Bijela Ruža

Dugo vremena osjecam se dobro, nemam nikakvih problema i zivim jedan harmonican zivot..
Nisam jos postala sveta una ( tako nemojte se cuditi za neke moje rijeci i postupke ovdje, sve to ide pod bloski zivot) ali na dobrom sam putu, danas sam bolja nego jucer..
Imam toleranciju za mnogo toga do neke moje granice. Nisam osoba lako uvredljiva i nemam kratak fitilj
U realnom zivotu prosla sam pakao, pravi pravcati pakao ali i raj.
Ovo ovdje na blogu dozivljavam kao jednu dodatnu zivotnu skolu.
Znam da nisam svima po volji, nije to moj problem.
Nemoguce je biti uvijek 100% u najboljem smislu, samo sam zivo bice i nista drugo, napravim greske ali trudim se neponavljati ih.
Tako je i u realnom zivotu, rijetke greske sam ponavljala.
U ovim godinama prosla sam sve i svasta.
Sjecam se prvog susreta ovdje s migracijom, kad sam odgovorila na pitanja, osoba koja je radila taj prvi intervju je rekla tumacu “da je ona sve to prosla, ne bih ni bila ovdje”. Tumac nije htjeo prevesti ali na moju traznju i rasparavu s njim ucino je to.
Pogledala sam tu zenu i pomislila, kako je neprofesionalna.
I bas je neki slabic kad bi dozvolila tome da je slomi.
Mene to nije uspjelo, samo me jos vise ojacalo.
Ta prica bila je vezana samo za moj put do Svedske i ratno vrijeme.
Da je sve znala sto sam do tada dozivjela u drugim situacijama ne bih mogla doci do sebe od cudjenja nikada, sta sve covjek moze dozivjeti i prezivjeti.
Mene je dva puta u zivotu odvezlo auto hitne pomoci pod sirenama do bolnice.
Dva puta u zivotu sam osjetila kako izgleda otici dok su lijecnici borili se za moj zivot i zivot moga tek rodjenog djeteta..I po nalazu doktor je rekao da sam trebala biti mrtva.Trebala ali ja sam prezivjela.
Pri odlasku iz rodnog grada, osjetila sam kako izgleda kad ti vojnik hoce oduzeti zivot, nije se dogodilo zahvaljuci “njegovom” covjeku koji je za dobre novce prevezao mene i dijete na sigurnije mjesto.
Znam kako izgleda dosta toga, znam kako izgleda kad se boris za ono sto zelis ostvariti. Znam jos dosta toga ali znam da ne znam sve sto se moze dogoditi.
U svemu tome sto sam prosla, znam sta mi je pomoglo da prezivim i da budem ovo sto jesam COVJEK u pravom smislu te rijeci.
Meni ovdje na blogu pomogli su ljudi koji su mi dali par savjeta kad sam tek dosla, bili su iskusniji i procitali su me odlicno. Uz moj put ovdje, meni je to pomoglo.
Kroz sve sto sam prosla moj sistem vrijednosti zivljenja postao je vrijedan i dosljedna sam mu.
Nisam sveta una, nisam savrsena i sve moje greske kad bi drugi imali ovaj svijet bio bi raj na zemlji. Nije ovo visoko misljenje o meni, ovo je objektivno i realno uz dokaze koje imam.
Volim da cujem lijepo misljenje drugih o meni ali i ono lose. Moja istina o meni i istina drugih su dva razlicita pojma. I tako je kod vecine. Ja mijenjam ono s cime nisam zadovoljna. Svaki dan nova sam osoba koja ima mogucnosti za dosta toga.
Ovdje na blogu, prestala sam se cuditi za dosta toga. Nemam ili ne zelim trositi vrijeme da citam sve i sviju, kroz objave i komentare, najcesce posmatram i kad nesto napisem, to su moje trenutne misli koje dijelim ovdje.

Ovdje sam dobila mnoge lose etikete, koje su spaljene ali dobila sam dosta lijepih rijeci i to cuvam.
Nikada, bas nikada, nisam imala zle namjere ovdje kroz komentare, nesporazumi u komunikaciji se dogadjaju, kad sam osjetila da se trebam ispricati to sam i ucinila. Imam vas dragih i simpaticnih ovdje, ostali su tu da se vidi razlika i da se zna kakvih sve osoba ima ovdje.
Svi smo sebi najbolji, tako i treba biti. S kim se moze razmijeniti rijeci dobro je s kim ne moze opet je dobro.
Dobrom covjeku se tesko prasta, dobar je bio godinama i na nekoj maloj “gresci” mnogi zaboravljaju to dobro. Znam da uvijek u svemu gledam dobro i pronadjem to, najcesce. Da nisam takva bila, zaista ne bih sve prezivjela, bila ovdje gdje jesam i oprostila ogromne greske drugih ali i neke svoje.
Meni je to dalo mir, blazeni mir dusi mojoj koja me vodila i vodi.
Moj svijet nema granica, mene se ne moze staviti u neki ram, lebdim i tu sam gdje zelim biti. Sve sto radim je moja dobra volja i iz ljubavi.
Moje strahove pobijedila sam mnogo puta. Padala sam i podizala sam se. Sada cvrsto stojim s nogama na zemlji, svjesna da je zivot nepredvidiv. Odradila sam dosta toga, sada sam u mojoj mirnoj luci.
Zahvalna na svemu jer sve je bilo potrebno da postanem osoba koja jesam. Zadovoljna sam. Volim i voljena sam. Dovoljno za jedan sretan zivot koji je najveci dar i lijep je. Prolazno je sve, pa i mi ljudi, to mi nije tesko prihvatiti kao i sve ostalo u zivotu.

https://www.youtube.com/watch?v=Mt2TlX_17-c&list=RDMt2TlX_17-c&start_radio=
1


Marija Serifovic-Drugacija

Danas me ovdje na pvt docekala predivna poruka. Zahvalna sam i osjecam se jos bolje :)

go una...go

djuro :-)

Samo naprijed Una..........

Na blogu se držim samo jedne uzrečice......

A ta glasi

Psi laju, karavane prolaze..........

Patricia :)

Da, ta izreka kaze dosta.

Jedan pas laje zbog necega a ostali kad cudnu tog jednog, to sam negdje procitala :)

;))

;-))

Ono kaj čemu sam svjedočila na jednom blogu, gdje zaista ali zaista nije bilo nikakve tvoje krivnje, osupnulo me
...........................................................................
...........................................................................
.............................

Ipak, znaj da svatko ima svoju pamet, da prosudi, tko je u pravu, a tko je manipulativan i podao

Al kako siješ tako i žanješ.........

Još jedna poslovica .........

Isto, vrlo primjenljiva za blog, isto kao i za život.........

Bijelo cvijeće, prekrasna slika.........hvala

Uživaj u danu Una :)

Predugo sam ovdje i svasta sam dozivjela i prezivjela, sve su to sitnice za koje se uhvate pojedinci iz svojih razloga i zasto je tako trebali bi dati sebi odgovor. Ja necu da pogadjam, mada znam o cemu se radi u vecini slucajeva.

Tako je svima nama data je pamet i razum

Patricia, hvala tebi na svemu, uzivaj i zelim ti ugodnu nedjelju :)

Hvala, također ;))

Molim lijepo, hvala tebi :)

Ruže cvitaju,
za koga, one ne pitaju.

Pasi laju,
jer cure ne daju.

I tako dalje i bliže isto,
Jarcu staromu ništa nije bistro, e.

Jaro :)