Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Tamna noć… duboka poput tvojih očiju… dah se zaledio između izgovorenih riječi… opet mi srce uranja u svoje poznate titraje…opet osjećam blizinu anđela, opet sam usamljena između dana i noći… jer tvoje oči su prekrivene snovima… tvoj dah je uravnotežen… to je ono vrijeme između dana i noći, kad sam najtužnija… to je ono vrijeme kad je otišla.. nestala… iako mi je dala život, nije te uspjela upoznati… dala mi je boju ljetnog neba, a voljela bih da ste se upoznali… potopit ću u polusvijest duboke svjetove svoje duše… zaronit ću opet u svoje zelene dubine...na tamnom oltaru noći spoznala sam koliko je samoće u tom vremenu… između dana i noći… dok ti spavaš…

"Kad srcem daješ, ne puniš samo riznicu zemaljsku, davanje srcem puni i nebesa. Božja riznica sjaji sjajem koji se vraća na zemlju i svjetlom nalazi put do srca svih: i gladnih kruha, i gladnih ljubavi. Davanje srcem se čudesno umnaža." (izvor: Duga)
http://www.youtube.com/watch?v=9vPfOjAw5Z0

http://www.youtube.com/watch?v=KZBYGExk3vc
"Ponoć je, u mojoj maloj sobi noćas hladno je…ponoć je, u mojoj duši ova bol ne prestaje….ponoć je, i već se čuju negdje zvona daleka…ponoć je, i samo topla suza meni nazdravlja…Božić je i cijeli svijet se noćas Kristu raduje, Božić je, Božić bez tebe. Božić je i svatko svoje drage noćas daruje, Božić je, Božić bez tebe…….O, Bože moj, kako mi nedostaje!" (Doris Dragović)

http://www.youtube.com/watch?v=mhg33LNL2ts

Mostovi što spajaju tamu i svjetlo.. lica iz raznih svjetova.. lica koja poznam, lica koja ću tek upoznati… staze koje sam prošla.. staze koje nemaju kraj… korak me odnosi izvan putanje kretanja ovog globusa… bezimena lica se javljaju.. još uvijek sam zanesena ispod ovog istog neba, gdje dišemo zajedno..još uvijek znam da čuvaš onu bocu crnog vina, ‘ubranu’ samo za nas… u vazi suho cvijeće… u oku dim nečije cigarette… nas dvoje i cijeli svemir.. nikad nije bilo ljepše ljubavi od te naše.. plave ljubavi.. galeb će raširiti krila iznad pučine.. jednog ljeta.. na nekom sprudu će proletjeti I nestati… u travi ostaju zaboravljeni tragovi gdje smo ležali, tamo gdje je priča pričala svoju priču.. to je bio kraj jednog vremena.. nosim svoju peticu, čistu peticu i zataknut ću i biser kao naušnicu, ali znam.. tebe nikad zaboravit neću :)

Ako sam je osjetila… osjetila sam je… bol, tamnija od noći, probila me oštrim kopljem ispod desnog rebra i bacila mrtvu sjenu na crvenu ružu moga svjetla. Nije mi svanulo jutro boje ruže. Nije. Oči ne zrače toplinom, a ispod mjesečevih velova prekrila sam probodeno mjesto i stavila crvenu ružu na ranu da postane još crvenija. Nemir te najavio, nemir te i odnio…bilo bi dobro probuditi mrtve duše razasute po nebu i zapaliti cijeli taj beskraj. Upoznao si me, potrošio zelenu boju u nekom plavom snu, zatvorio vrata i bacio ključ.  Pretačem sol i dobivam more. Iz mora izranja lice sjene, što baca drugu mrtvu sjenu na moj život.
http://www.youtube.com/watch?v=PUgx5Q2NNpY

Dogodi se tako susret.. dvoje se sretnu, izvade davno zaboravljena sidra iz dubine mora i krenu putem valova i struja jedno prema drugom.. smiješno.. glava je premala, mozak ne percipira sve pojave tih prvih susreta.. u auri se boje promiješale, iz crne izlazi zlatna, iz bijele izlazi crvena, iz crvene se rađa narančasta.. u vrhu jutra, kad se solarni sjaj prosipa kao leptirov let nad cvijećem, zaliječit ću svoju nesanicu.. i onaj čudan izraz na mom licu… još uvijek svijet ima svoju putanju .. još uvijek globus neumorno vrti voje polaritete.. još uvijek sam zanesena.. nije li to malo čudno? u ovim godinama? :) utonula sam u uzdah duše… završit ću nesanicu, skončat ću na sprudu bez tebe.. još uvijek sam bez tebe.. znaš da volim tvoje iznenadne dolaske u praskozorje nekih budućih događaja… još uvijek mi svijet dobro izgleda, iako je želja za susret s tobom sve jača… razvezat ću čvor ljubavi i neka prolete krila noći do svog oltara, a kad prođu kroz dobar ukus tvojih usana, zaspat ću na jastuku od rubina i plavog sjaja kristalnog oka moje sudbine…
http://www.imeem.com/people/YU1Ju1E/music/oHyDYxvI/vanna_susret/

Sve su zvijezde zapalile svoj zlatni sjaj, sa onog mjesta gdje se divlji psi okružuju i gdje pitomi lavovi piju sa izvora… u posljednjem pokušaju večeras da izazovem osmijeh, zaljuljao se mir ove večeri…sanjala sam duboke vode, nemirna polja široke ceste… puteve koji ne vode … staze koje odvode..pitaj me u tim noćnim satima, pitaj me, ali bez glasa… neka se čuje šapat misli…duboka noć će zauzeti mjesto ove mlade večeri… duboka noć … tama i meka krila neka me pokriju u mirnom snu…gledam svoje oči… uz malo sreće, meka krila noći spustit će se… čuvam se.. čuvaj me.. na oltaru tamne noći crtam prelomljene linije s mog dlana, nadajući se da su to staze koje me odvode u tajne snove …

Meka krila noći opet se spuštaju na kišnu panoramu mog grada.. i nakon velike kiše, nakon nekih pomaka u mom snu.. u meni se javlja zlatna nit… ta nit će me dovesti do tvojih misli, tvoje mašte, tvojih snova… duboko u sebi zbrajam tri riječi… jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam.. na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proročanska sudbina… znaš da ću te povesti u kišnoj noći između dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije duše, nego što su naše… ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći .. u pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.. koju boju ima ljubav? To nitko ne zna… oči duše su osjetljive… one vide, bolje od nas…

Polako se spuštaju tamna krila noći.. u tajnoj šifri mog srca krije se formula sunčanog piktograma gdje se spajaju sjever sa istokom i zapad sa centrom bića... plovi mi se tvojim dubinama... uranja mi se u plavetnilo očiju.. još uvijek sam zanesena očaravanjem ljubavi.. još uvijek znam da ljubav očarava onim svojim tako slatkim šiframa, da jednostavno u svom srcu uvijek pronalazim odgovor – za ljubav ...snovi u bojama, život u krugu ... centar srca i duše...kamen i pijesak zajedno, iz kojeg se rascvala crvena ruža... u bijeloj vatri očaravanja znam da ću opet noćas umrijeti u snu i probuditi se u svjetlu tamnih dubina.. "ti si bol.. koja mi godi" ...
http://www.youtube.com/watch?v=xDfmwXkqMzk

prodaje se nick :) 

Od ovog života sam dobila – boju života… koju boju ima život? Koju boju ima ljubav? I dok se bistra voda ogleda u očima, i dok se crno prelijeva u tamne sjene, ponekad zaboravim sebe… jer u tom trenu nema mene… postoji samo lanac dana i noći, biserni niz mjeseca i sjena… u boji aure zlatnog sjaja, zamolit ću mog anđela ovim riječima: “sačuvaj me od mene same..” … što li to znači? Ne znam još… i dok očekujem jutro boje ruže, tamne sjene u svojoj klasičnoj igri pokušavaju lutati u bezvremenskom nizu života, čiju boju još uvijek ne poznam..je li to moja prva uloga u scenariju života ili sam još uvijek samotna lutajuća duša što pokušava prepoznati sebe.. u igri tamnih sjena…?

Misli su mi zaledile pamet, nepoznate riječi su me okovale, razumije li nebo što si htio reći? Pogled je odlutao u daljinu..sjećam se prvog dojma o tebi. Vjerovala sam i upoznala sam taj prvi dojam. Oči su mi uglasnule u iščekivanju povratka i dočekale su te raširenih trepavica, primila sam te u svoj svijet i zaronila s tobom u zazidanu stvarnost što mi se uvijek odvaja kad god pomislim na tebe. Noćima sam u zanosu, danima u eteričnom zraku gdje svoj žiovot spajam s tvojim.

Ovo je lijepa noć… poput plavih očiju jasno kristalna, čista i nezaboravna… u meni postojim "ja", u moje "ja" živi duša.. ne, duša ne živi u mojem “ja”, duša živi… ona je dio titraja srca, treptaja oka… ona je uvijek tu, kao na početku života, kao na zalazu sunca, kao u sredini noći… ako i pogledam u taj turbulentni svijet očima, slijepim na svjetlost, znam da će me titraj srca dovesti do koraljne boje duše.. dao si boju mom životu, stigla sam do tebe… doplovila je i moja lađa prema tvojoj čistoj duši… vidim mjesec.. približava se njegova punoća… opet će biti zatamjenih misli, opet će biti iluzija, privida… ciklus se ponavlja… zato i gledam ovaj turbulentni svijet očima, slijepima na svjetlost… gledam ih očima tame, jer takav je taj turbulentni svijet… ali srce je čisto i prečisto… jer jedino očima duše vidimo ljepotu života…

…kraj jednog lijepog dana… na registarskoj pločici mog auta stoje magični brojevi i dva slova… iza mirnog čela vedre misli, vedre igre i sunce u oku… večer je zaogrnula srce što leži na dnu oceana…uronjeno u svoje dno…u dnu čaše pokriven led što ocrtava tvoje ime … magija plavih očiju još uvijek donosi roj misli i želja… čekam da noć dobije svoju tamnu boju, svoju punoću.. na tamnom oltaru noći tiho pogled luta… planete rotiraju svojim elipsama, a iz sve tamnijeg kutka noći stiže moć susreta plavog oka sa svojim srcem… danas je takav dan… dan za sjećanje na tvog izgubljenog anđela…srebro i biseri obasjavaju usnulu panoramu grada… nismo sami… okreni se na desni bok … utoni u san… noć dobiva sve tamniju boju… čuvaj me i sanjaj…