Prozirna proza

Čitam neki dan u novinama kak se čovjek s Yugom zapičio u vrata sabora. Hm! Ajde, dobro. Vijest kao vijest. Malo zanimljivija od ostalih ali slutio sam pozadinu.
Prva mi je pomisao u glavi bila kako bih se i sam najradije zaletio tamo (ne vozilom i ne nasilno), samo da još jednom gucnem nesicu iz saborskog kafića. Fina, taman kako treba, popraćena njenom  rukom na koljenu i osmjehom dovoljnim da zasladi dan. Nebitno sada.
R. Kralju, sebična guzico,"junače domovinskog rata"... da li si mislio na to da je možda netko u taj čas mogao s druge strane pokušati izaći van??? Ej,dečko??? Imaš pravo na to? Branitelj si?
Evo , kako čitam štampu i portale, dobrovoljno si se javio 94-te u petu domobransku. (jel to bio Osijek?) Nema veze, zapravo. Postao si dobrovoljac s 20 ???? Ej, a di si do tada bio ?? Mislim, sranja je bilo i prije. Kaj?
Govorim sa točke gledišta nekoga tko je bio u gunguli od 91-ve pa nadalje. Kurac,palac ... vratio sam se iz njemačke sa studijske godine. U trapericama zadužio papovku. U 9 ujutro došao doma busom i u 11 već bio u kamionu. Jebeš ga Roberte. Tak je išlo. Branili smo kućni prag. Pa onda išli još malo dalje, i dalje .. i dalje ... 94-te smo bili već dosta daleko. Onda si došao ti. Kralju! Većina ljudi koji su sa mnom sagibali gave pod metcima onih godina prije, nastavili su svoj život (neki nažalost i nisu,slava im). Završili su faks. Rade. Ne govorim ništa. Samo velim da većina tih ljudi radi! Ne farbaju jugiće u crno!!  Kralju moj. Ne traže mirovine, bilo kakve pomoći, stanove. I ne zalijeću se vozilima u sabor. Neki da, ima i takvih ...
Stari moj, ne kažem ja da smo u glavi svi isti i žao mi je ako imaš problema na nervnoj bazi ... ne kažem ni da nemaš pravo zapičit se u zgradu Sabora kad god te volja (i snosit posljedice). Ali ne pravi od ratnog staža zanimanje za ostatak života.
Života koji prije toga nisi ni imao, pretpostavljam.
Čast se ne naplaćuje kvadraturom "lega" ....prijatelju ... kako god ....

Ljudiiiii ... trpajte što stignete u torbe, opašite se gas-maskama, skloništa i zemunice nafutrajte konzervama hrane! Nešto se sprema! Bandić i njegov nenadjebivi NKV stručnjak za terorizam Kalinić kupuju oklopnjak!! Kalinić je prije par dana zasjeo na čelo Ureda za krizna stanja i ovo je prva "igračka" koju su si nabavili dečki. Baš slatko! Košta tek nekih 4 miliona kuna ali riješava krize u 3 PM !!!! - veli Kalinić. Dobro, ne baš tim riječima.
Ko jebe krizu u smislu da penzioneri kopaju po kantama, koga je briga za prepune pučke kuhinje i prenoćišta za beskućnike? Kriza je kad oni kažu da je kriza i gotovo! U ostalom ovo je kriza s kojom živimo i više ju nitko ni ne primjećuje! Oni su si kupili autić za neku fancy krizu tipa potres, biokemijski napad vanzemaljaca i tome slično. Najebali smo svi skupa ak ga Bandić bude vozio sam. Nadam se da ne koristi više onaj osvježivač daha od kojeg je pao na alkotestu kad je onomad malo satro terencem glupog građana koji mu se našao na putanji. S ovom igračkom polomio bi pola grada a na policijsku vatru iz dugih cijevi samo bi se porculanski osmjehnuo jer Gurkha (to je ime vozila) ima oklop koji ne ferma metke 5 %. Tek bi ga neka zemlja-zemlja raketa mogla malo protrest.
No na stranu sad sve to. Čitajući o specifikacijama vozila, relativno je fascinantan, koliko i zabrinjavajući, podatak da to čudo ima 8 tona, a ak Mićo potegne koji gemišt više, može ga nategnut na 150 km/h. Nije teško izračunati da ak 8 tona natjeraš da idu 150 na sat, moraš imat jebenu rezervarčinu ako ne želiš da ti samostalan manevarski doseg bude 2 kilometra. Gurkha trošiiiiii. Ko će to platit?? - zabrinuto sam promatrao sliku gradonačelnika u novinama. No Kalinić je objasnio da u slučaju većih kriza (hm, ma jel oni to nekaj znaju, a neće nam reć?) vozilo može povesti i Mesića i Sanadera. E sad je to već lakše, svatko da za benzin po dvije stoje pa se već nekako može na put. - odahnuo sam.
Ak budete sučajno vi baš taj koji je izazvao krizu i nađete se na putu Gurkhi s naša 4 mušketira (i Kalinić se ugurao), molim vas da se pripazite jer na Gurkhu se može montirati teški mitraljez, pa ono ... da vas netko od njih ne ošine rafalom jer to peče dosta.
Koji klinac policija i vojska imaju oklopna vozila i o čemu oni brinu u slučaju kriza, nije mi jasno!? Hm, nije valjda da je netko omastio prstiće s nekom provizijicom pa se zato otvorio i ured i kupio Ghurka. Dao bog da ga gurkali okolo. Ne znaju još ni gdje će ga parkirat. Najbolje da ga registriraju s pločicama ZG-MIKI pa nek bude gradonačelniku 24 sata na raspolaganju. Šta ga imaš parkirat? Ko će trčat po njega ako kriza počne nenadano?? Tjah!
Željno očekujem u novinama daljnje informacije o tom vozilu i svemu vezano uz to. Nadam se da će se upriličiti neko javno i svečano vješanje krunice na retrovizor da narod vidi kam ta lova ide. Ne znam jel za oklopnjake vrijedi ona finta krštenja ko i za brodove. Rado bih bio onaj koji bi ga krstio jednom bocom. Molotovljevog koktela.

Gotovo sam u nevjerici pročitao članak u novinama u kojem nam ministar Primorac objašnjava prijedlog ministarstva u kojem bi prvašići umjesto ČITANJA I PISANJA svoje vrijeme provedeno u školskim klupama trebali kratiti PILJENJEM I ŠIVANJEM?!?!?! WTF? Da nije žalosno bilo bi upravo smiješno! Prvi sam tren pomislio da je ministarstvo uzelo Monty Pythone za savjetnike. Zvuči stvarno kao dobra zajebancija.
Ali neeee... djeca nauče čitati i pisati još u predškolskoj dobi,objašnjava nam ministar. I kada pročitate da govori da su čitanje i pisanje relativno bitni, a da bi piljenjem i šivanjem izjednačili dječake i djevojčice u toj dobi, situacija postaje ništa drugo do apsurdna. Izjednačili u čemu??? Nepismenosti?!
Draga djeco, ne brinite više oko trivijalnosti kao što su čitanje i pisanje. Pa tko to još uopće traži na tržištu rada? Pila i igla će vam omogućiti prosperitet. Evropa vas čeka! Kakva crna informatizacija i opismenjavanje? Ne budite smiješni! Vlasti je stalo da ne znate zbrojiti dva i dva pa ćete se s matematikom susresti tek zadnje polugodište srednje škole, pred kraj školovanja. Tek toliko da znate razlikovati koeficijente na kladionicama, eventulno zbrojiti ratu kredita i izračunati koliko poreza morate dati državi.
Umjesto da vam klinac ide kod frenda nabijat žuljeve na plejki ili kompjuteru, razgovor će ići ovako otprilike:
"Mama, mogu ići do Ivana malo? Tata mu je kupio novi cirkular pa bi rezali letvice? ", pitat će mali. " A jesi pokrpao sve tatine čarape za zadaću ??", uzvratit će stara. " Jesam,jesam! Jel mogu sad ići??". "Dobro hajde...ali nemoj da čujem da ste čitali nešto ili bili na internetu!! Jasno!? I da si doma do 8 jer je Big Brother,a znaš da ti je to za lektiru!"
Mislim, stvarno ne razumijem zakaj im mažu oči s piljenjem i šivanjem? Zakaj jednostavno odmah ne počnu predavanja o sakupljanju plastične ambalaže i pravilnom sortiranju iste u kontejnere velikih trgovačkih centara? Umjesto čitanke neka lijepo imaju slikovnicu sa svim pojavnim oblicima PET ambalaže i neka uče za kaj se dobije kaucija,a za kaj ne. I gotova stvar.
Piljenje ili korištenje kompjutera? Odluka ministarstva uopće nije bila teška! Pa i sami znate koliko ste se puta na razgovoru za posao sreli s onim odlučujućim pitanjem: "Koristite li kružnu pilu napredno?" ili "Kako stojite s rezbarskim lukom i blanjalicom?" Mislim, neosporno je da cjepanje drva, metenje, šalovanje, krpanje, i sortiranje otpada imaju svoju ulogu u društvu. Ali čitanje i pisanje NE MOGU biti nekaj kaj je opcija! To je osnova svega! Jebemu !!
Još jedna projekcija u budućnosti, razgovor majke i školskog psihologa:
"Gospođo, vi znate da je izuzetno cijenim vašu familiju. Polupismeni ste već tri generacije i svi ste se školovali kod nas. Ali ovo sa malim više nema smisla!", reći će psiholog. " A šo je bilo?", pitat će zabrinuta majka. "Opet smo ga ulovili da čita!! Prekjučer na školskom igralištu,a danas u WC-u! Ne možemo više tako! Čitao je "Ježevu kućicu", a vi znate da je to štivo za fakultetsku dob i to za više semestre!! Kako smo mi ozbiljna realna gimnazija ipak imamo riješenje! Uočili smo da je na glazbenom dobar iz frule pa kontaktirajte strukovnu čobansku školu, to je jedini izlaz! Da bar neko zvanje dobije!"
Mažuranić se vrti u grobu da se sve praši!
Ja razumijem da se klince ne treba zatrpavati kojekakvim pizdarijama i preopširnim gradivom. Ali ČITANJE I PISANJE nisu i ne smiju biti kategorija koja se stavlja na stranu u korist PILJENJA I ŠIVANJA! Jer, da smo mi svojevremeno pilili i šivali, umjesto što smo čitali i škrabali po bilježnicama,sad bi umjesto pisanja i čitanja ovdje vjerovatno već ležali u piljevini negdje, na igli ... da budemo malo katastrofični.
Zar je uopće potrebno isticati važnost pismenosti?? Majko moja kakva država.

Ponukan nekim od negativnih komentara na prethodne postove, da pišem samo kritike i pljujem po ljudima, što bih drugo, potražio sam na međumrežju nekoga tko je negativniji od mene. Polja smrti, masovna ubojstva, diktature, kultovi ličnosti... bile su moja misao vodlja kojom sam krenuo na google i pokušao se bar malo (sam pred sobom) opravdati.
Ukucavao sam imena raznih "velikana" i pokušavao naći što više fakata o njihovim pizdarijama da ublažim nastranost svojih zapisa. Bar u očima onih koji su ih tako shvatili. 
I tako sam se, nakon Ive Sanadera, Hitlera, druga Tita, Tuđmana, Pinocheta, Jeruezelskog i ostalih, odlučio na nekaj egzotičnije. U google sam ukucao Pol Pot! Sim - tam, rezultati ovi - oni i kliknem na Paul Pots-Idol. Na youtube-u je. Bit će neki govor koji opravdava sva masovna ubojstva... tak nekaj, ponadao sam se.
Nije bilo ono kaj sam očekivao ali je nadmašio sve.
Umjesto isječaka iz dokumentarnog filma, govora pred zapjenjenim sljedbenicima i "cult of personality" ikonografije, dočekala me pozornica gotovo ista kao i u našem "hrvatskom idolu", kak se već zove. Žiri nabrijan na "talente" da ih popljuje.
Na scenu stupa lik krivog zagriza, krive face, krive obleke, krivog pogleda, krivih gesti, dok razgovara sa žirijem koji se pogledava u nevjerici kad im kaže da želi pjevati operu. (ni ja je ne volim) 
Sve to je, možda, bilo bitno dok nije pustio glas. I od škrbavog se patuljka pretvorio u nekaj božansko. Žiri gute knedle. Jebeš ga. Suza na oko i nakloni mu se.
Imaš moj glas majstore. Kad god gledam ovo stisne mi se grlo.
http://www.youtube.com/watch?v=Mn6HGMfxIVQ
 

Potaknut gledanjem video isječka u kojem na utakmici Cibone i Splita gostujući tj. Cibonin tamnoputi igrač mlati domaćeg u pravoj maniri ultimate fighta, natjerao sam se na razmišljanje. Kako se frajer koji mlati preziva Marshall, već vidim spin doktore HDZ-a kako nesretnog Štembergera (koji je dobio po piksi) koriste u idućoj predizbornoj kampanji.
"Ja sam posljednja žrtva maršala!" - rekao bi Štemberger držeći se za glavu sjedeći na nekoj stijeni dok sunce tone u Brački kanal. "I baš zato: HDZ!" - govori dalje dok mu Sanader lijepi hanzaplast na razbijenu arkadu. Tak nekaj. Krv,suze i hanzaplast!
No dobro, da dokažem da gledanje sporta ne mora nužno biti mučan doživljaj, potrudio sam se sjetiti nekih situacija (sa i pored sportskih terena) kojima sam svjedočio.
Situacija 1: Ne znam kako i zašto,jednostavno se više ne sjećam, našao sam se na utakmici između NK Dubrave i Hajduka. Kako je već bilo prilično hladno i bilo je snijega, smrzavali smo se ko budale. U jednom trenutku baja u publici napravi grudu i pogodi Koznikua u glavu. Od prve. To se stvarno ne viđa svaki dan. Ovacije tribina! Kozniku gleda prema publici i ne vjeruje, pa odtrči malo prema sredini terena,van domašaja.
Situacija 2: Niželigaška nogometna tekma u Gorskom Kotaru. Domaći desni bek koji trči uz publiku nema svoj dan. Čovjek trči tak da, kad ga gledaš kako maše, imaš osjećaj da trči 9,0s na 100m, a zapravo ide jedva malo brže nego da hoda - bio je u svatovima noć prije. "SPUSTI RUČNU!!" - zajebava ga publika. "NE ZNAM ŠTA MI JE ! " - uzvraća on i izaziva salve smijeha. Netko mu prek ograde pruža pivu: "NA POPIJ SI!" Čovjek pogleda di je lopta na terenu i kad vidi da je situacija čista, dođe i uzme pivu pa nagne. Dotrčava sudac i daje mu žuti karton. Publika negoduje, a on se u maniri talijanske "Serije A" iščuđava kartonu. Opet smijeh i ovacije. 
Situacija 3: Dosadna nogometna utakmica u istoj ligi. Kišica sipi, jesen je. Publika kisne i dosađuje se. U jednom trenutku preko igrališta prelijeće jato ptica od valjda tisuću "kljunova". Publika svi do jednog gledaju prema gore i nitko ne gleda na teren više. U jednom trenutku netko počne vikat: " MALO VAS JE, MALO VAS JE PTI-ČI-CE!!! " - a ostali prihvate. Ludilo od navijanja ispratilo je jato na dugi put.
Situacija 4: Domaći golman glavom uleti u noge protivničkom napadaču, a publika zanijemi od zvuka koji je prouzročio sraz kopačke i njegove glave. Sudac svira penal, a golman, na čuđenje svih ustaje ko da ništa nije bilo. Dok se protivnički igrač namješta za izvođenje jedanaesterca, on pljune u rukavice i par puta pljesne pa zauzme stav malo raširenih ruku i nogu. Zalet, udarac, GOL! Golman još uvijek stoji ko da se ništa nije dogodilo i onda se, s par sekundi zakašnjenja, baci u skroz krivu stranu i ostane ležat. Utrčava doktor, strka, nose ga van s terena u svlačionicu. "Potres mozga! " - kaže doktor publici u prolazu i glas se proširi. " JAAAAVI SEEEEE !!" - publika bodri "potresenog" golmana na nosilima, a on se malo uspravi pogleda prema šumarku u potpuno suprotnom pravcu od publike (gdje nema apsolutno nikoga) i mahne borovima. Tribine luduju.
Situacija 5: Još jednom niželigaška nogometna utakmica. Pomoćni sudac maše ofsajd i poništava gol domaćem sastavu. Publika bjesni. U jednom trenutku netko iz publike zavitla krmenadl iz kotlovine koji odsjeda točno na tjemenu pomoćnog sudca, zadrži se tamo trenutak-dva i onda padne u travu. Ćela mu se sjaji od masti. Odnekud sa strane u teren ulijeće pas, a pomoćni sudac počne bježat uvjeren da je netko pustio psa na njega. Pas ćopi krmenadl iz trave ni ne gledajuć sudca koji šprinta prema sredini terena. Ovacije tribina zbune psa pa on, umjesto da se vrati u publiku, zapiči preko igrališta i izazove pomutnju u gostujućoj obrani. Sve ih ispremješa s onim zadovoljnim psećim osmjehom dok drži krmenadl u zubima i nestane u grmu s druge strane igrališta. " JAAAAVI SEEEEEE !!" - publika mu viče i smije se dok on negdje zadovoljno žvače krmić u grmu. U jednom trenutku iz grma se pojavi čupava glava i kratko pogleda kaj se događa i jel ga netko pratio. Publika ga u transu pozdravlja glasnim: " JEEEEEEEEEE !!" Takve ovacije ni Marshall ni Štemberger nikada ne budu dobili.
Posjećujte ljudi niželigaške nogometne susrete ak baš morate gledat sport ...

Bez obzira na prognozu koja je za današnje jutro predviđala -2C i jutros sam se na posao zaputio biciklom. Bez obzira na hladnoću XT mašinice veselo su uz tihi "tk,tk" mijenjale brzine, a sa svakim novim "tk" i ja sam se prešaltavao sve dublje u neki stari film. Pedalirao sam brzinom od 24 sličice u sekundi. Jutarnji mraz i studen na prstima, dah koji se ledi i hladnoća na licu opet su mi u glavi pokrenuli nekaj za što sam znao da je tamo ali uvijek zanemarim dok mi se nos ne zacrveni od hladnoće. Volim zimu.
I premda će mnogima prva asocijacija biti struganje leda sa šajbi automobila, klizavica, zimske gume ili u najboljem slučaju odlazak na skijanje na 45 rata, ja postanem dio neke sasvim druge priče na spomen zime. 
Vratim se u kuću u Gorskom Kotaru zatrpanu visokim nanosom snijega. Postajem dječak i ponovo klečim ispred potpuno zaleđenog prozora na kojem sam prstom napravio malu rupicu kroz koju se vidi van. Napravljena je tako da vidim komadić loja koji sam ostavio s vanjske strane. Pritajio sam se i čekam. I onda, kroz guste pahulje snijega, pojavljuje se mala točka koja postaje sve veća i tek kad sleti pretvori se u našušurenu žuto-crnu sjenicu. Malo je prekrivena snijegom od leta kroz mećavu. Strese se i počne kljucati loj, a moje srce raste ... i raste. Sretan sam kad dođe i druga pa, unatoč hladnoći, veselo skakuću oko hrane i tu i tamo pogledaju i one mene kroz rupicu i kao da namiguju u znak zahvalnosti. "Bile su opet!" - ponosno kažem svojima kad sjenice odlete. Sretan. To je bila najvažnija stvar na svijetu u to vrijeme.
Ne znam da li radi tog sjećanja i djetinje iskrenosti kojom sam sebe iznenađujem u tom svom malom filmu, nekako ispada da sam se uvijek i zaljubljivao kad je zima na vratima. Zima je iskrenija od "pijanog" proljeća, ludoga ljeta ili cmizdrave jeseni. Kad je vani inje i zima, pali se moj unutarnji kamin i grije.
I unatoč tome što se mnogi griju na centralno ili neki "on - off" uređaj koji upališ u sekundi po potrebi, ja volim baš ovako. Mučiti se, cijepati drva, nositi ih iz drvarnice dok snijeg škripi pod nogama i ložiti veselu pucketavu vatricu. Pa ako i gori cijele godine, kao što je ove godine slučaj, znam od čega je. Znam da je zato što povremeno dodamo pokoje drvce, a ne radi nekog banalnog kvara na elektronici,instalacijama ili ne daj bože na nekom ventilu u toplani.

Kako mi je pas sažvakao daljinski,a moja nadaleko poznata lijenost onemogućila da ustanem i promjenim program nakon što sam, iz istog razloga,odgledao čak dva različita licencirana kulinarska show-a na RTL-u,uplovio sam drugi puta u ovoj "tajlandskoj-NAJSPEKTAKULARNIJOJ DO SADA" sezoni u čudnovati svijet Velikoga brata.
Red palmi, red svađanja,red guzica pa onda malo lješkarenja uz bazen prava su slika stvarnosti iz koje mladi mogu potpuno dobro dobiti uvid u pravilne životne vrijednosti (i tuđu intimu,gratis). I sad hajde, gledajući sve to, nekako se pomiriš da ima ljudi kojima je svejedno jel se jebu (doslovce ili sa tjednim zadatkom) u mraku,pred ogledalom ili pred auditorijem od par miliona ljudi ali ostaneš uvijek osupnut nedostatkom elementarnih informacija kod nekih. Čistom i nepatvorenom glupošću izazvanom što prirodnim predispozicijama, što krajnjom needuciranošću. Praznim mozgom do zvijezda! (poslije možemo i zaplesat s njima) - trebao bi biti podnaslov ove emisije. Imam osjećaj da bi se roditelji nekog pametnijeg djeteta koje zna koliko posto mozga koristimo (a koliko uopće imamo..he he) trebao posramiti jer mu dijete nije cool!! Ej!! On je čitao!! Izbacite ga bez nominacija!!
**"Šta da radim s malim?", pitat će očajna majka. "Nekidan sam ga uhvatila kako čita knjigu." "Knjigu?", prenut će se dotad nezainteresirani psiholog. "Aha", reći će ona na rubu suza, "ono s koricama i slovima." "Hm", pogladit će bradu psiholog, "bojim se da je jedino rješenje komuna, tamo sad dosta uspješno rade s takvom djecom." "Gdje, u Španjolskoj?", zaplakat će se majka. "Ma ne, ima toga danas i kod nas. I odmah da vam kažem, neće biti lako, tri mjeseca bit će u potpunoj izolaciji, ali vjerujte, to je malome posljednja šansa." "Ne mislite valjda...?", prestravljeno će gospođa. "Da", prekinut će je psiholog, "Big Brother kuća." **
Šara tako lagano kamera po našim ukućanima koji lješkare uz bazen, tajlandske mušice lepršaju oko njih,ulaze im u jedno uho,izlaze na drugo .. atmosfera je ležerna. Dolazi do plave (kemijskim putem) spodobe koja svog BB suborca pita: " A šta su to kengure?? Hi,hi". Gleda ju on, gledam ju ja, gleda čak i moj pas i ne vjeruje. "To je genitiv jednine od imenice kengur"-kaže dečko ali ona ne odustaje." Da,da .. ali šta su to? Kako one izgledaju? Hi,hi..."
Ona je tako cool, "kraljica" i "legenda": istinska dakle manekenka retardirane civilizacije neznanja, serijski proizvod idiotustrije koja nas uporno uvjerava da postoji "uzaludno znanje" i da se čitanje ne isplati.
Navodno je udana, bit će majka uskoro. Uzor nekome!-pomislim i stresem se. Onda me još više strese činjenica da je već sad uzor nekom od djece koja gledaju to dok roditelji zbrajaju račune, šaraju okolo s roditeljima neke druge djece koja isto gledaju,pijani leže na trosjedu i ne bave se njima. I to me istinski uplaši. Korporacijski šefovi trljaju ruke i zbrajaju zaradu, objašnjavajući roditeljima da su im djeca po svim istraživanjima pametnija nego ikad, jer prelaze nivoe teških igrica kao od šale i znaju razmjenjivati informacije preko Bluetootha. To što premlate nekoga usput u čoporu nije ništa indikativno.
"Kila mozga dvije marke"- najavio je svojedobno i u nas dolazak civilizacije neznanja ugledni antropolog Ivan Milas, što - obzirom na činjenicu da je iskoristivo svega deset posto - i nije ispalo tako jeftino kako smo mislili.
Kad bi ta BB djeca,a budući nosioci društva, još znali koliko posto mozga uopće imamo, lako bi u budućnosti izračunali i kolika je čista zarada od globalnog zatupljenja,a koliko smo izgubili na nekim drugim stvarima.
Sa strepnjom će,držeći se za ruke, očekivati glas nekog zapadnog Velikog brata da im kaže jesu li prošli zadatak i koliki će biti budžet za idući naraštaj.

Što uopće znači prekid?Da li je prekid ono kada nekome okreneš leđa na ulici ili odeš iz stana?Da li je prekid kada te netko ostavi na ulici ili ode iz stana?
Jebi ga...nije ...
Prekid fizičkog kontakta s nekim ne znači i da su misli stale u tom trenutku i da su zaključane bez obzira na trenutni bijes. Right?
Prekid bi bio onda kada misli na tu osobu postanu bezazlene i izmame osmijeh na lice jer se sjećaš samo lijepih stvari,a ružne zbog kojih ste se rastali postanu samo činjenice koje više ne bole.No,hajde! Baš kada smo pomislili da je s ružnim mislima o nekome prestao i svaki problem, kad su samo lijepe misli postale bitne...HOP! - eto nam relikvija prošlosti!!!
Malih ili velikih pizdarija u obliku ožiljaka koje nesvjesno nosimo na srcu,duši,tankoj crti na rubu usne ili gdje god  ih već skrivali.Svatko od nas nosi te "male" relikvije prošlosti koje ga koče.Baš kao što na svetištima netko kupi samo svijeću,a netko betonsku repliku Majke Božje u prirodnoj veličini,tako netko iz prošlih veza ponese samo malu sjetu, a netko psihičke probleme i nedostatak samopouzdanja te nesigurnost i strah.Bilo da ponovno ne bude povrijeđen ili da ponovno nekoga ne povrijedi.
Te relikvije su zajebane igračkice.Svijeću je uvijek lako pokazati nekome i reći: *Ah, kupio sam ju ako nestane struje!* -  nešto smuljaš, bla bla, nisi od jučer ...Ali,pobogu, kako nekome tko ti dođe doma objasniti 200kg tešku betonsku Djevicu Mariju tam u ćošku??
I mo'š ti nju pokrit dekom ili nekom zavjesom da se ne vidi ali znaš da  je ona još uvijek tamo i škilji kroz dekoraciju. Gleda kaj radiš svojim hladnim betonskim očima i kaj buš jadan??
Svijeću uvijek lako upališ pa ugrije oboje u novoj vezi,a kaj s ovim drugim??
Mnogi pomisle: *Ma, bolje ne objašnjavati otkud mi to!* - pa i dalje svaku večer grle taj hladan gips-beton umjesto neke tople dušice i kunu se sami sebi da će se riješiti toga na jesen,kad budu odvozili glomazni otpad.
Pa dobro, haj'mo ljudi!! Jesen već odmiče! Hrpe glomaznog otpada zasigurno već  krase i vaš kvart. Brižni cigani  kolekcionari čekaju na vašu donaciju krame. 
Kaj se čeka?  Nije još vrijeme ipak ili kaj?

Čitam u novinama kako u Slovačkoj,u nekim dijelovima zemlje, stanovništvu prijeti opasnost od pijanih medvjeda. Barabe su se malo opustile pred spavanje pa se prekrcavaju fermentiranim voćem i bauljaju okolo "pod čokom". Slatko. (Kako fermentirano voće, tako i pijani medvjedi.)
Stručnjaci s fakulteta su ljudima preporučili da se klone pijanih medvjeda te da ukoliko ih vide ne prilaze i ne fotografiraju ih jer je medvjed u pijanom stanju nepredvidiv. Kao, dok nisu pijani, možeš im doć i gurnut prst u šupak i niš ti ne budu. Right.
Kako sam odrastao među medvjedima (ne,ne doslovno...odgojili su me tata i mama) pouzdano znam da su fest plahi i da im nije baš milo da im netko prilazi blizu,pogledat koje su im boje oči npr. Radije se maknu u stranu i pobjegnu na vrijeme. Dobro, ak si jebene sreće da naletiš na medvjedicu s mladima veća je vjerovatnost da budeš ti bježao i to tak da bi Ussain Bolt ostao par koraka iza tebe na 100m.
Baš me živo interesira da li se sad ti medvjedi ponašaju ko pijane budale koje imamo prilike vidjeti u svakodnevnom životu po lokalnim birtijama. Jel se kurče? Jel odlaze u brloge po zaostalo naoružanje pa izrešetaju pol šume? Jel pijani sjede na panju i pišaju sami po sebi? Tuku li se međusobno i razbijaju zube jedan drugom dok iza piči Ceca? Sjedaju li pijani u auto?? Čisto sumnjam.
Stoga mi i nije baš jasno zašto se treba izbjegavat samo pijane medvjede,a ove naše urokane primjerke većinom svi uzimaju pod normalno. Koje licemjerje.

Nevjerovatno mi izgleda koliko se medijskog prostora posvećivalo tim fucking američkim izborima,a i koliko neke kod nas oduševljava da je Barack Obama (zamišljam kauboja s tim imenom pa mi nekak ne štima) pobijedio na istima. Toliko se toga pisalo o njemu, crnoj mu rodbini u Keniji (ili Nigeriji? - votever), vračevima iz rodnog sela,ženi ...Nisam više bio siguran jel se kandidirao za poglavicu Masaija,predsjednika Amerike ili koji klinac. Iako sam se trudio da ne pratim sve to ipak im je uspjelo da sam se sad umalo pokušao logirati kao kribama umjesto kribo. Fuck!
Jutros mi dođe kolega i s onim vrckavim pogledom razigranog bigla gleda u mene i čeka hoću kaj reć ili komentirat naslovnicu u večernjaku. Sjedim ja mudro ko mali Buda i buljim u ekran i čujem nakon par trenutaka:
- I? Kaj veliš? Obama pobijedio! -veselim glasom ko da mu je crni bakalar u najmanju ruku šogor.
- A jebeš ga. - odgovorim ja zagonetno ko MAGIC 8 BALL (crna je isto) u nadi da ću ubit konverzaciju.
- Sad Ameriku napokon očekuju promjene! -nastavio je ovaj.
A ja sam se poslužio starom fintom pa u glavi istog trena uključio mentalni modulator njegovog glasa pa me umjesto trabunjanja dotičnog opijao zvuk centrifuge veš mašine,a odgovarao sam na nesvjesnoj razini sa ponekim: mhm .. a čuj .. pa JE!...dobro veliš...
Iskreno mi se jebe jel pobijedio on ili onaj drugi,koje je boje jedan,a koje drugi i kak bu amerikancima sad. Guzit će i dalje svuda po svijetu samo možda promijene koordinate raketnih sustava. Big deal! Ne veseli me ni činjenica da je Nostradamus spomenuo belaj kad crni čovjek prvi puta zasjedne na čelo velike države. Sve se nekako nadam da je mislio na Južnoafričku republiku ili tako nekaj. Oni mi ne izgledaju tak opasni.
Čitam da je i naš predsjednik poslao čestitku i želju za skorim susretom. Hm, kroz glavu mi je prošla slika Tuđmana i Clintona u kožnoj jakni kad je svratio na 5 minuta vraćajući se iz Bosne. Nekako si mislim da bu i ovaj češće u Bosni nego tu. Ali hajde,samo neka nam navrati pa se možemo slikat. Svi skupa. To je jedino kaj nam još preostaje ak i mi uskoro nekaj ne promijenimo.

O mrtvima sve najbolje. Stara je poslovica. Dan prije njihovog dana da li ih lovi nervoza? Doć će gosti koje većina nisu vidjeli cijelu godinu. Jel sve na svom mjestu i kakvo će biti vrijeme? Hoće li biti dovoljno mjesta za sve koji budu htjeli ostavit svijeću ili cvijeće na spomen? Ne vjerujem da ih to brine.
Živi kupuju aranžmane, svijeće, lampaše ...čudesa. Pravo malo Valentinovo samo s jednostranom manifestacijom. (dobro, ni pravo Valentinovo nije ponekada bolje) Lova se vrti, pokaži što imaš! Cijene cvjetnih aranžmana se kreću od 50 do 1500kn !! Ne znam jel u ovim najskupljima u sredini runolist ili koji bog ali je brate pretjerano. Svaka roba nađe svog kupca, slažem se. Ali gdje je tome kraj? Pitam se koliko svoje buketiće naplaćuje onaj sumo gay Šekoranja koji je svojevremeno slagao cvijeće svake nedjelje na TV-u. I kak to izgleda na nečijem grobu for Krajst sejk??
Zamišljam:  Grob, na sredini velika staklena tuba prepuna afričkih lopoča i sibirskih tratinčica. Sve osvjetljeno sa plavim neonskim reflektorićima, a iza svega toga se nazire sličica babe Mande smežurana lica s maramom na glavi. Malo škilji na fotografiji pa ne znaš jel joj smeta reflektor ili namiguje sretna što se dičici posrećilo u tranziciji. Zašto sve mora postati parada kiča?
Čudi me zapravo da se još nitko od takvih nije sjetio na grob dovući Zagrebačke soliste,neki zbor,tamburaše ili gangaše. Pa da se sve ori od "Fale", "Ravnice" ili duatonalnog urlikanja posljednjih. Ako bi se još kakav janjac okrenuo na svim onim svjećama kod glavnog križa, bog te veseli! Živili mrtvi!
Jedan cvijet i misao su sasvim dovoljni,a tugu koju osjetiš za nekime ne kupuju kune. Svijećicu zapališ samo zato kaj se u titravom plamičku nadaš prepoznati osmjeh drage osobe koje više nema i to je to. Pošalješ joj skrivenu pusu dok po stoti put čitaš datum rođenja i smrti kao da nisu već urezani u tebe.
Suzica koju pustiš ili sjetni osmjeh dok odlaziš bit će joj ljepši dar od bilo kakvog afričkog lopoča.

Nemam pojma zašto ljudi koji su uspješni u svome poslu imaju potrebu sav (kakav,takav)kredibilitet, koji su gradili godinama napornog rada u svojoj domeni,sjebat u nekoliko minuta pokleknuvši pred svjetlima estrade,politike ili čega već. Sjećamo se tako političara Červara,Arapovića,Filipovića,pjevača Štimca..dopunite sami niz.
Najnovija zvijezda na estradnom nebu je,kako čitam, Div sa Šalate - Ivo Karlović. Čovjek je odlučio postat reper,ni manje ni više.(kud ćeš više,viđu ga koliki je) Čim sam to pročitao pomislio sam da bi možda Kobe Bryantu trebalo preporučiti da se oproba u švedskom goth metalu ili tako nešto. Zakaj ne?
Ivo je preko noći od skromnog,visokog momka koji muca i živi za sport, postao bed madafaka i kara po hotelima da ga 4 Snoop Doga ne bi mogla stić. Uspješnica kojom se probio na vrh hip-hop scene se zove BAŠ SVE. Sad vas molim da na trenutak zatvorite oči i probate vizualizirat Ivu Karlovića onakvog kakvog ste ga viđali na TV-u. Nakon toga naglo otvorite oči i s tom slikom u glavi pročitajte riječi njegovog rep prvijenca koje donosim u cijelosti:
"Karlović gorila, možete me zvat Godzilla tenis bandito moja lopta piči drito, u Miami, Baracku Obami,
Boris Becker, dođi da ti stisnem bekend, navigiram svoje serve kao startreker
Najljepše su damice mlade mamice, obožavaju, poslije meča rade baš sve, baš sve...
Kaže, tenis je moj hobi pa se sama skinula u sobi, pitao sam koje si dobi, zazvonio je njen mali mobi, javio se njen dečko Robi, rekla mu je da je na probi, pa je Robi papao zobi, jer nije rekla da je netko drobi
Tko te to drobi, jel te dobro drobi, ha, tko te drobi?
Ja ne igram košarku i ne zovem se Denis, al sam visok kao on i bolji mi je penis (Jedan dva tri, tenis volimo mi, turnir po turnir, ja sam mali karlofil)
Ispeglana joj kosica, u pupku mindžuša, mala dobro zna da ja to volim poslije treninga, dođi skini se, pokaži nogice ispod minice, joj što volim Severine i Alavanjice, sisice razne Vlatkice pokose njihove kokose, fensi ribice fensi losose
Kad je otišao doma njen čiča, platio sam joj nekoliko pića, pijan je otišao iz kafića pa je započela seksi priča, dvd je stavila pornić, rekla je da joj je muž homić, al' da ima love zove se Domić, i da se ne diže njegov slonić
Kad se skinula ta munjara mene zaskočila, udavila po meni balila, leđa savila, spigala, sve porigala, po stanu pokrala, al ipak je bilo dobro kad je sve progutalaaa
Ja ne igram košarku i ne zovem se denis, al' sam visok kao on i bolji mi je penis (jedan dva tri, tenis volimo mi, turnir po turnir, ja sam mali karlofil) "   
JEBOTE!! KO JE TU LUD!?!?  :))  (ne znam zakaj mi je kroz glavu sad prošao onaj grafit o bogu koji je uzeo krivog Ivu)... više neće olimpijade otkazivati SMS-om nego će svaki put napisat pjesmu... YO Mateša! YO! Lis'n! ... Ivo's not in da haus ...*bas nabija u pozadini*...karam ti mamicu i sve drugove, ne jebem više bakljicu ni olimpijske krugove...nekaj u tom stilu.
Ivo, opaki jebaču i nabijaču boljeg penisa!! Želim ti sve najbolje u pjevačkoj karijeri. Drobi,jebi,kidaj minđuše zubima i zajebi tenis! U pjevanju je lova!! he he ...
Neka te kupaju svjetla pozornica širom lijepe naše i da nam što prije staneš uz bok Višnje Pevec,a ako bog da i nekog dueta s njom,nećemo se bunit!
PEACE!

Da sam ja bio u žiriju patentnog zavoda onoga dana kad je netko nadobudan došao patentirati portafon, ismijao bih ga ko budalu. Nije da ne kužim koncept ali isto tako znam da ne otvaram vrata nikome tko se prije ne najavi niti ga koristim kad ja idem nekome. I kaj?? Niš! Super! Ne prijavljujem se na emisije tipa "Pimp my ride",a bogami nisam zvao ni "Prijatelja na kvadrat" pa da se moram poluhisterično iznenadit kad vidim voditelja na vratima kako objavljuje da su baš mene odabrali u mnoštvu. Mene bi u mnoštvu odabrao eventualno neki snajperist ili tako nešto. Ne nadam se nikakvoj dobroj nenadanoj posjeti i stoga portafon i zvonce fuck off. Ne želim biti svjedok, ne želim participirati u odlukama stambenog vijeća ni čavrljati s babom koja čisti hodnik.
Zaokupljen mislima o vađenju osigurača koji napaja zvonce i portafon i drkajuć po daljinskom od TV-a nabasao sam na jednom od programa na "living legend" Mišu. Pošto je on živuća legenda i kao takav je zasigurno u stanju prodrijeti u um i dušu gledaoca, zapjevao je istog trena: "SAMO JEDNOM LJUBAV POKUCA NA VRATA..." - i digao ruku... pa je dalje nastavila publika,a ja prebacio program jer se užasavam razgaljene mase čak i na malom ekranu.
Kako god bilo, vidoviti (ne Milan,nego) Mišo me ponukao na novu turu razmišljanja.
Prvo i osnovno svi se moramo složiti da je ljubav glupa ako samo jednom kuca na vrata. Šta? Nisi doma baš taj čas i aj bok!? Zakaj nema onaj sistem od pošte da ostavi u kasliću žuti (ili crveni mirišljavi ako ćemo bit onak ljigavo romantični) papirić s obavijesti:
"Dana tog i tog ljubav vam je bila na vratima u pokušaju da vam uljepša ili sjebe ostatak života. Kako niste bili doma, ljubazno (kako bi drugačije) vas molimo da svoju ljubav u roku 5 dana podignete na najbližem ljubavnom sudu. Od sada uz samo 5kn naknade, ljubav možete podignuti i na svim šalterima pošte označenim sa znakom srca propičenog strelicom. U potpisu: Vaš ljubavni refrent. "
Zakaj to nema? Da ne govorim o mogućnostima brze dostave ljubavi (hmm.. ma ne to kaj ste pomislili), a i o elektronskom putu obavještavanja bi se treblo razmislit.
Ali neeeee, nekome je u samoj centrali u interesu da se sve pare spičkaju za Valentinova i razna druga sranja onih koji su bili doma kad im je pokucala. Da ne spominjem kompenzacijske poklone ljubavnicima i ljubavnicama onih kod kojih je dostavljač greškom krivo predao po drugi puta. Naravno da onda ništa LOVE ne ostane za ulaganje u infrastrukturu koja bi pomogla nama jadnicima koji često izbivamo iz kuće.
Uostalom, baš me briga. Ostajem pri svome i ne otvaram svakome! Kakva je to ljubav koja nema moj broj i nemre stisnut SMS: "Dolazim za 10 minuta, otvori." ... Jedino na to otvaram vrata, srce, šlic ... kaj god treba ...

Jeste li ikada probali plavu tableticu? Nisam siguran da je ova o kojoj pišem baš ta o kojoj svi šuškaju i kupuju je u apotekama sa ribičkim šeširima nabijenim na nos ali djelovala je FANTAAAASTIČNO. (thnx K.) :))
Došla mi je u paketu sa pregršt dragih,malih poklona koji su iz srca izvlačili lijepe slike i ništa drugo nego iskrenu ljubav za onu koja ih je donjela.
Zahtjev koji sam nedavno uputio Zavodu za mjerenja za vraćanjem godine unatrag za sada stavljam u mirovanje. Sve to sam našao u maloj vrećici,plavoj tabletici koju sam popio i njenom glasnom smijehu jučer.

Kao i zadnjih par godina, tako i ove, nekoliko sekundi nakon ponoći u Inbox-u maila zasjala mi je nova poruka:
Dear friend, HAPPY BIRTHDAY! All the best! - BILL GATES
Skoro ko neki mali stih koji svake godine bude prvi na listi čestitaka. Bill Gates i ja slavimo rođendan na isti datum. Danas. Osim istog datuma rođenja,sličnog IQ-a (khm) i potpuno različite financijske situacije (kh...khhhh...kh,kh,khm..*zagrc,pljuc*), ništa nas drugo ne vezuje. Do mog je maila došao valjda preko aplikacije za posao. Pitao sam sve frendove jel koga od njih zvao i tražio moj mail i kažu da nije. Onda je valjda to.
Kao i svake godine odgovorio sam mu kratko sa par riječi:
Eheheeej, Billy!!! Sretan rođendan i tebi frende!!
Opet si me se sjetio!?! Kako lijepo! Šta ima kod tebe novoga? Oš dolazit šta? Kako su Melinda i djeca? Jeste pojeli one sarme šta sam vam poslao na jahtu ljetos? Ja sam bio onaj koji je mahao i ispaljivao signalne rakete s obale i htio se ukrcat. Niste me skužili valjda. Nema veze. Kako si s novcima? Ako treba poslat koju kunu,javi! Znam da si sad u penziji i sve! Nije ni meni baš bajno u zadnje vrijeme,svaka kuna mi u križ gleda kud će prije pobjeć ali tu sam ako šta trebaš po tom pitanju! Čuješ? Kako je oko kuće? Jesi šta vrta zasadio ove godine? Pomogne si čovjek tako,bude za koju salatu i malo za zimnicu pa dobro. Vista ti je skroz u kurcu. Kad će Windowsi 7 ?? Jel se čuješ još šta uopće sa svojima u firmi?? Daj vidi kako ćeš ovaj tjedan bit s obavezama i jel ćeš moć do Denvera na autobus. Poslao bih ti koju kobasu,tablu špeka i malu piksicu čvaraka. Nemamo ni mi baš, ove godine svinje su nam bile neke bezmasne atletičarke, šta'š! Stara je napekla ajvara pa ću ti i njega poslat. Melindi ću zapakirat par krvavica pa da ima za počastit kolegice kad dođu na klavirski recital za sisvete. Sjećaš se kako smo se lani zajebavali da je to SP3 ...sisvetsko pakovanje ... he he ...Falite mi puno. Ajd daj javi se češće,a ne samo za rođendan. Uvijek smo si bili dobri. Ostaj mi zdravo.
Nekoliko sekundi nakon što sam poslao čestitku dobio sam odgovor :
:) Thank you for your reply!
On i Melinda su izgleda imali cijelonoćno dežurstvo pored kompjutera da mi iste sekunde odgovore! Dragi ljudi ... ko im ne bi poslao malo čvaraka?