Svakodnevni izljev gluposti

To je bilo tamo negde prije 20-tak god...
On je bio stariji od nje nekih 8 god, a ona mlada tek neubrani cvijet od 22...
Bio joj je prvi pravi decko, jako pazljiv, udovoljavao joj je sve, nekad mozda i previse. Bio je, jednom rijecju, opsjednut njom.
Kako se bavio poslom koji iziskuje odlazak na morsku pucinu, tim vise je strahovao da li ce ona biti tu kad se vrati i hoce li ga cekati.
A ona mlada i naivna ( a naivnost joj je i dan danas mana) je odlucila cekati... I tako je krenula njihova prica...
On je htio nju zeniti nakon samo 3 mjeseca, ali iako je bila mlada, odbila je samu pomisao na brak.

I njihova se veza zakovitlala, njegov odlazak i njezino cekanje mjenjalo se iz mjeseca u mjesec...
Dosao je dan kad je odveo na izlet... Ona ne sluteci nista, dok je on grcevito, vjerojatno u strahu da ne izgubi, drzao u sebe mali ranac na ledjima. Jer u njoj je bio dokaz njegove ljubavi prema njoj...

Sjecam se, bili su na Slapovima... Setali su oni tako, zaljubljeno i sretno.. Dodjose do jednog malog vidikovca, da se malo odmore, on se okrene i nesto stade traziti po tom nesretnom rancu, te se u jednom momentu okrene i klekne na koljena...
Da, upitao ju je , po drugi put, da li zeli da mu bude supruga u dobru i zlu..
Ovaj puta, pristala je... Njegovoj sreci nije bilo kraja..

I kao sto sve bajke imaju sretan zavrsetak, ova nije imala...nije bilo ono zivjeli su sretno do kraja zivota, ne ne..

Nedugo nakon toga, ona se zaposlila, nije imala vise toliko vremena za njega, a njemu je to pocelo smetati i imao je visak slobodnog vremena kojeg je morao ispuniti...
I tako, ne znajuci sto ce sa sobom, sve vise i vise poceo je raditi sto ne treba...

Ona je osjetila da se nesto zbiva, ali kako je u to vrijeme ostao bez zaposljenja, prepisivala je to tome...
Medjutim, jednog dana nakon neke male prepirke, on je sjeo u auto i ostavio nju samu da se snalazi sto ce i kako ce...
Ona ga je pokusala zvati na telefon, on nije odgovarao... Pozive je usmjeravao svojoj majci ( ma koliko to zvucalo glupo, ali tako je)..
Uglavnom, da skratim pricu...
Njoj je laknulo, osjecala je takvu lakocu i mir nakon svega toga... kao da je jedva cekala da se to zavrsi.. mozda je to podsvjesno tako i bilo..
Sto hocu reci... nekad nam prividnost zaljubljenosti zamaze oci, toliko nam zamaze da budes toliko opcinjen time da ne vidis realnu sliku, iako u sebi imas onaj osjecaj da to nije to sto ti zelis..
.
Ta djevojka nije znala da li bi zahvaljivala nebesima, jer nakon jos nekih dodatnih detalja koji su uslijedili nakon toga, nebi opstala s njim na duze staze...
Sada je ta djevojka, vec odrasla zena i majka, tu i tamo se prisjeti te slicice iz mladosti te zahvaljuje sudbini sto je tada,njezina nesudjena ljubav, toga dana sjela u auto i ostavila je samu...

Sto mislite, da li ova bajka ipak ima sretan zavrsetak? :)