nereducirano tekstovlje

63.

O internetskim manipulatorima

Aj da malo sistematiziramo situaciju.

Čovjek je društvena životinja. Biće čopora. Prema Maslowu, osim zadovoljenja osnovnih životnih potreba ( disanje, hrana, voda, odmor, ekskrecija, prokreacija) u čovjeku se tokom odrastanja stvaraju i druge potrebe. Koje se pojavljuju i ostvaruju ovisno o zrelosti osobe, situaciji i mogućnostima.

Naše presumptivno djetešce ima potrebu da ga se zna, da nađe svoju ulogu u čoporu. Da bude uvažen, potšpovan, dio cjeline. A opet, da se i istakne u gomili. To mu daje osjećaj smisla, sigurnosti i ostvarenja svojih sposobnosti (jer je duboko uvjeren da ih ima, siroče, jer da si prizna drugačije, ličnost bi mu se uzdrmala do kocena).

Analizom slučaja (osobna i obiteljska anamneza, heteroanamneza) utvrdilo se da ih njihove sposobnosti nisu daleko dovele:

- seks: slabo ili ništa
- karijera: perzistiraju
- ugled i poštovanje: zahtijevaju od drugih, ali ne djeluju da bi ih zaista zaslužili
- prijatelji, potpora obitelji: kajgot, svi se razbježe od užasa ili su u svađi
- brak, veze: čista inercija
- lova, ljepota, šarm, imovina: sumnjive kvalitete

I što onda činiti kad nemaš ono čemu težiš? Pokušaš u RL uletit u neku škvadru. Rezultat: neprilagođenost tolikog stupnja da te izbjegavaju kao kugu.

A tako ti silno treba da svima pokažeš koliko vrijediš. Da, u dubokom uvjerenju da si netko i nešto, jer si duboko svjestan da si nitko i ništa, stvore se obramb3ni mehanizmi da ne skršiš ono malo svog imena.m Pa onda postaješ direktno ili indirektno pasivno-agresivan, nastojiš imati kontrolu nad svakim detaljem događaja, nad mislima i ponašanjem drugih, pokušavaš manipulirati ljudima. A možeš samo onima koji su još gori od tebe ili ti bezgranično vjeruju. Rulja koja u vlastitoj pasivnosti upravo čeka svog egomanijaka- velikog Vođu.

Takav pomno proučava pozadinu sovjih žrtava, opsesivno bilježi svaki detalj i to kasnije koristi u manipulaciji. Dakle, ovisnik o vlastitom kompleksu inferiornosti skuplja takve koji će postati ovisnici o njemu i njegovim idejama.
U našem podneblju takve situacije u RL se odnose na našu balkansku krčmu, malograđansko susjedstvo, lokalni birc, radni okoliš, konformistički mentalitet sitnih ljudi koji isto tako traže čopor koji će ih prigrliti kao sebi ravnima.
Ali, ako u lokalnom bircu staneš nekom na žulj, znaš da će te taj dočekat itza flanjke i mlatnut pajserom, ukoliko na licu mjesta ne dobiš gadnu jezikovu juhu ili šus u guz. Na poslu ćeš popušit takvu hajku da se možeš komotno pozdravit s karijerom.

Kaj se tiče ljubavničke karijere, nijedan komad ne bi štel ima posla s takvim, nego slijedi ekspresni otpust.

Dakle, lik traži adekvatne žrtve da oformi vlastiti čopor da bi konačno postao alfa. Jer – misli da to zaslužuje! Premda činjenice govore čisto drugačije.

A gdje da najde žrtve koje ga neće odmah prokužiti? Na internetu. Dovoljno je da ima imalo razvijen verbalizam i poneki talent ili znanje. Nema mogućnosti provjere. Nema govora tijela. Nema praćenja tonaliteta u govoru. Stigne se googlati i pravit pametan. Stigne se razmisliti i složiti rečenicu za odgovor. Idealno. Sakriti nepoželjne osobine (ah, ja sam gazda, ja nemam grešaka, ja vladam situacijom, ja kužim što drugi ne kuže, ja sam Mr. Big!) i potencirati one koje želi implantirati u mozak svoje žrtve. I uglavnom koristi emotivni put uz kićene hvalospjeve intelektu, ubada u srce i ego. Manipulacija.
Sve ostalo je logični slijed događaja. Ako ide po njegovom.

62.

Evo, opet...

...me nazvao, na brzinu. da mi kaže da mi mora nešto reći. Nešto jaaako važno. Ali sad nema vremena, nego će reći sutra! Možda se i vidimo. Aha, valjda mu je hanuma u blizini, he, he, pa ne želi publiku. Ili me hoće držati u neizvjesnosti.

- Radi li se o meni?
- Ne, ne radi se o tebi, ali mislim da zaslužuješ to znati.

Ooooooooommmmmm. Duboki udisaj. Dum slušalica.

Ma nemoj! Ne radi se o meni, nego o nekom drugom, Ha, a što se mene tiče ako se radi o nekom drugom? Baš ništa! Ili možda i nije ništa bitno, samo me valjda u tom ludom mozgu želi navesti da se izjedem od napetowsti i znatiželje. Malo morgen. Neću mu dozvoliti da bilo što kaže. Ako se ne radi o meni, tračevi o drugima me ne zanimaju. Sutra neće biti razgovora.

No, ipak, za svaki slučaj, ako se lik odnekud pojavi, moram u rezervi imati kojeg dvometraša, po mogućnosti s poznavanjem borilačkih vještina.

Budalesina me i dalje gnjavi...stiže SMS, jasno mu je da više ne dižem slušalicu:

"...pozz...bili smo (ko? njegova dulčineja? nakon što je znogiran, milostivo prepušten ostatku harema?)...oduševljena je tobom (kakve veze ima s tim? valjda je ženska silno sretna što je dobila taj očerupani trofej, konačno, ha, ha)...nazovem te...imaš karton vina..."

Ma moš mislit, jako zanimljivo, baš treba "prijateljski" zalit! To je da pukneš od silne ljubomore, zavisti, grozno, kakavog kapitalca sam propustila, koji očaj, :čupa kosu: , :neutješna:, i to par dana nakon što sam ga prekrižila u tefteriću, a on tako glatko našao zamjenu, katastrofa, oh, boli i čemera...:čupa kose, lomi čaše, ruke krvave: oh!

Kreten me zove i na posao...
…ma tko mu je samo dao moj broj, pičmač, utamanila bih ga!:

-Halo, kolegice...
-Nemaš me šta zvat na posao.

Dum!!!
Bogme ću ga prijavit za uznemiravanje!

Još jedna poruka:

"...sori jučer mi je ostao mob u autu kod nje. danas je otišla, ali vraća se u subotu, idemo u gallo na klopu i pozvana si...kćer joj se udala i sad je slobodna, da se rastane muž je maltretira lova i ljubavnice klasika…“

Bolesno.
Zvala sam svog frenda, rekao mi je da ga prijavim policiji. ako ga prijavim, definitivno gubi posao. U ovakvo doba. Poslala sam mu zadnje upozorenje i to na net:

"Shvati da si ad acta! Ošišan. Prestani me uznemiravati!“

Ako čita ovaj blog (naravno da čita, taj me stalka posvuda), možda će ipak prestati s maltretiranjem:

Daj me se već jedamput okani...
Dosadan si sa svim tim nesuvislim porukama pod tuđim nickovima, dosadan sa svojim stalkanjem, ispadaš definitivni luzer. Ne govorim zbog toga jer me to dira, nego zato što si potpuno izgubio svoje dostojanstvo, u stanju si puziti, bjesniti, nagovarati druge da mi budu priljepak i pijavica na mojim postovima, istraživati gdje sam i što radim, što pišem i gdje. Opet si zabrijao po netu, nesposoban da živiš vlastiti život. a upropastio si život svoje žene i djece. Jer si luserus totalicus balcanicus vulgaris. Da bar znaš gramatiku, ha, ha, tvoja se nepismenost odmah uoči, usprkos piskaranju pjesmica. Da, da bi napisao suvislu rečenicu treba ti duuuugo mozganja, brisanja, preinake, dok ne stisneš ono enter. Daj se počni bavit svojim poslom, odi psihiću i malo protresi tu svoju glupavu ćelavu glavu. Svi su te otkantali. S pravom. Uživo, svi te skuže odmah. I one jadne ženskice kojima si dahtao za vratom i slao ruže. Lako je piskarat po netu, treba znati živjeti. Ti to ne znaš. Nauči se, star si ko biblija, a nesposoban da bilo što naučiš od tog svog jadnog životića.

Joj, baš sam pogana gadura. Totalna ignorancija je najefikasnije rješenje.

61.

Poruke, želje i pozdravi

Mislila sam da se smirio. Drek. Nazval me na mob. A ja glupača, javim se, naivno vjerujući da je to samo posljednje zbogom i oprosti na smetnji.

I, wtf, nakon svega on mene zove, strpljivim, pomirljivim glasom, jer, zaboga, valjda sirotan misli da sam izgubila žifce zbog silne zaljubljenosti u njega, pa valjda malo pošandrcala. Da, strpljivo sam slušala. Elem, priča on meni tako da sam ja zapravo odlična žena, da zna da sam super, no ne smijem, jel, to mi kaže u najboljoj namjeri, jel, od sebe praviti glupaču, šteta po mene , svi znaju za mene, misle da baš nisam svoja, ali on je na mojoj strani, dakako, on razumije, bla, bla, doći će on meni popraviti struju u stanu (koju je bajdvej odavno obećao popraviti, ali, valjda, nije imal vremena), razumije on moje stanje, jel, doći će on kad god ja odlučim.

Skupila sam svu svoju snagu samokontrole da istog časa ne pokupim toljagu, sjednem na svoju metlu, odjurim tamo do njega i ne odalamim ga po ludoj tintari!

Stara, smiri se. Stara, budi kulerica. Samo mirno i staloženo. Znaš da razgovaraš s kretenom koji te htio izbaciti usred ličkih gudura da te pojedu medvjedi. Koji je umislio da su sve cure zatelebane u njegovu ćelavu glavu i debeli trbuh. Ma neodoljivo. Da te htio povesti na more zajedno sa svojom zakonitom. Leđero, draga. Duboko udahni. Ooooooommmmmmmmm….

Da,da, ok, bez komentara sam samo hladno mrmljala. I zaklopila slušalicu.

Kaj je očekival? Da bum se svađala i dokazivala mu da je blesan? Eh, da samo zna zašto je ošišan!!! kao i neki koji su također bili bezobrazni. Da zna, mislim da bi isti čas uzeo jedno od svojih neprijavljenih oružja i upucao, možda sebe? Ne, previše je oduševljen vlastitom važnošću u ovom svemiru. Da, svakako, samo neka on dojde popravljat struju. Dočekat će ga njegova podnica pred haustorom, a cura će biti u zagrljaju svojeg novog komada!

Što se tiče ošišanog skalpa, svaki ko se pravi da je neosvojiv, a na kraju završi na leđima, u konačnici je nagovoren da se ošiša na golo. Pa, ako vidite kojega da nije gej, nije prirodni yul briner, nije specijalac, nema veze s okladom, nije body-gard ili netko ko se oduvijek fura na takvu frizuricu, nego se iznebuha, bez naizgled ikakvog razloga na opće čuđenje prijatelja i obitelji ošiša na nulericu, onda je jasno da je skalp ostavio o nečijem pojasu!

60.

Jesen
Drama se nastavlja

Eto, drago čitateljstvo, ovo je jedna gotovo nevjerojatna pričica, svaka slučajnost sa stvarnim ljudima i događajima je slučajna, uljepšana da ne zvuči tako okrutno, iskorigirana, s ispuštenim mnogim detaljima o ponašanju vrlog ljubitelja slanja ruža i nuđenja prijateljstva. eh, moglo bi se reći, takvih muškaraca je bilo i bit će, a ko je nama ženama kriv kaj se damo upecat na lijepe riječi. Jer si prispodobimo da iza toga stoji ipak neko normalan.

..nastavak sapunice: stvarnost ide dalje...

mala repeticija iz prethodnih epizoda:
Lik me je najprije s ekipom svojih obožavateljica popljuvavao po netu, iznoseći neke detalje iz mog osobnog života, tek toliko da me pecne i da se osjetim povrijeđenom. No, zajebo se opet. Ne samo da mi nije stalo do komentara, nego na taj način samo drugima pokazuje kakav uistinu jest. Ako su sposobni shvatiti i ako ih tako nešto uopće zanima. Jadnog li karaktera kad mu treba zvati svoje ostale obožavateljice i pajdaše u pomoć, da bi sudjelovali i podupirali ga u njegovim narcisoidnim monolozima.

Jučer, 02:21
Psihoxxxxx
Pacijent

Postova: n/a Poruka
________________________________________
xxxxx, kaj tebe nije sram proganjati si bivšeg po forumu?
Ako je netko psihopata to ste ti i tvoja (ime i prezime).


Naravno, nisam odgovarala na javne provokacije. Ali, čitaju i drugi. Oni koji u stvarnosti znaju i mene i njega. Ostale ga, očito ne znaju uživo. I vesele se igricama preko tipkovnice. Hja, svaka budala ima svoje veselje.

Danas, 17:28 #32

ŽalimSlučaj
Registrirani korisnik

Registracija: Sep 2009.
Postova: 4 Quote:
maher18 kaže:
udriiii, naprijed, drugoviiiii!

ovo me podsjeća nna mirka i slafka. pazi, metak!
Meci lete u tvom Španskom.




Danas, 17:28 #33

ŽalimSlučaj
Registrirani korisnik

Registracija: Sep 2009.
Postova: 4 Quote:
Dxxxxx kaže:
Uh, prestravljeni smo majstore! A najvise me strah tvog odgovora.

Samo navali!!!
Watch me!

Nisam reagirala na javne provokacije, samo me smetalo što su me stalkale osobe s kojima nisam imala veze, ometale me, maliciozno komentirale i secirale svaku rečenicu koju bih napisala. Odustajala sam od takvih besmislenih diskusija, svjesna da se očito ne zna prava pozadina. A kako bi se i znalo, ovo su samo riječi, privatna i javna prepiska ljudi koji ne žive zajedno, koji imaju samo predodžbe kakve se osobe skrivaju iza nickova.

Najblesavije je bilo kad nas je jedna žena zamolila da skupimo sve moguće tekstove i linkove o jednoj stručnoj temi. Trebalo je napisati seminarsku radnju, pa su ljudi koji se bave tom problematikom pohrlili da joj pomognu, da joj dostave što više informacija i stručnih radova. Tema je bila opširna, odlično elaborirana, vrlo stručna i na kraju je žena dobila na faksu ocjenu cum laude. No naš junak je u svojim pomalo paranoidnim tendencijama projicirao da se to piše o njemu samome, potrudio se da minira temu, nesuvislo komentirao, skupio svoje obožavatelje i nagovorio ih da i oni sudjeluju u tom besmislenom ratu. Klonova s bezobraznim upadicama ko u priči. Tek kad je diskusija malo jenjala, studentica je zgotovila svoj rad, malo su se strasti smirile.

Aktivirao je i svoj treći nick, zaboravljajući da mi je otkrio veliku tajnu da taj nick postoji još od vremena ignore, samo zato da bi me mogao stalkati. I s tim je nickom nastavio šarmirati u javnosti. No, zaboravio je jedan bitan detalj: slao je još davno poruke Pentesileji na e-mail koristeći taj nick u imenu, a e-mail adresa mu je glasila na onaj glavni s kojim se dopisivao. Vrlo nesmotreno.

59.

iz stare bilježnice, zapravo ne toliko stare...
________________________________________
bila sam osupnuta nepodnošljivom lakoćom nepostojanja ljudskosti. Potpunog izostanka onoga što zovemo pogledom, riječima, dodirom čovjeka. Podsjećao me na sliku zvijeri kakvu su zamišljali mještani prije no što su uhvatili onog ograničenog jadnika koji je ubijao žene u potrazi za vlastitim mirisom.

ne, on sigurno nije osjećao mirise, ni boje, ni zvukove jer nije razumio njihovo značenje. Pridavao je vrijednost samo onome što je u njegovoj bolesnoj fikciji značilo, što je jedino primjećivao megalomanski veličajući beznačajne djeliće i uklapajući ih u svoj vlastiti mozaik. Prevrtao je svaku pločicu, zbunjeno je okretao kao dijete novu igračku i ledenim bljeskom samozadovoljstva lijepio po fasadi svojih fantazija.

stravična hladnoća kojom je ostavljao sve za sobom bila je odraz njegove nestrpljivosti, sve one komadiće koji nisu blještali i plijenili mu pažnju, napuštao je nezainteresirano kao majmun koji se premješta na drugo stablo.

fascinantna disonanca, uredna dodekafonija nelogičnosti u rečenicama, sinkopirano prelaženje s teme na temu u potpunom neskladu s okolnostima, stvorilo je u meni smireni oprez. aha, takav je, dakle.

a onda je apsurdnost njegova ponašanja počela poprimati neslućenu žestinu i pretvarati se u nevezane vrtloge ludosti za koje nisam ni pomišljala da mogu opstati izvan zidova tapecirane sobe.

može li itko, potpuno nepotrebno i besmisleno, govoriti gnjecavim glasom riječi za koje zna da mogu duboko boljeti? na stranu što se uvijek opravdavao upravo mojim bezazlenim neznanjem i uvjeravao me da zapravo ne shvaćam ništa, ne vidim, no on me dobrohotno pušta da smisao pronalazim sama, tako je vrednije, a on dobro zna što je iza svega toga. naravno, on vlada situacijom, naravno. muči čovjeka koji mu je najbliži na svijetu, koji mu godinama želi dobro i čini to s predanošću. a on s jednakom predanošću ga prisiljava da pati. on sam se osjeća tako uzvišeno jer je sposoban učiniti nešto takvo! i trlja ruke kao cincar koji je dobro prodao robu, znajući da mu se dive oni koji su gledali kako trguje nečijom patnjom.


nepodnošljiva lakoća nepostojanja iskonske radosti druženja gdje jedan subjekt nastoji drugog neprimjetno pretvoriti u objekt svoje obrade, ne videći da sam postaje objekt modelirajući sreću u nesreću, gnječeći nježne rubove, gazeći bogatu mekoću ljudske topline i dragosti, petama utiskujući posljednje ostatke nježnosti.

neizrecivo gnušanje koje me dovodilo do mučnine i potrebe da odmah odem. da ga ostavim da i dalje luta i udara u zidove vlastite polusvijesti. sam, potpuno sam. najteža kazna za njega, biti potpuno sam.

nisam se bojala. samo sam na trenutke stajala ukočena i u nevjerici ponavljala: nemoguće. nemoguće da ljudsko biće u sebi ne osjeća baš ništa osim mržnje, bijesa, osvetoljubivosti i zlobe. jedino je to isijavalo iz njegovih očiju, cijedilo se niz usne, grmilo iz njegovih udova. neobično je prihvatiti spoznaju da zaista okreće glavu od konstrukcije velebnih laži koje je oko sebe poslagao kao kiklopsko kamenje oko vlastite grobnice.

tada još nisam vjerovala da duša može biti toliko mrtva.

6

h

O pjetliću i kokošinjcu

misliš li da će tvoje misli i snovi trgnuti nekog iz ugodnog drijemeža "ispravnog" odabira? ne, na žalost, ni jedan pijetao nije imun na tašto promatranje dviju kokica kako se čerupaju za njegovu naklonost. makar želio obje, ili se unaprijed odlučio za samo jednu. a možda u prikrajku zapravo čeka neka treća.

tvoj je pernati prijatelj odabrao. ne znači da će biti sretniji, da će ikada zažaliti (oni tako nešto NIKAD ne rade! jer bi time sami sebi pokazali kako su neodlučni i naprečac donose važne odluke, kako su se zaribali u procjeni, kako su izgubili nešto što su već imali u rukama), da će pomisliti da se vrati. zapravo, da, uvijek ostavljaju odškrinuta vrata, lukavo, prepredeno, znajući da će ipak radoznalost dovesti pernatu prijateljicu, a onda će im on galantno, kao da se ništa nije desilo, otvoriti vratašca do kraja, da opet šetaju njegovim malim dvorištem. no, to dvorište neće biti jedino kojim raspolaže. iza sebe, sakriveno visokim drvećem i travom, imat će svoju vrlo osobnu farmu, u koju nećeš nikad imati pristupa. ali, tašt kakav jest, nemarno će se osvrtati preko ramena, dajući ti do znanja da ipak postoje i druga dvorišta. to će činiti šutke, kasnije se opravdavajući: pa znala si, zar ne, nisam ti ništa tajio.



da, uvijek takvi imaju rezervnu opciju. nisu sposobni do kraja zatvoriti vratašca. a glupe koke, unezvijerene, razočarane, čekaju da im milostivo dobaci koje zrnce naklonosti. i čekaju, čekaju , prema davnom obećanju da će ih voljeti i u staračkom domu, jer su posebne. i sve koke uglavnom popuše tu foru. ti si jedinstvena! kako to veličanstveno zvuči u uhu čeznutljive, ljubavi i nježnosti željne koke. i kasnije nam je to tanka svilena nit koje se grčevito držimo, vrebajući svaki njegov mig, pokret, dah, jer "znamo" da nas nije zaboravio. svesrdno se nadamo da nikad neće. dapače, uvjerene smo u to, duboko uvjerene, kao dijete kojem je djed mraz donio igračku.



greška u koracima. to su samo naše tlapnje. istina je izvan našeg poimanja. jer je ne želimo prihvatiti. razbila bi se krasna, krhka figurica naših očekivanja koja izvire iz neispunjene žudnje za ljubavlju. nastao bi emotivni vakuum u kojem bi plutale bespomoćno, ko astronaut otrgnut od matičnog broda. usisala bi nas vlastita praznina, impolodirale bi, proždrle samu sebe kao crna jama. strah. strah od ništavila. pa valjda zato zahvalno grlimo patnju i bol, kao jedini dokaz da smo emotivno žive.

ne čini to sebi, ne čini. izgubit ćeš vremena, izgubit ćeš djeliće sebe, jedan po jedan, dovest ćeš se do osjećajne tuposti koju je teško skinuti sa sebe. stvaraš si kornjačin oklop, koji mora kad-tad spasti, i opet će iznutra izviriti tvoja ranjena duša.

zaboravi. ne okreći se. ne čini to. žao mi je, jako mi je žao, i ja sam ranjena žena, i ja sam isplakala svoj čemer, ali već godinama se ne dovodim u patnju. ne želim! biram. živim. živim!

da, stvarno je čudna večer.

f

50.

j

47.
d

46.

Radikalna terapija

otkantat! okrenut leđa. vrijeme...vjeruj...vrijeme. zatvaranje svih ladica, pisama, (ne preslagivati do daljnjega!) spremanje, uzeti veliki klofer i zlupati sve da ispusti dušu, a onda protresti da ispadne sve što tu nema mjesta, pokupit i hitit u škovace. da sutra odnesu škovacini!

ak to vučeš ko šuplju konzervu za sobom ko što izmučeno mače bježi od okrutnih dječaka s privezanom špagom na repu, uzmi škare i prereži. ak nemaš, zemi hakmeser, balticu, sekiricu, turpiju za nokte, votever. i - reži! i ne ogledavaj se! sjeti se lotove žene, sodome i gomore, sjeti se glupavog orfeja koji je izgubio svoju euridiku zauvijek.

45.

Mačak

Poznavala je te tipične muške rituale koje su muškarci ponavljali uporno do gadljive dosade, uvjereni da bi to trebao činiti svaki pravi mužjak. Uobičajene male geste dodvoravanja on je izvodio do teatralnog savršenstva. Registrirao bi najbezalzleniju primjedbu o nekoj vrsti čokolade i onda je drugi put donio. Znala je da će donijeti, i ushićenje je bilo dostojno njegove taktike, naravno.

Sve što je radila i kako je radila zapažao je i komentirao, oduševljen čudesnom podudarnošću, jer, eto, upravo tako radi i misli on. Pa oni su kao jedno, zar ne?

Two people, one mind.

Nametljivo nabrajanje sličnosti više je izgledalo kao rutinska razrađena taktika nekog prestarjelog fulira s ružom koji je pregazio granicu dobrog ukusa.

Bez trunke radosne opuštenosti, bez kolebljivih kretnji čovjeka koji grli od dragosti, zvjerkao je naokolo očima, kao da smišlja koji bi se potez sad pokazao najprikladnijim. Sve je moralo biti pod kontrolom, inače bi se gubio, ne shvaćajući što se dogodilo, zašto, kako da sada postupi, što da kaže.

Naravno, iznenadila bi ga žestoka navala seksualnosti, vesela nesputanost njezinih ruku, usana, čak i u prilikama kad su bili potpuno sami i slobodni.

Čovjek koji će te iste večeri pisati potpuno nepoznatim ženama, dražiti ih istim riječima koje su sami šaptali čekajući da prođu šetači u perivoju.

44.

Rhythm divine



jedne mlačne večeri...
na pustopoljini, dok su se gibala treperava svjetla u daljini, značajno si izgovorio:
- imam nešto za tebe. vidjet ćeš. Nešto posebno. sutra.
podigla sam pogled, iznenađeno, radoznalo, kao nestrpljiva djevojčica koja čezne za novom lutkom. zna da će je sigurno dobiti, ali ne sluti u kakvu će haljinicu biti odjevena.
samozadovoljni smiješak preletio je tvojim očima. da, voliš se igrati nečijim željama, voliš čitati tuđu odanost i čežnju, uživaš da te čekaju. dobro znadeš kako stvortiti nezadrživu, do kosti bolnu napetost, obožavaš napregnutost nečijeg bola.
sutradan si na parkiralištu, pri odlasku, pažljivo se okrenuvši sa svih strana, rekao:
- zažmiri...
a sad, skini sandale...
kleknuo si i izljubio moja stopala.
klečao si kao pred oltarom i prinosio najveći dar svome božanstvu kojeg si našao među zvijezdama. božanstvu kojeg si sam stvorio u vlastitom vakuumu nepostojanja.
no žrtvu koju prinosiš sada već odavno si ubio u svom pomamnom lovu. ne vidiš, dragi, košuta više ne diše, iz usahlih očiju sjaji još samo tuga, i blijede se sapi vuku po travi i kamenju.
nijemo sam stajala, tražeći kapi žive krvi na tvojim rukama, barem malo ganuća,drhtaj prisnosti, da me obgrliš i utopliš nježnošću...ničega.
samo si ustao, otro koljena i rekao:
- eto, to zaslužuješ. ti si božica. ne, ti si mi žena. nas dvoje smo ista vrsta.
omajgad! što sam to veliko učinila da sam "zaslužila" ičije štovanje? zar se ljubav treba \"zaslužiti\"???!Link">Link