Laprdarij

Prije desetak dana upalilo mi se zubno meso, lijevo iza zadnjeg zuba, jako i bolno... Ta bol se drugi dan proširila u lijevo uho koje me je na dodir boljelo, a boljelo je i unutra kad sam gurnula vatirani štapić u uho... Čudno, nikada nisam imala problema s uhama..

Razmišljajući palo mi je na pamet da je to možda od - mobitela. U zadnje vrijeme sam puno razgovarala mobitelom, baš previše.. Budući da poznam tehniku liječenja koja ima pripravak koji 'liječi' od zračenja, drmnula sam taj pripravak i za dva dana se sve smirilo kao da ništa nije bilo... Prema tome zaključujem da je vrlo vjerojatno taj moj problem potenciran ako ne i i uzrokovan zračenjem mobitela.

Naravno, neki ljudi su osjetljiviji na to, najbolje da svatko koliko može promatra i uoči ako ima kakve smetnje. Mobiteli se nalaze relativno kratko na tržištu - desetak godina, i još se ne zna kakve su negativne ili (daj Bože) pozitivne posljedice na zdravlje. No, dok se to ne sazna, oprez ne smeta. Nisam još stigla proučiti u detalje što današnja saznanja kažu o tome, budem, ali sam našla članak na internetu gdje su u Americi ispitivali razinu zračenja mobitela. U Americi je stroža granica zračenja, kod njih je 1.6 W/kg, a u Europi je 2.0 W/kg. Prema tim jedinicama zaključujem da je to zračenje manje opasno za one s više kila :)) Eto prednosti :) Nađite svoj mobitel pa vidite. Mojeg modela Sony Ericssona nema, ali vidim da je taj proizvođač pri vrhu :(

Evo c/p dijela informacija s interneta:

"Razina zračenja može varirati između raznih frekvencijskih pojaseva i može se dogoditi i da testiranje različitih tijela da različite rezultate. Isto tako, moguće je da rezultati budu drugačiji između različitih izdanja istog modela.
Prvih pet mobitela s najvećom količinom zračenja u SAD- u su:
- Motorola V195s (1.6)
- Motorola Slvr L6 (1.58)
- Motorola Slvr L2 (1.54)
- Motorola W385 (1.54) i
- RIM Blackberry Curve 8300 Sprint (1.54).

Prvih pet mobitela koji imaju najmanju količinu zračenja u SAD:
- LG KG800(0.135)
- Motorola Razr V3x (0.14)
- Nokia 9300 (0.21)
- Nokia N90 (0.22)
- Samsung SGH-G800 (0.23)."

i link za detalje:
http://reviews.cnet.com/cell-phone-radiation-levels/?tag=lnav

(ups, možda moj model i nije dozvoljen u USA jer je iznad granice)

Radi i taj :)))

Prije 19 godina na današnji dan imala sam obranu na fakultetu.. Bila je to 1991., i tijekom obrane prekinule se me dvije uzbune... Išli smo u sklonište iako možda i nismo trebali, ali bio je to tek početak rata i bojali smo se..

Kvart u kojem živim blizu je bivše vojarne, i u kvart su zabranili pristup autima, minirali su, i postavili ježeve... Sa susjedne zgrade naši su gađali vojarnu, a oni iz vojarne gađali su naše zgrade, uglavnom noću.. Susjedi i ja čučali smo u podrumu i slušali padanje granata, i otada se bojim grmljavine.. Sjećam se i da smo danju pretrčavali prostor između dviju zgrada jer je taj prostor bio otvoren prema vojarni.. Nije to trajalo dugo, svega nekoliko dana koliko se sjećam, dok vojarna nije pala, ali bilo je gadno... Nekakvi crni likovi su nam se motali oko zgrade, nismo znali jesu li naši ili njihovi, ponekad se zapucalo.. A kako to obično i jest u nevolji, susjedi su se međusobno družili kao nikad prije i nikad poslije..

Meni je tih nekoliko dana bilo gadno, iako nisam bila direktno ugrožena ni u jednom trenutku.. A kako je tek bilo onima koji su danima, mjesecima i godinama bili pod takvim pritiskom, gledali stradavanja i sami stradali...

Dečkima i svima koji su prošli pakao želim reći da se sjećamo i da nismo zaboravili niti što je bilo, niti njihovu muku... A ti jadni dečki danas ili krpaju svoje zdravlje, ili su našli utjehu u alkoholu, ili su ostali sami jer se onako uzdrmani nisu više mogli uklopiti u obitelj, ili su odlučili otići tamo gdje su nadam se našli vječni mir...

Kao mlada puno sam planinarila, iako je to prenježna riječ za ono što sam radila.. Sad s vremenske distance razmišljam koji su mi izleti i koje situacije ostale u sjećanju...

Zahvaljujući našem savršenom mozgu i načinu njegovog djelovanja - da bilježi samo promjenu, tj. nešto neuobičajeno, primjećujem da sam tako i zapamtila situacije koje su odskakale od uobičajenih... kad je bilo lijepo vrijeme, sve je glatko išlo, takve izlete odmah zaboravim...

A najbolje se sjećam izleta s kišom. I još kad je kiša lijevala nekoliko dana bez prestanka, sjećam se svakog detalja, i nakon 30+ godina.. Recimo Gorski kotar, 70-tih, učili smo spavati vani bez šatora, trebalo je improvizirati sklonište - nekakav najlon ispod vreće, pa nekakav najlon razapeti iznad vreće - a kiša lije, lije, lije.. zemlja se razmočila i pretvorila i nešto nalik na rastopljeni sladoled, stvari su mi se smočile još na dolasku, vatra gori i grije ali i iritirajuće dimi od mokrih drva, jedino mi je vreća nekim čudom ostala suha... sve je postalo iste boje - zemljano sive... tad sam zaključila da je kabanica shit jer se znojim ispod nje, a kišobran je ok..

Treći dan smo svi već pukli od te vlage, koža nam se namreškala na rukama, nosevi nam naotekli i zacrvenili se.. i iako je sve vodilo ka tome, bili smo svjesni da nije imalo smisla biti loše volje..

Zapravo to mi je bio jedan od najljepših izleta iz ranih dana..

Ide :))

za stavljanje slikica. S Photobucketom sam kužila, a vidim da se sad služite tinypicom. A kako se ulogira u njega i je li to potrebno? Pa valjda je da imam svoje sličke na jednom mjestu. Ili se to koristi bez logiranja... Ako hoću kreirati account za tinypic, baci me na photobucket, a s loginom od photobucketa ne mogu u tinypic. U čemu je fora?

Eh, ako nešto ne volim onda je to kupovanje. Bilo čega, a pogotovo hrane i krpa...Da sam jako bogata, imala bih ekipu koja bi kupovala umjesto mene..Volim imati, ali ne volim ići u dućane.. nije mi teško niti platiti, ali ulazak u prostor gdje je nešto nagomilano (stvari, ljudi) teško mi pada.. Ne volim niti tržnice... Jedino bezbolno kupovanje mi je kad u šetnji slučajno nešto uočim u izlogu pa uletim, kažem hoću to, i gotov šoping. Ili ako bez nečeg baš ne mogu, ciljano odem u neki dućan kupiti to i to. I ne gledam ni lijevo ni desno...

I takva naletim na muškarca koji obožava - kupovanje... Dakle, taj bi cijele dane obilazio dućane, tržnice, gleda oglase što se nudi, pa i sam prodaje... ajme... A ja izgubljena.. On me doslovno vuče za ruku i pokušava u meni probuditi strast za kupovanjem - koju valjda većina žena ima usađenu od rođenja, a ja invalidna po tom pitanju trpim i kaskam za njim, i donekle je dobro dok me zabavlja i skreće mi misli.. No, zahvaljujući njemu kupila sam ipak novi TV, hladnjak, hrpu robe i cipela sebi i djeci, opremila stan stvarima koje godinama čekaju... Imam i zalihu zimnice kakvu do sada nisam pojmiti mogla, a danas mi upravo dovozi pošiljku viljamovki nek napravim kompot na veliko... Sam Bog mi ga je poslao, valjda se sažalio...

Upoznala sam vrlo zanimljivog muškarca, dopisivali smo se neko srednje vrijeme, to je išlo polako i odmjereno.. Baš onak kak bi trebalo... Ima simpatičnu facu, izgledan, obrazovan, široke opće kulture, glazbeno nadaren, stručno se potvrdio, ima odraslu uspješnu kćer, sve štima reklo bi se...

No, drugi ili treći susret, i meni nešto čudno... nešto mi poznato, ali ne znam prvi čas što... Razmišljam i zaključujem - nekako je zbrčkan, počne jednu misao, nastavi tko zna gdje... I ubrzo skužim: tip je alkoholičar :(( Predamnom se suzdržava, ne pije, popije koji gutljaj ali vrlo malo... no, i to je dovoljno da se u njemu pokrene taj začarani niz...

Vjerojatno je zbog toga i razveden. Koliko procjenjujem, njegov problem nije mali, a ja sam senzibilizirana na to i previše.. Sve svoje uspjehe koje mi je nabrojao pripadaju prošlosti, u vrijeme kad je valjda još bio pri sebi.. Ali njegov razvoj je stao prije x godina, i sada krivulja silazi, sve brže...

Alkoholičari su po meni oni koji se uopće sjete popiti nešto alkoholno.... Smeta mi i kad netko svakodnevno gucne, makar i malo, tipa 'čaša vina poslije ručka', jer i to smatram alkoholizmom. Možda sam prestroga, no ima nas različitih i ako je netko raspoložen bedinati takve, s veseljem mu ih prepuštam..

Prošla sam s bivšim mužem liječenje od alkoholizma i puno naučila... Terapeutkinja mi je rekla: zašto ste uopće s njim? On je takav jer mu VI to dopuštate, VI to podržavate, VI pristajete na tu njegovu igru... Jel? Nakon temeljitog razmišljanja rekla sam joj: Ne, ipak ne pristajem... Bivši je prestao piti, ali na žalost samo privremeno... Nastavio je kad je pronašao nove igrače..

Alkohol je najgora droga današnjice... To ne kažem ja, nego statistika. Alkohol uništava ne samo onog koji pije, nego i one oko njega, razara obitelji, ubija djecu na cestama.. Alkoholičar da bi opstao, mora uvući u tu svoju razornu igru ljude oko sebe...

Eric Berne (Koju igru igraš, prilažem link), kaže da alkoholičar igra kompleksnu i razornu igru u kojoj je potrebno 5 igrača... Alkoholičar je tzv. Bijeli, i uvijek vuče prvi. Glavna uloga do njega je Progonitelj koji ga maltretira zbog pijenja, u prirodi je to najčešće njegova supruga, tj. bračni partner. Treća uloga je Spasitelj, obično istog spola kao i Alkoholičar, taj je zabrinut za Alkoholičara i pomaže mu u skidanju s alkohola, čestita Alkoholičaru ako ovaj izdrži neko vrijeme bez alkohola, razumije njega i njegove probleme, spreman ga je slušati i pomoći mu... Osim Progonitelja i Spasitelja postoji i uloga Engleza (ili Gledača kroz prste), koji po tiho odobrava pijenje i drži glavu u pijesku, daje novac Alkoholičaru ali ga miče od sebe, to je u prirodi najčešće majka alkoholičara... Englezu iz nekih bolesnih potreba odgovara pijenje Alkoholičara (uostalom, kao i drugim igračima, brrr!)... I na kraju postoji uloga Barmena, koji iz svega toga izvuče materijalnu korist i pristaje na tu ulogu dokle god ima korist, on 'razumije' jezik alkoholičara i notorci ih obožavaju..

I nadalje ukratko o pozadini svega, alkoholičari se boje bliskosti.. a vole biti kažnjavani ili se vole samokažnjavati.. Kako Berne kaže: point je u mamurluku, sljedeće jutro, kad stiže kazna, kad alkoholičar dobije pozornost u obliku kažnjavanja za kojim ima potrebu (strašno!)

Koga zanima više o igrama (o alkoholizmu je na str. 30, alkoholizam spada u 'životne igre'):

http://www.4shared.com/get/zLCCdB-V/Erik_Bern__Koju_igru_igra.html

Ako ja kao prirodnjak, nejezičar, znam neke stvari o hrvatskom jeziku, onda ih valjda trebaju znati i drugi.. Pa ajmo malo pripaziti i tako ga sačuvati, ionako u sveopćoj globalizaciji pomalo nestaje...

Recimo, "na osnovu (nečega)" ... 'osnov' kao pojam ne postoji u hrvatskom. Postoje osnova, osnovica, temelj, podloga.. Umjesto toga - 'na temelju...'.. ili barem 'na osnovi..'

Isto tako kad netko kaže da mu nešto 'miriše', vrit i to... pa po hrvatski nešto 'miriši', a ne 'miriše'... brrrr...

Laka vam noć

Čita me kao otvorenu knjigu.. pred njim nemam tajne, ne mogu imati tajne, on osjeti svaki titraj u zraku.. osjećam se gola pred njim, i kada to nisam..

A danas sam išla na kavu s jednim bivšim... pozvao me je, i ja pristala iz znatiželje.. zanimalo me je što ću osjetiti nakon toliko vremena, hoće li biti nečega, a bilo je bome koječega.. i to ne tako davno...

Sreli smo se ispod topola, kao nekada često, ispod topola od kojih sam kihala danima poslije, a sada su ocvale, i bez lišća, bezopasne... takav mi se i on učinio, nekako bezopasan, ocvao, bez safta u sebi, kao da je život nekamo iscurio iz njega.. Započeo je svoju priču, mislila sam da će me zanimati, no nije u njoj bilo energije, kroz glavu mi je sjevnulo - mulja me, nešto tu nije istina.. pitala sam se zašto mi on to uopće priča? Ima lijepa ramena, i bokove, uske.. I lice mu je lijepo, prije je imao brkove pa ih je fala bogu obrijao.. Zgodan muškić, smeđih očiju, prosijed, 'uščuvan'.. I ne tako davno srce bi mi ludo lupalo pri pomisli na njega... Ostavio je on dubok trag u meni, otvorio je on meni mnoge nove horizonte... ali vrijeme je prošlo, otišlo, odmaknulo..

A moj čitač, nakon što sam došla s te kave, nije ništa komentirao, samo me je promatrao i šutio... Kad ću mu sutra ili prekosutra priznati gdje sam bila, reći će - znam, vidio sam na tebi da je nešto bilo... Danas sam mu samo rekla: volim te, jako... a prešutjela sam: sada sam još sigurnija da si mi jedini...

Poštovana,

Ne trebate platiti premium usluga da bi Vam blog zapisi bili na naslovnici. Samo vas molimo da ne stavljate zapise koji su uvredljivi za članove iskrice ili za samu Iskricu. Zabrana objave zapisa na naslovnici vam je maknuta.

Srdačan pozdrav i puno hvala!


Iskrica

Hvala, hvala :))

...

Ne volim ići u šoping, pogotovo u šoping centre, ali ako mi treba nekaj za obuć, odem i pretrpim. I tako sam išla s jednim prijateljem u Avenue Mall, imala sam nekakve poklon bonove, pa ajd nek si kupim nešto za to. Ide on sa mnom, gleda, i kupim ja nekakve majice, i čizme. Na odlasku kaže on meni: sad sam gledao kako i gdje ti kupuješ, a sljedeći put ću te odvesti tamo gdje ja kupujem jednake stvari kakve su u ovom šoping centru, ali po drukčijoj cijeni.

On je od onih koji stalno imaju u novčaniku poveću svotu jer nikad ne znaju kad će se ukazati prilika nešto povoljno kupiti pa to poslije unovčiti. I odvede on mene na nedjeljni sajam na Jakuševcu. Ajd nek i to vidim. Bila sam jedanput prije puno godina.

A tamo čuda! Od igle do bagera, nema baš lokomotive.. Čarapice su nešto što klinci i ja nemilice trošimo, i kupim sinu i kćerki po 5 pari za 25 kn, misleći kako sam jeftino prošla. Ali moj prijatelj kupi 5 pari muških za 10 kn ! Velim mu ja, pa što mi nisi rekao da je 25 skupo! A on meni: gledaj i uči. I tako sam ja gledala i učila.. Kupio je dvije solidne košulje, za koje nikad ne bismo rekli da su sa sajma, za 5, odnosno 10 kn. Ja sam kupila lijepu majicu dugih rukava, novu, za 30 kn (razbahatila sam se :). Kupila sam kćerki traperice, s etiketom, za 5 kn. Kupila sam i sebi crne gaćice, apetitlih, 4 kom za 15 kn. Bilo je fakat zanimljivih stvari, ali nismo imali puno vremena, a nisam ni htjela previše potrošiti :)