La vie d'une Francaise

Vec je o tebi bilo reci. Ali, ti si poseban i bice ih za ceo zivot. Kada se svaka nada izgubi, jer sam postavila sebi ono pitanje "cemu sve to?", ti zoves. A glas je jedino opipljivo, jedino sto mi daljina dozvoljava da "dotknem". "Ti si mene mozda zaboravila, ali ja tebe nisam." Tu si se prevario. Samo se opet stitim. Ali kada to dodje od tebe, sve postane zivo i brisu se sumnje. Kazem "ca va", a znam istog trena da lazem, i da u stvari mislim "sada je bolje", jer nisam pala u zaborav, jer mislis i rusis moj pesimizam da necemo "biti", jer daljina udaljava...Sada je bolje jer znam da si "tu"...Mon "un metchre quathre-vingt tchreize"! :)

Moja su iskustva ipak duža nego tvoja, ta peta mi je decenija života. ( mada se osiječam kao da sam tek na početku i kad mi netko kaže " ženska glavo izgledaš onoliko koliko ti je zaista" ja se čudim, jer osiječam se mnogo mlađe) pa nemoj mi "zamjeriti" samo želim da budeš ok. ŽELIM
da se potrudiš i djelić sebe ostaviš samo za sebe. Budi iskrena, voli, pa ipak uvijek taj djelić ostavi samo za sebe.