nereducirano tekstovlje

yyy

zz

Ljeto

19.


zabilješke: lipanj, radi na sebi
________________________________________
odabirem život da jesam. kakav god on bude.

neprestano učim. takav sam tip. tražim i nalazim. punim se. no, neću zbog osobne stvari sad bezglavo jurišati i osvajati još nedosegnute himalaje. iako znam da su mi itekako dostižne.

nije to taština. ti znaš da mogu. ne namjeravam sad ubrzanim tempom olakšavati strahove, savladavati duhovne prostore da bih smrt dočekala što bliže apsolutu.

ja, ovako krhko ljudska, ne mogu rastegnuti vrijeme. mogu, doduše, utrpati mnogo toga sad, sve što bi se moglo doživjeti, intenzivno tragati i spoznavati bit, trasirati neke već projektirane staze, ubrzano ih pokrivajući makadamom. mramor mi nije potreban. preosjetljiv je. a ja nisam tašta.

moje ženstvo me uči strpljivosti.

ljudi u ovakvim trenucima kreću da što prije prođu kroz hodnike gdje se zidovi preopasno tresu jer žele doprijeti do puta otvaranja cvjetnih latica univerzuma. sve, sve čine da spoznaju još nespoznato jer nastoje se što prije kontemplativno odići od ovog svijeta, da bi si olakšali bol, doživjeli zen, ostvarili neutaženu čežnju. i onda još onaj ostatak proživjeli u sebi, u drugima. neki se ne znaju ili ne žele više vratiti. ostaju u svom meditativnom miru.

ne želim tako da bude. ne želim forsirati rijeke, ubrzavati, gomilati, skupljati i rasipati. ono sam što jesam, što znam, što mogu. prihvaćam ono što mi se daje dobronamjerno i sa zahvalnošću. dajem ono što je u meni. svaki put sve više, naravno. u meni je više.

ne treba se boriti. ma protiv čega?

ne vjerujem u karmičku determiniranost. ali vjerujem u kosmičke zakone. oni su i kvanti, i energija, i valovi, i gluoni, strune, putokazi, semafori i medij.

medij preko kojeg se dotičemo s dušama.

odabirem život da jesam. kakav god on bude.

http://www.youtube.com/watch?v=GIwSHtI7f-w&feature=related

18.

O ljubavi:

tko god ima iskrene i dobre namjere da se približi nekome, ne mulja i ne skriva ništa. ako ima imalo dokazane muljaže, zaobilaženja istine, otvorenog laganja, manipuliranja, skrivanja činjenica, znači da ima nekakve zakulisne namjere. ne, ne radi se tu o paranoidnom zapažanju nebitnih detalja. zato što je otvoren i potpuno iskren odnos između dvoje ljudi osnova svake bliskosti: i prijateljstva, i ljubavne veze, a i običnog prisnog komuniciranja.

čemu bilo kakvo taktiziranje? to je samo pokazatelj da osoba želi nešto sakriti, nastoji te držati u zabludi, neznanju, da bi polučila tko zna kakve rezultate. ono što je već netko lijepo rekao ovdje, takvim ljudima nije zapravo stalo do stvarne potpune veze, dubokog prijateljstva, votever. njima je takvo ponašanje ne način da ostvare prijateljstvo, nego cilj sam po sebi. igra tuđim dušama. igraju se vraga, time valjda sami sebi dokazuju svoju sposobnost, moć,
važnost, liječe komplekse možda, ili izbacuju svoju pakost i zločestoću van. možda nisu primarno zli, ali su očito odabrali krivu metodu za zbližavanje. sori, nismo majke tereze da bismo ih učili kako biti relativno normalan. netko ko cijeli život provodi u glumatanju, laganju, taktiziranju, slaganju informacija koje će možda jednom iskoristiti u tko zna koje svrhe... ne bih se rado s takvima družila.

mnogi ljudi lažuckaju pomalo. jer ne žele da drugi zna sve detalje, možda se i srame, boje se komentara i osude. ili to smatraju prevelikim petljanjem u njihovu intimu. a u nekim stvarima takve "intime" naprosto ne smije biti! neke vrste odnosa među ljudima definitivno nisu na razini dobrosusjedskih odnosa, bezazlenog klepetanja u redu u banci, ugodne i pristojne kolegijalnosti na poslu, ili običnog slučajnog susreta u kafiću. gdje se svatko poslije razgovorčića natrag okrene svojem životu. no, dobro, imamo još i verziju muško-ženskih odnosa gdje na početku oboje prepipavaju, taktiziraju, dok ne skuže s kim imaju posla. no, za to baš ne treba maratonsko dopiskavanje, smssanje, msnanje, gmailanje, kak se sve već to zove... nismo više mali.

ako su namjere iskrene, sa stvarnom željom za kvalitetnim odnosom, pizdarije manipulativnog tipa tu nemaju nikakva mjesta! možeš li zamisliti da dulje vremena provedeš uz tipa za kojeg znaš da vrti u glavi neki svoj potpuno osobni film u kojem ti ne smiješ sudjelovati? iako se kune u vječnu ljubav i duboko prijateljstvo. ja ne. u nekim stvarima imamo pravo sve znati. sve. ne radi se o ljubopitljivosti, ljubomori ili bolesnoj radoznalosti. nego naprosto o poštovanju, povjerenju i stvarnim emocijama. ako toga nema, nema ničega. jer to je smisao veze, ljubavi i prijateljstva.

otkantat!
zaobići u najširem luku!

nema tako nesigurnog muškarca koji će namjerno lagat i muljat! ako mu je zaista stalo. nema te nesigurnosti, ziheraštva, plahovitosti ili "loših iskustava" da bi i prema tebi trenirao vlastito samopouzdanje. il mu je stalo do tebe, zaista, ili zapravo uopće nije.

Sacral nirvana

16.

znaš, taština ih vuče da slušaju ljubavne riječi, kao
slatki plijen u kojem su inicirali svoje lovstvo, ponovno i
ponovno, svaki put slušajući hvalospjeve svoje muževnosti. i
godi im saznanje, makar i o nečijoj patnji. sve dotle dok ne
izgube interes. a gube ga zbog svoje nestalnosti, neprestane
potrebe da se dokazuju iznova, adrenalin radi, potire sigurnu
uljuljkanost bračne učmalosti. kroz to takvi žive. kradu od
vlastitog vremena. kojeg su mogli potrošiti iskrenije.

15.

Dijagnoza:

„...Sad, prijatelju moj vjerni, ne zamjeri što sam te udavila, ma našla sam se i ja, po prvi put, u situaciji u kojoj mi treba zapravo nezavisno mišljenje. Ne potvrda mojih dijagnoza, nego lege artis supervizija ovog dreka u kojeg sam se uvalila. Hvala na potrošenom vremenu i pažnji....“ – pisala sam svom frendu, ramenu za plakanje, inače savršenom muškarcu koji itekako poznaje smicalice prefriganih istospolnih udvarača.

Trenutno stanje, nakon raskida jedne ozbiljne veze, (čovjek mog života, mislim da takvih na svijetu više nema, šmrc): ispunjavanje emotivne praznine

Simptomi: - bol, bol, bol, bol, čuđenje što usprkos mnogogodišnjem iskustvu s raznim muškarcima, ovaj casus ne uspijevam sanirati. Bogomoj, jel ima normalnih muškaraca na tom svijetu, slobodnih, bez bremena žena, djece, neiživljenih ljubavi i zmotanih upucavanja nedozrelih starkelja?

Radna dijagnoza: - prvoklasno tipično žensko šupendarstvo, no s debelim iskustvom prepoznavanja kroničnih šuftova. I pitanje jesam li toliko ranjena da mi treba dopiskavanje s jednim evidentno-eklatantnim kretenom. Ili je to samo dokolica.

Konačna dijagnoza: - duševna i emotivna praznina i izgubljenost nakon dvogodišnje prekrasne veze koja je očekivano završila, ali u lijepim odnosima, emotivna glad skapavajuće vučice za ljubavlju, pri čemu je ova mizerna slamka „prijateljstva“ malo previše škakljala u grlu i dovela do konačnog povraćanja svega što se nije još stiglo izrigoletati

http://www.youtube.com/watch?v=DJBWhJlqcNU

Terapija: - arbeit macht frei! (provjerena nedjelotvornost, placebo-efekt)
- seks (ne ide preko hzzo-a, šmrc)
- druge vrste druženja (nema dovoljno jako anestetičko djelovanje)
- spaliti sve mostove, postove, pickove, dickove, zaliti ledenom vodom međunožje i glupu glavu plavuše da se olade (u kurac, ne uspijeva baš uvijek! Seks je ponekad dobro sredstvo za opuštanje, ma što moralisti o tome mislili

On:

Simptomi: - zaluđeno blentavo ponašenje zaljubljenog mužjaka, ne obaziranje na bilo koga ili što drugo, svjesna manipulacija, nedostatak empatije, neobičan emotivni odgovor na uobičajene verbalne igre koje očito nije u stanju razumjeti, u najmanju ruku neodgovorno zajebavanje nedužnih žena na netu (samo dotična u nebesa uzdignuta dulčineja će biti zadovoljena kad se konačno vide i prasnu. Hmm, da li uistinu?), bajdvej, ima on još neostvarenih fantazija;

Dijagnoza: - kriza srednjih godina, nakon dugogodišnje bračne vjernosti, ostaci neiživljenog, dok je život prolazio u skladu s koračnicom o urednom djetinjstvu, faksu, karijeri, obitelji, kak se šika u finim familijama, a on je uvek bil solidni dečec (ak je to uopće istina što je nabajao. Obično su svi s neta krasni, super, uspješni, ono vrhunski primjerci, ha, ha). Pa mu sad došlo z riti u glavu da ima još i jedan emotivni i duhovni aspekt kojeg je nosio u sebi neostvaren, koji se sad, eto, razbujao i došao na svoje. Našao ljubav svog života, moš mislit. I tko zna što se još iza svega toga muljanja krije, nisu to čista posla! Ne znaš dok ne vidiš i čuješ uživo, u stvarnom svijetu, a ne tu, u posebnim okolnostima izoliranog hotelskog smještaja. Ovisnik o netu, virtualnim ostvarenjima onoga što očito u životu nema.

Terapija: - nek se konačno pofuka s tom svojom nikad viđenom i ne poziva druge na kavu ak za to nema muda! Ma, takvi ni inače nemaju sape u životu, bah.

Sve u svemu, mislim da je obični klasični emocionalni vampir koji nema muda nešto učiniti uživo, nego trenira svoju hrabrost (zapravo ono što misli da ima, skup s neodoljivošću, silnom pameti i i manipulatorskim kerefekama).

14.

da, trebat će ti vremena. treba izbljuvati sve ono što još
uvijek frče u trbuhu, ono što grči i razdire, samo nemoj se
začahuriti u riječi, ponovno ćeš ih iščitavati do
beskonačnosti, i svaki će pogled biti nova čelična nit tvoje
čahure neumoljivog bola.

piši sve. sve. do zadnjeg očajnog daha stavi slagalicu na
stol, gledaj je dok ti se ne zamuti do kraaja, a onda polomi sve
skrpljene komadiće i poberi krpom u koš. onda ćeš uzeti
domestos i dobro dezinficirati. jer, te proklete živine žive u
prljavštini i možeš se ponovno zaraziti.

status praesens: subakutno febrilno stanje

konačna dijagnoza: nesretna šupendarska priča

th: simptomatska. tempus fugit. piši.

posljedice:neprocjenjivo iskustvo, po mogućnosti, imati kao
priručnik prve pomoći, uvijek pri ruci za slične slučajeve,
zlu ne trebalo

13.

12.

jocker

http://www.youtube.com/watch?v=5yle1USyhCY&feature=related

ti igraš jer misliš da imaš jockera u rukavu. pa se onda zadesi žestoka simultanka s gamblericom kojoj misliš da čitaš poteze, i ona tebi.

u toj famoznoj napetoj atmosferi, kad u mraku slabog osvjetljenja (vrata su dobro zatvorena, na prozore navučeni gusti baršunasti zastori) stapate svoje bljeskove adrenalina i znojne kaplje u auru koja vas nosi daleko van kruga kartaškog stola. no, ponekad kibici bolje igraju.

okupio si oko sebe gledatelje, obožavanu publiku od koje tražiš da pobožno šuti i pravi se da ne prati igru. nisi odolio taštini i pozvao si me za stol, tek toliko da me zagrije malo tvoje strasti.

krenula sam, dobivala adute. bez varanja, čista igra. čista igra. zakon velikih brojeva ti nije išao u prilog. mislio si da vidiš u zrcalu mojih očiju. jer nisi gledao mene samu, moje ruke, moje čelo i kosu, moje nadlaktice mirno položene na stol, niti prste bez crvenila na noktima.

farsa

10.

...naprosto zato što onu bol ne mogu držati u sebi, ne mogu
samo pisati riječi bez odjeka, lakše mi je reći nekome ko zna
slušati...

... nije to samo rasprostiranje stvarnosti na stol, redanje
uredne slagalice misli, to je naprosto potreba za krikom,
definitivna svjesnost postojanja, poruka napisana na širokoj
vrpci koja je privezana na rep aviona, jasno vidljiva svima koji
pogledaju gore. potreba da pročitam svoje ime na na toj zastavi
među oblacima...

plače mi se, sjedim za radnim stolom i plačem, da sada umrem
to bi bilo tako lako.... oprosti, ne mogu biti nesebična

http://www.youtube.com/watch?v=h6wT5BNe9jg

9.

8.
ne vjeruj.

ne vjeruj dok ne bude tu.

dok ne oćutiš nježnu struju disanja oko usana, dok ne uđu
molekule feromona u čežnjive nosnice, dok ne uvučeš duboko u
sebe dodir prstiju, ne ugledaš blještavu auru njegovih
sanjivih riječi...ne vjeruj.

imaj ga samo onda kad je zaista tu. sve ostalo je tlapnja i
bol...