Muškarci i žene...i nešto između

Namjeravala sam pisati o svemu onome kaj netko o nama zna, a mi o tome nemamo pojama.
Ali neću.
Jer otkad sam, od jednog blogera, doznala da smo, a ima tome tri godine, u ljubavničkoj vezi, a njemu je to bila prva vijest, a bome i meni jer nikad se nismo, ni onda, a ni poslije sreli, ovdje me više ništa ne može iznenaditi.
Ni laži. Ni insinuacije. Čupanje napisanog iz konteksta. Obrnuti redoslijed kad se za izrečeno traže dokazi koji će to potvrditi. Korištenje množine kao način učvršćivanja osobnih stavova jer jednina, valjda, nije dostatna.

Ponekad reagiram na nešto na što trebam reagirati, ali i na ono na kaj je dovoljno samo odmahnuti rukom, arhivirati kao glupost i zaboraviti.
Još uvijek me čudi potreba skupljanja informacija o ljudima koji su nam stranci, a s njima samo dijelimo isti prostor, ovaj tu, čak ne i u isto vrijeme.
Nema to veze sa znatiželjom, znatiželja je sasvim nekaj drugo, ali ima sa stvaranjem potrebne prednosti kad u uobičajenoj komunikaciji razmjena riječi nekome nije dovoljna, a potrebno je sve ostalo što bogata mašta i pretpostavke odrađuju, vezano uz spomenuto.

Da, neću o svemu tome, jer i neki dan sam napisala da je posve nevažno tko što misli o nama, ako smo sami o sebi stvorili okvir u kojem se ugodno osjećamo i tuđe, usporedne vrijednosti mogu nam biti samo informacija više o njima, nego o nama.

Ali hoću o nečem drugom.

Tražeći link na zapis koji sam jučer, na tajaninom blogu komentirala, naišla sam na nekaj drugo s bloga, a vezano i uz njenu jučerašnju temu.

Čitajući, opet sam se narogušila na prebacivanju odgovornosti na druge, ovaj put u partnerskom odnosu, usputnom, trajnom, nebitno, a o spolno prenosivim bolestima bila je riječ.
Da se postavim na trepavice i tako odskakućem 100 m i usput pjevam Bratec Martin na francuskom, nitko me ne može uvjeriti u suprotno: primarna odgovornost je na nama!
Fakat me može raspigati razmišljanja kad se traže opravdanja za sranja na drugoj strani - samo frajeri su krivi, neodgovorni, seronje koje samo razmišljaju kak će se uvaliti ispod nečije kiklje.
Je, je, kak da ne!
A mi smo djeve bajne koje vjerujemo u priče jer veli - on je zdrav i nema nikakvih problema, ni jednu drugu nije pogledao zadnjih par mjeseci i želi potpuno tjelesno sjedinjenje bez ikakvih prepreka i usputnih odjevnih kombinacija, u sezoni jesen zima 2013/14.

I onda ta ista djeva bajna, kojoj se zasuze oči zbog spoznaje jer drugačiji je od drugih, zadrhti brada od ganuća i razlije joj se tijelom ugodna toplina, nakon nekog vremena, na putu od ginića do ljekarne skuži da isti je kao ostali .

Mogu nam se sranja dogoditi i uz sav oprez, dovoljnu informiranost i iskustvo koje bi nas trebalo usmjeravati tam di treba.
Ali ipak je veća šansa da se pitamo „kaj nam je sve to trebalo“ ako pošaljemo mozak na godišnji i ufuramo se u ulogu zaljubljene curičke koja čupka latice tratinčica, tražeći onu jednu jedinu koje će ostati uz „voli me“, a u toj zadnjoj latici razlog za svoj ležeći stav.

Sve ovo napisano nema veze sa manjkom ženske empatije, koja će mi opet biti gurnuta pod nos, jer ne mogu biti ni mrvu empatična, odobravati i prihvaćati evidentnu, pojedinačnu i osobnu neodgovornost.
I biti suglasna s razmišljanjem, koje nije udaljeno od vlastitog nosa, opravdavati tuđom odgovornošću i očekivanjem da netko bude odgovorniji od nas samih.

Ježi ga, ljutili se na mene ili ne, mi smo točka polaska i dolaske svega kaj nam se događa, bilo da smo inicijatori toga, usputni, nezainteresirani promatrači ili netko tko bi rado bio negdje drugdje.

Kao ja na godišnjem.
Ali tu sam.
Dobro vam jutro! :)


Link Get it on!
:D

Užasno sam tvrdoglava.
I uporna.
Ponekad ne znam ni stati na vrijeme, kad se svatko normalan zaustavlja. Opravdavam, samu sebe, da je upornost odlika ljudi koji znaju zaobići prepreke i ostvariti planirano. I obično je tako.
Je, je, drugi će upornost preimovati u napor i dosadu.
Nema veze, ionako mnogo toga u životu vidimo drugačije, ovisno o kutu di smo, da li žmirkamo, gledamo kroz prste ili iznad ruba cvika ;)

Uporna sam i u čeprkanju između redova, tragajući za činjenicama koje će nešto potvrditi ili demantirati.
Možda čudno, čak nevažno da li mi je to bitno, trenutno ili na neki dulji vremenski period, zabavno mi je.
Provjeravam povezivost - onog što sam čula/pročitala, spoznala (in)direktno - s nekakvim, kajaznam, nazovimo intuitivnim stavom koji ne mogu ni na koji način sebi objasniti, barem ne u fazi dok ne posložim sve potrebno. A kak sam inače full racionalna, toliko da sve razrežem do kocena i ne skačem na prvu, ako nije potrebno, treba mi, valjda, da sama sebi neki kiki dokažem, opipljivo ;)

Svi o svima ovdje imamo mišljenje, kaj ne?
Dobro.
Loše.
Ni vrit ni mimo.
Nesvejsno, čak i da ne forsiramo, oblikujemo nickove u nama prepoznatljivu formu, iako su mnogi samo slova u nizu. Valjda nam je to potrebno kao zacrtana relacija koja nam omogućuje jednostavniju komunikaciju, po nekakvim internim, osobnim pravilima.
Do sada se nisam zeznula. Točno ono kaj sam o nekome, na prvu mislila, pokazalo se, nakon određenog vremena, iako je bilo krivudanja, točno, mada bih, za neke, bilo dobro da sam se zeznula.

Zakaj sve ovo?
Obećajem da ću u slijedećoj godini pisati skraćeno. Ak niš drugo, bum se potrudila reducirati rečenice, na svaku 5-tu ;)

Uglavnom, ljudima vjerujem. Ili ako ne, prihvaćam ih neutralno. Još uvijek nemam potrebu tražiti u njima onu drugu stranu jer ionako, prije ili kasnije, i tu upoznam(o).
Ali ima jedna kvaka koja me pomiče iz neutralnosti i vjerovanja, pa i tu - u muljanju je potrebna dosljednost.
A ako osjetim dovoljno praznog prostora i nelogičnost, sve se bitno zarotira. I do tada, moja nezainteresiranost postaje suprotnost :)
I definitivno, više ništa nije isto.
Obično tako ide s muljanjem.
I evidentnost kao realnost provjeravamo, kaj ne? Tražimo potvrde prethodnog, čak i tamo di ih nema.

Ma, niš, niš... :)
Ovaj put, možda sam se zeznula, ali čisto sumnjam. Kažu da se mi, žene rađamo sa šestim čulom, a moje, zadnjih dana, radi prekovremeno.
I uporna sam.
Dosadna?
Ma jok, kagod!

:D




Dobro vam jutro! :)

Vikend proveden u pidžami.
Lijenost bez grižnje savjesti.
Čak mi i ponedjeljak, danas, nije mrzak.

I tak....

...bum i ja jednu o svemu, i malo o seksu ;)



Četvrtak, 16.05, Zeleni val

-Opet kasniš!
(Popizdit ću jednog dana, nikad ne stigne na vrijeme.)
-3 minute.
(Nekad ga to nije smetalo.)
-A ja 2 kruga oko zgrade.
-Daj, par minuta sim ili tam.
-Je, i kreteni za guzicom koji su jebali mater, meni i žmigavcima.
(Kaj ona opet mene na suho?)
-Kaj ti je?
-Kaj mi je? Kaj bi mi bilo? Umoran sam.
-Pazi, žuto!
-Ne jebi me sad i ti sa žutim! Gle idiota! Ajde, lupi me, pizda ti čorava!
-Znaš da ne volim kad psuješ.
-I? Znaš da ne volim kad kasniš, a dalje kasniš. Da si dovukla dupe na vrijeme, ne bi zaglavili u gužvi. Ili 'oćeš ti voziti?
-Neću.
(Ne kužim zakaj je u zadnje vrijeme tak nadrkan i zakaj se dere na sve kaj velim?)
-Onda šuti i ne komentiraj.

Link

(Cmizdrava pizda od Erosa. Mo'š mislit'- „I belong to you“...)
-Se sjećaš?
-Kaj?
-Mog rođendana i ove stvari?
-Hmmm...

(ONA: Nikad neću skužiti kaj mu to mumljanje znači. Ljut je. Stisnuo je usne. Brada mu je ukočena. Pobijelili su mu zglobovi na rukama. Još malo pa će prste utisnuti u volan)

(ON: Kako ta žena mene, još uvijek raspizdi. Ne sjećam se da se meni ovako osmijehnula.)

-S kim sms-aš?
-Sanjom. Ma, znaš nju, blesaču
.-Ne znam. I ne zanima me.
-Daj, pa bila ti je simpa.
-Je, i jučer je bila srijeda.
(I nekad sam tebi u vožnji razmaknuo noge i zavukao ruku pod suknju, i kad sam je htio pomaknuti, stisnula si je koljenima, oblizala usne i jebeno me pogledala.)
-Stani kod Konzuma.
(Nekad je za tvoj osmijeh bilo dovoljno proći ti lagano noktima po vratu, zavući prste u kosu. Bojim se da bi se danas trgnuo i pomaknuo u stranu, dalje od mene, možda i rekao: „Pusti me, vozim!“)
-Čekaj, preparkirat ću se.
(Jutros sam je htio zaustaviti, još onako toplu od sna, uhvatiti za dupe i nabiti na kurac koji se još uvijek, na nju diže. Nisam. I ne sjećam se jutra kad jesam. Jebote, kak' bih u pet minuta izbio tu hladnoću iz nje.)
-Možeš tu.
(Još uvijek, nakon toliko godina, gladno volim njegove usne i tragove koje ostavlja na meni.)

****

-Hoćeš kavu?
-Neću. Ostavi sve. Hoću tebe. Dođi....

Mahnut rukom na odlasku i zaključati vrata.
Bzvz!

Da je otvoren blog za komentare, ne bi tu tipkala nego bi napisala tam sve kaj imam za napisati.

Fakat se čudim kak vas netko može izbaciti iz cipela oprečnim razmišljanjem od vašeg.
Ma, može i mene, mogu prozvizditi u trenu, ali da baš zbog toga odem s bloga, ne bu išlo.

Sve ovo tu promatram kao jednu od rijetkih prilika da se, u isto vrijeme, na istom mjestu nađemo s ljudima koje nikad ne bi susreli izvan virtuale.
Kaj ne kužite to kao benefit?
Ja da.

U razgovoru s ljudima, različitim od nas samih, možemo toliko toga provjeriti.
Npr....
Koliko možemo izdržati da nekome ne spomenemo mamicu u eksplicitnom sadržaju, ne poželimo opaliti, da možemo, vritnjak. Ja bome jesam, nekoliko puta, čak toliko da znam da mi se pruži prilika, ziher bih to odradila bez greške ;)
Možemo provjeriti svoje argumente kao kontra tuđim i način na koji ih oblikujemo - da li se upijaju ili odbijaju od onog kome su namijenjeni.
Meni je zabavno unaprijed prepoznati nečije reakcije koje, kao moja pretpostavka, dobiju ubrzo svoj realni, potvrdni i oblik.

Ovo ovdje može biti savršen trening za komunikacijske vještine u realnim situacijama - kako izbjeći insinuacije i podmetanja, kako ne reći o sebi više nego je potrebno, ili ako se i kaže, kako izbjeći bumerang.

I zato mi je blog još uvijek zanimljiv.
Zato jer .....

I zato su mi bzvz. odlasci s bloga zbog napisanog.
Zbog komentara.
Zbog ljudi koji su drugačiji od nas.



Tak....

:)

Čitajući Lanenin zapis/komentare, naknadno bum, valjda, skužila poveznicu, shvatih da mišljenje koje imamo o drugim ljudima nije ništa nego usporedna vrijednost s nama samima, najvećim dijelom odrađena na podsvjesnoj razini koja svjesnost oblikuje po određenim parametrima, obično dijametralno suprotnim, na relaciji "ja-on/ona".
Pišemo o onom kaj nema univerzalnu vrijednost, prepoznatljivu bez suviših objašnjenja, pa je to tak kak je i prihvaćeno na prvu. Ali ima s ego odrazom, oblikovanim otiskom naših dlanova i stopama koje ostavljamo iza sebe.

Koga god smeta tuđa pamet, njegova mu nije dovoljna.
Ako uzastopno reagira na glupost, mjeri je svojom.
Inferiornima je dominacija problem, jer da nije, bili bi, bez obzira na retoriku, u ravnoteži.
Prepoznatiljivost u nedefiniranom govori o nama, jer reagiramo, gotovo jednako kao i da smo imenovani.
A reagiramo uvijek na ono što prepoznajemo, bilo kao deficiti ili suficit, u drugim ljudima, opet zbog nas samih.

Zato je potpuno nebitno tko kaj misli o nama jer mi sami određujemo odnos u rea-aktivnom dijelu - ili mu ostavljamo dovoljno prostora stavljajući se u usporednu relaciju, a to je već pozicija kad sami sebi nismo dovoljni ili ni ne primjećujemo jer nam je nebitno.

I u komunikaciji vrijedi da je puno puta manje više.
Jer osim zanimljivosti u onome kaj prešutimo, svoju vrijednost i ima višak, izgovoren onda kad je bolja opcija, da ne kažem pametnija, šutnja :)

Dobro vam jutro!

Frka me je, opet, bilo kaj pisati :D
Da vidim, da li bu i ovaj zapis prijavljen, jer eto, ponavljam se i vrijeđam retorikom i stilom, bahata sam i pišem gluposti.
Uf...

:)

-Joj stara moja, ma si ti vidla kaj delaju na blogu?
-Na kaj misliš? A na to, fakat svašta.
-Znaš, ja bi njoj tak sve fino rekla, u facu, pa da vidim da li bu se i dalje pravila pametna.
-Ma, klinac je pametna, kaj ti je. Glupača koja se preserava.
-E, nisam ti rekla kaj sam doznala o njoj.
-Kaj?
-Ma nemreš vjerovati da je to napravila!
-Đisis, pa ona nije normalna.
-Da, nije normalna, a onaj, ma znaš koji, poslao mi je i na mail sve o njoj.
-Čekaj, kaj ti nije tak nekaj slično pisao i o tvojoj bivšoj frendici, pa je nakraju ispalo da mulja?
-Je, ma nema veze. Znaš kaj, da doznam njenu adresu, nazvala bih onog njenog doma i rekla mu kaj mu žena dela na Iskri.
-Kaj bi to napravila?
-Zakaj ne? Se sjećaš kak sam ja prošla? Da mi je netko na vrijeme rekel ne bi bila budala tolike godine.
-Ma znaš kaj, meni ti se to sve gadi. Kaj oženjeni i udate imaju delati na Iskri? Svi su oni isti! Fuj!
-Je, je. Sad tu pričaš, a nikad tak nekaj ne kažeš na blogu? Kaj te frka da se nekom ne zamjeriš?
-Kaj bi me bilo frka, kaj ti je?
-Ni mi niš, ali uvijek pomakneš dupe.
-Daj ne drami, pa znaš da bum uvijek bila na tvojoj strani, bez obzira o čemu je riječ.
-Jučer nisi. U stvari jesi, ali tek kad je glupača otišla. A baš sam se zalaufala. Ona će meni nekaj pričati, a perušina joj iz riti viri. Znaš kaj, drugi put se ne zaebavaj nego joj reci kaj misliš o njoj, nemoj da te moram zvati svaki put kad je neko sranje na blogu. Znaš da nemrem sve sama.
-Dobro, dobro, budem.

Platile su kavu, odmjerile konobarevo dupe, popravile frizuru i provjerile siluetu u staklu kafića, cmoknule se i svaka otišla na svoju stranu.



Mislila sam da bum se ohladila, ostavila mišljenje o blogu s druge strane jastuka.
A-a, ne ide.

Zanimljivo je bilo jučer promatrati, sa strane, način,kako je tko od vas reagirao, a o istom je riječ. Spominjem sa strane zato jer ni sa kim od vas ne pevetiram, ne čujemo se, ne viđamo se. Ne znam nikakve tračeve, nitko mi ne šalje poruke s povjerljivim pričama koje bih mogla iskoristiti prvom prilikom jer mi je eto, netko stao na žulj, krivo me pogledao ili napisao nekaj kaj mi ne paše.

Ne znam razloge zakaj je to tako, osim da fakat ponekad gubite osjećaj za objektivnost, a vjerojatno ima veze s brojem popijenih zajedničkih kava i drugačijim međusobnim relacijama, od ovih koje su tu, na blogu.
Kužim lojalnost.
Ali ne kužim selektivno ponašanje, pogotovo one koje nije sporadično nego postaje pravilo. Jer da je usputno, ne bih na njega reagirala.
Ježi ga - krivo pročitano, shvaćeno, povezano.

Zakaj je to tako, ni to ne znam. Mogu samo pretpostavljati, a odgovore znate vi, sami.
Kad postane pravilo, obično me zanima zakaj nekaj je tak kak je. Jedino kaj mogu povezati je interes, ali ne dalje od vlastitog dupeta, pogotovo onda kad cijela priča s komentarima ode znatno dalje od teme zapisa, a nastavi se ne nešto što je netko nekome napisao, rekao, napravio, a naravno, po osobnoj procjeni nije trebao, pa se reagira na način na koji se odrasli ljudi ne ponašaju.

Svatko od nas bira dio sebe s kojim želi biti vidljiv na blogu. Ni jedan nije ni lošiji ni bolji od drugog, ali da nisam sklona emotivnom otkopčavanju gumba previše, nisam.
Ne gledam nikoga od vas, zbog toga, na drugi način. Ali da, ako ne prihvaćate tuđa mišljenja, proistekla iz onoga kaj ste napisali o sebi.
Dio odgovornosti je i na vama, svidjelo se to vama ili ne, kao i način na koji ćete reagirati.





Možda vam je teško prihvatiti, ali mene fakat ne zanima tko ste, ne izvan napisanog.

Ljude koje sam željela upoznati s Iskre, upoznala sam odavno.
I znam pravila čoporativnog druženja. Što se od koga očekuje i tko na koji način može reagirati kad se sukobe mišljenja. Tak da me baš previše ne iznenađuju pojedina ponašanja, ali opet, zgadi mi se blog, kao jučer.
Ne morate mi odgovoriti, ali zanima me da li ste se ipak malo stepli nad pročitanim komentarima, pogledali ljude koje poznajete iz drugog kuta ili ste se zadovoljno smješkali, dignuli palac u zrak jer eto, netko je odradio ono kaj vi niste, jer njurgate sami sebi u bradu, ali nemate petlje uhvatiti se, bez osiguranja leđa, sami u raspravi.
Ne znam da li znate, ali jednog dana, a možda i prije nego kaj se nadate, dogodit će vam se isto, isto ono kaj smo imali priliku vidjeti na blogu, kad se kava društvo raspadne jer nećete biti više zanimljivi, razdvojili su vam se interesi, napravite ste ili rekli nekaj kaj niste trebali ili niste, ali se od vas to očekivalo.

Ljudi se ne mijenjaju. Ne u onim iskonskim postavkama koje nas čine drugačijim jedne od drugih. Samo, s vremenom, kad im nešto ili netko više nije bitan, pokažu svoje pravo lice.
Zato, nemojte biti iznenađeni ako na svojoj koži osjetite ono što je netko drugi osjetio prije vas.

Da li kužite da, neki od vas, na blogu uzimate pravo za sebe koje drugima uskaćujete? Očekujete od njih da budu korektni, pristojni, ugodni sugovornici, a istovremeno vi se tako ne ponašate.

Gadljive su mi takve varijabilne mjerne jedinice, prilagođene veličini vlastitog dupeta ili ega.
I na neki način zazirem od ljudi koji rješavaju svoje probleme preko tuđih leđa, pomno prate kaj se događa, bilježe pluseve i minuse, koriste tuđe argumente u nedostatku svojih, valjda da učvrste javno mišljenje koje izose ili se hrabro pojave kad je sve gotovo, a ponašanjem ponište svoj, dobro izvježban osmijeh na licu.

U stvari, znate kaj, bedasta sam kaj me čudi nekaj kaj je ovdje uobičajeno, već godinama. I kaj reagiram na ono kaj se neće promijenti.

Ali eto, još uvijek reagiram, unatoč svjesnosti da nema koristi....

...i ne samo danas



Nemam pojma da li će proći referendumsko pitanje.
I ako će proći, da li će omjer glasova, za i protiv, biti brojčica oko koje će se još danima pričati i kalkulirati o uspješnosti i očekivanom rezultatu, u čijem će nastavku biti zaključci o jednima i drugima, naravno, u opozitno-pljuvačkoj retorici kojoj smo skloni kad se po putu izgube argumenti ili tuđi su jači.

Meni trenutno sve je to nebitno.
Ili nije toliko bitno da bih samo o tome zadnjih dana pričala.

Ali nekaj drugo je – ako je naš najveći problem, vezan uz ljudska prava,(ne) legalizacija homo zajednice, a to isto pravo je isključivo temeljeno na seksualno orijentaciji, zahtjevno regulirano bračnom, a ne partnerskom zajednicom, sa svim zakonski pripadajućim pravima, mi fakat, blago nama, nemamo nikakvih drugih problema.

Jer...

U zadnjih godinu dana BDP porastao je 2,3%.
Smanjila se nezaposlenost , u odnosu na prošlu godinu, za 11,5 % i po prognozama, do kraja godine neće biti bitnih pomaka.
Investicijska ulaganja, po polugodišnjoj projekciji, ostvarit će rekordan rezultat u ovom dijelu Europe, što Hrvatsku stavlja u vodeću poziciju zemalja koje su uspješno prošle tranzicijsko razdoblje.
Konačno je riješeno pitanje Ljubljanske banke i tečaj franka vraćen je na vrijednost, u odnosu na kunu, danom potpisivanja ugovorne obveze.
Od ponedjeljka nova cijena goriva je:
Eurosuper BS 95 – 8,20 kn
Eurodisel BS – 7,56 kn
Od 1. siječnja 2014. godine smanjuje se stopa PDV-a na 20% i poništava se odluka o međustopi od 13% za određenju kategoriju dobara.
Vlada RH povukla je novi prijedlog ZOR-a i ispričala se građanstvu zbog, u medijima, krivo napisane godine vezane uz uvjete za mirovinu, jer svima je, novim zakonskim odredbama, osigurano radno mjesto, primjerena primanja i odlazak u mirnu mirovinu.

I onda je svizac zamotao čokoladu....

A ja kažem: fuck!

U zadnje vrijeme, pogotovo ovih dana, vidljivo je kako se lako, ako se zna na koji način, može manipulirati masama.
Doslovno, evidentna je, kao školski primjer, distrakcija kao način zamagljivanja problema, negiranje nesposobnosti onih koji bi te probleme trebali rješavati ili sposobnih, ali nezainteresirnih za njih, bacanjem ljudima pijesak u oči, da se ne vidi bitno, ni ono kaj nam je ispred nosa, na dohvat ruke, udaljeno 10 koraka ili nekoliko dana hoda.
Namjerno se stvaraju problemi tamo gdje ih nema, da bi se, unaprijed već postavljeno rješenje, prezentiralo kao krucijalno, a sve kao način promocije određene ideje koja će nakon nekog vremena biti ne ispod stola nego na njemu.
Stvarni problemi minimaliziraju se sporednim, umanjujući prvima realnu vrijednost, jer jedna od umješnosti manipulacije je pretvaranje minusa u plus, a taj plus je imaginaran, traje toliko koliko je potrebno – ili kao kupovina vremena do nekog drugog rješenje ili kao opcija koja će postati prihvatljiva uzastopnim ponavljanjem, orijentirana na točno određenu reakciju.

Ne znam koliko ima istine u teoriju o razbijanju obitelji definirane dosadašnjom formulacijom, kao osnovne jedinice društva, a vezano uz destabilizaciju temelja koje nas povezuje na svim nivoima kao početna točka, a sve zbog jednostavnijeg prodora krupnog kapitala.
Nisam sklona prihvaćanju teorija zavjera i traženju u urotama uzročno posljedično djelovanje, i stvarno ne znam.
Ali znam da nikad, ni o kakvom društveno-političkom problemu, neće se ponoviti ovo što se događa ovih dana, oko referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednici muškarca i žene.
Ni o čemu neće se ujediniti mediji, pisani i govorni. Javna scena, face koje svojim imenom i prezimenom daleko su od anonimnosti.
Neće se skupiti toliko energije na tako malom prostoru, ciljano usmjerene na aktivno djelovanje, retorike koja, pozivajući se na demokraciju i toleranciju, opravdavajući cilj, tu istu reže u korijenu.

Neće ni za koga.

Ni za klince koji nemaju sigurnu budućnost, ma koliko vjerovali u bajke, vrtne patuljka i Djeda Mraza.
Za one kojima je 100 kn zaboravljenih, a nađenih u nekom od džepova razlog za osmijeh i pun tanjur hrane za 3 dana.
Za starce, usamljene i ostavljenje, potrošenog zdravlja, zaboravljene prošlosti, nikakve sadašnjosti, koji dane broje jedan po jedan.
Kao i oni koji skupljaju plastičnu ambalažu i trampe je za pola kruha dnevno i konzervu gulaša.
Ili na putu do posla pronađu nečije zimske cipele, ostavljene pokraj kontejnera za smeće i prije nego ih uzmu, pogledom provjere da li ih netko, od susjeda vidi.

Oni nisu medijski zanimljivi.
Nisu glasni.
Svoja prava suzili su na miminum, dovoljan za preživjeti, kako znaju i umiju, jer drugačije, ako i žele, a žele, ne mogu.


I zato mi je fakat iritantno, iz dana u dan, slušati i čitati o ugroženim ljudskim pravima koja se temelje (samo) na seksualnoj orijentaciji, a istovremeno ne reagirati na sve ostalo na što se treba reagirati.

Ne zbog nekih, nego zbog SVIH nas!

"Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za žene žrtve rata – ROSA i Ženska mreža Hrvatske vas pozivaju na Trg bana Josipa Jelačića (ispred Hypo banke), dana 25.11.2013. u 14 sati, na obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Tom prilikom ćemo upoznati građanke, građane i medije o važnosti ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od strane RH, kao i na nužnost institucionalne podrške ženama i djeci koje/i su preživjele/i partnersko nasilje.

Građanke, građani i mediji tom će prilikom vlastitim potpisom moći dati svoj glas za ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija predstavlja međunarodni ugovor koji će se primjenjivati na sve oblike nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u obitelji.

Svrha Konvencije je osigurati sveobuhvatnu zaštitu žena od različitih oblika nasilja.
RH se obavezala da će formirati tijelo koje će pratiti primjenu Konvencije.

Podržite kampanju svojim dolaskom i potpisom tražeći veća prava i punu primjenu konvencije ili podržite kampanju tako da pošaljete poruku na Potpisujem.org" Link




Da li vam je poznato da je fizičko zlostavljanje žena prebačeno iz kaznenog zakonodavstva RH u prekršajno,
izjednačeno pijano deranje ispod tuđeg prozora u jedan iza ponoći sa šamarima, slomljenim rebrima?

Ako nemate vremena, niste u prolazu, možete potpisati online.
Opravdanja nema, osim ako....


Dobro vam jutro! :)

No, nema spavanja!
'ajmo, prebrojavanje – pero, stiki, di ste?

:)

nisam zaboravila planirano za danas. A vi?

:D

Dok se ne pojave, i ak' se pojave, bum o nečem drugom – čitam jučerašnje zapise i pitanjem riskiram da me prozovete bahatom: da li ste igdje, osim teoretske razmjene mišljenja, aktivni? Ne mislim samo jednokratno, a vezano uz teme koje su u zadnje vrijeme aktualne.
Da li uopće imate potrebu maknuti se s mjesta i napraviti sami nekaj i za svoje, a i tuđe dupe, ne očekujući da netko to prvi, prije vas, isto napravi?

Ne, ne mrštite se, nikoga ne prozivam, ali fakat čini mi se da smo postali stručnjaci u rješavanju problema, ne mrdajući se izvan svoja 4 sigurna zida.

Ok, kužim – nismo isti i nemamo zajedničke ni interese ni ciljeve. Ni jednako raspoloživog vremena, a o volji neću ni govoriti.
Ali ne čini li vam se da je špranca ponašanja, kad je o nekim društveno-političkim temama riječ, identična onoj kad svi muškarci koji prate nogomet znaju kaj bi napravili da su treneri repke, a zaboravljaju da se mnogi od njih uspušu ak' se trebaju pjehe popentrati na treći kat, a zadnje kad su za nečim trčali, a nije o ženskoj kiklji bila riječ, kvartovski je bus prije 10 godina.

Kužim potrebu da javno izrečenim mišljenjem damo drugim ljudima jasno do znanja svoj stav o nekome ili nečemu kaj nam se vrti više manje blizu nosa.
I da se barem na taj način osjećamo korisnim u smislu nekakvog djelovanja koje se od nas, ipak očekuje.
Jer ne živimo pod staklenim zvonom.
Jer čujemo i vidimo kaj se događa, a bome i osjetimo, pa shodno tome znamo (znamo li?), da ne bi trebali glumiti ukrasne, vrtne patuljke. I čekati da nas netko pomakne, barem metar dalje od mjesta di smo do tada bili.

Dovoljno?
Nekome da.
Realno ne, ne za sve.
I zato ne kužim svjesno prihvaćenu ulogu statista ili scenske kulise u vlastitom životu koju režu i kroje neki drugi, bez da nas pitaju za veličinu koju nosimo.

A vi?

Dobro vam jutro! :)

Zakon brojeva.
1 k'o ni jedan.
2 je više od 1.
Ali manje nego 3.
10, ako se pomoži s ova 3 je 30.
A 30 može biti i 300, ali i 30. 000, pa i više.

;)

Skužila sam, čim nekaj napišem na fb, pod statusom ili češće ostavim negdje nekakav komentar, nekaj ne štima s našim blogom.
Meni.
I ne prvi put. Ali opet se, po staroj, dobroj navici, vraćam.
Započnem nekaj, pa odustanem.
Napišem, i izbrišem.
Ili ostavim spremljeno na kompu,

Činilo mi se je, ljetos, da će s kišama biti drugačije. A-a.

Ne znam kako vi, ali pisala sam zato kaj mi se pisalo, zato kaj me je nekaj žuljalo, bilo mi je dosadno, htjela sam nekaj provjeriti kroz vaše komentare ili me je netko povukao za jezik, pa sam, naravno morala reagirati :)
Ma, nisam, ali kaj sad, jesam. Odgovorila :P

Dok ovo pišem, tipkala sam na blogu.
'ste ikad razmišljali zakaj s nekim koga ne poznate komunicirate, a neke druge zaobilazite,bez opipljivog razloga?
Kajaznam, vjerojatno je riječ o energiji, ako izostavimo ono o čemu netko piše, a ne zanima nas, trenutno ili na dulje vrijeme.
Prepoznaju se, energije, kao kompatibilne, bilo u nadopuni ili jedna uz drugu, bez suficita ili deficita u svom postojanju.

.........

Ježi ga, ne ide. Ovo sam napisala prije sat, možda i dva i stoji i dalje na zadnjoj rečenici.

Neki dan sam namjeravala pisati o kombinaciji gluposti i malicioznosti, i koliko mi to fakat ide na žifčeke. A onda si mislim, kaj vas briga kaj meni nerva, pogotovo ono kaj ni nakon reakcije neće biti niš drugačije, kaj ne?

S vremenom se reduciraju teme, bilo kao one koje su već izraubane, pa je suvišno o njima pisati, iako s vremenskim odmakom štošta može biti drugačije, a bome i svoja suprotnost, ili namjerno preskaču jer...dopišite sami nastavak.

I tak...kiša i dalje pada.
Danas će mi dan završiti, radni dio, oko 10.
Čekam vikend, da nadoknadim sve ono kaj ću propustiti, preskočiti, namjerno prebaciti na sutra, prekosutra, jednog lijepog dana, a možda i prije.

I prvog pingvina kojeg, vidim puknut ću nogom u okruglo dupe, ako ne ovaj vikend, jedan od slijedećih ziher.

:P

Dobar vam dan! :)

Link

...ako niste upalili svijeću, učinite to danas

Nastavak?
Ok, može...

Doni sam odgovorila, ali budem ponovila jer očito, već dva dana, ne pišemo o istom.

Oba moja zapisa NISU o silovanju. Ni o onom poslije silovanja, opravdavanju ili ne.

Ne gurajte svoje riječi u moj zapis jer pišemo o različitom, iako postoje poveznice.
I ne pada mi na pamet opravdavati se dodatnim objašnjenjima jer ne vidim potrebu za tim. Jer o zlostavljanju žena nekoliko puta sam pisala. I ne želim se ponavljati.

Nitko nije odgovorio na postavljena pitanja, a jasno su postavljena. Postavljena su namjerno, ciljano jer u odgovorima se štošta može pročitati.
Ali ok, i neodgovor je odgovor, pogotovo kad se nakon opetovanog ponavljanja izbjegava.

Možemo se sporiti oko izbora riječi.
Mogu pojedine biti krivo shvaćene.
Slučajno. A bome i namjerno.
Ali suština napisanog ostaje ista - NE MOŽEMO biti odgovorne za tuđe ponašanje, ali MOŽEMO za svoje. Svoje ponašanje, ako smo svjesne datosti, prostorne i vremenske trebale bi znati kontrolirati.
Teško da me itko može uvjeriti u suprotno.
Probajte razmišljati logičkim zaključivanjem, povezati slijed događaja bez emotivne angažiranosti, ako možete, pa se možda, kažem možda, ako ima dobre volje, približimo u razmišljanju.

Da nacrtam?

'ste svjesne koliko korespondiramo s muškarcima mimo riječi? Namjeno. Nesvjesno.
I ne, nemojte kontrirati da to niš ne znači jer bome znači.
Koliko je tko umješan u čitanju znakova neverbalne komunikacije i koliko su podudarni na obje strane druga je priča.
Ali i nije. Jer povezano je.
Pametan će se znati zaustaviti na vrijeme, makar buljio u rub čipkanih čarapa i medaljom stisnut cicama. Čut će NE. Skužit će, bez ponavljanja kaj znači kad žena pomakne njegovu ruku i odmakne se od njega.
Budaletini će bubnjati adrenalin u ušima i bit će mu tijesno u gaćama. Neće ništa od prethodno napisanog ni čuti ni skužiti.
Treći će pitati - ak si mislila držati stisnuta koljena, koji kurac si se tako obukla.
Četvrti će isto to pomisiti, ali neće pitati.

O tome sam pisala. Ponavljam, ni o čemu drugom.
O našem pravu da se predomislimo u zadnji tren, ali i o mogućnosti da više ne kontroliramo situaciju. I da zbog naših krivih/pogrešnih procjena, njega, situacije i svega ostalog povezanog, rogoborili protiv mene, ipak smo odgovorne kaj se događa. Posljedično smo odovorne.

Ne kužim, zar je to tako teško shvatiti?

Zaebite pravo koje toliko spominjete. Jer kad se već dogodi ono kaj se može dogoditi, ništa više nije kao prije.
Educirati muškarce reakcijama žena?
Je, kak da ne?
Sizifov posao dokazivanja onoga kaj se ne treba dokazivati.

Svaki muškarac koji nije muškarac samo po anatomskim obilježjima i količini hormona ZNA sve to. Nije mu potrebno panfletima ispred nosa mahati o pravima žena i kljucati ga u mali mozak da.....
Svaki drugi ima dva uha za protok informacija, jer nevažno ne zadržava. Nije mu bitno. Nije mu bitna žena. Bitan je on sam sebi i svojim animalnim nagonima koji ga vuku naprijed.

Zato pišem. Reagiram.
Jer naletiti na budaletinu ne treba nitko od nas. Bolje ga izbjegavati. Znati na vrijeme okrenuti leđa.
I zaboraviti na pravo i pravdu. Ali ne na odgovornost prema sebi!

Dobro vam jutro! :)

Ili pitanje: znate li čitati?



Zanimljivo!

Da nisam ja napisala ono kaj sam jučer napisala, ne bi se ni Mai zapiknula i držala zapisa ko pitbull gumene kokoši, a on, ne cucak, nego zapis, nema baš nikakve veze s njenim kao reakcijom na moj.
Možda, da danas napišem da je četvrtak, svesrdno bi se trudila, uz pokoji reprizirani citat i hotentote, objasniti da nije četvrtak nego je dan poslije srijede i dan prije petka.

Da je na dnevnom redu bila bilo kakva druga tema, ziher ne bih reagirala, jer fakat mi se više ne da ni s njom, a bome ni s nekim drugima ulaziti u rasprave koje su toliko meni, a vjerujem ne samo meni bitne, da se zaborave pola sata nakon zadnje napisane riječi na blogu.

Prihvaćam da smo različiti. I da se osobni animoziteti ne moraju skrivati. Jer ne skrivaju se već dovoljno dugo. I jer nisu više samo sporadično ponašanje u nedostatku druge, zanimljivije zanimacije.
Iskreno, zaboli me gđa Đurđa za to jer ovdje odavno nema zdrave argumentirane komunikacije, bez dodatnog folklora osobnih obračuna, tko zna iz kojeg doba i tko zna iz kojih razloga.

Ali izuzetni mi ide na žifce kad se, upravo zbog spomenutog, a i drhturavog ega i faking premoći na blogu, imputitra nekaj kaj NIJE napisano, pa se još doda 3,5 kg (ne)potrebnih riječi da bi sve to dobilo na težini, a u nastavku i ciljani sadržaj.


Zato, drage dame s Mainog zapisa, uz ispriku na smjelosti :P, malo više objektivnosti ne bi vam škodilo.
A ako nekaj nemrete skužiti nakon prvog čitanja, ponovite još jednom. Ako vam ni tada nije jasno, slobodno pitajte za dodatno objašnjenje. Jer nije bed biti glup, ali je ako se u toj gluposti i dalje ustraje bez da se skuži da je pamet ostala na rezervnoj klupi.

Znam da vam nisam simpatična. Vjerojatno znate da niste ni vi meni, ali barem, za razliku od vas, nemam potrebu to isticati na blogu, skačući na svaki zapis u kojem ima dovoljno štofa za iskrojiti, po njemu, vlastiti.
Ali kako ne volim nikome ostati dužna kad me se povuče za jezik, lijepo vas molim da kopirate di u svojem zapisu opravdavam, bilo čime, silovanje. Ili ga negirama kao kazneno djelo.

Da vam pomognem, tu je link: Link
I nemojte u odgovoru tumačiti moje napisano svojim riječima jer opet ćete fulati nadogradnjom onim o čemu nije riječ.

Ako smatrate da mi same ne trebamo biti odgovorne za svoje ponašanje izbjegavajući situacije koje ne možemo, ako krene po zlu, kontrolirati, onda dalje, suvišna je, bilo kakva rasprava.

O tome je bio moj prethodni zapis.
O osobnoj odgovornosti kad nema one druge. Jer moja odgovornost je na meni, za sve kaj učinim ili ne učinim. Za tuđe postupke ne mogu biti.

I zapis nije ni o čemu drugom, ma koliko vam to bilo teško za shvatiti i prihvatiti!

Ali ako me uvjerite da je sasvim ok, u pola 2 poslije ponoći, dignut palac u zrak i zaustaviti auto, zamoliti za prijevoz do doma, a ne smatrati to ni malo čudnim jer mislite da se baš niš ne može loše dogoditi, priznat ću da živimo u različitom svijetu.

I nemojte mi mahati ispred nosa feminističkim furkama o jednakosti jer NISMO jednake s muškarcima. Život je nekaj sasvim drugo od deklarativnih prava, želja i potreba kako bi nekaj trebalo biti.
A minica i dekolte, spomenuti kao reakcija na moj zapis, a kao snaga argumenata konfrotirajućeg sadržaja, nekim muškarcima, još uvijek ima određeno značenje, sviđalo se to nama ili ne.
Poslušajte o tome kaj oni misle, pa ćete možda vidjeti i same sebe drugim očima. Njihovim.
Ne vjerujem da će vam se to svidjeti.
I da nećete poželjeti povući rub kiklje preko koljenja i zakopčati još jedan gumb više u njihovoj blizini.

I još nekaj, i za Donu - razmišljam da li sam pogriješila koristeći riječ „krivnja“?
Nisam! Jer sam je upotrijebila u kontekstu pogrešnih odluka i mišljenja, krivih, jednih i/ili drugih.
I o tome je bilo riječi.
Ne o pravnoj krivnji.
Ne brkajte pojmove jer bogatstvo jezika je u sadržajnoj povezanosti, a ne u pojedinim izričajima koji kao izolirani gube na prvotnom značenju.

Dobro vam jutro!






Još mi nije dosadio Link Michael Buble - Always on my mind 

Moj svijet je onaj koji mogu zagrliti rukama.
Uhvatiti pogledom.
Ne treba mi više.
Danas mi je to posve dovoljno.
A sutra?
Bumo vidli...

;)

Bilo je vruće.
Bilo je bučno.
Pitao me je da li hoću s njim prošetati. Rekao - vani je ugodnije.
I je. Bilo je.
Šetali smo. Svjetla su sve bila udaljenija.
Tek kad je stao i uhvatio me za ruku, počeo ljubiti, skužila sam da šetnja nije šetnja.
I obično pitanje nije samo pitanje nego ima i svoj proširen sadržaj.

Imala sam 16 godina.
On nekoliko više od mene.
Ja klinka koja je poznavala poljupce u obraz, ili kao pokušaje da budem odrasla.
On ne.
Ali znao se je zaustaviti na vrijeme. Skužio je ne znam pravila igre.

Sjećam se da mi je tada rekao da pazim kaj radim jer netko drugi ne bu skužio kaj znači pomaknuta ruka i moje ne.
Sjećam se i njegovog imena, još uvijek - Arsen iz Rijeke.



Mogla sam se svega ovoga sjećati i na drugi način. Biti jedna od cura koja je napravila krivi korak. Ili nije morao biti krivi, ali je s krivom osobom.

I zato sam ljuta na naše gluposti. Na situacije kad zaboravljamo na osobnu sigurnost. Odgovornost prema sebi samima.
Kad pretpostavljamo nešto o nekome, a nemamo baš ništa u što možemo vjerovati i znati sa sigurnošću da će biti.
Ili neće biti.

I jesmo krive upravo zbog toga.
Svoje naivnosti.
Lakovjernosti.
Zbog brzopletih odluka.
Gluposti koja ima svoju cijenu!

Sve ostalo je za neki drugi zapis...

Kaže naša draga ministrica EU integracija i vanjskih poslova, vezano uz referendum o promjenama ustavne definicije braka, da trebamo odraditi ono što nam je građanska dužnost i uz njenu sugestiju glasati protiv.


Ne čini li vam se da to nije korektno?
Ak' se ne varam, upravo ona je penziće plašila da ak ne glasaju za pristupanje HR EU, da ne bu bilo love za njihove mirovine.
Sad je malo promijenila retoriku i ne glumi više baba rogu, plašeći ljude eventualnim posljedicama, nego kao javna osoba sugerira kaj bi trebalo zaokružiti.

Ma, moš misliti!

Na djelu je zadiranje u prava svih nas da samostalno odlučujemo što i kako, kad je o izborima/referendumima i ostalim iskazima javnog mijenja riječ. Jer očito, puk je glup, pa mu treba reći kaj napraviti.

Zanimljivo je kako je uobičajeno ponašanje u političkim krugovima selektivno - tamo gdje kak kome paše, pozivaju se na legitimitet, na ustavne i ine zakone, a tamo gdje im to ne ide u prilog, grbavi su.

Nisam pravnica, zato isprika ako mi se bude dogodila kakva omaška u citiranju Povelje UN, Opće deklaracije o ljudskim pravima, kojih je i ova naša majušna Hrvatska potpisnica, pristupanjem u UN kao ravnopravna članica, sad već davne 1992. godine.
Osim osnovnih prava koja obuhvaćaju temeljne slobode svakog pojedinca, u članku 16 piše:
"Punoljetni muškarac i žena imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji bez ikakvih ograničenja glede rase, nacionalnosti ili vjere. Oni imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braju i tijekom razvoda."

MUŠKARAC I ŽENA, dodajem.



U članku 30:
"Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo neke države, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo kakvu akciju ili izvrše bilo koji čin kojim se poništava neko od ovdje utvrđenih prava i sloboda."

Dodajem i ovdje: ...ništa se NE MOŽE tumačiti činom PONIŠTAVANJA nekih od utvrđenih prava i sloboda.

Ha?

Ponavljam, nisam pravnica i ne znam da li postoje pravo, vezano uz svaku potpisnicu ove deklaracije, da autonomno donosi zakone u okviru Ustava svoje matične države koji će na drugi način regulirati prava i obveze iz UN Deklaracije o ljudskim pravima. Ako netko od vas zna, neka me korigira.




Čitam Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. kojim se uređuje takva zajednica i pravno regulira postojanje iste.
Zakonom se definiraju prava i obveze, a to znači i (sporni i stalno, u raspravama spominjani) imovinski odnosi za vrijeme trajanja zajednice i kad ona više ne postoji.
Koliko znam, sve što nije obuhvaćeno ovim zakonom, a čini mi se da bitno je, može se riješiti međusobno ugovorom, pravima i obvezama proisteklim iz njega.

Zato ne kužim potrebu mahanja anatomijom, oponentima ispred nosa, pozivajući se na zakon, ravnopravnost i osnovna temeljna ljudska prava
Ne kužim seksulanost kao osnovnu definiciju na kojoj bi se trebala ostvarivati ljudska prava jer prava bi trebala biti aseksualna.
Ali kužim potrebu skupljanja političkih bodova na, realno marginalnim temama , uz sve one ostale koje su aktualnije, a bolje ih je gurati pod tepih.

I još si nekaj mislim, s obzirom da je tak i tak nemoguće u jednom muškarcu pronaći sve ono bitno, a vjerojatno ni oni u nama, ženama, 'ajmo tražiti da Hrvatska, već kad se trudimo u svemu biti prvi, prihvati poligamiju kao novu zajednicu, zakonom reguliranu :P
Tri - četiri bila bi sasvim dovoljna.
Ili ne bi?

;)

I tak...dobar vam dan! :)