanje u 4 zida po cijeli dan...vuk samotnjak i tako to...
Društveno sam biće... Lijepo mi je sa njom pričati...lijepo mi je kad je tu...Dođe s klincem, pa krene uživancija... I danas smo nogomet igrali... Uf...čak sam uspio dupe ozljediti jerbo sam nakon 10 godina ne igranja nogometa pokušao napraviti nešto slično škaricama...pa sam srećom sletio dupetom na nježan, meki asfalt...i shvatio sa su Nokijini mobiteli puno čvršći neg kaj 'zgledaju... Oni vriskali od sreće, ja vriskal... Lijepo mi je to...i baš mi je banana kad odu... Uf, već me i stara davi da kaj je sa unukom...da jel bu ona ikada imala unuka...da ona hoće to čuvat, pelene mjenjat i tako to... Privlači me ta misao...s vremenom sve više i više... Tješim ja staru...biti će...
A niš, najbolje da idem krmit... Nadam se da je vama večer nešto veselija, ugodnija... Da niste zamišljeni i zabrinuti...A kakav ja jesam, bum se sutra vrnul, pa bum se sprdal iz svega opet... :)
05.09.2003. u 21:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Tipičan jarac, uvijek traži urotu... :)
Nije strah u pitanju...
Eh...da ispričam cijelu priču, bilo bi puno jasnije...ali ne bi to ovdje... Ovdje samo okviri...
Ali mali krilati pomoćnik veli da bude ok... :)
Autor: Raz0r | 05.09.2003. u 21:37 | opcije
morala sam ti pogledat profil... zaboga pa sa 22 godine bit u takvom filmu??? imam sina i sigurno ga ne bum pitala za unuke prije njegove 30te. enjoy your life, a sve bu ti se već kad tad posložilo :)))))))
Autor: Tanja | 05.09.2003. u 21:58 | opcije
Hej! Pa napisao sam "biti će..." :)))
Jest da mi je lijepa misao, ali nije baš da mi se tak žuri... :)
Treba još dosta toga napraviti prije takve odluke...a od žurbe sam moš glavu razbit...
Autor: Raz0r | 05.09.2003. u 22:01 | opcije
ajd primi se lopate, pa pljuni u šake, jebemti ili obrnuto...ma sa svojim "mozg mozg" filingom ti to skužiš za ajn cvaj..
Autor: mario37ck | 06.09.2003. u 0:13 | opcije
bit ce... jednog dana... kada dodje vrijeme... i onda ces uzivati, potpuno... jer imas otvorenu dusu i ciste osjecaje... sretno :)
Autor: crokoka | 06.09.2003. u 7:56 | opcije