A funny thing...
...hapenned to me on ICQ today :)
Morate mi oprostiti, ali meni su ljudi najinteresantnija pojava na ovom planetu...i činjenica kak svi misle da su tak mudri i neprozirni...uf...
Kad me frendica pita za savjet/mišljenje i ja joj ga velim ( u svezi osjetljive teme), pa nastane muk... I par minuta kasnije mi počnu stizat rečenice tipa "mislim da ti to baš i ne kužiš" i tako to... Yeah, right... A grižnja savjest isijava iz nje van, lice u grču, savjest joj vrišti ko klinjo kad mu rokne sladoled na pod (sve 4 kugle plus čokoladni preljev) i to se čuje jasno i glasno čak i prek ICQ-a...
Al lakše je napravit bedaka iz onog tko pogodi u čem je stvar, kaj ne? :) Tjedan/dva/tri kasnije obično obrnu priču...al eh...cijela situacija mi je uvijek pomalo glupa...
I tak sam već nekak u dilemi dal uopće da dajem savjete ljudima...malo previše pogađam i time pogađam i ljude...a kak sam na trenutke malo i preiskren, samo nadrapam...
Kak sam već jednoj drugoj frendici rekel: kad dobiješ TAK dobru ideju, sjedni na šape i drži dok te ne prođe :D Morat ću početi slušati vlastite savjete...i prestat se dat navuć da budem svačiji dežurni psiholog...
Podsjetilo me to na nešto... Kad sam bil klinac imao sam jednu maaalu susjedu :) I jedan dan ona čopi kišobran, metne ga iza sebe i dođe pred nas...
-"Gdje je kišobran?"
-"Nema kisobana" :D A strši joj po pol metra sa svake strane... Eh...kids will be kids :) And grown-ups will be kids...
23.10.2003. u 21:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar