Gdje je moje mjesto?

Priča o
bezvremenoj
i
bezgraničnoj
ljubavi

 
Volim toplinu,
volim ugodu,
volim spontanost,
koja iz tebe zrači
čak i kad se važna praviš.
 
Volim tu razliku između tebe
i lažnog osmijeha
i prenemaganja
i glume
drugih žena.
 
Volim tvoje obaveze
i vrijeme koje nađeš za mene,
volim tvoje lice
kad je osmjeh na njemu
i volim što taj osmijeh
kad si sa mnom
nikada ne skidaš.
 
 

Napisala si: erotska privlačnost hrani se mojim mislima o njemu, raste s osjećajima koje razmjenjujemo i živi u ljepoti odnosa kojeg stvaramo.
 
Pratim te
tvoje misli
tvoje riječi
tvoj miris
tvoje korake
tvoj vrat
tvoja leđa
tvoj struk
tvoje bokove
tvoje noge
tvoja stopala
 
ulazim u tvoj krevet
ulazim u tvoj zagrljaj
ulazim u svaki dio tebe
 
ulazim u moj san
 

Tako sam te želio
 
Tako sam te želio
dok te je drugi imao.
 
Sada,
kada možeš biti moja
želje je nestalo.
 
Mogu,
da mogu te lagati
i u tvome lijepom tijelu
uživati.
 
Gledati,
kako si sretna
dok ne primjetiš
moju glumu.
 
Biti,
potpuno prazan
dok i tebe
ne ispraznim.
 
Ali kakv će biti kraj?

Koliko puta sam skrenuo sa puta,
Koliko puta bila si zbog mene ljuta,
Koliko puta, koliko puta?
 
 
 

Ne znam.
Ne znam niti kuda odlaze Monthy i Cassiopeia otkada su se obrisali sa Iskrice. I još neki.
Šteta. :(

jednom sam je gledao dok je spavala
lijepu kao kakvu vilu
u noći bez sjena
moja sjena ju je ljubila
 
osjetila je da je netko gleda
iz blizine na koju nije navikla
probudila se
i vrisnula
 
gledao sam kako spokoj u strah prelazi
kako njene velike i lijepe oči
u noći bez sjena
sjenu traže
 
i sjećam se osmijeha
kad je sjenu pronašla
i mene u njoj
prepoznala

Ona bi da je voli
onaj kojeg svaki dan
kod kuće čeka
u nadi da se još sjeća
svojih obećanja
koje je tako lako
i tako zaneseno davao
dok je nije dobio
 
Ona bi da je voli
onaj sa druge strane pokretne trake
što nikad ne staje
da je uzme i doživljaj joj pruži
da ga pamti
i čuva za stare dane
 
Ona bi da je voli
onaj što tako lijepo piše
da je mazi
da je pazi
kao na riječi svoje
da se osjeća voljeno
kao što voli riječi njegove
 
Ona bi da je voli
onaj što ga svako jutro vidi
sa prozora svoga stana
kako kroz park trči
dok znoj po mišićavom tijelu
mu se cijedi
i želi da ga dira
i želi da joj on neda mira
i to ne samo u snovima
 
I na kraju
ona samo želi da je voli
onaj sa početka priče
kojega kod kuće čeka
da se sjeti da što si dobio
možeš izgubiti
ako zaboravljaš na obećanje
ako ne ponoviš zavođenje
one koju si već zaveo za cijeli život
ako doživljaje nove s njom nemaš
ako riječi lijepe za nekog drugog čuvaš
ako ne maziš njenu kožu
još uvijek tako lijepu
još uvijek tako nježnu
ako ne trčiš barem ponekad
za njom
i zbog nje
jer ona još uvijek želi baš tebe da dira
jer ona još uvijek želi da si jedan drugome cijelu noć nedate mira
jer ona te još uvijek voli
jer pomisao da je gubiš još uvijek nju najviše boli
i zato nju za oprost od zaborava moli
jer samo te ona istinski voli.

Svakoga dana da povratka.
1. Bartolomeus
2. Myra: :-))
3. Calivita: Naravno!
4. mysirena: A evo, i ja potpisujem, al pusti covjeka nek radi kaj hoce:))
5. deVille: I ja i ja :)
6. Unfaithful: Naravno:-))))), kakvo je to pitanje?
7. PaleRider: Et i mene :)
8. Luckys: 8. Montinjo se odmara, već bu se on vratio...not to worry ( ? )
9. Seetypie: i ja bih da se montić vratiiiiii!!!! :)))
9,5. userignore: dajem glas zappi a kaj me briga za monthy:)) jel se uvazava?
11. Crazylola: I ja kažem, i to triput, naravno. ;)
12. VandaVampirica: potpisujem no ak me nece anja za usi vuci:))
13. Crokoka: crokoka: bilo ga je divno citati...
14. la-la: x :-)))
15. pike_TS: Ja potpisujem da se ne bi posle pitalo di si bio kad se potpisivalo....ziher je ziher.
16. Blazh: X..na ti..
17. bijeli_ljiljan: I moj doprinos:))
18. forsaken: Ja sam apsolutno protiv. Pustite čovjeka na miru.
19. Catman1: Monthy ja metroseksualčina i za kurac je.
20. Crni leptir: brisati me jer sam antiprotivan nije pošteno:-)
21. Aricija: a kaj ste mene zaboravili za peticiju ? ( kad se to uopće potpisivalo ? )

Ljubim te
misli tvoje prekidam
ne dam ti da razmišljaš
izgovore da izmišljaš
 
Bez predaha,
bez predaha
 
Skidam te
mazim te,
nježnošću
strahove tvoje tjeram
što se za mnom još uvijek vuku
 
Bez predaha,
bez predaha
 
Ne dam ti da pričaš
krive riječi da ispričaš
smiješ samo da uživaš
 
Bez predaha,
bez predaha
 
Smiješ se,
zrak udišeš,
pluća napinješ
i s užitkom grčiš se
 
Bez predaha,bez predaha
 
Držim te,
grlim te,
ne ostavljam te
 
Bez predaha,
bez predaha
 
Dopuštam ti,
da plačeš
zadnji puta
 
Bez predaha,
bez predaha
 
Da,
sada možeš govoriti
sada možeš razmišljati
 
Bez predaha,
bez predaha.

Zašto je otišao, gdje se krije, namjerava li se vratiti?

Da li je nagovještaj novog života znak za gašenje starog?
Ili kako postati jednog dana pradjed i preživjeti.
Oko za oko, zub za zub, život za život?
Prirodni zakon ili predaja?
 

 
 Imam neobičnu, bajkovitu želju-sresti muškarca kojeg ću htjeti upoznavati i koji će isto tako željeti upoznavati mene. Da, upotrijebila sam trajni oblik glagola-upoznavati. Upoznavati ga polagano i sa radošću.
 
Nisi mi se svidio u prvi tren. U stvari jesi, ali smo na trenutak, na sekundu, dok nisi progovorio, dok se nisi nasmiješio, dok nisi postao osvajač. Osvajače ne volim. Osvajanja su uvijek nasilna. Petar Veliki je Petar Grozni.
 
Iznenađuješ me, tvoj razgovor mijenja smjer, smiješak postaje prirodan, ne osvajaš više. Zar se mojim očima tako očito vidi: ne osvajaj, zadobij me! Ako možeš, ako znaš.
 
Dopuštaš mi da pričam, slušaš me! Jedan si od rijetkih. Da li razumiješ Malog princa i lisicu ili se samo praviš? Možda zvuči jeftino, možda otrcano, ali meni je važno. Ne, Alkemičara ne volim.
 
Čitaš li između redova? Čitaš li sa usana? Treba mi tvoja predaja. Polaka predaja. Nije to predaja vojnika, borca, ne, nema poraženih. Jer samo onome koji se meni preda ja se mogu predati.
 
Predaj se, ali nemoj odavati tajne. Ne odmah. Dopusti da ih polako otkrivam.
 
Još uvijek na vrijeme možeš pobjeći, sakriti se. U svakom trenutku možeš ostati neotkriven do kraja i započeti neka druga osvajanja onih koje žele biti osvojene. Ili ostati sa mnom.
 
Pričaš o zanimljivim stvarima. Ne pričaš samo sebi. A toliko saznajem. Znam li i ja čitati sa tvojih usana? Želim da sam na trenutak slijepa i da dodirom čitam sa njih. Poljubio si me! Kako si znao?
 
Čitaš me prebrzo! Stani, uspori!
 
Zašto se ovaj restoran tako rano zatvara?
 
Voziš me mojoj kući, stavljaš mi prst na usta i kažeš: Šuti! Kažeš mi: Nemoj mi ispričati sve. Kažeš mi: Još toliko puta te želim čuti! Kažeš mi: Kada mogu opet doći da te slušam?
 
Htjela bih reći: Uvijek!  Kažem: pa… javit ću ti! (oh, tako bih htjela da me ne ostaviš samu ispred kuće).
 
Parkiraš ispred kuće, izlaziš, otvaraš mi vrata i pružaš ruku. Zahvaljuješ na vremenu provedenom sa mnom, ja zatvaram oči i pitam se da li mi u mraku možeš opet čitati sa usana. Osjećam tvoj dah na uhu, i tvoje tihe riječi me tope: Lijepa si, lijepa si i duhom i tijelom. I nježni poljubac na vrat, tik iza uha. I otvaramo oči trenutak prekasno da te zadržim.
 
Odlaziš, mašeš mi iz automobila.
 
Kada, pitam se?
 
Večeras! Šaljem SMS-om. Ja kuham, tvoj odgovor.
 
Čini mi se da sada želim svaku večer drugo jelo. Iz tvoje kuhinje.

Sanjati znači živjeti u snu, živjeti znači ispunjavati snove. Vodim te, vodim te u polja nježnosti. Skini se, budi bosa, samo kratke hlačice i topić ponesi. Da te lakše slučajno dodirujem. A i na barci kojom krećemo više ti ni ne treba. Nahranit ću ti dušu na moru osjećaja. Pričaš mi dok barka lagano klizi prema maloj i pustoj uvali. Smijem se. Podbadam te. Smijemo se zajedno. Ne mogu izdržati, poljubim te brzo lagano, dok se smijemo, u obraz. Puštaš i praviš se kao da neprimjećuješ. Stigli smo. Sidrimo se. More je prozirno, pijesak se sjaji na dnu. Skidaš se. Topić i hlačice. Otkopčavaš grudnjak. Volim se kupati gola, kažeš. Gledam te dok se skidaš, gledam te kako skačeš umore. Hajde, zoveš me. Hajde sramežljivko. Smijem se i skidam kupaće. Skačem. U more, k tebi. Plivamo. Lovimo se. Ronimo. Potpuno goli. I slobodni. Iscrpljeni hvatamo se za barku. Pomozi mi, kažeš, pomozi mi da se popnem na barku. Pomažem ti, guram te, i dok dižem te u guzu poljubim te. Osmjehneš se, ali šutiš. Ulazi, govoriš mi, što čekaš, popni se!Neugodno mi je, malo sam se uzbudio odgovaram. Smiješ se, želim te vidjeti, sada, baš sada, evo ti ruka.Prihvaćam ruku, penjem se, gledaš me, smijemo se. Legnimo, neka nas sunce još malo zagrije. Na leđa. Ležimo na barci. Držiš me za ruku, moj ud strši prema nebu, smijemo se...

 
Volio bih da sam konj, ali da me ne jašu. Jurio bih bez prestanka.
Volio bih da sam orao, ali da me ne truju. U janjcima bi uživao.
Volio bih da sam bik, ali da me ne kolju. Sve bi krave bile moje.
Volio bih da sam klokan, ali da me ne ubijaju. Sve bih prepreke preskočio.
Volio bih da sam jelen, ali da me ne love. Imao bih prekrasno držanje.
Volio bih da sam slon, ali kljove da mi ostave. Bio bih tako gord.
Volio bih da sam delfin, ali u mrežama da ne stradam. Igrao bi se bez prestanka.
Volio bih biti puno toga, ali da me nitko ne proganja. Radio bih tada svašta.
Part II komentar na komentare
Volio bih da sam magarac, ali da mi nitko ne natjeruje. Nirvanu bih postigao.
Volio bih da znate, da ima jedna koja ovog konja može da jaše. I da tom konju to baš paše.