Muškarci i žene...i nešto između

Čituckam jučerašnje zapise. Neke ljude pozdravim. Ostavim negdje komentar.

I?
Skužim da sam opet na ignoru. Na blogu.

Ha?

Zakaj?

Nemam pojma.
Pošaljem poruku, čuđenjem intoniranu, ali sumnjam da ću dobiti odgovor, barem ne u ovom dijelu godine.

Kaj sam napravila?
Kaj nisam?

Fakat nemam pojma!

Inače, ne volim nedefinirane odnose.
Hodanje po jajcima u japankama.
Šaptanje da netko ne čuje, ako nije šaptanje u dvoje.
Čitanje između redova.
Pretpostavljanje bez relevantnih činjenica.
Postavljanje pitanja i odgovaranje na njih, u istoj jedinici vremena.
Zatvaranje prostora za komunikaciju, bez objašnjenja.

Nesprazumi su mogući. Ovdje još i više.

Ako postoji dobra volja, pa i nekakav zajednički interes, mogu se riješiti. Ili baremo napraviti prvi korak u istom smjeru.
Nikad mi nije teško zakoračiti.
Jutros jesam.
Bum vidla da li bu i druga strana koja me ignorira.

:)

I još nekaj, niste ni sumnjali da imam nekaj za dodati :P - osobna poruka:
znaš, tam dolje, u ignor podrumu je mrak.
Nekaj čudno šuška.
Ima ziher i pauka. Ako me koji pronađe i završim na hitnoj, ti buš kriv.
I molim te, drugi put kad to napraviš, javi mi na vrijeme da si uzmem bateriju, nekaj za čitanje, cd, termosicu s čajem i klopu.
Hvala.
;)



Kiša će, kažu. Dugo nije...

Volim srijedu.
Prepolovi tjedan na pola. A drugi dio koji dolazi, bliži mi je nego onaj iza leđa.

Dobro vam jutro! :)

Hoću.
Neću.
Ipak hoću...

Prva kava koju sam popila bila je bapska. Znale smo se s foruma.
U tri sata sam doznala sve o njoj. Toliko toga kaj sam s drugim frendicama odrađivala mjesecima. S nekim nisam ni odradila.

Baš ne kužim potrebu takvog emotivnog skidanja.
Ne, ne kažem da je to ni dobro ni loše. Samo meni daleko.
I ne samo tu.

Postoje neke stvari u životu koje su nam se dogodile, događaju nam se, a o kojima ne pričamo. Ne pričamo bilo kome. Neke ostanu samo naše.

Ponekad mi se čini, uz blagodati tehnike i dostupnost svima koji su u našem virtualnom krugu, postanemo toliko transparentni da u jednom trenutku graniči s emotivnom prostitucijom.
Znam, nespretan izraz. Vjerojatno će biti shvaćen svakojako. Možda bude i bez ružnog, poznatog prizvuka jer postajemo kao roba, nadohvat svima, pa i onima kojima ne bi trebali biti.

Koliko god smo ovdje povezani, htjeli mi to ili ne, ipak je ovo pomaknuta realnost u kojoj i ono naše, stvarno, dobija drugu dimenziju.
Okvir koji nam se ne mora uvijek svidjeti. Ni mi unutar tog okvira.

Zato, dobro je znati stati na vrijeme.
I tu.
Ako želimo...


Dobar vam dan!

Vidim, bilo je jučer i nastavka u večernjem terminu.
A čitam da našem kolegi blogeru nije jasno zakaj smo reagirale na njegov zapis jer, kak je napisao - pizdile smo, a da ni ne znamo zakaj.
E pa da mu, ne umanjujući njegove intelektualne sposobnosti u procesuiranju vec spomenutog s moje strane, a i ostalih sukomentatorica, objasnim
Ako mi ne uspije verbalno, potrudit ću se crtanjem, pa i korištenjem boja zbog bržeg i kvalitetnijeg sporazumijevanja na zadanu temu.

Dakle ovako...
Nebitan je seksualni život, ni njegov, ni mrava u susjednom dvorištu.
Ali je sadržaj - o ljubavi, s velikim slovom lj, provedenom vremenu u dvoje, razlici u godinama koja je odjednom postala opravdanje za podvijeni rep, gestom gentelmena, s ružom iza ledja, u vrijeme kad njegova, dotadašnja partnerica, uzima dvomjesečni time out, do operacije karcinoma.
Fakat, bzvz sam reagirala. Svaka emancipirana žena treba znati kako solo, samozatajno, kao samosvjesna žena, i to odraditi.

Zato, ispričavam se ovom prilikom ako zbog svog malog ženskog mozga nisam bila u mogućnosti, čitajući zapis, shvatiti njegovu požrtvovnu gestu kojom se odriče, zbog nje, svoje ljubavi prema njoj i ostavlja je s dvogodišnjim sinom, samu, u problemima koji su malo veći od kupovine cipela i razmišljanja o njihovom modelu, visini potpetice i plaćanju na rate.
Jer stvarno, danas s odmakom, shvaćam da je trebao muški stisnuti zube, zatomiti ljubav koju osjeca prema njoj i hrabro joj okrenuti leđa.
I u međuvremenu okrenuti nekoliko puta i njenu frendicu. A o trećoj pisati, kao rezervnoj varijanti.

Eto, uz moju dužnu ispriku, nadam se da je, danas, puno toga jasnije.
Pa i moja reakcija....

Koja je bila blaga jer da sam imala vremena, a i volje, možda bi mu bilo neugodno pročitati kaj mislim o njemu.
I ne samo o njemu nego i svim onim ljudima, nebitno da li je riječ o nama, ženama, ili vama muškarcima, kad je vlastito dupe najvažnije, a tuđe bitno jedino kad je u anatomsko interesnoj funkciji.

Nisam ljuta.

Samo se nikako nemrem prestati čuditi ljudima koji svoj egoizam pokušavaju spretno zamotati u šareni papir, prodati snijeg Eskimima, a osjećaj "dužnosti" (namjerno pod navodnicima jer ne pada mi na pamet prikladnija riječ), strani je pojam.
Uostalom, kao i ljubav. Požrtvovnost
Mnogima. Takvima.




Dobro vam jutro! :)

Ne bojim se mraka.
Ni zmija, iako ih s respektom gledam.
S mnogim beštijama sam friendly.
Mogu, s ruba zgrade, buljiti u mrave, iako znam da ih ne bum vidjela, ali znam i da mi ne bu želudac skočil u grlo.
Kao ni kad letim avionom.
Ne bojim se dubina i ne razmišljam da bu me nekaj hapilo za nogu.
Stršljena, kad nepozvano uleti, a solo sam doma, mogu, bez vrištanja, brzo i učinkovito srediti biokilom.
Pauke baš previše ne ljubim, unatoč priči da su srećonoše u kući, i to sve od one godine kad su me opako zavoljeli i bili razlog, jedan od njih, da se malo družim s doktorima na Hitnoj. Pikali ili ne, ne volim ih zalijepljene za klompu, i koliko god mogu, zalažem se za njihovo humano preseljenje u vrt.

Ali...

Ima nekaj kaj nikak nemrem riješiti - suzbiti strah, paničan, ako sam s tim uzrokom straha na dohvat ruke. Noge.
Skakavac!
Njega se bojim.
Znam da mi nemre niš, ali jednostavno si nemrem pomoći kad ga vidim.
Na prvi pogled, na njegove stražnje nogice, spretno zgrčene koje jedva čekaju da se odraze, naravno prema meni, zbrišem što dalje od uzroka mojih nevolja.

Je, a vama je to smešno, znam.

Strah je opravdan. Mislim nije, ali meni je. Jer nakon opetovanog pokušaja da mu žbocanjem dam do znanja da mu tu di je nije mjesto i da je uzurpirao tuđi prostor, a bahato je i bezobrazno skočio prema meni, od tog trenutka više mi ne pada na pamet isprobavati zvukove koje mogu glasovno proizvesti, a bome ni brzinu izlaska iz sporne prostorije.




Na priloženoj fotografiji je:
-antique gold pasta, kom 1
-sintetički kist br. 4, kom 1
-spužve na štilu, kom 3
-skakavac, kom 1

Na fotografiji je nekako mali, ali po mojoj slobodnoj procjeni, s pristojne udaljenosti, ali ne toliko da bi podatak bio nerelevantan, čini mi se da je riječ o impozantnom primjerku skakajućeg bića, veličine oko trifrtalja metra i težine dvije kile, tu negdje +/- 10%.
Ticala nisam stigla izmjeriti, a budući da ne bum paušalno ocjenjivala njihovu dužinu, mogu samo reći da su jako, jako duga.
I ne, nema to veze s pričom da su u strahu velike oči jer kao realna osoba nisam sklona uvećavanju problema.

Ne znam kako se vi suočavate sa svojim strahovima i svime onime kaj vam izaziva nelagodu, neugodu i još nekaj na –ne.
Kažu da je dobro suočiti se s frkom.
Kad skupim hrabrost, bum ga pogledala oči u oči. Skakavca, mislim. I javim tko je prvi trepnul ili sklonul pogled u stranu.

Do tada bum rješavala, zajedno sa svojim kolegicama, drugi problem: deložaciju mišonje koji je drsko, bez pitanja, poštrmljal krekere i ostavil tragove svog postojanja.

I tak...kaj bu bilo dalje, bumo vidli.
Naravno, javim vam jer znam da vas to jako zanima :P



Dobro vam jutro! :)

Baš si nekaj mislim....

Svatko od nas ima plus i minus faze.
I svakom od nas cendravci idu, ponekad, na žifce, a nekad ih majčinski prigrlimo i potapšamo po leđima kao bebu. Ili pružimo maramicu, da ne brišu nos u rukav.

Tak je, kaj ne?

E sad, kažu da se energije privlače. I cendravost.
Ima nekaj u tome. Ne samo u cendravosti, nego i u prepoznatim energijama.
Ali ima i u zatvorenom krugu suosjećanja u kojem hvatamo sami svoj rep, ali u društvu. Pa uz tuđe probleme minimaliziramo svoje ili barem jedan dio njih zguramo tamo negdje gdje nas ne budu previše pikali.

Ok, zakrpa se, prividno rupa. Tuđe probleme prilijepimo uz svoje i nekako nam je lakše.
Ali kaj dalje?
Još jedan novi krug?
Hvala ne!

Nemam pojma da li kužite koliko sami sebi radimo dodatna sranja cupkajući na mjestu, tješeći se tuđim sranjima?
Opet, hvala ne!

Zato mi fakat idu na žifčeke ljudi koji vire iz svojih kutija. Šmrču i ispuštaju znakovite uzdahe. Čekaju da im se netko pridruži. A bome i oni koji drugima lupaju packe jer eto, nekome nije do brisanja tuđeg nosa. I tako metar vremena....

Znam, može biti itekako iritantno kad netko, uz nas, u drugom je filmu, pa nekak pojača ton našeg, automatizmom i nesvjesnom reakcijom.
A opet, možda baš može i pomoći u prešaltavanju....

Probajte!
Ja bum!

Dobro vam jutro! :)

Kae, pa ni valjda da ste pomislili da ste me se riješili? :P
E, ne bu išlo.
:)

Godišnji gotov. Ljetni dio.
Čak mi se sviđa Zagreb u kolovozu.
Lijen. Usporen. Nekako drugačije miriši. Zvukovi su tiši. Čuju se i oni koje inače preklopi gradska vreva.

O čemu pisati nakon jednomjesečne pauze?
Hm....

Ma znate kaj, blog je kao turska ili meksička sapunica – staneš na 98. epizodi i nastaviš gledati na 127. A nakon 5 i pol munuta skužiš da se niš, u međuvremenu, bitno nije dogodilo, osim par likova koji su se ugurali, ali brzo pohvataš tko su i zakaj su tam di jesu.
Kao i tu.
Varijacije na temu.

Čini mi se, znam, grdo me budete gledale, da o muškarcima žene razmišljaju na isti način kao onda kad su zaneseno maštale o svom budućem, crtale srčeka u kutu bilježnice i isprobavale njegovo prezima pišući kao svoje.
Samo, sad ti budući malo drugačije su oblikovani, ali funkcionalno, u zbroju s naraslim godinama, gotovo nema promjene.

Kao...

-Oprostite, možete li mi pomoći. Zanima me ovaj muškarac u izlogu, tu s desne strane.
-Mislite na ovog u odijelu?
-Da, taj. Vidim, istaknuta je cijena s popustom.
-Ah, stara kolekcija, ali mogu vam reći da se prošle godine jako dobro prodavala i prije sniženja. I nije bilo reklamacija. Hoćete ga probati?
-Joj, ne znam. Malo mi se čini preozbiljan. Se on ikad smije? I nekako je blijed. A ovaj do njega?
-Gospođo, oprostite na smjelosti, ali čini mi se da bi vam baš taj odgovarao. Slobodno... Kabine su dolje, s lijeve strane. Imamo ga u dvije veličine. Ispričajte me na trenutak, odmah se vraćam.

...za 5 minuta...

-Vidim, još niste odabrali. Mogu vam dati popust za gotovinsko plaćanje, a uz izabranog i kompletnu odjeću za slijedeću sezonu, set gedora i galon tekućine za pranje auto stakala s mirisom limuna.
-Ok, primamljivo zvuči, ali imam pitanje – ako mi ne odgovara doma, ne paše u fotelji u dnevnom boravku, u kojem ga roku mogu vratiti?
-Probni rok je 3 mjeseca, ali ako uplatite 10% od njegove vrijednosti, produžujemo ga na 6 mjeseci. Ali morate svakako sačuvati originalnu ambalažu. Sko se odlučite trajno zadržati ga, vraćamo vam polog.
Evo vidite, onaj tamo dolje, kod ogledala, 3 puta je vraćan. Čak jednom nije ni korišten. Gospođa nas je nazvala i zamolila da dođemo po njega jer ...Nikad nismo doznali razlog, ali bila je jako uzrujana, a lijepo sam joj ponudila da ga isproba još tu, u trgovini, da ne gubi vrijeme uzalud na nekoga tko će joj biti samo višak. Među nama, čini mi se da je previše od njega očekivala.


Za to vrijeme u trgovinu je ušla mlađa žena. Iako nije skinula sunčane naočale, kužilo se po pognutom pogledu da joj je neugodno i da želi što prije obaviti kupovinu.


-Mogu li vam pomoći.
-Hvala ne. Samo razgledavam.



Jasno je dala do znanja da ne želi više ni jednu riječ potrošiti, za nju, u nepotrebnoj komunikaciji.



U tom trenutku, žureći se i rušeći stalak za kišobrane, ušla je žena, izgledom neodređenih godina, ali jasno izraženih potreba.



-Gospodična, onog od prošli put ne bum vam reklamirala. Uspjela sam ga uvaliti susedi, ali mene niste mogli prevariti. Hrče. I prdi. Kaj se čudite? U uputama za rukovanje trebali bi i to navesti kao njegove tehničke karakteristike.
Danas trebam jednog visokog. 45 godina. Onak oko 100 kg. Plaookog. Ne, ne! Oću smeđe oči. Da nije previše dlakav. Neću s velikim. Jedan me je takav fest nažuljao. E da, i da mi ne napravi kuršlus doma. Kak ne kužite? Pa mora nekog vraga znati i delati, da ne moram za svako sranje plaćati majstore. Kaj još? Imate nekog koji nije baš previše glup?
-Kako to mislite – glup?
-Tak. Glup. Dajte, pa muškarci su glupi po genskom kodu.
-Ali svi naši muškarci koji su trenutno u ponudi prošli su različite testove i mogu vam reći da su njihovi rezultati bili na zavidnom nivou.
-Je, je. I ja sam miss svijeta, a danas sam ovdje incognito. Znam da vas plaćaju po prodaji, pa mi nemojte prodavati priče. U stvari, znate kaj, dajte mi danas onog kojeg čuvate za sebe u skladištu.
-Molim?
-Da vam namignem? Provucite karticu, a ja idem po auto.




I tako, ugasila je se svjetla u trgovini. Ostala su upaljena samo ona u izlozima. Prije nego je uključila alarm, potapšala je jednog od izložbenih modela po guzi, popravila mu revere sakoa i skinula prašinu s ramena.
Sutra mora provjeriti što je s ugovorom za recikliranje svih onih vraćenih, a i dogovoriti tisak vaučera za rujansku akciju - kupiš jednog, drugi je gratis. Do tada mora novog izabrati i za sebe....




Iz povjerljivih izvora doznajem, sve ostalo na pvt., uskoro kreće i online prodaja. Znam i to da će biti isti uvjeti za povrat robe, ali i besplatna dostava.

Pa....



Dobro vam jutro! :)

"...samo stani mi na prste, odgrizi mi usne...."

Link Tango - Vatra

I tak, pošaljem ja njemu jučer sms, u poluvremenu, asocijativan, internog sadržaja, kao nastavak zanimljivog popodneva, a on meni - ak ne stisnu, bit će produžetci i penali.

Dvaput sam čitala kae napisao, valjda tražeći nekaj znakovito kaj bi se nadovezalo na moj sms.
Jok, neeeeema.

Kažu mi, jutros, curke u firmi - kaj cendraš, barem znaš i sigurna si da je bio s dečkima na tekmi.
Veli mi kolega, cerekajući se - počinje Liga prvaka.

:P

A uskoro i godišnji.


Muška usredotočenost ima i svoju cijenu!






Ponedjeljkom blog spava?

S većinom od vas jedino me blog povezuje.
Ponekad je i to jako puno jer, iako je ovo pomaknuta dimenzija realnosti, toliko govori o nama samima, čak i više nego kaj bi željeli da drugi o nama znaju.

Dobro ili loše, nemam pojma.
Kak veli pogni, vrijeme će pokazati.

Bit će i kiše, danas. Dugo nije...

'ste ikad razmišljali da naš ego kreira sve međuljudske odnose, kao početnu točku oko koje se vrte krugovi, pa i tu?
Nisu bitni ljudi oko nas nego ono što imamo u sebi kao input, štogod u značenju ili vrijednosno bilo.
Svojevrsna navigacija. Interna. Ne uvijek u istom smjeru kretanja za obje strane.

Ma, i zalutati je dobro, ako se znamo vratiti, kaj ne?...
;)

Dobar vam dan! :)

Nastavno na učestalo prijavljivanje zapisa, a samo nema veze s nepoćudnim statusom, ni sa zdravom logikom, ali ima s glupim ponašanjem pojedinih, nestašnih članova portala, vjerojatno i bloga, apeliram na postavljanje opcije iz koje bi svakom autoru bloga bio vidljiv nick brzotrčećeg prstića, uz naveden razlog prijave.

Kaj s onima kaj poskrivečki, zlurado i bezrazložno prijavljuju zapise?
Nemam pojma.
Stoj na glavi, po kazni, 15 minuta, bez naslanjanja na zid?
Tri žlice ricinusovog ulja, natašte, svaki dan, tjedan dana?

Ili hlađenje x dana na blog klupi, bez bilo kakve aktivnosti?

Jutro vam dobro, nama i njima :)

...još malo, danas :)



Weblog je javni medij koji korisnicima omogućuje interaktivnu razmjenu mišljenja koristeći različite alate - od tekstova, fotografija, glazbe, linkova na sadržaje koji su zanimljivi autoru zapisa i želi ih podijeliti čitateljima.

Svatko od nas može ovdje biti koliko želi, kad želi i u društvu u kojem mu je zabavno.

Svatko od nas može koristiti blog na način na koji želi, bez da je ikome sa strane dužan opravdavati razloge svog boravka ovdje.

Svatko od nas ima ovdje svoj osobni prostor, neovisno o uobičajenim definicijama međusobnog i privatnog prostora.
Svatko od nas trebao bi taj tuđi prostor poštivati, nebitno da li se s povučenim granicama slažemo ili ne.

Svatko od nas može na blogu pisati o temama o kojima želi pisati, načinom i stilom koji preferira, poštujući pravila korištenja ovog portala.
Nitko od nas nema pravo drugima ni diktirati spomenuto, a ni očekivati njihovu prilagodbu nama kao čitateljima.

Sve što na blogu napišemo, javno je.
Sve što je na blogu napisano, može biti shvaćeno kao što i je napisano, može u proredima, sadržajno prilagođeno našem trenutnom raspoloženju, životnim iskustvima, ili kao zrcalna slika nas samih kakvi jesmo, ali nema veze s napisanim/pročitanim.

Mišljenje o napisanom NIJE kritika, a ni savjet.
Svatko od nas ima pravo na mišljenje o napisanom i na način na koji će ga artikulirati, čak i, uvjetno rečeno, ako nije u okvirima pristojne komunikacije jer odrasli smo ljudi i sami smo odgovorni za izrečeno/napisano, ne samo tu.
Svatko od nas na blogu mora znati da čim stisnemo na edit, to će se i dogoditi.
Svatko od nas mora znati da čim pustimo svoje misli u eter, više nisu samo naše, a kako reagiramo puno više govori o nama samima nego primarno napisano kao zapis.

I lijepo molim, od današnjeg dana, da me se na vrijeme upozori kad sa strane primjetite da netko s nekim na blogu trenutno dejta, a ja sam u blizini komentarima.
Fakat bi bilo nepristojno s moje strane da budem prisutna, a netko nekom šapće na uho, pomiče kosu sa čela ili, ajme bruke, prima za dupe.
Nadam se da ćete biti toliko kolegijalni prema meni, a ako vam se fućka za mene, budite fer prema onima koji dejtaju, pa ćete mi na vrijeme reći da zatvorim vrata za sobom, pri izlasku.

Hvala.

Dobro vam jutro!:)


Znate na kaj me podsjeća spika o uparenim na blogu i teorija o njihovom/našem nepoćudnom ponašanju?
Ako je žena na kavi, ziher traži nekaj sa strane.
Ako ima suknju iznad koljena zavodi jadne muške u svojoj blizini.
Ako ima prorez, vidi je, opet to dela.
Ako ima cicama stisnut medaljon, ajme, bestidna je.
Ako se meškolji na stolici, joj, joj, koketira s njim.

A možda i inače pokazuje koljena, čak i kvrgava i boli ju Đurđa tko bu kak to tumačil.
Prorez je praktičan jer putuje vlakom za Zaprešić.
Stavila je medaljon s unutarnje strane majice jer joj ide na žifce kad joj uleti u šalicu s kavom.
I dupe joj je naraslo, pa mora kupiti veći broj gaća ili zaboraviti tange ljeti.

:)

Svatko od nas, sve što se oko nas događa, promatra iz svojih cipela, bilo da nas žuljaju ili su nam ugodne za štrapac.
Kao i babac koji misli da frajer za njom fućka po ulici, a u stvari zove cucka koji je šmugnul u potrazi za četveronožnim društvom, a ona brzo uvuče trbuh, izbaci cice i pogledom traži zviždača :P

I znate još nekaj - mims je prekjučer imala dobar zapis.
Zato kaj se, evo već treći dan, nastavlja.

:D

Odlučih pomoći novim blogerima praktičnim savjetima, još jednom, trećim zapisom u tri godine.

Ovaj put ću sve bitno reducirati na svega par rečenica.
Za početak ispričavam se na smjelosti, mogućim nespretnim formulacijama, propustima, mišlju i djelom...ček, to tu ne spada...ali nadam se da će svi oni kojima je ovaj zapis namijenjen znati cijeniti moj trud i vrijeme.
U znak zahvale može proći i čokolada, ako ništa konkretnije nije na dohvat ruke.



Dakle ovak', pokušat ću, ne znam da li će mi i uspjeti, sumirati sve bitno za blog opstanak duži od kvartalnog obračuna PDV-a:

1. U svom prvom zapisu svakako se osobno predstavite - imenom i prezimenom, kopijom osobne iskaznice, izvodom iz banke s tromjesečnim prosjekom plaće, imovinskom karticom, uključujući i imena punice/svekrve i kućnih ljubimaca, preporukom bivšeg partnera-ice, ovjerenom kod javnog bilježnika, uz potpise minimum dva susjeda, te brojem cipela, krvnom grupom i prehrambenim i inim navikama koje mogu, a i ne moraju biti važne.
● Ako bilo koji podatak izostavite, kolegama koje zanima tko ste i što se i da li ste to što misle da jeste, odnosno ono što niste, stvorit ćete dodatni problem, moguće s nesagledivim posljedicama.
Od vas se očekuje kolegijalnost i transparentnost u predstavljanju jer u suprotnom može se dogoditi da ćete jednog lijepog dana o sebi doznati i ono kaj ne znate, stvarajući dodatnu zbrku na blogu, a to s vaše strane bilo bi jako neodgovorno, čak štoviše bezobrazno.
Sve informacije koje ste doznali o sebi, nemojte koristiti kao opravdanje za svoje ponašanje, a i možete.


2. Teme zapisa moraju biti prilagođene klimatskim promjenama i trenutnoj bio prognozi, jutarnjem raspoloženju ekipe, dnevnoj fjaki i malim noćnim razgovorima, hormonalnom i psihološko-emotivnomn statusu čitatelja-ica.
● Za sve napisano postoji i mogućnost da bude pročitano na jedan način, shvaćeno na drugi, interpretirano na treći, a ponovljeno, prepričavanjem uz kavu, na n-ti.
Ali neka vas to ne obeshrabri jer shvatit ćete, nakon nekog vremena, a možda i prije, da je to tako i nikako drugačije, dubili vi na trepavicama, jezikom dodirivali vrh nosa, svog naravno i skoro pa poljubili lakat, ako ne svoj, može i tuđi.


3. Osobno mišljenje o nekome i nečemu na blogu poželjno je izreći, ako ga znate spretno napisati, ali za svaki slučaj ostavite dovoljno prostora za pokoji naknadno zalijepljeni emotikon koji će amortizirati hrapavo nepoželjne riječi.
● Nikako nemojte dozvoliti da itko vaše mišljenje tumači kao nepristojnu komunikaciju jer to nije, kaj ne, pa ni onda kad budete vrijeđali.
Svakako se, ipak. potrudite biti u dobroj kondiciji jer koristit će vam za skakutanje po tuđim zapisima kad budete trebali objašnjavati značenje svog napisanog, bez potrebnog pokrivanja po ušima.


4. Popularnost na blogu možete steći na različite načine, ovisno o osobnim interesima, potrebama i ciljevima, pa čak i temama i stilom kojim pišete, a naknadnim uvidom skužit ćete kako skratiti put.
● Nemojte zanemariti privatne kontakte porukama. Nikako ni ignorirati kolege koji mogu poduprijeti vaš zapis komentarima, pa shodno tome potrudite se na vrijeme dogovoriti međusobnu programsku podršku na blogu „ja tebi, ti meni“.


5. Budite komunikativni jer jedino tako bit ćete upućeni u sva blog zbivanje i znat ćete u svakom trenutku sve što trebate znati, pa i one informacije za koje nemate pojma kaj će vam i koje su vam čisti višak, čak i tu.
● Morate biti organizirani za sve što se događa oko vas na blogu, pa i šire.
Sustavno, sistematiziranjem informacija koje dođu do vas, namjerno ili slučajno, bit ćete u svojevrsnoj prednosti jer ako vam netko stane na žulj ili nedajbože kurje oko, znat ćete kako parirati.
Vezano uz to, svakako, preventivno kopirajte tude zapise i komentare koji vam u neko određeno vrijeme mogu koristiti, čak i za godinu, dvije ili tri.


6. Naučite hvatati hladovinu. Nemojte se nepotrebno izlagati suncu, a ni eksponirati na blogu.

● Pametnije je pustiti da netko drugi nekaj odradi, pa vezano uz gore spomenutu kondiciju, spretno se ubacite i žbocnite pod rebra prvom prilikom koga trebate ili trebali ste, a još niste.
Veća je šansa da se u gužvi ne bu skužilo tko je koga zveknuo, a ne budete morali objašnjavati, a ni opravdavati svoj samozatajan osmijeh i veselo cupkanje na mjestu.


7. Kad zapnete u blog komunikacijskoj slijepoj ulici, kad vam ponestanu argumenti i zalijepljeni ste leđima uza zid, sjetite se da nije sve izgubljeno ako imate alternativno rješenje u džepu, svom ili tuđem.
● Jedna od uspješnijih metoda skretanja pozornosti s bitnog na nevažno je usputno hihotanje, ubacivanje nevažnih tema, ignoriranje evidentnog, preokretanje činjeničnog u njenu suprotnost, bez, zapamtite, zamuckivanja. Nikako nemojte zaboraviti popis ljudi koje ćete diskretno ubaciti kao množinu svojoj jednini jer tako, umnožavanjem, podupirete svoj stav kad ga ni na koji drugi način nemrete podboltati jer vam je priča šupljikavo porozna.


8. Logirajte paralelno, uz svoj nick s kojim ste na blogu, još barem dva jer itekako će vam koristiti kao društvo, a i u nekim znatno kompliciranijim situacijama.
● Korisnost je vrlo jednostavna – možete pričati sami sa sobom kad nema drugih sugovornika; možete se i posvaditi, pa povući druge s bloga u svoj krug i lupati ih nogama ispod stola, ako vam je dosadno; možete pokušati sakriti ono kaj ne želite da drugi vide razvodnjavajući priču dodatnim nickom, a ako ste strahopezdec, možete hrabro, bez da vam klecaju koljenja i drhture prstići, pod fejk nickom svakom na blogu reći kaj inače ne bi jer vas je frka, jer se bojite mraka i mrava, jer vam se stislo ono kaj imate/nemate u gaćama i jer vas vlastito ponašanje može, kao bumerang, lupiti posred njonje.


9. Zaboravite na blogu pravila pristojne komunikacije, na tatu i mamu i sve ono kaj su vas ko klince (na)učili.
● Ovdje vrijede drugačija pravila i što ih prije naučite, prihvatite i usvojite kao svoje, bit će vam jednostavnije – neobjektivnost, selektivno ponašanje, nekritičnost i deklarativna tolerancija, bez praktične primjene, u modi su. Možete i lagati, vjerujući da će nakon 35-tog ponavljanja postati istina. Možete istinu i prekrojiti ako ste vješti u rezanju riječi i rečenica, samo pazite da novi kroj odgovara sadržaju u koji ga budete ugurali, nigdje ne zjapeći.

10. Morate na početku znati – imate ovdje veliku moć:
-možete napisati kajgod želite i mudro, dižući si jednokratnu vrijednost, zatvoriti vrata bloga za sve one koji, zamislite, imaju toliko drskosti izreći svoje mišljenje, ili još gore kontrirati vam
-možete onog tko vam nije simpatičan, prijavom zapisa tužiti upravi iskricatočkacom, bezvezno ne zamarajuću se kaj tako (ipak) pokazujete svoju glupost i inferiornost jer ionako, osim admina, to nitko ne vidi


I još nešto za kraj:


Ako ste već duže na blogu i ne ide vam onako kako ste zamislili, pročitajte ove upute više puta, markirajte bitno, ponavljajte ih prije spavanja i svakako prije svakog dolaska na blog.

Ako ni to ne upali, uplatite misu za svoju izgubljenu dušu, udomite napuštenu mačku i naučite japanski jer, očigledno, ni uz ove upute ne snalazite se na blogu!


Dobro vam jutro! :)


A da ne bi bilo zabune......



...ne baš uvijek, ali...


Dodatak, za nekog tko, zamislite, nije bloger, a čita naš mali zvjerinjak :):

Link Br. 1

Link Br. 2

Za ponavljačice, c/p iz bespuća virtualne (ne)ozbiljnosti ;)

1. Subota = sport. To je sigurno kao i mjesečeve mijene ili plima i oseka. Neka tako i ostane.
2. Što god da imate za reći, recite to tijekom reklama, ako je ikako moguće
3. Shooping NIJE sport. Oh, da, i nikad nećemo pomisliti da je.
4. Cmizdrenje = ucjenjivanje.
5.Pitajte ako vam što treba.
Da odmah pojasnimo:diskretni nagovještaji ne vrijede!
Grubi nagovještaji ne vrijede!
Očiti nagovještaji ne vrijede!JEDNOSTAVNO RECITE!
6. 'Da’ i ‘Ne’ su potpuno prihvatljivi odgovori na gotovo svako pitanje
7. Dođite nam s problemom kojeg treba riješiti. To mi činimo. Za sućut su zadužene prijateljice. 
8. Glavobolja koja traje par mjeseci ozbiljan je problem. Posjetite liječnika.
9. Naučite se koristiti zahodskom daskom.
Vi ste već odrasle curice. Ako je podignuta, spustite ju. Mi ju trebamo podignutu, vi ju trebate spuštenu. Još nikad nas niste čule da prigovaramo zato što je bila spuštena.
10. Sve što smo rekli prije 6 mjeseci neprihvatljivo je kao argument u svađi. Zapravo, svi komentari zastarijevaju nakon 7 dana.



11. Ako mislite da ste debele, vjerovatno i jeste. Ne pitajte nas. 
12. Ili zatražite da nešto učinimo ili recite kako želite da se to učini – nikada i jedno i drugo. Ako već znate kako to treba učiniti – učinite to same. 
13. Kolumbo nije trebao uputstva za put. Ni mi ga ne trebamo! 
14. Svi muškarci prepoznaju samo 16 temeljnih boja – Windows default.
Breskva je, primjerice, voće, a ne boja. Bundeva je isto tako voće. Mi nemamo pojma što je to “krem-roza”.
15. Ako svrbi, bit će počešano. Mi to tako činimo.
16. Ako pitamo što nije u redu, a vi kažete "ništa“, ponašat ćemo se kao da je sve u redu. Znamo da lažete, ali nije vrijedno svađe. 
17. Ako postavite pitanje na koje ne želite čuti odgovor, očekujte odgovor kojeg niste željele čuti. 
18. Kad idemo nekud, sve što obučete vam odlično stoji. Zbilja. 
19. Ne pitajte o čemu razmišljamo osim ako ne želite raspravljati o:seksu,sportu ili automobilima 
20. Ja sam u dobroj formi. Okruglo je forma.



'ćemo proći večeras?

Inače, on i ja savršeno šljakamo ovih dana - jučer ja na plac(u), on spava.
Ja sa placa, on na kavi.
Vratio se s kave, ja u kuhinji, uz ručak.
I taman kad su se kućni duhovi smirili, odem po kolače, vratim se, a on spava.
Budan je bio kad sam ja zakrmila.

Dobro vam jutro! :)

Možda bi bilo dobro, prijedlog u smjeru preveniranja eventualnih problema sažetih između prvog i drugog poluvremena, da i mi u 285 točaka napišemo kontra savjete.
Za njih.

;)

U ponedjeljak paučina na blogu, a jučer živahno.
Danas, bumo vidli kak bu bilo.
:)

Zjaknula sam na zapise koji bi mogli biti prijavljeni i nisam fulala.
Pa si mislim da li bi goluždrvaci omotanih pimpača bili prijavljeni da je umjesto pere neko drugi zahaklao fotku, a on, pero, kopiral tekst o oralnom seksu s detaljnim navigacijskim uputama i izvukao se bez prijave, za razliku od Hornija koji je prijavljen, a Rex je ionako dežurni krivac za puknuti nokat, noćne more, zgoreni ručak i zakeljenu kaznu ZG parkinga, pa ni ni čudo da mu je ista sudbina.
(dečki, niš osobno, da ne bi bilo zabune, nego samo kao primjer gluposti brzotrčećeg prstića ;)

Definitivno nije toliko bitno kae napisano nego važna su slova u nicku ispod teksta. Još jednom potvrđeno.
Iskreno, meni to fakat bedasto, ta nekakva blog netrpeljivost i poskrivečki prijavljivanje. Pa onda tapšanje nogicama ispod stola i trljanje ručica, zadovoljni osmjehić na sretnom ličeku i nekome je dan, zbog toga, sretniji :P
I još mi je nakaj bedasto, samo nisam odlučila da li više ili manje od ovog prvog – čučanje u niskom startu i hop prvom prilikom zlopamteća reakcija, zdrukana povrijeđenim egom koji nikak da zakrpa poderotinu.
Ali ok, svaki bedak ima svoje veselje, kaj ne, pa tak i cinkanje adminima i reagiranje na nekaj kaj je bilo npr. prošle godine u ovo vrijeme ili možda dan/sat kasnije.

Jučer sam cimala inspiraciju za blog.
Kajaznam, kao da sam sve ispisala kaj sam imala tu za reći, a znam da nisam, pa čekam i tražim da me netko povuče za jezik, ako se na vrijeme izbeljim i dam mu priliku:P

Veli pero, malo smo čavrljali o virtuali/reali, da bi mogla biti zanimljiva tema o svima nama, koliko smo ovdje stvarni ili fejkamo, u odnosu na sve ono kakvi jesmo, ili nismo, s druge strane ekrana.
I dalje vjerujem da smo ovdje stvarniji. Osim autocenzure kao alarm ponašanja i svjesnost istog, i baniranja zbog kršenja pravila ponašanja na portalu, baš niš nam se nemre dogoditi.
Čak i sami možemo izabrati trenutak kad se više ne želimo gađati riječima, maknuti se iz pješćanika i ostaviti ga kvartovskim mačkonjama kao praktičan wc.

Tamo, s one druge strane ekrana u uvjetovanim smo međusobnim odnosima i zbog dugog jezika i krivo korištenih riječi, ili pravih, ali u krivo vrijeme i na krivom mjestu možemo itekako dobiti po njonji.

I sama znam, ponekad, reći nešto za čim požalim i prije završene rečenice - cijena impulsne reakcije, adrenalina u ušima i ega u nosu.
S komentarima na blogu malo je drugačije jer prvo nekaj pročitamo, pa nas pikne di ne treba, reagiramo i prije nego otipkamo odgovor, kliknemo na „odgovori“, upišemo kaj imamo kome za reći i tek onda pošaljemo u virtualni svemir.
Iako je to jako kratko, ipak traje duže nego u razgovornoj formi. I zbog toga napisane riječi imaju svoju realniju težinu jer nisu ishitrene. Jer ako jesu i kao takve ostanu, neobrisane, ne autocenzurirane, naše su.
Onaj dio nas koji obično ne želimo drugima pokazati jer mogle bi nas koštati, a baš nismo pri lovi.
Ili jesmo, ali smo, k vragu, zaboravili novčanik doma, u drugoj torbi, jakni ili nemamo pojma di nam je ;)

Tu? Ha, sve je jednostavnije.

Kao i biti (dalje) glup, po tuđim mjerilima i guštati u tekmama ;)

Još mi nitko nije maznul zastavice zahaklane za prozorske šajbe auta. Ako nestanu, bum se i ja snašla na sličan način :P
Ma ne bum!
Ne bum?
Bum vidla :D

'ste vidle, znam da dečke ne zanima, pa njih ni ne pitam, kak Čorluka ima lijepe ruke?

Moram, pri kraju ovog zapisa, priznati da sam jako iznenađena, ponavljam, i danas, jer je jučerašnji dan prošao bez analize spornih fotografija koje su obišle svijet, a nakon kojih pogled na muško, pa i nogometno dupe više nije isti ;)





Dobro vam jutro uz Link!

:)

Ok, zgubili smo.

Trebala sam se kladiti, ko svi normalni u mojoj firmi jer bih, danas, ubrala pinku ;)
Kao vrsna poznavateljica nogometa, mogu konstatirati slijedeće:
-trava je bila zelena
-lopta šarena
-na terenu je bilo 22 igrača i 3 suca, a jednom od njih, u duhu Iskre, želim da mu gospon Miško spava godinu dana sabotirajući bilo kakvu aktivnost u blizini ženskog roda

Pričamo jučer o svemu ovom oko nogometa.

I dobro je, dobra je ta energija koja je većinu nas čopila. Pomaknuti se, malo, od uobičajenih sranja, isključiti se na par sati i uroniti u neku drugu vibru.
Sve ostalo je pričanje priča što bi i kako trebalo biti.
Miša mu, treba pustiti ljude da izaberu svoj svijet u kojem trenutno ili duže od trenutnog, žele biti, ako se međusobno ne sudaraju s drugim, tuđim svijetovima ;)

Jučer sam se sudarila sa svojim štengama.
Kišurina, ja u kabanici, džepovi kabanica puni spomenute kišurine, e, smijem li napisati da sam uživala u nevremenu, a da me ne budete čudno gledali (?), i spašavajući cveće, pogotovo maminu fuksiju i vodeniku, fino sam izmjerila udaljenost od točke A do točke B :P

Čujem se sa svojim muškim u međuvremenu. Pita - di si?
Mislim, mogla sam mu reći - u.... jer me je bolilo ko sam vrag, a samo sam zacvilila - Tu sam, zveknula sam.
-Pala si? - pita on.
Ne sletila sam na Mars i trenutno raspakiravam kofere, mislim si ja, ali preskačem taj odgovor i...
Da, bubnula sam. Na onim štengama prema vrtu, tam di je u betonu izrazla ljubica.
I onda nastavila, blagoglagoljivo, od fatalnih japanki koje sam imala na nogama, kaj sam gablala u firmi, spominjanja petka 13-tog, i kaj bi bilo da se sve to dogodilo danas, do vjetra koji mi je dizal kiklju, a pokušavala sam je uhvatiti jednom rukom dok me je sused, u opretrčavanju od auta do ulaza, pozdravio.
A veli on meni - daj se zgasi, ne zanima me to, si dobro?

Sjetila sam se klinaca, kak reagiraju kad se udare. Pa zacendraju, a nije neka velika frka, a mame ljube prstić iste boje kao što su i ostali, ali preventivno da ne boli :)
Kaj, podsvjesno sam mu htjela nabiti krivnju jer....jer bum bila zanemarena mjesec dana, pa sam mu pokušala prodati priču kako sam zamalo slomila ruku, pa....? :D


Ak niš drugo, barem sam, na teži način, provjerila status svojih košćica jer danas sam mogla biti u traumi, puj, puj.

Inače, skužila sam i da naša miconjica nije fan nogometa, jer nakon prvog gola i mog milozvučnog glasića zavukla se iza fotelje i nije mrdala do kraja tekme. Čak ni onda, ali ju je ubrzo guza prevarila, pa je otišla pokljucati kaj je još ostalo u zdjelici.

A kaj se tiče klope, jučer sam ostala Bell dužna recept za slatko od višanja, standardni recept, pa bum ga tu zahaklala i za ostale, tko voli.

-1 kg očišćenih višanja
-1 kg šećera
-1 kg limuna (neprskan najbolje, a drugi dobro oprati pod mlazom vruće vode i isčetkati ga)

Napraviti šećerni sirup u 0,2 l vode (mora postati skroz proziran).
Ubaciti višnje i kuhati 10 minuta. Dodati limun narezan na šnite, prokuhati i pustiti da se malo ohladi, pokupiti pjenu (i ona se može još malo prokuhati pa iskoristiti za sok kao sirup), i staviti u staklenke.
Sve što je vruće, ukuhano, možete stavljati u sterilizirane hladne staklenke tak da je uronite u posudu s hladnom vodom, a staklenku stavite na spužvu, kuhinjsku krpu ili bilo kaj slično kaj će ublažiti direktan kontakt s dnom posude i istovremeno hladiti ukuhan sadržaj.


Dobar tek!
I dobro vam jutro :)

Muškarci vole nogomet?
Vole!
I kaj sad?
Niš!
Pridužiti im se ili....?

Je, je...prizemna zabava naganjanja lopte, bez ikakvog intelektualnog naboja, uz dominaciju post festum smrdljivih pamučnih čarapa i musklulfiber zbog neplanirano pretrčanih kilometara - kažu one koje delaju filanu papriku uz Mozartovu simfoniju br. 40 i sneni pogled na pola puta zaustavljen na hladnoj šalici najfinije brazilske kave, a peglaju ponavljajući citate srednjovjekovnih filozofa, prilagođene 21.stoljeću, senzualno zibajući se prateći klizni dodir teflona na najdražoj svilenoj bluzi.

:D

A ja?

Zabrinula bih se za nivo njegovih testosterona da prezrivo frkne nosom na 30-godišnju kornjaču impozantne zapremine, ne primjeti njen pogled ciljano usmjeren u nogometnu budućnost i prvu, sudbonosnu, večerašnju stepenicu prešaltavajući se na neki drugi program.

Uostalom, ako ćemo biti fer, i mi imamo svoje gušte koji su totalno nerazumljivi muškarcima i ma koliko se trudile objašnjavajući ih, gledat će kroz nas ili klimnuti glavom prevenirajući nepotrebni, uglavnom nezanimljiv nastavak :P

I tak...

Lopta je okrugla.
A večeras ćemo znati da li je kornjača bila u pravu.
Pajcek Pepek.
Tapir Robi.
Sused Joža.
Ili netko od nas. Vas.


Dobro vam jutro! :)

Vruće mi je. Niš mi se ne da, već sad.
Prelijena sam za pisanje. Za razmišljanje.
Osim o godišnjem.



Kaj mislite kaj fali, kaj je otrgnuto?
Probajte ne razmišljati nego lupiti prvo kaj vam padne na pamet. Obično, kažu, to je upravo to. Točno.

Ako fotku stavim u okvir Iskre, zanima me kolika će biti vaša i moja podudarnost u istoznačnom ;)

Kad bi ista ta fotka bila negdje drugdje, i njen sadržaj bi bio znatno drugačiji.

Sve ima svoje mjesto i vrijeme.
I mi.
Ljudi oko nas.
Čak i tu, na blogu, ma koliko je teško u to povjerovati :P

Dobro vam jutro uz Link Ti si more - Luky