Svakodnevni izljev gluposti

Mozda cu naici na osudu kad iznesem svoje misljenje za ovu temu, a mozda ce se neki i samnom sloziti...

Sjecam se prvi put kad sam cula izreku " Sto ne dobivas u kuci, trazis van nje" i to mi se nekako urezalo.

Kada si mlad, pomalo i neiskvaren, zaljubis se, vjencas se, dodju djeca i sve se pocinje oko njih vrtiti, postanu ti centar svijeta.
Pomalo sve drugo pada u drugi plan, partner, krevet,brak.., pa i ti sam sebi postanes, pa ajmo reci na jednu ruku nebitan ... Sebe stavljas na posljednje mjesto, sve drugo ti je bitnije...

U vecini slucajeva ponestane strasti nakon odredjenih godina braka... Tko kaze da nije tako, laze...
I sto se onda dogadja? Odlazak u susjedov vrt, jer zna se da je voce iz tudjeg vrta uvijek sladje ( poznato jos od davnina).

E sada...Sto kada se dogodi prevara, unatoc tome sto i ti svoga partnera volis kao od prvog dana?
Kada je ljubav i dalje tu, pa mogu je poistovjetiti i sa nekom vrstom navike, a nestane strasti?

Imas sreden zivot, djecu, financijski si neovisan....ali fali ono nesto... Ono da ti zatrese tlo pod nogama, onaj osjecaj da se ponovo osjetis ziv.. Sta onda?
Razgovor sa partenerom? Uvesti neke novosti u krevet? A sto ako ni to ne pomogne?

Ja osobno u ovom gore napisanom slucaju, prevaru smatram opravdanom... Kada si sve pokusao, ali ne ide... nema pomaka,.. I onda naidjes na nekog s kim bi mogao ostvariti tako nesto,,,, Treba li poslije toga imati osjecaj krivnje, kad znas da si sve pokusao da "uskrsnes" svoj brak? Ili jednostavno se prepustiti i udovoljiti sebi, pa makar i prevarom?

Sve je stvar dogovora! Postoje otvoreni brakovi!

Blog prije, pa ovaj! Što si otišla u "štetu"? :-)

Kupi mužu epimen!

Nisam Tarzane :)

Izolacija radi svoje ;)

To ti je tako! Najbolje o tome ne razmišljati! Čim mi padne takva misao se izbičujem!

Izbicujem

:)

To ti je kao slatko-kiselo juha kod Kineza.
Htjela bi još ali nije preporučeno.

:)

..da
sve sto je dobro ima svoju manu.

Ovde ću se osvrnuti na tri stvari.
Prva je da ne trebamo zbog djece zanemariti
partnera i odnos s njim.Djeca nas trebaju još
više zbližiti.
Druga stvar,iako je istina da strasti ponestaje
neće je u potpunosti nestati.Na nama je hoćemo
li se zadovoljiti s tim što je ostalo ili ne.
Treće,prevara ili ne.
Čemu osjećaj krivnje,ako misliš da je prevara
opravdana,jer si sve pokušao da ne moraš
to uraditi.Samo se zapitamo,bili nam bilo
svejedno da nas partner prevari.Ukoliko je
odgovor da prevarimo.

Hm...sverica....
Lako je pustiti pipke...
Treba imati hrabrosti početi novi
život...
No lakše je varati...
Naročito kad je sređen život..
Ne osuđujem...
No nije to uredu...
Ja moju bivšu nisam nikad prevario...
A imao sam i preveć prilika...
Nego smo se razišli ..
Bez svađe...
Svak sebi...
I dalje smo ostali dobri..

Prvo se pitati - a kako je mom partneru sa mnom? Možda se je on ohladio jer mu idemo na živce zbog xy. Ako ti je ok da tebe tvoj suprug prevari iz istih razloga, onda udri! Ja bih ipak prije porazgovarala s partnerom. A i kaj znaci ono da ti se tlo strese pod nogama? Nađi si hobi, jebo te tlo koje se trese.. drugim riječima, odrasti.

jako lijepi blog
dilema koja je sveprisutna.
blizak sam s osobom koja profesinalno sluša tuđe probleme. iznenadilo me koliko je bračnih drugova u potrazi sa izgubljenom strašću. natjera me da pogledam oko sebe. i sebe.
U biti... da, moglo bi se govoriti "prevari"...no što ako drugom bračnom drugu ( da bude i M i Ž) nije stalo, jeli i onda treba reći :prevara? Isto vrijedi za krivnju.
Teška i zanimljiva tema...