Muškarci i žene...i nešto između

...i tekst

Utisnutog tijela, jedno u drugo
Dlanom na pola puta, od pupka do pubične kosti
Snovi pri kraju
Dan na početku….

Buđenje


Dobro vam jutro!
:)

Uhvaćen ritam
Riječi su suvišne
Pogled dovoljan
Sve ostalo, nebitno je
I jučer i danas…



Sutra je četvrtak.

Dobra vam srijeda :)

Muške ruke kao kalup za žensko tijelo
Otisak traje do slijedećeg dodira

Volim kreativne muškarce!




Zagreb na 13 stupnjeva
Iberis i tulipani probuđeni
Trešnje i jabuke u cvatu

I dalje sam blog dehidrirana

Dobro vam jutro :)

Zakoračiti
Opkoračiti

Otkopčati…

Predvidivost pozitivna
Volim je!

Dobro vam jutro :)


(čini mi se da sam blog-dehidrirala)

Dosadašnje, ironične upute za blogere bile su posljedica uspješnog povlačenja za jezik – tuđeg, za moj.
Probat ću zbojit iskustva, posredna i neposredna, pa ih nekak posložiti – možda friškim ljudekima na Iskri/blogu pomognu.

1. logirajte se s adrese u kojima nisu vaši osobni podaci (gmai, yahoo…), pa kad vam jednog lijepog dana sve ovo dosadi, ili još bolje, opali vas amorovo strela u dupe i odlučite odjahatu u suton, bez ostavljanja tragova po kojima ćete se znati vratiti, ne bum vam žao ubiti adresu

2. ne morate prema svakom biti kao otvorena, pa još i pročitana knjiga; niti prolazniku ne pričate sve o sebi na semaforu dok čekate da se upali zeleno, pa ne morate ni nekom tko vam postavi neko od uobičajenih pitanje, u pola sata napisati sve o sebi, od dječjih bolesti, minusa na tekućem, susedovom cucku koji zavija po noći, do budaletine s kojom ste do prošle godine dijelili često i istu stranu kreveta

3. profili su samo forma koja može biti nečija zrcalna slika, a i ne mora – bolje je biti korak dalje nego korak preblizu i kasnije se ugodno iznenaditi nego prerano neugodno

4. štogod napišete nekome o sebi, od privatnih informacija do fotki, moguće je da će pronaći put do nekih ljudi o kojima nemate blage veze, tko su, što su, osim da su zabadala koja ne poznaju tuđe granice, a bome ni svoje

5. ne morate odgovarati na svaku poruku

6. ne morate se truditi razumjeti svaku poruku

7. ne trebate nikoga uvjeravati da vam nije ni malo sexy foot fetish i ostale krevetne zanimacije koje do sada niste isprobali, a niti ne namjeravate

8. ignor je savršena prilika nekog maknuti što dalje od sebe

9. prijava poruke adminima koju smatrate uvredljivom je vaše pravo, ali nemojte to pravo zlorabiti ako se ševite jednom mjesečno, subotom, u kmici, a netko vam uleti s pričom kak bi vas baš sad kresnul

10. ako ne želite da netko skuži da ste znatiželjni, ne morate biti premijum da udovoljite svojoj znatiželji – jednostavno se odlogirajte, ukucajte njegov nick u google i škicajte

11. ako želite poslati nekom poruku, a deaktiviral je profil, možete – otvorite novu poruku, dignite nick iz vipa i pišite kaj vam je na jeziku, ili negdje drugdje

12. ako s nekim tipkate i ne trudite se smiriti bumbare i leptire u trbuhu, a ni nešto niže, što prije na kavu – prevenirat ćete uzaludnu potrošnju vremena, a i zaplitanje u riječi koje mogu biti čarobne, ali nisu kreditno sposobne ni za kaj drugo

13. za prvu kavu poželjno je da frendica zna di ste, ak već ne zna s kim ste – priča, otfurao me je u neku pripi*dinu i počeo plaziti po meni, za klinke je koje ne razmišljaju dalje od svog nosa (vlastiti prijevoz, lova za taxi poželjna)

14. samo o vama ovisi u kaj ćete sve od ispričanog, uz kavu, povjerovati – da li ćete vjerovati da frajer radi u tajnoj misiji u Afganistanu i ovaj mjesec je doma, pa ga nema slijedećih 6, a možda stanuje nekoliko km od vaše kućne adrese; da li solo frajer uvijek u vrijeme vikend ručkova ima isključen mob, a navečer se šapćući javlja, isprekidan žuborom vode, uvjeravajući vas da upravo misli na vas, s čežnjom u preponama…

15. upustiti se u hopa-cupa, bez zaštite, na sajtu na kojem muška ekipa uglavnom glumi zečeke, a sutradan pati od amnezije, može biti prilika da isprobate vještinu svojih prstića, čohajući se tam di bu svrbilo

16. uzastopno, svakodnevno zivkanje u uru kad svi normalni ljudi hvataju prvi, drugi ili treći san nije dokaz gore spomenute međunožne čežnje, nego alarm koji vam treba odmah zazvrndati – provjerite koliko vam je frend uvjerljiv kad nazove krelca i zaprijeti mu da će mu redizajnirati facu

17. ovdje ima sjajnih ljudi

18. za njih ne trebaju upute

19. sunčan dan u Zagrebu

20. dobar vam dan :)

(možda oboje)

...za Mai :)



Znam da naša uvažena blogerica željno očekuje moj odgovor, pa da je dalje ne držim u neizvjesnosti, da u nestrpljenju ne cupka na mjestu kao da joj se piški, evo ga za dobro jutro :)

Mai, rijetko kad nekom ovako javno kažem da je tuka, ali tebi budem ponovila.
Ako ne znaš definiciju dvojezičnosti, pročitaj kaj piše u Ustavu. U suprotnom mlataraš jezikom bez ikakve koristi.
I nemoj, zbog retorike, kolutati očima i uvrijeđeno treptati jer samo primjenjujem tvoju, u reciprocitetnom izričaju ;)

Pišeš...“ meija, lupetaš...nitko ne uvodi ćirilicu kao ravnopravno pismo latinici...pače mislim da namjerno izmišljaš i insinuiraš...ak ti nije jasno kaj je dvojezičnost i tko ima pravo na nju...pročitaj sestro...imaš ustav, ustavni zakon i tak...“


Da, i tak...budem ti kopirala izvod iz Ustavnog zakona o manjinama:

čl.12, točka 1.
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.




Piše u Ustavu.
Piše: ravnopravna!

Po definiciji, ravnopravnost označava istoznačnost u primjeni, što preneseno na latinicu/ćirilicu znači pravo korištenja jednog ili drugog jezika u službenoj uporabi.


I, kaj sad, mai?
Ako nekaj ne znam, o tome ne pišem.
Ako se i zaletim, ispričam se zbog nedostatka relevantnih informacija ili totalno krivih, a po potrebi pokrijem i po ušima i zašutim.

Ali nismo svi isti. Tebi je jednostavnije lamatati jezikom, ne po prvi put, usrati motku i praviti se grbava :P

Tak, niš novo.
Idemo dalje, još jedan krug – ja (na)pišem da je danas utorak, a mai bu u niskom startu čekala da mi kontrira :)





Biti svjestan svog neznanja, nije najgore. Je, ako to neznanje upakiramo u stav da znamo o čemu govorimo/pišemo i čvrsto smo ukopani na mjestu, pobjedonosno mašući svojim mišljenjem drugima ispred nosa.
Biti svjestan svoje gluposti, bonus je u odnosu kad glupost ni ne primijetimo.
Ali kad je jedno i drugo povezano, olakotnih okolnosti, kao opravdanje, baš i nema :P




Opet kiša.
Fali mi sunca.

O seksu kao razvedravanju.

Pita Nikša na predzadnjem zapisu koja mi je poza najdraža.
23.
78
45.

Ak' pronađe A, D, G i K točku, ima moj grudnjak zavezan oko glave i frotir čarape na nogama, zatitram do srži i namirena sam slijedećih 17 dana, 5 sati i 27 minuta.

Dobro vam jutro! :)

Namjeravala sam ostaviti samo ovu fotku kao reakciju na zapise vezane uz jučerašnji prosvjed zbog uvođenja ćirilićnih natpisa u Vukovaru, ali ne mogu….

Ne mogu iz razloga jer kad se spomene Vukovar i ćirilica, vidim slike grada, kolone izgubljenih ljudi s vrećicama u rukama, i srpsku zastavu s 4 ćirilićna slova.

Ćirilica nije SAMO pismo. Ne za Vukovarce. A ni za mene!

Ne znam zakaj se mnogi, pa i ovdje, prave grbavi, pozivajući se na zakone i obvezu provođenja istih, a zanemaruju činjenicu da Vukovarci JESU legalisti, ali NISU za provođenje zakona koji nema realne osnove, zahtjevajući novi popis stanovništva koji bi dao pravo stanje stvari.

Čak da u Vukovaru i ima Srba u postotku dovoljnom za primjenu zakona o ravnopravnosti manjina, mada osobno sumnjam, iz pijeteta prema žrtvama, onih kojima je život stao 91., zbog kosti nestalih koje su još tko zna gdje razasute, žena čije su duše razorene silovanjem, politika ne bi trebala biti iznad svijesti i savjesti svih nas.

Zar je to tako teško shvatit?


(upravo skinuto s fb)

...o ljubavi sve rečeno (je l' je?) ;)



Tja, napisah na prošlom zapisu da će slijedeći biti upravo o njemu.
I za to je kriva stiksa. Tak da, lijepo molim, ja nemam puno veze s tim. Mislim, ne sa seksom, nego s inspiracijom.

Ali imam problem - kao i s erotskom pričom, nemam pojma na koji način o njemu pisati, a da ne skliznem izvan uobičajenih i mojih granica komuniciranja.

Po prirodi nisam sramežljiva. Dobro, nisam baš prema svima kao otvorena i pročitana knjiga.
S partnerom dijelim i zadnji cm tijela, pa s njim, bez autocenzure, mogu pričati o svemu kaj je plahtom zašušljano ili otkriveno.
S frendicama su te priče malo drugačije, obično detaljističke, hihotave, prigušenim glasom, ako smo u prilici da nas čuje netko tko ne treba čuti ;).

Ovdje, pisati o seksu, u dilemi sam - da li onak uopćeno, ne dodirujući previše osobne priče, ili zagrepsti ispod površine, duboko koliko je potrebno, ne znam. Ili pisati o seksu kao guštu koji je i nije samo anatomski omeđen, o robno-robnoj razmjeni kao trgovini, o dokazivanju nečega nekome, o pomaknutoj ženskoj percepciji seksulane slobode i muškoj reakciji kad mu je sve servirano na dohvat ruke, o….
Ne znam, ali znam da ćemo se u komentarima zapetljati, pa i ja sama, na isti način kao i kaj smo se zapetljali pišući o ljubavi.

Osobna iskustva su ona koja nas obilježavaju, čine različitim ili sličnim nekim drugim ljudima.
Tako je i kad je riječ o ljubavi, a bome i o seksu: varijanta čvrsto stisnutih koljena između kojih nemre proći ni kreditna kartica, noga preko noge, lijeva preko desne, pa obrnuto u slijedećoj minuti ili kooperabilnost po potrebi.
Sve tri varijante, pa i one koje su varijacije na temu sasvim su ok. Ni jedna nije ni bolja ni lošija od druge. I nitko nema pravo nekoga uvjeravati u suprotno. Ili ima, odnosno uspješan je ako i se sami poklopimo s izgovorenim riječima.

Sve kaj je napravljeno iz osobnog gušta, noge u zraku nakon zadnjeg gutljaja prve kave ili za mjesec dana poslije, dobro je.
Pogotovo ako nema grickanja usnice pri povratku doma, promatranje odraza u staklima izloga, proučavajući vlastite obrise ili u ispiranje tragova tuđeg dodira uz pitanje– kaj mi je sve to trebalo.

O svemu ostalom, možda u nastavku.
Možda i ne.
Bumo vidli.
Ili ne.





Ne znam da li ste i vi jutros šokirani kao ja - vidjeh kroz reške roleta nekaj kaj me podsjetilo na sunce. I nije samo iluzija, fakat sunčano jutro :)

Dobro vam jutro!

…kad svi, mogu i ja, iako sa zakašnjenjem (i kao reakcija na jedan od komentara) ;)



Ima ih različitih.
Prema istom objektu subjektivno je doživljavamo.
Isti doživljaj može u vremenskom intervalu, na našoj adresi, biti varijabilan.

Ali nekako, kad govorim(o) o ljubavi, ljubav je zajednička točka koja umrežuje mnoga emotivna stanja, a ona, objedinjena čine nas zadovoljnim pojedincima, povezanim s objektom prema kojem je usmjerena ljubav na najdublji način.

Ne vjerujem u ljubav kao nedefiniranu kategoriju. Ili kategoriju bez kriterija.
Jer kvalitativno se devalvira. Gura u kalupe koji s ljubavlju nemaju baš nikakve veze, ni po veličini, ni po obliku otiska.
Ljubav nije stvar odluke. Voljet ću ili neću voljeti; nekoga ili nešto. Ili budem, ali ne danas. Možda sutra. Najvjerojatnije idući tjedan. Ziher u svibnju.
Ljubav je uvjetovani refleks!

Kad volimo, možemo nekoga voljeti zbog sebe, projicirajući ljubav prema van, tko zna iz kojih potreba, obično osobne naravi.
Jer....
Ljubav nas čini mekim.
Otupi oštrice.
Ublaži reakcije.
Mijenja smjer kretanja. Ponašanja.
I potrebna nam je takva promjena, zbog nas samih.

Možemo voljeti i zbog tog, nekog koji je ljubav, ščućurenu u jednom od kutaka naše duše, izvukao na površinu.
Ogolio nas. Riječima. Djelima. I onim između.
Vještim pokretima skinuo skoreni sloj, kao kad naranču guli do njenog sočnog mesa.

A možemo povezati i jedno i drugo i voljeti duplo. S guštom iscijediti sok te iste naranče i piti iz zajedničke čaše. Čak i bez šećera.


Vjerovat ću da je ljubav bezvremenska i apersonalna kad mi se u realnoj situaciji pokažu pomaknute granice. I dokaže da ljubav postoji sama po sebi i da nije ni sa čim i ni sa kim uvjetovana.

U suprotnom, ne vjerujem u ljubav kad se okreće i drugi obraz da (za)bridi.
Zaviruje iza zrcala, u potrazi za svojom slikom.
Traži opravdanje u nečemu što se opravdati ne može. Ne treba.
I voli u razumijevanju i onoga što je (zdravom) logikom na suprotnoj strani.




Ježi ga!

Moj emotivni sklop šljaka uz rješive jednadžbe. Poznate mjerne jedinice.
Redovit servis. Pravilno održavanje.
Taktilnu ljubav, konkretnog oblika.
I vrijednosnog sustava.

Drugačije, ma koliko se trudila, ne ide.
Vjerojatno ni ne treba..... ;)



Utorak kao ponedjeljak. Savršeno.

Dobro vam jutro! :)

Neću se s tobom igrati. Tužit ću te mami. Vlati mi moju Balbikuuuuuuu!

Zadnjim gutljajem kave isprala je suho grlo. Utonula je leđima u naslonjač. Prekrižila ruke na grudima. Stisnula usne. Samo ljuljajne cipele br. 39, na vrhovima nožnih prstiju odavalo je njenu nervozu.


Kaže meni jučer moje muško:
-Zlato moje (kad tako krene, znam nastavak), se sjećaš kad sam te pitao da li imaš želudac za to?

Naravno da se sjećam. Sjećam se i odgovora. A jučer sam bila u prilici da ga i realiziram. Brzo i bez previše razmišljanja. Ne ishitreno nego svjesna trenutka i izbora kao jednog jedinog.
Ali kako je jutro pametnije od prethodne večeri, danas čekam nastavak…

Kad kažem da su muškarci jednostavni, da je s njima lako, da mi žene znamo na čemu smo kad su oni u pitanju (doslovno i preneseno ;), neki misle da ironiziram.
Drugi da provociram.
A žene u izrečenom vide onoga čega nema, a obično je riječ o, po njihovoj formulaciji, dodvoračkoj manipulaciji.

Ježi ga. Svaka od nas ima svoja ucrtana iskustva koja nas formiraju u nekim kasnijim fazama života i usmjeravaju nesvjesno.

Moja su s muškarcima možda drugačija od većine žena; od tate koji me je štošta naučio u životu, čak i ono za kaj nije imao vremena, a prenio mi je svojom polovicom sebe. Od obitelji, frendova, pa do partnerskih odnosa.
Rijetko koji muškarac me je znao iznenaditi. Kad to kažem, mislim na neugodna iskustva vrijedna spomena.
Zato kažem da je s njima lako.
Pravocrtno.
Nema skrivenih značenja.
Dvostrukih kriterija.
Razmicanja rečenica u potrazi za nekim značenjima koja su skrivena u proredima.
Konkretni su.
Direktni.
Bez uvoda, razrade teme, zapleta i prologa.


A sa ženama?
Tja…

Poslovno oprez!

Neke zaborave godine koje imaju. Ali ne i svoje dupe kao centar, naravno njihovog, svijeta.
U komunikaciji, od (peri)menopauze završe na starijoj predškolskoj grupi gdje je durenje i ucjenjivanje način za dobiti igračku s kojom se trenutno netko drugi igra.

A kad je o ucjenjivanju riječ, a nije riječ o klinki kojoj treba pomoći ispuhati nos i zavezati žnirance na tenisicama, moram priznati da zaboravim na pravila pristojne komunikacije, uobičajene retorike.

Sva sreća da jučer nisam bila u prilici upravo tako reagirati. I to samo iz jednog razloga – vremenske i prostorne udaljenosti :P

I tak….dan je započeo (i) sunčano.
Konačno.
Još malo pa bi zaboravili kako je ugodna toplina na obrazima. Čak i žmirkanje na sunčevu svjetlost ne smeta.

Dobar vam dan! :)

Priče...nečije...42

-Bilo je to nezaboravno lijepo iskustvo koje sam dijelila s drugim ljudskim bićem.
-Ma daj, s kakvim bićem. S njim. - Ni ovaj put Hela nije bila spora na jeziku.

Gledala me je pogledom koji zna odgovore na pitanja. Čak i ona nepostavljena. Moja.
A ja sam preko njenog ramena gledala kako snijeg i dalje pada.
Zima u proljeću.
Pognuti prolaznici teškog korak.
Vijugavi otisci skliskih stopala.
I mirisa cimeta pomiješan s narančom, u toploj tekućini. Moji prsti obavijeni oko prozirnog stakla boje čaja.

-Kaj znaš o njemu? - Nije odustajala.
-Dovoljno.
-Niš ne znaš. Znaš ono kaj želiš znati, a ne znaš koliko ima u tome istine. Ne tvoje istine. Njegove.
-Pa kaj. I to ništa, kak veliš, meni je svašta. Taman. Ni previše ni premalo.
-I?
-Kaj i?

Ne volim kad se moram opravdavati za nešto što je meni tako jasno iscrtano. Vidljivo i kad se odmaknem. Ne trebam nagnuti glavu u stranu, hvatajući bolju svjetlost. Znam, tu je.
Da joj pokažem svoje krivulje, nisam sigurna da bi ih prstom znala slijediti, a kamoli svojim mislima kao da su moje.
Ni čokolada, njoj i meni, nije jednako slatka.

-Plahutaš. Zaboravit će te prije nego misliš. Ako već nije. Dam se okladiti da je.

Nisu nam se pogledi sreli. Ovaj put njen je odlutao. Vjerujem namjerno.

Moj i dalje na pola puta između šalice čaja i zime s druge strane stakla.


A ja uronjena u njenu rečenicu – kad počinje zaborav?

Priče...nečije...41

Svima je poznata istina da je situiranom neženji supruga neophodno potrebna.
Osim njemu.

Godinama se fura na frajera kojemu je vrijeme i gravitacija irelevantna kategorija.
Brojčane oznake na osobnim dokumentima samo su zakonska regulativa postojanja.
Protok vremena u godišnjim jedinicama obilježava samo promjenu godišnjih doba.
Oženjeni frendovi su budaletine kojima su žene stavile omče na sve raspoložive ekstremitete, a dječurlija su nepotrebna nužnost.
Njemu je sloboda potrebna da može disati. Misliti. Hodati. Biti.

Obično krene s takvom spikom poslije n-te pive, mutnog pogleda usmjerenog ni u šta.
Uvjeravati ga da sam sebe, već dulje vrijeme uvjerava u nešto što je odavno ostalo u nekim prošlim vremenima, uzalud je. Odustala sam odavno.

Poznamo se od srednje škole.
Bio mi je poput brata. Ma, dobro, baš i ne. Probali smo, ali nije išlo. Skužili smo na vrijeme da upropastiti prijateljstvo
zbog polusatnog mrdanja na tjednoj bazi, a ništa više od toga, loša je varijanta potrošnje zajedničkog viška vremena.

Kaže – treba mu mlado meso. Čvrsto. Sisato. Emotivno nezahtjevno. Prostorno raspoloživo. Anatomski kompatibilno.
Pitam ga – zakaj?
Odgovara – žensko si, ne kužiš.
I ja njemu – da, glupa sam.
-Nisi glupa nego te hormoni jebu.
-A tebe jebu godine koje nećeš priznati.

Obično završavamo pričom da nema nastavka priče jer se oboje ukopavamo u mjestu na kojem smo, ne čujemo onog drugog što govori. Ako i čujemo, ne razumijemo. Ili nećemo.



Jučer su ga opet uhvatili bubrezi. I naravno da je mene nazvao.
Našla sam ga sfrkanog na fotelji u dnevnom boravku.
Prevrnuta šalica čaja na podu.
Prazan talon pokljucanih brufena.
Hrapave brade, s podočnjacima kao podsjetnik na neprospavanu noć u kojoj je jutarnje svjetlo uvijek predaleko.

Kad se vratimo s hitne, pitat ću ga da li da nazovem Kseniju, Sandru ili Ivanu, da mu pravi društvo popodne.
Znam odgovor….

...udaljenost, cm po cm, izmjeriti usnama
jezikom, kao šestarom, crtati kružnice
od veće do manje...


...volim matematiku

Dobro vam jutro, uz Pavela Link...Zbog tebe