Gone Girl

Sjećanje je živa tvar.
Nepredvidljivo. Nesigurno. Neuhvatljivo.
Ponekad je slabije nego što su snovi kojih se sjećamo. Ponekad pomiješa datume, ljude, lica.
Nekima radi bolje, nekima patološki lošije.
Nekima se sjećanje oslanja na činjenice koje pamte. Moje je uglavnom asocijativno, emocionalno. Bolje se sjećam ushita i povreda nego datuma i točnih riječi.
I tako je to oduvijek bilo. Svima.
Jednom, možda, u tko zna kakvom obliku svijesti, dobijemo pristup tim kristalnim kuglama gdje se čuva sjećanje.
Ali, tome se zasad samo nadamo.

Međutim, otkad je interneta (zanemarimo sad dnevnike i dokumentarce, zanemarimo fotografije, to je slično, ali nije tema), imamo pristup vlastitoj prošlosti, mnogo bolji nego što je sjećanje.
Jer, ako si prolistate svoje blogove unatrag, po raznim mjestima, ili fajlove u koje ste ih spremali, ispise, tuđe tekstove o nama ili zajedničkim događajima, ako pročitate samo djeliće ili sve, dobit ćete jedan posve novi uvid u ono što ste bili i što ste pisali. Jer to nije sjećanje, pouzdanije je i sigurnije, uhvatljivo.
I naći sebe od prije nešto godina, mjeseci, možda se prepoznati, a možda i ne.
No, svakako ćete pronaći i zaboravljene ljude, riječi, ideje, one zaboravljene dijelove sebe, potisnute, odgurnute, smetnute s uma.
Naći sebe kakvi ste bili, što ste mislili i činili u mnogo više detalja nego bi nam sjećanje inače podarilo (malo je onih s fotografskim pamćenjem).

I možda ćete se upitati, kao što sam se večeras upitala ja, listajući, čitajući, raspoređujući, tražeći, kamo nestaju ti ljudi koji smo bili? I je li dobro zaboravljati sebe? I ima li tih nestalih još u nama? I gubimo li sebe svaki put kad se zaboravimo?

Postoji li sef, server, kristalna memorijska kocka koja pamti mene kakva sam bila nekad?
Neograničena, nereducirana, nesputana ...

Je li to blog?
Ili onaj s većim početnim i jednim slovom manje?

09.10.2014. u 2:33   |   Dodaj komentar

Hm, zanimljivo je to...... Što više ima toga za sjećati se, to nas sjećanje slabije služi......

Autor: jabsponzorusu   |   09.10.2014. u 7:57   |   opcije


za uz kavu,sjećanje na energiju,vrijeme,iluziju http://www.youtube.com/watch?v=4BjGWLJNPcA

Autor: roman10   |   09.10.2014. u 8:23   |   opcije


sjećanja i snovi kao vremenski stroj za putovanje duše

Autor: roman10   |   09.10.2014. u 8:36   |   opcije


nostalgična ?

Autor: ANERAK   |   09.10.2014. u 8:37   |   opcije


uglavnom, ne kopam po prošlosti. Bojim se mogućnosti žaljenja. Povratka, znamo, nema.

Autor: ANERAK   |   09.10.2014. u 8:40   |   opcije


ko je izdržao dokumentarac http://www.youtube.com/watch?v=VdQY7BusJNU

Autor: roman10   |   09.10.2014. u 8:48   |   opcije


mali zeleni gonjaju bicikline, a svemirski brod ide na energiju orbitreka,vrti joža trebam energiju za kvantni skok

Autor: roman10   |   09.10.2014. u 9:07   |   opcije


41153.7 :)

Autor: roman10   |   09.10.2014. u 9:28   |   opcije


meni fali onaj moj cendravi dio :(
skužila sam, po starim zapisima, da sam se promijenila, otkad sam tu. i sviđa mi se promjena :)

Autor: meija   |   09.10.2014. u 9:30   |   opcije


kak reče proust...
"....Al kad od neke davne prošlosti, poslije smrti bića, poslije razorenja stvari, više nema ničega, tad još uvijek ostaju samo miris i okus; premda su nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su tvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanja i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena."

Autor: mai_sarai   |   09.10.2014. u 10:12   |   opcije


Kaj ti tu delaš u radno vrijeme???Sram te bilo Mai!

Autor: Antun_Zvonecan   |   09.10.2014. u 10:28   |   opcije


Zanimljivo. Fakat, i se iznenadim kada pronađem staru sebe.

Autor: slobodarica   |   07.11.2014. u 18:16   |   opcije


Dodaj komentar