Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Želim da bude miran.. u dubokoj tišini tamnih šuma.. gdje po koja prica krikne i vjetar pokrene lišće.. želim da bude miran.. moj grob.

ne tvoj...neka to bude grob svih loših uspomena...

• Svi su mrtvi dobri, i na svakom grobu može procvjetati ruža. ..Ivan Raus

ovu pjesmu sam napisala kad mi je bilo 12 godina :)

Kako ti to padne na pamet, ne razmišljaj o njem, uvijek kažem sve mi jedno gdje ću bit kad me više neće biti.

...i što tako dugo čekaš.???..preseravanje koje ne prolazi

pa sjetila sam se te prve pjesme u svom životu.. preozbiljna za curicu od 12 godina :) bok, "žujka..", dugo te nije bilo :)

djeca o svačem razmišljaju, čak i ova od 6g. , da ne povjeruješ;)

mama mi je rekla: "otkud ti to?"... šutjela sam... to je bila 1. pjesma... poslije su se samo nizale.. :)

oko grobova tvoijeh bit će mir, tišina. presijecana samo zavijanjem vukova...

"dixsi.." :) oko mojih grobova je uvijek mir.. jedino možda zapalim jednog i to slučajno kao 25.10.2008. :) čudim se da me uprava Gradskih groblja nije zaustavila na izlazu :)

i reče jedan znanac na samrti.... najteže mi kad pomislim da će te vi otić na janjetinu, a mene ostavit tamo u onoj rupetini... :)

"istima..", a jesi ga posolio :)

• Smrt je kao točka na kraju rečenice. Nije važno koliko je rečenica duga već dali je imala smisla.

"smrt je najjači udarac-- zato su ga ostavili za kraj"... Castaneda...

• Umrijeti, to znači prijeći na stranu jačega!

umrijeti, dušo draga, ne znači umrijeti.. samo nestaneš iz ove inkarnacije... ništa više... vraćaš se u drugoj... sva sreća da zaboraviš što si bio i kakav si bio u ovoj (ako je bilo loše) :) whatever :)

ma baš je to zgodno. Umreš.... i nije te briga tko će vratiti kredite :)

• Nije lako živjeti poslije smrti. Ponekad treba na to utrošiti cio život. S. J. Lec

:) "lanc..", please.. daj nekaj svoje :)

S 12 godina si bila premlada da bi razmišljala o smrti, trebala si razmišljati o životu. Ja to nebi nazvao, ' preozbiljno' nego 'nezrelo'. Ne mislim te uvrijediti.

pa i ne možeš uvrijediti dijete od 12 godina.. ali to mi je bila prva pjesma... druga je bila "rastanak uvijek boli", a treća "noć" :) znam ih sve 3 napamet, i nijednu više... :) bila sam jako ozbiljna kao dijete.. možda zato jer sam jedino dijete, odrastalo u samoći i osamljenosti i živjela sam u svom svijetu.. :)

..Ozbiljno dijete. Trebalo bi biti obrnuto, odrasli bi trebali biti ko djeca, tj. imati dječja srca. Nadam se da ti je to bilo samo neko prijelazno razdoblje.

pa i nije... dugo sam tako bila sama i osamljena... roditelji su imali takav posao da su me stalno ostavljali samu.. zato znam živjeti sama... sa sobom ... ali nikad bez nečeg živog u sebi ili oko sebe :) (kućni ljubimac-ljubimica).. bio je Deni, bila je Lorki, sad je Šuška... osoba sam koja može biti sama i osamljena.. nije mi teško.. u svemu tome uvijek sam nalazila neki svoj izraz sebe.. neki izlaz iz te - tzv. naizgled nemoguće situacije.... :) naučila sam da se za sve trebaš izboriti i ... čekati strpljivo ono što treba doći... tako je i bilo :)

12g. je pubertet, pa ak si na taj naćin prošla tu fazu NEMA "vidljive" štete:-)
Sad si "djete":::)))))))

:) sa 12g. sam stekla i najbolju prijateljicu ... mama mi je postala najbolja frendica... i od tada nikad više takve prijateljice nema... zato uvijek u partneru imam najboljeg frenda :)

Ima ima Shad, samo se još niste srele:-)

Ljudi velikih sposobnosti mogu uvijek podnašati samoću. To te je samo ojačalo.
Možda je to i pravi način da se steknu dobri prijatelji. Samoća te ne može razočarati kao prijatelj.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr