Muškarci i žene...i nešto između

Kak je krenulo, zima bu duga.
'ste pročitali o najavi snježne mećave za idući tjedan?

Neki dan, kad sam se vraćala doma s jednog od poslovnih sastanaka, smrzla sam se ko....pingvin.
Zato sam odlučila, danas, poslije prve šalice čaja, do proljeća reducirati sve aktivnosti, dobro, ne baš sve ;), i smanjiti kretanje na najmanju moguću mjeru.

Zato, pokrećem biznis online - pišem po narudžbi.

Želite se zavuć' nekoj romantičnoj pod kiklju, a ne znate kako, ne mislim na tehnički dio, mogu umjesto vas napisati ljubavno pismo. Ili par poruka koje će otopiti njeno srce, za početak.
Ako ste nekaj grdo zasrali, da oprostite na izrazu, po potrebi mogu napisati ispriku na 5 i pol kartica teksta.
Hoćete se s nekim posvađati? Ok, mogu i to umjesto vas, ali u točno određenim danima, kad me pričepe hormoni jer tada sam produktivnija.
Zanima vas reakcija, nekog konkretnog ili općenito, ali vas je frka o tome, javno ovdje pisati, ili vam je samo neugodno, po vašim instrukcijama napisat ću zapis umjesto vas.

Za sve ostale opcije, ne navedene u oglasu postoji mogućnost suradnje.

Popust na količinu.
Plaćanje avansom -17,3%.
Svaki 5-ti zapis gratis.
Kompenzacije moguće.


Eto, u duhu recesije i poduzetničkog duha, dobar vam dan! :)

'ste ikad razmišljali koliko nekoga uistinu poznajete?
Ili stvarate predodžbu o nekome jer vam, u tom trenutku, takva slika odgovara okviru koji imate na raspolaganju?
Bolja ili lošija, ne znam.
Vjerujem da je refleksna i podudara se s odnosom koji postoji.
Da li je interesno svjesno stvorena ili ne, ni to ne znam.

Vjerujem da ima i veze koliko nam je lakše vjerovati u ono kaj je ili kaj nije, pa se opet vraćam(o) na okvir koji stoji prazan na komodi u dnevnom boravku i podudaran je našoj primarnoj potrebi da netko bude onakav kakav nama, u određenom trenutku i sadržaju, treba.

Provjeravam :)

1. na jesen ću navršiti 55 godina
2. u mirovini sam i zadnju godinu dana honorarno radim za jednu privat firmu na obračunu plaća i putnih troškova
3. vlasnica sam troetažne nekretnine
4. vegetarijanka sam
5. u ljubavnoj sam vezi i s nekim koga sam ovdje upoznala
6. vozim crvenog golfa dvojku
7. imala sam izložbu u NY
8. upoznala sam Hornija
9. imam dupli nick, ali vam neću reći zakaj nije vidljiv u profilu
10 volim mačke
11.vikendom dugo spavam
12.politički sam aktivna na gradskom nivou
13.slušam domaćicu
14.počela sam ponovo s čitanjem Krleže
15.trenirala sam atletiku i rukomet i danas sam relativno u dobroj kondiciji
16.volim klasičan stil odijevanja, kostime i ženska odijela
17.privatno sam povučena i šutljiva
18.bavim se humanitarnim radom
19.nisam jedinica, imam polusestru
20.ovo je moja fotka ...bila :)
(sad kad netko zareži da sam je skinula s neta :D)

Ha?
Nešto od navedenog prolazi odmah, nešto nikako, ostalo je pod možda?

Ako mi se bude dalo, napisat ću kaj ste pogodili, a di ste fulali ;)
Ovo samo kao primjer da vjerujemo u ono kaj želimo vjerovati.
Pogotovo tu.
I da je dobro maknuti se od pretpostavki, primarnih potreba i ostaviti dovoljno prostora za ljude koje upoznajmo, onakve kakvi stvarno jesu.
Manje je za*eba, ako ništa drugo...


Dobro vam jutro :)

Ja i danas, u mami, imam prijateljicu.

Sjećam se, kad sam imala 15-tak godina, one u kojima me je pucao adrenalin, a hormoni su mi diktirali ponašanje i obično produžili jezik za par riječi više, nepotrebno izgovorenih, najveća uvreda koju sam joj tada rekla, po meni, bila je – nadam se, kad odrastem, nikad ne bum bila kao ti.
Nisam lupala vratima jer to ipak nije bilo dozvoljeno. Čak nisam ni probala završavati razgovor na taj način. Zakaj, nemam pojma. Vjerojatno zbog nepisanih pravila kojih sam se ipak pridržavala izbjegavajući posljedično ono kaj bi me moglo lupiti po nosu, doslovno ili na neki drugi način.
Ne, ne znam za batine. Iako sam bila dosta svojeglava klinka, starci su znali vješto sa mnom – ostali su dosljedni svojim odgojnim metodama, a ostavili uspavanu prgavost i inatljivost u meni.

Znala sam je kao malo veća pitati da kaj nikad se ona i tata nisu svađali. Jer ne pamtim svađe. Samo kratko je znala reći da ono kaj su imali za raspraviti, odrađivali su kad nisam bila blizu. Ili sam bila dovoljno daleko.
I hvala im zbog toga.

Oduvijek sam bila znatiželjna. I znala je, mama, tu moju znatiželju na pravi način iskoristiti. Čak i protiv mene, onda kad sam tražila opravdanje za svoje ponašanje, a mama me je znala matirati vlastitom znatiželjom.

Danas, danas kad o svemu razmišljam ima drugu dimenziju. A bome i sadržaj.

Uz nju sam naučila da je bolje nešto prešutjeti nego reći rečenicu previše i sutradan isprikama je pokušavati obrisati.
Da ne moram baš uvijek reći ono kaj mi je na vrhu jezika i da je pametnije ostaviti dan iza leđa i prespavati, a s jutrom ako me i dalje žulja, nastaviti di sam stala.
Naučila sam i kako neugodnu situaciju, zezancijom okrenuti u svoju korist. Ili ozbiljnu ublažiti na isti način, samo obrnutim redom.

Radila je u muškoj branši. Puno putovala.
U to vrijeme, o ženama koje su se nalazile na pozicijama rezerviranim samo za muškarce, nitko nije bio blagonaklon, ni muška ni ženska ekipa. Obično se o njima pričalo da su znale iskoristiti komparativne prednosti, a moja mama je na to odgovarala da ona svakom da, zna se i kaj, tko ju pristojno zamoli. Nasmijala se i produžila smjerom kojim je išla. A na tome je, i o njoj i o toj temi priča završavala.

Nekako i sama sam prihvatila takav način reagiranja na provokacije.
Učinkovit je. Jer štogod rekla ili napravila u namjeri da negiram izrečeno, okrenut će se protiv mene. Jer upravo žustrim negiranje, trudom kojim objašnjavam suprotno, hvatam se u zamku. Obično svoju. I kažem o sebi više nego kaj bih trebala.

Pametne žene znaju kako parirati muškarcima koji provokacijama žele zauzeti što bolju startnu poziciju. Ubiti trenutnu dosadu.
Ili samo provjeriti iznad koje crte ženama tlak postaje viši, ritam srca brži, a jezik istrči ispred pameti.
Druge troše i svoje i njihovo vrijeme na nešto kaj će ostati nepromjenjivo.

Ima nešto što u generacijama koje svojim životnim iskustvom, a ono je ispred našeg, treba zapamtiti.
I usvojiti.

Ma koliko godina imali, jedni i drugi, na obje strane...





Dobar vam dan!
:)

...na 4 noge ;)



Znam da na blogu ima dosta zvjeroljubaca. I nas koji smo se specijalizirali za mijaukave beštijice
;)

Fakat volim mačke.
Volim tu njihovu samostalnost. Čak i samodostatnost.
Ne smeta me ni kaj su lukave i prefrigane, ni to kaj će sve napraviti da ugode svojoj guzi, a zanemare ostalo i ostale oko sebe.

Savršena su bića.

Naučile su kako opstati. Prilagoditi se ljudima onoliko koliko je potrebno za suživot. Ni manje ni više od toga.

Ponekad znam reći da bi fakat od njih, mi ljudi, puno mogli naučiti – kako zadržati svoju osobnost, a mijenjati ponašanje ovisno o situaciji, ne gubeći ništa pri tom. Baš naprotiv.

I zato ih volim.

Da li znate da na fejsu postoji grupa volonterki koja brine o ničijim macama? Ostavljenim u kutijama.
Bačenim u smeće.
Deložiranim sa malim micekima.
Pregaženim.
Bolesnim.
Gađanim zračnicama.
Ili namjerno negdje zaboravljenim jer više nisu male, nisu zanimljive ili jednostavno ne pašu više uz novi namještaj.

Tu su Link

Ponovo pišem o njima. I dona me jučer potaknula na ovaj zapis.

Pliz, ako imate vremena i volje, a volite životinje, pročitajte neku od priča s njihove stranice i pomognite ako možete.
Curke se same financiraju. Nemaju sponzore. Nisu na dotaciji grada.
Svi mi koji pratimo ono kaj rade, a to rade s takvom ljubavlju da im se fakat mogu nakloniti, pomažemo koliko možemo – lovom za liječenje, hranom, prijevozom, šeranjem fotki miceka koje traže svoje ljude i komadić njihove ljubavi.

Čak i ponekad samo dobra vibra je dovoljna. Ili više je, u danom trenutku, od svega ostalog.








Tnx u njihovo ime. I mačje.
:)

Dobro vam jutro!

E da, zaboravih nekaj i za pesoljupce Link

:D

Niste valjda mislili da se ne bum uhvatila teme i o pretpostavkama?
:P



Ne bum o za*ebima jer ziher, sve ste rekli. Ali budem o pretpostavkama, na drugi način.

Nekakva definicija pretpostavki bila bi da je to točka od koje krećemo kad stvaramo određeno mišljenje o određenoj temi. Prvi korak obično poznatog smjera i iskoraka nogom kojom prvom, pa pravilu, ovaj put smanjujemo udaljenost.
Tako bi trebalo biti.

Da bi nešto postalo formirano mišljenje, posloženo po bojama i veličinama, potrebne su informacije koje oblikuju mišljenje u prepoznatljivu razgovornu formu.
E sad, informacije mogu i ne moraju biti točne, ovisno tko je njihov izvor. I ovisno kolika je čujnost ako se prisluškuje. I točnost ako se prepisuje
:P

Slijedom toga i pretpostavke mogu biti bliže ili dalje stvarnom stanju stvari. Ugurane u nekaj, a to nekaj savršeno prijanja, kao fina, mekana, velur rukacvica. Ili ne, a prekruto je da se rastegne do potrebne veličine. A možda je broj veći, pa fali još nekaj da popuni prazan, zjapeći prostor.

Kad se već uspiju ugurati pretpostavke tam di trebaju, nikako nije zanemarivo tko o nečemu nekaj pretpostavlja i koliko pretpostavke imaju realnu osnovu. Ili su već unaprijed, mimo toga, ciljano određene u komunikacijskom nizu.
Jer pretpostavke mogu biti više-manje elastična spona između tko zna kako prikupljenih informacija, osobnih, iskustvenih spoznaja i onoga kaj stvarno je.
Ili mogu biti pakosne i zlonamjerne, maliciozne s koje god strane bile gledane, uz točno definirani razlog, a i namjeru.

Vjerujem da čak kad je i samo o maglovitim pretpostavkama riječ, o onima koje nužno ne traže potvrdu, važnije je, opet, tko govorom nekaj pretpostavlja nego ono, samo, izgovoreno.

Tu?
I tu. Pogotovo tu.

:D

Pretpostavka, ako ostane nerealizirana, za*eb je.
Zbog krive procjene.
Netočne informacije.
Brzopletog i površnog zaključivanja.
Osobnog stava koji nema dovoljno raspoloživih kapaciteta za pomaknuti se izvan okvira osobnosti, a ego ne dozvoljava nagnutu glavu i pogled sa strane.

Kae poslije za*eba, nemam pojma. Vjerojatno reakcija ovisi tko je i koliko uvučen u pretpostavku i zakaj mi je važna.

Mogu i ja pretpostavljati.
Recimo, i ovaj zapis imat će svoj nastavak, jer do sada, u zadnje vrijeme bilo je tako i ne vidim ni jedan valjan razlog da bude drugačije. I jer niš' se nije, kao okolonost, promijenilo.
A to sve znači da moja pretpostavka nije projekcija želja i mogućnosti nego se nadovezuje na već unaprijed potvrđeno ponašanje, a s time, kao takva, uvjet(ova)no, realno je ostvariva.

Da li će biti, vidjet ćemo. Možda čak i danas.
;)



Pretpostavljam da ste bolje spavali jer mjesec se umorio. Posustaje. Gubi čvrste, kružne obrise i postaje nekako lakši.

Dobro vam jutro!

Posebno Horniju i Flyu.
Dečki, tak' se to radi, ispričati se i nastaviti dalje.

:)

Iskreno, bila bih fakat i iznenađena i razočarana da se horni nije vratio.
Iznenađena zato jer sam pretpostavila da se uz dosadašnju blog spiku, ako ga netko pričepi, a je, ne šmuca uza zid. I ne šćućuri u kut, tražeći plašljivim pogledom tamni kutak di bi se mogao, brže-bolje sakriti.
Razočarana zato, da se to nije dogodilo, da se nije vratio, moja pretpostavka, uz krivu procjenu njega samog, jer konkretno o njemu je riječ, ne o njegovoj partnerici, bila bi niš drugo nego običan, ofucani za*eb.

A jedno i drugo, kao objašnjenje vama, iz posve prozaičnih, egoističnih razloga, meni bitnih.
Danas. Sutra, vjerojatno više ne :)


I tak', kažu bit će kiše.
Snijega, krajem tjedna.
A dan na početku, uz čaj od crvene naranče.

Fuj, mrzim i dalje ponedjeljak.
Pretpostavljam, i vama je draži petak od njega.

:D

Dam se okladiti da oni koji drugima uporno mašu ispred nosa istinom koju uvijek govore, tvrdeći da mrze laži, upravo lažu.

Svi lažemo. Namjerno. Slučajno. Bezazleno. Prešućujemo. Odgađamo istinu.
To je tako i tkogod tvrdi da nije, ne vjerujem mu.

Svatko od nas pronaći će jako čvrste, gotovo neoborive dokaze opravdavajući svoj stav o istini ili o laži.

Imam frenda koji je, nemam pojma zakaj, priznao ženi da ju je prevario. I ne prođe dan da mu to ne gurne pod nos. Iako, od tada, nema nikog sa strane, ne vjeruje mu ni kad kaže da je danas petak.
I kaj sad - trenutak grižnje savjesti s jedne strane i suočavanje s posljedicama onog kaj nije trebao napraviti, a je?
Znam, pobornici istine reći će da je trebao ranije o svemu razmišljati. Je, ok, a nije. Da je, ziher sam da joj nikad ne bi priznao. Da li bi je prevario, nebitno.

Prešućivanjem istine izbjegavaju se posljedice. Za vlastiti dupe? Ok, i za vlastito!

'ste razmišljali kaj priznanjem dobijate, a kaj gubite, ali ne u formi poželjnog ponašanja jer očekuje se, od vas, da to, kao moralni čin i odgovorna osoba, svjesna svojih postupaka, napravite?
Koliko u priznanju ima egoizma jer sa sebe skidamo teret i uvaljujemo ga onome koga smo lagali, istovremeno očekujući da reagira kao zrela osoba koja u priznanju vidi skrušenost i poniznost? A znamo da se to jako rijetko događa...
Kaj ako je, objektivno, istina grublja od laži? I tada nećete izabrati laž? Zbog nekakvog moralnog koda nećete odvagnuti koliko istinom možete povrijediti ljude koje volite?
Jer ono kaj netko ne zna, ne može ga povrijediti.
I bilo kakvo zarotirano objašnjenje negirajući ovo, nije realno.

Kažu, istina oslobađa.
Ali ako znam da će nekoga tko mi je važan u životu povrijediti, lagat ću. Ili prešutjeti.

A vi?

I dalje ćete trčati za istinom? A ovdje lagati svoje godine, skrivati partnere, duple nickove? Pričati priče koje vrijede do jutra slijedećeg dana?
Na poslu, kikseve koji bi vas mogli lupiti po džepu?
Osmjehivati se šefu u prolazu, hvaleći poslovni potez koji ste pola sata prije kritizirali, uz šalicu kave na pauzi?
Prešutjeli frendici škakljivu informaciju o njoj jer vas se ne tiču tuđe priče, a nemate pojma da li bi je zanimalo to kaj ste doznali?
Kašnjenje na dogovoreni sastanak opravdati gužvom u prometu, a ne pravim razlogom, koji god to bio?


Laž i istina drugačije zvuče kad se pomaknemo od stereotipnog razmišljanja o dobrom i lošem, kaj ne? I prisjetimo se svakodnevnih situacija. Pa i onih u kojima lažemo. Ili ne govorimo istinu...



Dobro vam jutro, bez fige u džepu! :)

Ponekad imam dojam da smo ovdje kao u u nekakvoj pomaknutoj dimenziju, u prostoru u kojem vrijede neka druga pravila, neprimjenjiva nigdje drugdje, a tu promjenjiva po potrebi.

Nekad sam mislila da je virtuala fejk u odnosu na realu. Danas više ne.

Kad s nekim razgovaramo, metar udaljeni jedan od drugoga, nemamo vremena, ako taktički ne zašutimo, zaustaviti tijek misli. Da li kažemo nešto krivo, rečenicu previše, nebitno je za ovo kaj pišem.
Ovdje? Ovdje sami diktiramo tempo. Prvo, u glavi, iako smo nesvjesni toga, posložimo kaj trebamo reći. Otipkamo. Imamo vremena odustati od komentara. Pustiti ga u eter. Ispraviti ga. Ili izbrisati.
Ne čini li vam se, zbog toga, da smo tu baš ono kaj inače jesmo? Jer spontanost u odnosu na govornu komunikaciju je ipak reducirana. I sve napisano, zbog toga, ima ciljano određenu težinu, ali i to da ništa od napisanog ne mora nas posljedično lupiti po njonji, pa i autocenzura nije potrebna.


Cilj komunikacije je razmjena mišljenja i obično, ako nije riječ o čavrljanju, ima i konkretni razlog.

Projekt na kojem sam zadnje radila i ekipa s kojom sam htjela, a s nekima od njih i morala surađivati iako , da sam mogla birati, ne bih, bilo je sjajno iskustvo iz kojeg sam naučila kako se prilagoditi svima, jer to se od mene očekivalo, odraditi kaj sam trebala, a istovremeno ne odustati od onog kaj sam naumila i trebala odraditi.

Ne znam kako šljakate u realnoj situaciji kad se morate izboriti za sebe, a to uključuje i konfliktne situacije i rješavanje problema, tako nastalog, mimo uobičajene uljudne retorike?
Čudite se?
Zašutite?
Stisnete se u kut?
Ili?

Da ostanem na blogu još 10,5 godina, nikak ne bum skužila zakaj se razmjena mišljenja koje je u suprotnosti s nečim/nekim doživljava kao napad ili savjetovanje?
Ne mislite li da se takvim razmišljanjem daje povratna informacija koja govori jako puno. Pa i o nesigurnosti u vlastiti stav jer ostavlja dovoljno prostora da netko uleti sugestibilnim mišljenjem ili nije toliko čvrst, pa se lako može zaljuljati?

Ha?


Jučer je bio zanimljiv dan na blogu :)


A dan prije Tihojezerasta imala je zanimljiv zapis.
I komentari su bili takvi – uvažavanje različitog mišljenja, ponekad i dijametralno suprotnog.
Bilo bi dobro da ima više postova na koje se možemo nadovezati i izreći svoje mišljenje. I o kojima imamo o čemu razmišljati i kad stisnemo logout.

Kad bi se našli u nekoj životnoj situaciji koja bi vam iskustveno bila nova, da li možete biti ziher kako ćete reagirati? Ja ne. Mogu samo pretpostavljati, vezano uz svoja dosadašnja iskustva, ali biti sigurna nikako ne.

Jedno od pitanja bilo je dosta radikalno, a na temu dobra i zla – pustiti zlo koje čuči negdje u nama, skriveno od očiju javnosti i onih koji bi nas zbog toga mogli osuđivati, da odradi nekaj beskompromisno?
Ha?
Odgovorit ćemo ono kaj se od nas očekuje, negativno? Jer svaki drugi odgovor ima svoju cijenu koja nam umanjuje vrijednost, pa čak o ovdje gdje bi kao takav trebao biti totalno marginalan?

Koliko, prije nego nešto učinimo, razmišljamo posljedično kako ćemo se osjećati, pa prema tome formiramo i svoje djelovanje? A kaj kad to sve ne bi trebalo biti bitno, a ni mi kao takvi jer netko je važniji od nas samih?

Znam da za ljude koje volim, s kojima sam, patetično rečeno, isprepletena krvlju, dušom i tijelom, učinila bih sve! I zaboravila na ostale.

Kako bih s tim dalje živjela, ne znam. Nadam se lakše nego da ne učinim ništa, a znam da sam trebala. I morala...


Danas?
Mogao bi i danas biti zanimljiv dan. I tu. ;)

Hoću petak.
Neka netko upuca mjesec.
Pomakne ga u stranu.
Ili otkine komad.

Hoću i kišu.
I.....


Dobro vam jutro! :)

Hm...još jedna runda laži na blogu?
Ili oblik blog socijalizacije?




Nisam update, kasnim, ali ipak...

Štošta sam, otkad sam, ovdje, na blogu, doznala o sebi, a nisam ni znala sve to – od već spomenutog ljubavničkog odnosa s jednim od blogera, a nismo se nikad upoznali, duplih nickova s kojima hvatam frajere, samo ne znam koji su to – nickovi i frajeri, drskog očijukanja ispred svekolikog blog pučanstva, možda u razmjeni recepata, pa sve do hornijevog zapisa na kojem sam ismijavala fajt u blatu kao aluziju na ekipu u Armaniju.
(ne znam zakaj ste tak' prozvizdali na taj zapis, ak' nije proradio feminizam u vama..ono fuj, zabava za muškarce :P jer vidjeh da su žene u klinču komadi, pa gledajte to na taj način, blato je samo kulisa i nema veze s pajcekima ;)

:)

Da ne zaboravim, odmah na početku, ovom prilikom iskreno zahvaljujem svima onima koji pomno prate moje blog kretanje, bilježe di sam i s kim sam, čitaju moje zapise i razmijenjuju mišljenja o napisanom na tuđim blogovima jer bez njih bila bih izgubljena u prostoru i vremenu, a bome i ostali čitatelji bili bi uskraćeni za jako, od životnog značenja, bitne informacije. I ne bi imali uvid kaj se događa na blogu kad njih nema.
;)

Ali, ipak, imam prigovor - pomno čitajući main komentar, sedmi put u 10 minuta, nekak' mi se čini da mi nekaj ne štima:
“ ma dono, horni je stavil onak ismijavajući zapis (al ne samo on i ne samo jučer) o ženama u armaniju...kako se valjaju u blatu, kak su tamo tetke i tak...vrlo ružno i tužno...a bome jako lijepo su mu se priklonile meija, pogni, bell, slipi i još neke curke...no...nisam htjela pisat nekaj o tome...ali sinoć jesam! upravo žaoku mi dala ta poruka o smislu traganja, nalaženja i....bića!“!

Autor: mai_sarai   |   11.01.2014. u 9:29   |  


E sad, ne znam kae bio triger za mainu reakciju, ali prepostavljam spomenute tetke, pa se malo nafunjila, malo narogušila, nervozno otpuhnula šiške s čela, prošetala tri kruga oko stola i pustila mašti na volju. Zato molim objašnjenje citiranog komentara i pitam – mai, zakaj opet lažeš?

Da pomognem, ovdje je link zapisa Link

A od 63 komentara: vrbica 4; mai 6; Pamela 2; krelec 2; zlatkica 18; cyber 16; Horny 15
(nadam se da se nisam negdje zabrojala)

Niti jedna od nas koju si imenovala u svom komentaru (slipi, pogni, bell i ja), nismo komentirale napisano.
Miša mu, zakaj ti stalno trebaju nekakve blog spletke, laži i insinuacije, gotovo uvijek na istu temu, o istim ženama, samo ih malo tematski modificiraš?
Fakat te i dalje ne kužim, osim ako sve to ne radiš zbog faking premoći na blogu i tvoje potrebe da se popneš na stolček i budeš vidljiva.
Da ti se jednom, dvaput dogodi, 'adje, povjerovala bih, slučajnost. Glupost. Ali kad se ponavlja već duže vrijeme, a u zadnje vrijeme i učestalije, maliciozno je i opsesivno.
Ali ok, ako ti je sve to potrebno kao oblik psiho-terapije, da se osjećaš ugodnije, bolje i zadovoljnije, imaš opravdanje. I na neki način moje razumijevanje.
Već sam ti nekoliko puta pokušala objasniti, pa ponavljam i ovaj put - mjesta na blogu ima za obje. Zakaj, ako sam ti tako iritatnta i dalje uporno čitaš kaj pišem? Kaj, hoćeš me preodgojiti? Vratiti na pravi put? Osjećaš se prozvanom da me preoblikuješ, ukazujući mi na greške i propuste? Ili koristiš moj nick kao indirektni, osobni marketing?
Daaaaaaaaaaj! :D
Fino podigneš kiklju, uzmeš zalet, duboko udahneš i preskočiš zapis i mene kao da me nema. A želuček i žifčeki su ti na mjestu. 'aj probaj, nije teško! ;)

Mai, o različitim temama pišemo. Drugačiji su nam interesi, pa i ovdje. Čak smo i rijetko u isto vrijeme na blogu jer moja je jutarnja šihta, a tvoje popodnevna, večernja i vikendom. Svaka od nas ima svoju ekipu koja nam je simpa i uz koju se ugodno osjećamo.
Zakaj je to tebi tak' teško prihvatiti? Jer očito je, kad se služiš lažima da bi diskreditirala one žene koje ti nisu simpatične. Di je tu ona tvoja stalno ponavljana snaga agrumenata? Ili ponavljanjem misliš da će nekaj kaj nije, postati nešto? Da te podsjetim – argumenti su činjenice, lako provjerljive, kao i tvoja laž ako se pročita hornijev zapis.
Znam, puno pitam, štaš, znatiželjna sam. Ali znam i da mi nećeš odgovoriti ni na jedno pitanje jer do sada, kad god sam pokušala s tobom raspraviti nekaj na blogu, svelo se na tvoje odgovore koji nisu imali veze s postavljenim pitanjem ili si spinala pitanja svojim protupitanjima.
Možda me, ipak, iznenadiš, mada sumnjam, pa konkretno odgovoriš zakaj si lagala da smo se, kak veliš pogni, slipi, bell i ja priklonile horniju u ismijavanju, pa i tebe, očito, kao dijela ekipe.
Eto, mo'š van iz podruma, da ne cendraš na svom blogu da si mi na ignoru, pa kad odgovoriš, vrati se sama kat niže ili ću ti ja pomoći.

Hvala :)


Horni me podsjeća na jednog bivšeg, a meni simpa blogera – točno je znao na koju provokaciju tko će i kako reagirati. Provokacija je uspješna jedino ako ima feedback, u planiranom vremenu, očekivanoj retorici, bilo stilom ili sadržajem, često oboje u kombinaciji.
Pametni ljudi obično, i prije nego reagiraju, skuže tuđu namjeru, pa razmisle na koji način reagirati ako im je reakcija potrebna.
Bedasti se zahaklaju. Impulzivno istrče. I o sebi kažu štošta što inače ne bi.

Dobro je žuriti polako ;)


Još nekaj...

Zanima me zakaj se toliko neki spopikavaju na moje zapise.
Neću se igrati pretpostavkama, ali obično, svi mi reagiramo na ono kaj nam je u nekom segmentu života iskustveno, posredno ili neposredno prepoznatljivo (o reakcijama koje su normalne, za svakog normalnog i tiču se svih nas kroz vrijednosni sustav koji bi trebao biti bez amplituda, ne pišem).
Neću ni prejudicirati i donositi zaključke zakaj se netko na nekaj zapjenio, ali je zanimljivo, meni, da kad pišem kao žena o temama koje se tiču i muškaraca, uglavnom se s napisanim i oni slažu. Zanimljivo mi je i zato jer ovdje nemam potrebu klimati glavom i puhati muškoj ekipi pod rep, jer ne pretendiram ni na koga od njih, pa sadržaj mojih zapisa ne mora biti, a i nije ciljano angažiran, njima ekipi u korist, pa mi kak ti zbog toga ne kontriraju.
A kak' im nisam zanimljiva kao žena koja bi bila u jednoj od njihovih kombinacija, ne moraju mi titrati i biti pristojni u komunikaciji sa mnom.

Bilo bi dobro kad bi svoj ego spremile u kutijicu i o onom kaj pišem(o) čitale (i) iz muškog kuta, kroz njihove komentare. Ne treba se nitko ni sa čim složiti, ali dobro je pomaknuti se od naših uobičajenih razmišljanja i uporediti ih s tuđim. Štošta tako, o drugim ljudima, možemo naučiti, a ponajviše o sebi, bilo kroz greške, vidljive tuđim očima, koje opetovano ponavljamo ili kroz potvrdu da ono kaj radimo, ok je.

Pitanje: ima li netko za posuditi nick za blog, da se moje vjerne čitateljice malo odmore od meije, a ja od njih. Bum ga vratila čednog, neizraubanog, u dogovorenom roku.
Hvala :D

A vidim da i Horni bude trebal na rezervni položaj jer, ak' se nastavi zbijanje redova na kokoškoj prečkici, uskoro, ak ne bu pažljiv, očerupat će ga ;)

U stvari, znate kaj, baš me zanima zakaj toliko frke i priče o njemu/njima. Frajer se ševi. Nije solo. Voli, u seksu, nekaj kaj drugi ne preferiraju. I zamislite, sve to dela za svoj i na svoj račun, unutar svoja 4 zida. Fakat grozno! Užas! Zaslužuje svaku osudu, pa i više od toga :D

Zakaj je tuđi seksualni život toliko zanimljiv da se odmah mora staviti u usporednu vrijednost, osobnu naravno.
Je l' vas nagovara na kaj?
Šalje lascivne ponude na pvt?
Pipa ispod stola, poskrivečki?
Ugrožava vaše postojanje, pa i tu na blogu/Iskri, svojim postojanjem?
Đizis, fakat ste, mnogi od vas koji mu oponirate, pali na ispitu tolerancija, a toliko ste „open mind“ da sve u vašoj blizini hvata propuh.

Neka me netko ispravi, ali prve uvrede krenule su, kao tuđi komentari, na njegove/njihove zapise. Možete imati svoj stav o svingeraju, kao i ja, ali zakaj vam je potrebno sve to lijepiti na osobnu razinu, mimo onog kae napisano? Ono, fora je zahaklati njegove klince stupidnim pitanjima da li su upoznati kak' im se tata i mama ševe?
Ha?
Ili aludirati na njegov izgled iz kojeg se čita da s njim nekaj ne štima, a čak i nema spojene obrve?
Spominjati njegovu suprugu kao osobu kojoj je potrebna pomoć i sugerirati da ju potraži u sigurnoj kući, jer je vidljivo po njegovom ponašanju da je zlostavljana žena?

Je l' vi kužite na kaj ste zabrijali?

Ej, frajer se samo ševi, on i njegova supruga. Niš više ni manje od toga. To kaj imaju ponekad gužvu u krevetu, kaj vas briga! A kad vam vrati na isti ili sličan način, kmečite k'o uvrijeđene frajle, kolutate okicama u nevjerici i pravite se da nemate pojma o čemu je riječ. Ziher žbockate, na pvt, jedni druge, da slučajno netko ne spava jer lakše je reagirati kad vas je više na jednom blogu. Još samo fali da obesite glavicu češnjaka, na špagicu oko vrata, kad tu dolazite, da se obranite od sotone :P


Ma....

Ljudi, *ebite se i veselite na svoj račun i pustite druge da to isto delaju. Ili reagirajte, ali ne k'o babe preko plota, zaboravljajući koliko godina imate :D

I tak', u ovih 5-6 rečenica, ukratko, vjerujem da nisam niš zaboravila kaj sam namjeravala napisati.


Dobro vam jutro! :)

A ne, ne, ne, kaj ste mislili da bu te me se danas riješili?
Kajgod! Ili kajgot, svejedno....

Dobar vam dan :)
Naspavani?
Južina! Zg na +10.

Nekak si mislim da ono kae bilo jučer, na blogu, baš nema veze sa svima nama nego s geo-magnetskom olujom, tak da, eto, imamo opravdanje ;)

Danas bumo dobri, može?
Ili barem probali biti, jer i namjera se računa.

Za početak, evo recept za kokos kocke
tijesto/biskvit:
7 jaja
15 dag šećera
12 dag kokosovog brašna
7 dag oštrog brašna
1 pecilni prah
1 vanilin šećer

-od bjeljanjaka stući čvrsti snijeg, lagano umiješati šećer, kokos, pecilni prah i staviti u namašćen pleh peći 15-tak minuta na 170 (probati nožem kad je pečeno, a vidi se i po rubu koji dobije boju)

krema:
-2 pudinga od vanilije (koristim Dolcelu, nekak mi je najbolja)
-7 dl mlijeka 15 dag putra
-10 dag štaub šećera, ili u prahu, na isto vam dođe :)

-žutanjke i šećer pjenato zmiksati (uvijek u kreme dodajem i vanili šećer), dodati puding i malo razmutiti s toplim mlijekom (obavezno to napraviti da se žumanjci ne šoknu kad ih stavite u zakuhano mlijeko)
-kremu ohladiti i dodati izrađen putar
-možete dodati u istučen šlag, čvrsti, ali meni je finije ovak, bez njega

Pola kreme staviti na tijesto, red petit keksi umočenih u mlijeko s rumom, opet red kreme i obilno, na kraju posipati s kokosovim brašnom
Rezati na kocke.

Ak' vam uspije i imate doma potrošače kolača, planut će vam prije nego mislite ;)
Dobar tek! :)

Skužila sam da postoji dvije vrste muškaraca, oni koji vole slatko i oni koji na to prezrivo frknu nosom i gledaju prema frižideru, u potrazi za nečim konkretnim, mesnatim.

Davno sam, slučajnom, natrčala na tekst u kojem se kakti na znanstvenoj osnovi, vezano uz fiziologiju mozga objašnjavaju povezanost seksa i hrane.
Šteta kaj ga nisam kopirala, ali ukratko, centri za tjelesnu ugodu blizu su onih koji reagiraju na organo-leptičke podržaje.
Ima nekaj u tome, znamo i sami, jer uporno se ponavlja da ljubav ide kroz želuček, mada bi praktičari, ipak, spomenuli dislociranost, pola metra niže.
Vama ostavljam provjeru jedne ili druge teze. Može i obje, uz fingerfood ;)

I još nekaj...

Ne znam da li ste imali priliku pročitati vijest na net-u, ali spominje se pobuna u kokošinjcu, u Veblogovoj ulici, u dvorištu kod kućnog broja 69.
Iz povjerljivih izvora doznaje se, a podaci su poznati redakciji, tak piše, da su se uskokodalake kokice i u tom metežu jedna se okliznula i ostala do jutros izvrnuta na leđima, s nogama u zraku.
Druga je pala u bedaru jer joj je puknuo nokat, treća je nestala, a četvrta još uvijek trči u krug.
Čudno mi je da ne znaju da su trebale učvstiti kokošju prečkicu, pa se sve to ne bi dogodilo.

Bilo kako bilo, želim im sretan oporavak, i dalje našušureno perje i bistar pogled.

A vama, ugodan nastavak dana, uz malo više smijeha nego jučer i Ribafishovu kolumnu
:)

c/p

ON BLEJI U ZID I LOČE, ONA CMIZDRI, GUTA TABLETE I SHOPINGIRA

ON

1. DAN
Zbunjen i nevjerojatno razočaran u svoj ego, tupavo se smijulji, bleji u zid i prve noći niti jede niti pije.

2. DAN
Ugovara kavicu s njezinom najboljom frendicom i ne pušta jadnicu dok ne sazna barem tri informacije koje je njegova bivša u tri godine furanja rekla ili upotrijebila protiv njega. Te večeri odlazi do svoje škvadre, pričeka da svi zašute i onda zagrobnim glasom tiho kaže »drolja me prevarila«. Škvadra to jedva dočeka i loče na njegov račun cijelu večer, uvlačeći mu se u šupak, tapšajući ga po ramenima i besramno naručujući nove runde. Onaj tip iz škvadre koji ju je fakat i poševio, je obično najglasniji i prvi nestane.

3. DAN
Nakon besane noći gleda u njezine stvari na ormaru i stolu, uzme benzin i krene palit sebe, njih i cijeli svijet. Kad se opeče shvati da nije kriv on nego ona, i počinje planirat osvetu. Odlazi do frendova i frendica i kopa po prošlosti prepričavajući stare tulume. Zove njezinu punicu i u suzama se pozdravlja s njom uvjeren da ga je voljela više nego nju, iako ona upravo sprema šnenokle za novog dečka i olajava ga s istom. Istovremeno ugovara kavice s njezinim frendicama (kojih se inače gnuša), uvlači im se i izvlači stare tračeve.

4. i 5. DAN
Pogledaj pod 3. - planira paklenu osvetu zapisujući njene pokrete zadnjih 987 dana.

6. DAN
Skuplja hrabrost i zove je na kavicu da si još jedanput popričaju kao frendovi. Na stolu mu je dokumentacija debljine Mengeleovog dosjea, a hrpa stvari koje joj treba vratiti se lagano smanjuje jer je zaključio da neki CD-ovi uopće nisu tako loši, te da joj bokserice ne trebaju.

7. DAN
Za vrijeme telefonskog razgovora ne može progovorit jednu jedinu suvislu rečenicu iako ju ima napisanu na tri mjesta, ali uspijeva dogovoriti sastanak. Navečer se nalaze na starom mjestu, odlaze u neki glupi birc, vraća joj šalicu, i onda se rasplače i moli da mu oprosti i da mu se vrati. Ona ga odjebe i ode doma, a on joj urla na nju da je drolja i govno, te ostaje popišan i zapije se k'o govno.

8. DAN
Zove škvadru doma, zapiju se i isplaniraju savršenu osvetu u vidu kamiona punog gnojiva istresenog pred njezinim vratima, zavođenja njezine mlađe sestre, premlaćivanja njezinog novog dečka ili bacanja tri petarde iza leđa njezinoj dementnoj pudlici.

9. DAN
Sreće staru frendicu koju je zanemario zbog veze, odlazi kod nje u stan plakat joj na rame. Zapiju se zajedno i vrhunski poševe.

10. DAN
Sa šeretskim osmjehom ide se hvalit škvadri. Ponekad je nazove u 4 ujutro i sklopi slušalicu, ili joj naruči 4 jumbo pizze s feferonima jer zna da mrzi feferone. Mrzi je do smrti i svima priča kako se ševila loše kao mahovinom zagušen panj.




ONA

1. DAN
Otvorenih usta u koja se slijevaju suze pada u naručje majci i cmizdri cijelu noć.

2. DAN
Ne skida se s telefona, kraj nje su tri najbolje frendice koje ju naizmjenično stišću za ruke, dodaju papirnate maramice, grle i vrijeđaju odvratnog, šovinističkog gada. Prevladava rečenica »on je bio đubre, možeš ti i puno bolje«.

3. DAN
Nakon što je provela noć s najboljom frendicom, guta apaurine da bi mogla izaći ponosna u javnost. Čim vidi nekog poznatog rasplače se k'o pljusak, i završi na kavici dok ju svi tješe i govore da se to moralo dogoditi jer je on govno. Curke joj odlučuju olakšati i vode ju u disko. Podbuhla, krvavih očiju tupo zuri u pod, ali se pretvara da joj je OK. Doma ubija 7 kila snickersa koje mahnito umače u sladoled, nutellu, piljevinu i šećer.

4. DAN
Čisti rigotinu od smjese alkohola, melase i barbiturata, skuplja hrabrost i zove đubre na kavicu. Do kraja dana zaludi sve živo oko sebe, potroši više šminke nego Hollywood u tjedan dana, obuče sve najljepše i sjedne preko puta bivšeg. Koncentrirano mu objasni da ga još uvijek voli i moli ga da joj se vrati. On je osjećajno odjebe.

5. 6. i 7. DAN
Totalno ridanje, poplava, gomilanje frendica, ne pomažu ni mamini najbolji kolači.

8. DAN
Ponovno ga zove, nalazi se s njim i u facu mu govori da je đubre koje nije vrijedno osobe kao što je ona, da je hohštapler i nikogović. Vrati mu lančić i ponosno odlazi frendicama koje čekaju ispred birca. Nije ni primijetila da se tip upucavao konobarici.

9. DAN
Smanjila je dozu apaurina na pola, pojela jednu jabuku, pogledala se u ogledalo i shvatila da zadnjih 7 godina nije imala takav prekrasan struk. Ide ponosno u birtiju gdje je on, prošeće tri puta ispred njegovog stola i dokazuje kako je ona puno ljepša od obje preoble kuje koje mu sjede u krilu. Prvi put u deset dana spava.

10. DAN
U 10:00 je kod frizerke, koja joj skida 2 kile kose i stavlja nešto vatreno od čega bi i vrane emigrirale iz pakla. Uzima svu lovu i odlazi u 6-satni shopping. Kupuje sve i obavezno jednu haljinu koju u životu neće staviti na sebe. Navečer je ponovno ona stara... Mrzi ga do smrti i svima priča da nikada nije svršila jer ima batrljak od penisa.

(svaka slučajnost sa stvarnim ljudima i događajima je slučajna, osim onda kad nije :)

....za caffedolce



Pišeš o raskoraku virtualnog dojma i onog nakon upoznavanja.

Znaš zakaj je to tako?
Zato jer projiciraš svoje potrebe i želje na nekoga za koga misliš da će ti odgovoriti na isti način.
Ne vidiš ga onakvim kakav realno je nego si mu dodijelila određenu ulogu koja odgovara tvojoj, a nisi provjerila da li je sposoban odigrati ju jer osim onog napisanog u profilu nemaš baš niš što bi bilo polazna točka za nadogradnju.
A to napisano može, a i ne mora, odgovarati stvarnosti.
Uostalom, zakaj bi mu vjerovala? Neka dokaže da je to kaj je. Ili nije.


Pitaš se da li si nezahtjevna.
Nisi nego si nasuprot sebe imala muškarce koji bolje kuže žene od ostalih, pa znaju na koji način, riječima, prilagoditi se da bi dobili mogućnost za slijedeći level.
Jedina utjeha je da takvi muškarci nisu blentavci koji ne vide prst pred nosom, ali je otežavajuća kaj sve to svjesno koriste da bi se, recimo, brže od konkurencije, zavukli pod žensku kiklju.

Hoćeš, za probu, da kao žena, sastavim fejk muški profil koji će na prvu proći? ;)

Muškarci su jako jednostavni.
Ako su za ženu zainteresirani, ona neće morati čekati telefonski poziv nakon kave.
Jasno će joj dati do znanja da li žele drugu kavu ili ne.
To kaj mi, žene, štošta izgovoreno i neizgovoreno tumačimo na svoj način, nema veze s njima nego s nama i opet s našom potrebom da njihovo ponašanje prilagodimo sebi i svojim očekivanjima.

Pitanje tebi i drugima: zakaj zazirete od poruka tipa „bok, kak si“?
Da li fakat očekujete da će vam netko napisati nekaj originalno, samo vama, a da to napisano bude baš ono na kaj budete kliknule, a on naravno zna kae to?

Probaj zamisliti, makni na stranu kaj piše u profilu, da je prva poruka kao pozdrav stranca u nekom od kafića, pa te, nakon pozdrava, pita da li te može počastiti cugom.
Ok, ima onih koji će odmah početi, tu, skidati hlače i gaće, ali oni tak i tak nisu tvoja ciljna skupina, pa je zanimarivo njihovo ponašanje, kaj ne? ;)

Zakaj prva poruka mora biti ona na koju će, karikiram, klecnuti koljena?
Znam, zbog nekakvog osobnog vrijednosnog sustava prema samoj sebi, treba postojati ravnoteže ponude i potražnje.
Da li ima veze s egom koje se hrani i na taj način, ugodno sročenom porukom?

Ali kaj ako je takva poruka poslana, u 5 minuta, na 10 različitih adresa, a netko zanimljiv s običnim „bok, kak si“, ni ne dobije priliku da pokaže da nije kao drugi?

Ha?

I misliš li da je muškarcima, ne mislim na profi kiklja lovce, jednostavno, iz dana u dan biti originalan, ne reagirati na žensku promjenjivu ćud, hormonima disbalansiranu i zanemariti ignoriranje pristojnog pozdrava jer drugačije, za početak ne znaju, ili ako i znaju, ne žele biti pretenciozne, bahate budaletine?

I još nekaj...

Ok je dijeliti iskustva, ovdje, u razgovoru, čavrljanju. Ali nije ako se piše samo o onom lošem, osobnom, kaj se dogodilo, a to loše zabetonira drugima šansu za dobro.
Jer uvuče se oprez.
Nepovjerenje.
U ponašanju potencijalnih traže se potvrde nekih, nečijih, tuđih priča.

Ne sviđa mi se to!

I gledam na to kao namjerno, ako je, ružno je, ili nesvjesno miniranje šanse da netko s nekim bude sretan.

A ima toga, ovdje, ljudi, ima!

Znam tri para koji su se ovdje upoznali i godinama su zajedno.
Jedan je, a znamo ih s bloga, ljetos odšetao u realu i držim fige da se nikad ne vrate :)

Ako je drugima uspjelo upoznati nekoga tko nije samo prolazno iskustvo, zakaj to ne bi i tebi.
I makni se od tuđih iskustava jer ti si ti, nitko drugi.
A taj netko drugi možda će, na dlanu, tebi dati ono što drugoj nije želio....

Hoćeš li si dati šansu?
;)


I ne, ne, da preveniram komentare, ne držim muškarcima štangu.
Samo pokušavam biti realna, a čini mi se da mogu to biti baš iz razloga kaj nisam, ovdje, ni u kakvoj kombinaciji, emotivno zapetljana.

Sa strane, puno puta, bolje se vidi.
Na određenoj udaljenosti, ako se i izgube neki detalji, širi je kut gledanja.

I tak, dobro vam jutro, pogotovo mrgudima i skepticima! :)

9 muških mišljenja, skoro pa relevantni blog uzorak ;)



Pita me netko s bloga kaj mi takav zapis treba? Da li će tuđa mišljenja promijeniti moje?

Neće.

Ali je bilo zanimljivo vidjeti/pročitati koliko možemo, u partnerskim odnosima, na taj način ponašamo, bilo da svjesno izbjegavamo odgovore ili ne kužimo upućeno pitanje, pa nesvjesno fulamo u odgovoru.

Je znam, sad će se netko progurati u prvi red, dignuti dva prstića u zrak, nestrpljivo cupkati na mjestu i štreberski odgovoriti demantirajući me osobnim iskustvom.
Super, bum zapljeskala i blagonaklono klimnula glavom, u znak odobravanja i podrške ;).

Bilo kako bilo, štošta se iz odgovora može izvući, a vidljivo je da uz pristojnu distancu bolje je ostaviti odškrinuta vrata nego ih nekim nesmotrenim, a iskrenim odgovorom zalupiti, nedajbože završiti na ignoru ili čekati odgovor na poruku koja nikad neće stići.

Kužim da nije jednostavno javno izreći mišljenje koje se može kad-tad vratiti kao bumerang, a vrati se i prije nego se spretno izmaknemo.
Iako je pitanje bilo formirano da odgovori budu negativni, rijetko tko se od blogera uhvatio za to. Ne znam da li je namjerno izbjegnut minus predznak ili sistem mrkva-batina ipak je i u kritici učinkovitija.

Očekivala sam da će nam se predbaciti:
kompliciranost, ili našu osebujnu narav kad ono što može biti jednostavno, spretno napravimo da to i ne bude
istreniranu pamtljivost detalja koji sutradan više nisu bitni, ali čudnim čudom postanu za mjesac dva ili čak i kasnije
znakovitu šutnju koja je kompenzacija za nekaj kaj je odrađeno ili nije, a kae to doznat će se nikad, a možda ni onda
inzistiranje na partnerskoj iskrenosti koja, na kraju ima i svoju cijenu, a vidljiva je u tihoj misi i slučajnom, fakat slučajnom, zveckanju tanjurima u 11 navečer

Ili...

-Kae?
-Niš, kaj bi bilo?
-Nekaj je. Kaj sam napravio?
-Nisi niš napravio. Umorna sam. U stvari, znaš kaj...
-Kaj?
-Niš. Pusti me.
-Čekaj, ipak nekaj je.
-Je. Nije važno.
-Kak nije važno? Opet dramiš, a ne znam zakaj.
-Ko drami?
-Ti!
-Pusti me!
-Ok, puštam te. Kaj ima za ručak?
-U stvari, znaš kaj, fakat si seronja.
-Ha?
-Da, seronja si. Praviš se blesav, kao nemaš pojma o čemu je riječ.
-Ej ženo, nemam pojma o čemu pričaš.
-Kaj ti je ono jučer značilo?
-Koje?
-Znaš ti dobro koje.
-Da znam ne bih te pitao.
-Rekao si: još uvijek dobro izgledaš
-Da, i?
-Kaj i? Kaj ti znači to još? Mislio si na moje godine, ha?
-Ma klinac sam mislio, gledao sam ti u cice.
-Je, cice. Znaš li ti koji je danas dan?
-Srijeda.
-Datum?
-Kakav datum?
-Današnji.
-8.
-I?
-8. siječanj
-Bravo. A kaj je danas?
-Dan poslije utorka? Kaj sam trebao obaviti, a zaboravio sam?
-Niš.
-E, ne da mi se više igrati skrivača. Očito sam nekaj zasrao, a nemam pojma kaj.
-Godišnjicu.
-Jebote, fakat. Koja nam je?
-Molim?
-Zezam se. Znam. Daj da te zagrlim...
-Neću. Idem ti zgrijati sarmu. Oš dvije ili tri?


Da li mu je okrenula guzu u krevetu, uz jasnu naznaku brojanja ofčica prije spavanja, ne znam, ali znam da me nitko ne može uvjeriti da se barem u rečenici dvije nije pronašao na jednoj ili drugoj strani ;)



Jutros, oni koji i inače ne vide prst pred nosom, imaju dobro opravdanje u zg magli ;)
I tak, dobro vam jutro! :)

Ha?

Rado bih pročitala ozbiljan muški zapis o nama ženama.

Njurganje u bradu nije uvijek učinkovito.
Pretpostavke mogu biti, a često i je, uzalud potrošeno vrijeme.
Čitanje između redova nije uvijek zanimljivo.
Prešućivanje može biti pametna odluka, ali ne onda kad su riječi učinkovitije.

Znam da ste vi, muškarci, emotivnije zakopčaniji, a mi žene transparentnije, ali bilo bi fakat zanimljivo pročitati kaj nam imate za prigovoriti, kaj bi željeli da je drugačiji...

Obećajem da, ako vas netko od ženske ekipe uzme na zrende, branit ću vas :D

Ha, ima li hrabrih?

;)

------------> tu treba biti neka fotka
------------> link
------------> citat


------------> recept


Ne da mi se više ni reagirati.
Grozno!

:)

Godine na blogu, u istoj ekipi, ipak čine svoje.

I tak....

Pospan dan.
Potrudit ću se biti lijena i ziher sam da će mi uspijeti.

Jutro vam, dobro! :)

(stiki, bok! :)



Hm...

Privatno, mirna godina. Nekako predvidivo sigurna i paše mi to.

Poslovno? Očekivana, mada bi bilo bolje da nisam bila u pravu.
Odrađena dva projekta, za koja se nadam da će imati i svoj nastavak.
Naučila sam, uz jedan koji i dalje traje i trajat će još neko vrijeme, kako biti dio ekipe, prihvatiti prilagodbu kao nužnost, ali ne i odustati od svog mišljenja, nego ga samo malo utišati, ma koliko me jezik svrbio, i odgoditi za neko drugo, pametnije vrijeme.

Shvatila sam da u nekim nepredviđenim situacijama reagiram k'o da imam 10 godina i sladoled u ruci. I da je super imati nekoga uz sebe koji zna umjesto mene kaj trebam napraviti i razumljivo mi, crtajući riječi objasniti kako ispuniti, npr. EU izvješće o nezgodi.
Muškarci su jako korisni. I upotrebljivi, ali to sam znala i prije, samo sam ove godine dopunila spoznaju novim, praktično-primjenjivim činjenicama, o jednom, konkretnom ;)

Služila sam i da se neke ljude može zaustaviti samo na jedan jedini način i da u I policijskoj postaji radi jedan jako, jako zgodan i simpatičan inspektor.

I da policajci nisu babaroge - zbog prebrze vožnje uslikana sam, ali sam, uz tipičnu žensku spiku, ušparala 500 kuna.
Ali nisam kad me je dignuo pauk, tak' da sam ipak malo podebljala gradski proračun, mamicu mu i taticu...

O neplaniranim izdatcima ne bum jer bum postala ljuto-cmoljavo-dešperatna, a tek sam ih prežalila. Vraga jesam, pokušavam ih ignorirati, možda i nestanu.


Sve u svemu, ak' zbrojim i oduzmem ono kaj se zbraja i oduzima obično na kraju jedne i na početku druge godine, i nekaj prekrižim i obrišem, mogu poduplati ulog da se ponovi ova.

Čak i tu, na blogu.
Još jednu godinu sam starija.
Nekima simpatična i dalje, drugima iritantna.
Još uvijek, ma koliko se to nekima ne sviđa, imam nekaj za reći, mada puno manje nego prije, a vjerojatno više danas nego sutra ili idući mjesec.
I još uvijek...ma ne, ne, ne, nastavak drugom prilikom.
Tja, bumo se čitali i druge godine, ak' u međuvremenu blog definitivno ne kihne :D


I tak, za kraj...

Gdjegod i s kim god noćas bili, uživajte!
A za dalje, sve ovisi o nama/vama.

Sretno! :)*

Razmišljam kaj vam napisati kao čestitku za Božić.
Mogu ponoviti sve već napisano, dodati još koju želju, sa svoje strane, zamotati u šareni papir i omotati svilenom vrpcom.

Ali neću.

Samo ću vam poželjeti Božji blagoslov, da bude na vašoj strani, kad krenete za željama, za sebe, za obitelj, za sve one koje volite...
;)*

Iako nije božićna, meni je savršena za današnji dan Link Michael Bublé - Home