Gdje je moje mjesto?

Voljela sam u tebi sve ono sto nemaš jer nisam imala hrabrosti voljeti one koji sve to imaju.
A mogla sam, oh, itekako sam mogla.
Mislila sam, prekasno je za promjene, a sada, nakon toliko propuštenih prilika, vidim da nije, da zbog svih onih još neproživljenih godina nije kasno, da nikada nije kasno, sve dok ima imalo života u meni. A ja tako volim živjeti život. Iako ga s tobom ne živim.
Sve ove godine govoriš mi da me voliš, govoriš mi da me je tvoja ljubav opila. Istina, ali kakvo je to moje pijanstvo, to je bolest, to je ovisnost o nesreći i novoj porciji sažaljenja prema tebi koju tako bezobzirno uštrcavaš u moje vene.
Govoriš mi da me voliš, zašto me onda stalno ponizuješ nedostatkom podrške, nedostatkom ljubavi? Kao da ja ne mogu bez tebe, a ne ti bez mene!
Dokaz ljubavi nije bol, dokaz ljubavi je sreća. Razumiješ li to?
Još jedna tvoja nesretna šala koja izaziva neželjeni, umorni osmijeh na mome licu, još jedno pitanje radi pitanja, još jedan odgovor radi odgovora.
Tvoja ljubav ubija, znaš li to?
Znam da znaš, znaš da znam. Ali se oboje u svoj slabosti pravimo da ne znamo . Ti si preslab da postaneš gospodin, ja sam preslaba da prestanem biti dama.
A godine prolaze. Djeca su odrasla, otišla su, ostali smo samo mi, sami i nesretni kao i na početku.
I tužan osvrt unazad, i prijateljice u sretnijim brakovima, i osjećaj krivnje koji usađuješ u meni bojeći se moga odlaska.
Ubijaš me, ali ubiješ prvenstveno sebe. U srcima drugih.
Ali shvati, ludilo tvoje nesreće može potopiti samo tebe. Drugi su odavno ojačali i postali nepotopivi.
I sada reci, želiš li da odem?
 

crveno i crno
toplo i hladno
jako i slabo
dobro i zlo
mir i nemir
Zasto spokoja nikad nema?

Pitao si me da li je moguće voditi ljubav bez dodira.  Nasmijala sam se čudnovatim smješkom,  i onim prezrivim osmjehom kao odgovorom na tvoje pitanje i onim prijaznim osmjehom , dragi moj, samo zato jer je to pitanje bilo tvoje.
 
Sjetila sam se onog starog vica kojeg si mi jednom pričao o Židovu kojeg pitaju zašto Židovi uvijek odgovaraju sa protupitanjem, a on im odgovora a zašto ne bi?
 
I odgovorila sam ti mojim svilenim protupitanjem, zar misliš da moja koža koja je tako  lijepa, tako nježna, ne zaslužuje dodire?  
 
Tužno si me pogledao, kao svaki puta kad bih se dotakla forme, a zanemarila sadržaj. Shvatih, dotakla sam se protupitanja, a zašto ne zanemarila.
 
Pa...može, rekla sam kao da se iskupljujem, može riječima.
 
Riječima....ponovio si nekoliko puta...može i riječima. A onda ti se na lice vratio osmjeh i to onaj zadovoljni osmjeh, onaj koji toliko volim i kojeg se toliko bojim. Jer njime kršiš sva moja kućna pravila. Znao si da necemo voditi ljubav samo rijecima, vec sa svim ostalim osim dodira. Tvoja me blizina sada opija.
 
Pričao si mi jednom o Modesti i Wiliju, o princezi i vitezu, o ljubavi bez dodira.  Zar je moguce da već na početku si znao....što mi od tebe treba.

ha
liz
ha ha
liz liz
mmmmmm
:)
;)

16, 21, 28, 32, 35 godina, koja je razlika?
U idealima. I malo manje, u tehnologijama.
 Nocas odajem priznanje jednoj zeni koja u 21. godini zivota zivi ideale 16-godisnkinje, zrelije razmisljajuci nego mnoge 28,, 32. i 35-godisnjakinje.
To su vremena kad mislis da mozes mjenjati svijet, nesvjesni  tereta osiguranja zivota iz mjeseca u mjesec.  Svjesni ste razlike izmedu zivota i kolotecine? Ako niste, bit ce te kad unucima budete trebali pricati dogodovstine.
Dame  i gospodo, nasa virtulana junakinja, koja virtualni zivot zaista i zivi, zove se Aricjia.
Upoznao sam je i od sada ona je moja lasta. Iz one poslovice da jedna lasta ne cini proljece. Ali ta lasta je prva i posebna. A ja sam uvijek vise volio posebne, one koje donose nagovjestaj promjena, nego one koje jedino sto znaju je odrzat formaciju u jatu.
Arci, leti! :) Ja sam s tobom.

Dragi, držiš me za ruku?
Ljubavi, držim te za ruku i zaljubljeno gledam i još uvijek, nikome te nedam.
Dragi, da li sam ti još uvijek lijepa?
Ljubavi, tvoja koža još je tako meka, prekrasna je kosa tvoja, srebrna i sijeda.
Dragi, pogledaj me, što li sada vidiš?
Ljubavi, pogledam li sad, i od onda kad sam bio mlad, vidim sretnog sebe jer sam bio stalno uz tebe.
Dragi, koga sanjaš?.
Ljubavi, isti san u kojem sam nas sanjao, dok te nisam osvojio i san u javu pretvorio.
Dragi, volim te!
Ljubavi, znam i zbog toga sve ove godine s tobom uživam.

Kako je super kad nades pricu koju mozes razvuci masnim slovima preko cijele stranice. Pa onda razvlacit je iz broja u broj dok naklada raste.
I suosjecat sa djecakam koji je ostvario snove svakog napaljenog osmoskolca. I otjerat ga u psihijatriju zajedno sa svim voajerima koji tako rado osuduju ono o cemu i sami sanjaju, i sa zanimanjem citaju tu tuznu sapunicu zaleci sto zakon brani da se sve isprica u najsitnije detalje.
I kako lako od lokalnog, razrednog heroja, zbog nepuzdanosti lajavih prijatelja postanes zrtva, izgubljeni slucaj. With little help of my freinds.
 A lavina kad krene...i onda, kad se smiri i sve utihne, psi tragaci pronadu samo neke zrtve. A zivot ide dalje, sve dok se nas ne dokaci.

Prolog
Sve ove godine sivih boja, osmijesi i zadovljstva koja u stvari nisu moja.
Tonem, da potonem, a možda se ipak probudim i shvatim kad vidim, da i crna je dobra boja, posebna po tome što je ta boja - moja. 
Priča
Hladan si, i to je ono što noćas trebam. Ne voli me, ne mazi me, ne plači zajedno sa mnom. Budi muško! Znam da je to fraza, ali igraj, odigraj kako treba ovu noć. I slijedeći dan. Želim da bude tama. Svih 24 sata.
Topla si, uz hladni izraz lica. I smeta me i uzbuđuje tvoja hladnoca, odsutan pogled i prazno lice. Znam, skidajući te, otvaram te. Misliš da prepuštajući mi vlast nad tvojim tijelom ne prepuštaš i sebe. Oh, kako si u krivu!
Grub si, puštaš me da stojim, stegni me, nedaj mi da zborim. Vladaj. Istraži me!
Koliko dugo mogu biti grub prema tebi? Znam, 24 sata, kao u onoj seriji što prepuna je nasilja i obrata (da li slučajno?), ali nije to bila poanta, pitao sam koliko Ja mogu biti grub prema tebi.
Zastajkuješ? Kakve dileme te muče? Još trenutak pasivnosti i sve prekidam, izgleda da sam pogriješila da baš pred tobom sva svoja lica skidam.
 Skini se, viknem, do kraja! Skidaj se dok na tebe ne obraćam pažnju, dok namještam svijeto, dok sjenke ne zaigraju.
Stojim pred tobom, muk i tišina. Gledam prazno, ne razmišljam, praznim se. Sjediš i promatraš me, razmišaljaš li gdje je crta razdvajanja između izlaza i zalaza, shvaćaš li da me moraš odvesti duboko, jako duboko da bi me mogao izvest van, na svijetlost?
Sjedni mi u krilo, noge stavi mi oko struka, ruke iza leđa. Nasloni se na mene, želim osjetiti otkucaj tvoga srca. Glavu na moje rame stavi, lice na vrat mi naslone. I šuti.
Sjedim na tebi, osjecam te i ignoriram, šutim. Ne razmišljam, prazna sam. Radi što god te volja, nije me briga. Sama sam i kad sam s tobom.
Misliš da mi se žuri, da vrhunac je u tebe ući? Griješiš, opet griješiš. Stajat cemo ovako dok ne progovoriš ili ne procuriš. Šutnja druge izluđuje, šutnja tebe uzbuđuje.
Tijelo je jače od razuma, moji sokovi od moga nauma. Otvaraš mi tijelo dodirom bez kretnji, osvajaš mi um tišnom bez riječi. Uživam u praznoći našeg odnosa, u jendostavnosti našeg dodira.
Sad počni pričati. Moraš. Ne mici se iz moga krila, sa moga ramena. Gledaj iza mene, gledaj prazno, ali pričaj. Pričaj mi o svijetu tame, budna sanjaj. Da, kao u onom filmu samo što preskačemo sve raznobojne scene. Pričaj mi o čištilištu i beskrajnom sivilu. Pričaj mi o tvojem svijetu i tvome sivome životu. Znam tama te vuce, ali ono svijetlo, ono slabašno svijetlo na obzoru, to sam ja. Dolazim po tebe.
Plačem. Znam, ne smijem te poljubiti, moram prvo progovoriti. Ali ne mogu, još ne mogu. Puštam po tebi i suze i sokove.
Plači. Isplači se. Šutiim i osjecam kako postaješ toplija, osijećam da kroz suze osmijeh ti se nazire. Lagani, mali, ali ipak osmijeh.
Pričam ti, o tome kako izlaz trebam, svi oko mene zbore, a ja se pitam kojim to jezikom govore, da li je to pomak u fazi, da li sam korak ispred ili iza. Pričam ti o mojim željama, o mojim strepnjam, o mojim usponima i padovima, o mojim snovima i maštarijama. Pričam ti, jese li sada sretan?
Sretan? Zašto sreća, kad dragošću se to zove, koda mi se otvaraš ispunjavaš moje snove. Sad možeš maknuti ruke s leđa, možeš se pomaknuti, možeš me sada rastrgnuti cijela.
Rastrgnuti? Drugi puta. Sada, evo, grlim te, sada ljubim te, sada se po tebi smijem i plačem. Šapći mi, govori me lijepe stvari, pohvali me, reci da me voliš, reci sve što želim, ako treba, laži!
Ne, samo iskrenost, to znamo od samoga početka. Ne brini, ima toliko toplih, lijepih riječi koje ti poklanjam bez i jedne laži. Dok me ljubiš, dok te ljubim, dok se naša tijela ispreplicu, dok ulazim u tebe, i na mome licu je i osmijeh i jedna suza u krajićku oka.
Ulaziš u mene? Pa zar već u meni nisi? Sada ulaziš s njime, dole, ali ovdje gore ušao si dublje, tako duboko kako s njime nikad nečeš. I ne možeš. I ne izlazi. Ne izlazi još dugo. Iz mene.
Tek je sat prošao netko bi rekao, a ja kažem već je sat proletio i samo još 23 puta imam ovo vrijeme za nas. Uživam dok to cijelu osjećam, tvoje ruke što po meni plaze, grudi što po meni vučeš, vlagu što na mene prelazi, tvoje noge isprepletene po meni, guza tvoja na koju se moje ruke s vrata po leđima ritmički spuštaju.
Svidas mi se, tako si grub i tako si njezan. Tako si...ma bolje da sutim, nisam navikla da vicem!
Smijesno, na razmisljanje sam te poticao ne razmisljajuci. I sada, u ovoj dugoj pauzi izmedu dviju rijeci, uvidam da otvarajuci tebe zatvorio sam sebe. Sada ja sutim, ne znam sto da kazem. Da li je izazov bio prevelik ili samo izbor kriv? I dalje sutim, i dalje razmisljam. Bez rezultata.

pa cak i ove tragove sunca što se u Zagrebu suncem zove.
Miris mora u nozdrvama, svaki baš svaki suncani dan.
Džaba bilo marketa plodnih, bonusa blagorodnih, dažaba bilo dobrih auta i zlatnog sata, kada more ja ne vidim ni sa najvišega kata.
Još dva dana pa opet radim za sebe i kod sebe. Na moru.

brojke
kada stradaju naši to su žrtve
kada stradaju oni što (pre)daleko od nas žive onda su brojke
kad strada netko naš negdje daleko onda barem jedna brojka postane žrtva
Božić je, prikazuju se davno otkupljeni filmovi, davno placene reklame, kupuju se davno obecani pokloni, peku dugoocekivani kolaci, planiraju lude proslave, obracunavaju se utržci dugoplaniranih prodajnih akcija...
125.000 tisuca mrtvih
tamo daleko
Sretan nam Božić i Nova godina
uspješno peglanje kartica
i
gledanje filmova
i jedan, barem jedan, tren tišine
za sve one kojim
ovaj Božić nije bio sretan
i koji
Novu godinu neće docekati
ni ovu, ni jednu drugu

kao da ljubim svilu
i jedno i drugo samo je
pjesnicka figura

Baš zato što za mene nisi nikad bio svetac volio sam te više nego oni koji su te javno štovali i samo što ti na oltar uliznosti žrtve nisu prinosili . Nikad nisam glasno zazivao tvoje ime da bih pokazao koliko se ponosim tobom i onim, nevinim i naivnim što predstavljaš. Volio sam te u sebi, kao što se voli omiljeni učitelj u školi. I prezirao sam sve one koji su tvojim likom sakrivali vlastite mane, kitili se tvojim riječju, skrivajući praznocu vlastitih. Mislili smo da imamo ideologiju, a imali smo samo tebe. Kada si otišao, ostali smo sami, bez ljubavi, bez želje, bez strasti. Za pravdom, za slobodom, za istinom. Za samopoštovanjem. Znam, teško je prizanti da je 7 godina potrošeno uzalud, dragi moj Vlado. Danas sam odlucio, dragi moj Vlado, odlazim, odlazim iako osjecam da izdajem ne samo tebe nego i sebe. Ali, dragi moj Vlado, uvjeren sam da je to samo žal za izgubljenom ljubavlju, da je moj odlazak ispravan, da napuštam samo ispraznu formu, a da sadržaj koji si nam ti podario nosim sa sobom i da ću ga uvijek nositi u svome srcu. Vlado, ne brini, tvoje ideje idu dalje, možda samo u realnijem obliku. Počivaj u miru, dragi moj Vlado.

gledam te a ne vidim u dubinu tvoje duše
da li zato jer me ne zanima ili zato jer mi ne dopuštaš?
gledaš li i ti mene, i pitaš li se da li površnost može biti trajna i da li površnost može biti iskrena?
pitam se koliko duboko možemo ici znajuci da na kraju ne možmo izroniti zajedno?
I znam da voda postoji samo u tri stanja, ali možda postoji i četvrto?
Da li da tražimo? Ne zamjenu, nadopunu.
Shvacam, volim razumljivost tvojih riječi.
Znaš, riječi su mi uvijek više značile od gesti.  Ili ih barem bolje razumijem.
Želim te nadopuniti, neispuštajuci volan iz ruku. Predugo vozim različite automobile.
I imam svo vrijeme ovoga svijeta.

Pitaš da li te volim?
Volim te,
ali samo kad ne pitaš.
Jer pitati znači sumnjati,
a sumnju ne volim.
Ne mogu.
 
Volim te kad ne pitaš,
volim te svaki, baš svaki drugi tren.

Disciplinirano je prvo skinula gacice, slozila ih, stavila na dlan poluispruzene ruke i pozvonila.
1. put
prihvatila, pretražena, vezana, predala se, pričala, pojebana, oslobođena, pohvaljena, ponosna
2. put
sviđa joj se to s gacicana. A što kad dođe uhlačama? Otvorio joj je vrata, pušta je da uđe. Dok joj podiže laktove iznad glave uzima joj gacice iz ruke. Stavlja joj ogrlicu, njene dlanove spušta na njezin vrat, iza glave, i bez riječi je ljubi, dugo, duboko i vlažno. Aha, to je znaci ritual. Dođi. Sijedi. Ne spuštaj ruke. Pričajmo. Šali se. Ona se smije. Spusti ruke. Pričaju. Do duboko unoć. Mora doma. Ja ću te odvesti. Ne ne skidaj ogrlicu. Evo nas. Poljubac. Opet dug. Skida joj ogrlicu. Izvoli, tvoje gacice. Da tako je, pocetak i kraj su uvijek isti. Sredina je uvijek drugacija. Drugi put? Vidjet ces.
3. put
gacice su u ruci, ubrzo i ogrlica oko vrata i vlažne usne od poljupca. Skini se. Polako, dok te gledam. Složi svaki dio odjece, uredno, na stolicu pored tebe. Dođi, sagni se, poljubi me. Okreni se, prošetaj do zida. Nasloni se na zid, raširi malo noge. Da, volim te gledati golu. Još malo raširi noge, tako, da, želim ti vidjeti mačkicu. Želiš li da te diram? Reci. Dobro, dirat ću te. Ugodno?Naravno. Po guzi? Može. (hvata je za guzu, masiraje, mazi, lupka. Gdje još? Grudi? OK. (mazi joj grudi, igra se sa bradavicama). Vlažna si. Naravno. Htjea bi po mačkici? Reci. Dobro. (dira joj vaginu, prolazi prstima između stidnih usana, malo ulazi, pa je mazi, cijelom dužinom...) Reci kad budeš spremna. Spremna si? Strpi se još malo (razmazuje joj njene sokove po nogama, igra se sanjenim tijelom, mazi je sve dok joj tijelo ne zadrhti). Ulazim. Osjecas li? Naravno. (ulazi unju, osjeca njenu toplinu i vlagu, prvo lagano, a onda ga uzastopnim ulazima gura sve dublje, do kraja.) Ona se uvija. Ona uzdiše. Ona jeci.
4. put
gacice su u ruci, ali... stavio je ogrlicu na svoj vrat. Na trenutak se zbunila, a onda su joj na trenutak zasjale oči. Laktove iznad glave, ruke iza glave, raširi noge! bez pogovora ju je poslušao...