Mic, mic...

...iako u kući nemaš bogzna što za skuhati, ali...kod mene se uvijek nađe fino maslinovo ulje, luk, koji sasjeckam i zdinstam u većoj tavi dok ne požuti i postane sasvim mekan, onda nađem veliku konzervu pelata San Marzano u mojoj pantry (smočnica), koje onako rukom izgnječim i spustim na luk i sve zajedno još zdinstam.
Kad se sjedine okusi, stavim sol i papar, dodam 2-3 velike žlice sjeckanih smeđih maslina (i to mi se uvijek nađe doma) pa još malo prokrčkam. Kućom se već šire divni mirisi, iako je rano.

U međuvremenu skuham raviole (ovo sam slučajno imala, ali da nisam to, skuhala bih neku dugačku pastu, isto bi bilo fino) u slanoj vodi, ne predugo, jer oni su praktički polugotovi, preselim na šugo od rajčice i maslina, lagano promiješam i serviram s ribanim parmezanom.

Žao mi je Kult Plave Kamenice, ovo je bolje nego u Michelin restoranu s fucking zvjezdicama!

Oh već sam gladna, a tek je prošlo 7 am...

početkom mjeseca sam bio tjedan dana u Rimu.
znaš šta
oduševljen sam talijanskom kuhinjom

u većini restorana rade vlastitu pastu

a šugo kuhaju po 3,4 sata

i fakat ima razlike.
koliko god da kvalitetnu konzervu poma kupim, kad radim doma, ne ispadne tako dobro

i paz iznenađenja. Rim je jeftiniji od Zagreba

Ako sjedneš u restoran koji je baš u sred nekog minglanja, cuga je skuplja. Ako odabereš nešto desetak metara dalje, osjeti se razlika u cijeni
A ona klasična klopa, pizze i tjestenine su svuda vrh

Živjela sam 9 godina u Italiji, 6 godina u Toscani, 1 godinu na jugu Italije i 2 godine u Milanu...ovo što je tu sam napravila u praznoj kući, nikakve konkretne hrane nije bilo, ali kod mene uvijek ima...u slučaju neke nepogode, mogu mjesecima preživjeti

Fly, nije čudo da je talijanska hrana popularna u svijetu, jedino ovo, što serviraju po 'talijanskim' restoranima u Americi nije to...ali sve više je autentično...naročito u velikim američkim gradovima...

za usporedbu: u Zg su kvalitetne pizze od 10-15€
one od zero-zero brašna i sl
tamo su pod normalno 7-10€
a ako sjediš napr na Piazza Navona, platiš ju 12
a tijesto i umak savršeni

Za Amerikance imaju naljepnice po vratima restorana:
"Tomato sauce is not ketchup"

:))

Talijanska je kuhinja jednostavna, Ameri to ne razumiju, stavljaju po desetak začina koji nemaju veze s ničim...

Znaš šta je još novo u Italiji?
Sad svuda dobiješ fiskalizirani račun
I konobar ti objasni svaku stavku sa računa.
Kad se sjetim kako je to prije bilo.. :))

Ja sam i inače ljubitelj mediteranske i talijanske kuhinje
Fakat su majstori u kombiniranju okusa
i začina
i jako paze na redoslijed kad se napr dodaje vino, kad bosiljak, kad češnjak
ni to nije bezveze

Sjećam se prvih pizza u Zagrebu, tam jedno mjesto u Dežmanovom prolazu, mislim kraj '60-ih i početak '70-ih, tamo smo vikali da nam stave više kečapa, haha...loša vremena za pizzu, ali dobra za mene, jer sam bila još cura...

ja sam u svijet pizze ušao u Dvojci
radili su pizze iz krušne peći
Godinama im nitko nije bio ravan

Oni su prvi počeli s računima, sjećam se, još sam tamo živjela '90-ih godina, već je bilo strogo s računima, istovremeno u Hrvatskoj...mamma mia

Dvojka nije bila baš originalna talijanska pizza
I tijesto radili čudno
Ali pekli u krušnoj peći
i radili ogromne pizze
što je za nekoga tko je tad mogao vola pojest bilo presudno :)

fuck you
sad sam ogladnio od ove priče :)

idem si nešto nabrzaka
bye

Haha, ja sam isto, napravila sam si sendvič s puno sira, šunke i salame, sve sam to stavila u paninni maker, toastirala i prerezala, sir se cijedio kao iz p....

Sad mi došlo na pamet što volim najviše...gnocchi ai quattro formaggi...jao majko moja, napravim bechamel s četiri sira, mora biti gorgonzola, mozzarella i ostala dva po izboru...staviti kuhane njoke u keramički oval, preliti sa sosom, posuti s parmezanom ili pecorinom i zapeći u pećnici, to sam najbolje jela u Milanu.

Njoke sam radila sama...nekada, pun stol, negdje imam i slike, mali njoki ručno rađeni s rupicama od ribeža, kad bi ih imala previše, onda bi ih (hi) zamrzula i u vrećicu, kad zatreba

Ja nemam recept za njoke, ide otprilike, taj omjer, 700 gr kuhanog krumpira zdruzganog s vilicom, oko 300 g brašna, 1 cijelo jaje, sol, malo naribanog muškatnog oraščića, zamijesim i radim kobasice od tijesta, režem komadiće koje palcem valjam po pobrašnjenom ribežu da dobiju onu finu udubinu, kad se skuhaju, šugo još bolje upija.
Mora se brzo raditi, jer ako se ohladi i čeka, tijesto se počne lijepiti. Naravno u toku izrade, dodaje se malo brašna, ne previše, jer od previše brašna njoki postaju tvrdi.

Nadam se da ne trebam naglasiti da se njoki kao i sva ostala pasta kuhaju u slanoj vodi. Bez ulja i kojekakvih štosova.
Njoki su vrlo brzo gotovi, čim isplivaju na površinu, vade se...odmah im dodam dio šuga, promiješam, da se ne osuše...

sad kad sam papnuo, a prije pižolota, mogu opet malo na zapiš sa hranom :))

kad radim njoke, angažiram svoju drnčadiju.
zika do daske, ćaća maznuo rakijicu, djeca one svoje otrove koje piju
i krene manufaktura
i pokazalo mi se da mi njoki budu ukusniji ako su barem 1 dan proveli u zamrzivaču
nego da ih kuham odmah

kad bude gotovo, ćaća ode pajkit, a djeca moraju spremat kužinu
(#koihjebe, nije ni meni kao djetetu bilo oprošteno)

tijesto za pizzu isto kurcu ne valja ako ne odleži u fridžu bar dan.

i tu sam s vremenom uveo neke novotarije.
kad radim pizzu, u rub srolam nekog sira. pospem malo češnjaka u prahu i polijem maslinovim uljem.
kad je pizza gotova, bude tuča za okrajke
a ne da se to ostavlja po tanjurima

Pa jasno, zašto smo radili djecu nego da crnče, jel' tak...haha, nije baš tak al' nema veze :)

kad nemam dobre pome za šugo, napravim si "bijelu pizzu"
brza verzija je ili grčki jogurt ili onaj islandski skyr
a kad ne znam šta ću s vremenom, napravim si bešamel
muškatni obavezno
na maslacu
a gore po pizzi trpam svega
luka, poriluka, tune
svašta ide na bijelu

ja svojoj djeci kažem da mi daju dobar razlog zašto bih ja pospremao i nema frke. ja ću

bome, nekad znaju bit kreativni

al uvijek im začinim:
ako ćete vlastitoj djeci povlađivati, napravit ćete od njih debile.
pa odem pajkit snom pravednika :)

djeca u biti vole radit
samo ako je to grupni rad
da se osjećaju korisno i da su dio čopora gdje svak ima svoje zaduženje
ako ih se uprti, to im smeta naravno
ako ih se pusti "lišo" i da ih netko služi, kako rekoh eto debila

Moja djeca su 46 i 41...što je bilo - bilo je, haha, sad one meni naređuju

jbg, ti si se na vrijeme reproducirala.
ja sam dugo trenirao na playback :)

Pa baš i ne rano, imala sam 29 s prvom, one marriage and 5 years later, s 34 drugu...ne baš rano, a i baka postala kasno, sa 66...kasnokasnilac

meni bilo 40 kad se rodilo mlađe dijete
bome, djeca se sama igrala legićima
ćaći je to već postalo naporno :)

i djeca imala zabranu svih igračaka u koje idu baterije.
da ne bi slučajno šta proizvelo one iritantne zvukove

a u igrama tipa Pictionary, Cluedo, Trivia, razvaljuju

Nego, čitam ti opet onaj recept gore.
Fali ti nešto za slatki balans
Tipa suha smokva
Ili pekmez od mandarine/narandže
možeš čak i bademe na sitno
naravno, to tek tako da se osjeti, ne pretjerat pa dobit kineski slatko/kiseli umak

talijanska kuhinja je divna baš zato što je jednostavna
a ta jednostavnost je nastala zbog siromaštva
a koliko god da su bili siromašni, uvijek su imali mas.ulja, češnjaka, bosiljka, badema, grožđa
sastojci su po cijeloj Italiji isti
razlikuju se po načinu pripreme samo

a kad čovjek savlada neke osnove, samo ga vlastita kreativnost ograničava u kombiniranju

na pr:
češnjak možeš narezat i odmah u lonac/tavu
ali možeš ga narezat, ostavit na zraku sat vremena da se oslobodi što više alicina
a možeš ga i u alu foliji 20min grijat u rerni nakon što si mu odrezao vrh i tu nalio malo ulja, pa ga onda doslovce iscijediš u ono što kuhaš
jedan začin/dodatak a puno različitih okusa

najobičnija jaja moš frigat tako da ispadnu okusom drugačija
tipa, na najmanjem mogućem plinu
da se peku 15min
umjesto minutu
čuda od začina tu možeš dodat

a tek kad se zaigraš sa ribanim ili krumpirom na ploške
pa umjesto kapule zapečeš malo poriluka
ugl, za pola eura složiš marendu bogovsku

Ovo s češnjakom je fascinantno, kad ga spečeš i onak stisneš, a svi česni izlete van...

Meni je super, sad kad spominješ poriluk, Kiš od poriluka sa špekom, tijesto onak normalno prhko, samo se stisne u oblik, špek se propeče da izgubi malo masnoće i postane crunchy, poriluk rezan na krugove prodinsta se lagano da malo omekšai to se poslaže po prhkom tijestu, zalije s jajima i mlijekom kao za rožatu samo slano, stavi se peći, koje predjelo, za prste polizat!

Kad si kod plina, ja ne koristim plin, ne da mi se čistit, a i pomalo ga se bojim, iako sam odrasla s plinom i svugdje sam ga imala, ali ja koristim staklokeramiku, induction...joj fantazija, i pronašla sam posebnu ploču koja se tako lako čisti, da je i dan danas nakon 10 godina, kao nova, sjajna, glatka...nemreš to s plinom, nikad...dobro, plin ima svoje prednosti, ali induction je budućnost...ma ne moja, ja slabo imam budućnosti, haha

ma zajebao se kad sam prošli put kupio stan i uređivao kuhinju.
ono, gradski plin i cijev provedena u kuhinju
mislim se, stalno nešto kužinam u woku, naravno da ću plin
i kao neću plinsku ploču, nego ću baš samostojeći šporet
potrudio se nać metalik sivi da mi paše uz takvu kuhinju
i još mi uspjelo nać da je gore emajliran
da mogu žicom strugat tragove kuhanja
a od plina se tako sve zamasti #pizdamumaterina
zidovi masni

preselio se nadavno na drugu adresu
sad ću ovdje novu kuhinju složit
indukcija obaveznoo
a plinski rešo ide u vrt
u vrtu će se radit wok
kuhat sarma
ajvar
i tako..
roštilj će bit na struju
jebeš više drva i ćumur :)
ionako mi je meso 100x bolje kad ga radim na gusanoj ploči
a ribu na gradelama radim samo u Dalmaciji
ovdje mi nije gušt
dakle, struja je novo crno. must have :)

Znači, nisam luda...mislim, luđak vjerojatno ne zna da je lud...sa staklenom pločom ima malo više pažnje, i wok moraš imati onaj podložak, ali ostalo, brzina, čistoća, ma ne da se mjeriti...da sigurnost...ne moram isključiti, samo se isključi kada nema rajngle na njemu, samo odeš, nema straha zaboravit ću isključiti...

svašta znam zaboravit :)
ali isključit plin nakon kuhanja nisam još nikad

stignem još

ovih dana šmekam koju ću bravu za vrata kupit
dosta mi više šokova jesam li izašao ispred kuće s ključem ili ne
pa važem hoću li na otisak prsta, ili na šifru, ili na otvaranje mobitelom/satom
ili na face recognition

uglavnom, ključu je odzvonilo :)

Ja sam staromodna, držim rezerni ključ vani, na jednom mjestu (mala tajna, bojim se da i ja ne zaboravim, malo je zahrđao, ali što je to u usporedbi sa biti vani zaključan...

mada, najjednostavnije je stavit bravu koja ima kvaku i izvana
šta se ima zaključavat koji kurac
ako tko nepozvan uđe kad sam ja doma ima veliku šansu da ga zarobim i da mi čisti po kući bar mjesec dana
fino ga lancem vežem za radijator tamo gdje čisti taj dan

a ako uleti kad me nema doma, nek nosi šta hoće, samo nek ne priča okolo da nije bilo ničeg za maznut
sramota je :)

ali ako mi pojede iz lonca ono što mi je nakon ručka ostalo za večeru...
eeeee
onda ga ganjam
#JoeyDoesn'tShareFood

Ove ovdje brave su malo drugačije nego naše, ovako nekako izgleda i moja:

https://www.lowes.com/pd/Grip-Tight-Tools-Stainless-Steel-Single-Cylinder-D
eadbolt-Combined-Door-Knob/5001463803

točno takva kod mene na vratima
velim ti, mijenjam ju u hightech tehnologiju, da mi otvara vrata na sliku ili glas
ili idem na tehnologiju kamenog doba
stisneš rukom kvaku dolje, moš i nogom ako su ti pune ruke
ovo lupanje po džepu svaki put kad izadjem mi ide nakurac

https://elocksecurity.com/product/3d-face-recognition-camera-smart-door-loc
k-es229f-camera-smart-door-lock-es229f


ovako nešto
i još ti na mobitel dođe info kad netko uđe u zonu prepoznavanja
( da znaš tko ti pojeo tjesteninu iz lonca)

Neću da mi išta dolazi na mobitel...mrzim to :)

Jedva čekam da mi se blog makne s prve stranice, jer mi se jede već od ranog jutra (ja imam 6 sati manje od vas)...ali to sam ja (bila) koja se brine o hrani...