Gdje je moje mjesto?

dok tipkamo ne gledamo se u oči
s druge strane sjedi imaginacija
ni ti ni ja nismo stvarni
i volimo se i mrzimo
zavedeni slovima.
 
Tvoj miris, boja glasa, izraz lica, za mene je tajna.
 

sve što možeš znati
manje nego što želiš
više nego što trebaš
 
Ti znaš
voljeti to što znaš o meni

Čekala sam ovaj dan, dan kada cigani se žene.
Moje golo tijelo u tvojoj košulji, onoj bijeloj, lanenoj, zove te, zove te da me ljubiš.
Gledaj me dok me sunce obasjava, gledaj tugu u mojim očima što se skriva na nasmijanom licu, gledaj me dok sjedim na ogradi terase dok iz verdog neba kapi kiše tu tvoju košulju čine providnom.
Poljubi me sa prvim kapima kiše, nježno me uhvati za glavu, polako spuštaj usne, niz moj vrat, niz grudi, niz ruke, niz mene...
Ljubi me s kišom, prati tempo njen, pravi se da ne primječuješ da plačem, spusti se među nogu moje, neka u žuboru pljuska moga drhtaja i dahtaja izgubi se zvuk.
Sunce, grij me, dok očiju zatvornih, uz zanje kapi kiše, grlim ga!
Tuge nema, samo osmijeh osta, kiša i tvoji poljupci oprali su sva moja loša iskustva.
Kiša je pala, sucne je sijalo, ma cigani, sretno vam bilo!
 

Tvoje šale, Dubrovnik, Crikvenica i Rovinj,
moji osmjesi, Korčula, Hvar i Brač,
tvoji poljupci, Pag, Krk i Cres,
moje tijelo, Kornati, Vis i Mljet,
tvoje preplanulo tijelo, Susak, Silba i Lastovo,
moja slana koža, Prapratno, Zrče i Baška,
tvoje ribe i vino, Pelješac, Istra i Prevlaka
moje pjesme, Arena, Peristil i Prokurative,
ti nikad nećeš više
ispričati, vidjeti, dati, osjetiti, pokazati, uživati, okusiti, čuti,
jer ti ležiš tamo negdje
oko Vukovara.
 
 
 
 

A
Ah mica ko micaaa - maca popucarica i vrapcic u istoj osobi. A jos da ima i duge noge...
Anni - kao ljubiti nju je kao da ljubis svilu, i jedno i drugo samo je pjesnicka figura. A ona je pjesma.
Aricija - Monty pise nekad i pod tim nickom. I ponakad ima krhko tijelo i lijepo lice.
B
Bartolomeus - ja   (i zasto bas Biljarac mora bitiisto na B?)
Biljarac - sto u umu to na drumu. A vozi golfa. Dizelasa.
C
cassiopeia - miljenica. Takav tok misli rijetko tko ima. Tu je pod drugim nickom krijuci svoju potrebu za bliskoscu od onih koju bliskost drukcije od nje definiraju.
Catman - lukavo navodi ljude da postanu crveni propagirajuci crne. Bandicev covik. Sirovi homic, za razliku od MisterC.
Cotogna - zla maceha (u stvari daleko od toga, ali je volim takvom zamisljat, lakse mi je onda) koja brani Manthy Zappi odlazak na bal.
Crokoka - hrvatska osjecajna koka
D
Diorella - ti si meni sve naj, naj, naj, pjeva ona sama sebi. Lutkica.
Djavozatebe - pametniji od Catman-a.
Diva- subjektivan sam. Zato kad napisem da se osjecam kao odbacena virtualna igracka i da se durim moguce je da sam u pravu. A moguce je i da nisam.
E
Emma30 - zemlja je okrugla, a i nasa Emma. Zemlju svi uglavnom volimo. A i Emmu. Pogotovo jer se hvali da su joj, da citiram, sise okrugle.
F
forsaken - toliko nastoji biti razlicit da je postao prosjecan
G
Gazda - jednom rijecju: gazda.
Gigi7 - prava osoba za glavnu junakinju neke ruske drame o zloj kraljici koja ima dobro srce. Ili obratno. Nju se ili voli ili ne voli, sredine nema. A i ona je takva. Kad voli voli, kada ne voli ne voli.
H
Hannah - tko kaze da nema pametnih cura koje slusaju Narodni radio? A sta bi tek bilo da slusa barem Otvoreni?
I
Iskra76- citajte. Njen blog. Pa joj se onda divite. A dobra je i na Hattrick-u. 
K
Kasiopea99 - tete su uciteljice zivota. barem prvih pet godina zivota. Ili kad pisu blog.
Kolajah - alternativa koja nastoji biti mainstream. U proslom zivotu bila Forsaken ali se opametila.
L
La-la - kakve veze onaima sa lisicama. Metalnim. Do verzije 2.0 saznat cu..
Lijepa ko slika - impresionizam. Sve je pitanje impresije. Pojedinim dijelom tijela. (sram vas bilo, nisam mislio na taj dio tijela!)
lothario - mogao bi biti pametan da se ne pravi pametan.
Luckys - Afrodita Iskrice. Uziva u tome. Kada hoda ne zastajkuje, zemlju ne dodiruje...
Lunasole - ponekad je mjesam sa La-la. Voli lisice. Metalne. Stalno ih gubi. A Lanc joj neda da ih trazi.
M
MisterCharlie - pogledaj pod Catman. S time da je Catman stariji, ali napredniji oblik zivota. Metroseksulani homic.
Monthy Zappa - moja osobna legenda Iskrice.  Ponekad daje naslutiti tko je. (hooks - i uziva u tome sto ih nitko ne primjecuje) Neprezaljen. Dosta nizi od mene. Duguje mi pivu.
Monthy Zappa klub - glasnogovornik Monthy Zappa kluba. Bart ga koristi za manipulaciju neduznima Iskricankama.
msirena - najzivlja u razredu. Sjecate se one simpaticne vragolanke iz osnovne skole? To je ona.
Myra- zena zvana osmijeh. Treba li sto jos reci? Mozda citat: ona je ta koja ima nevinije ruke...
my way - autocesta Zagreb Split, ideja stara 43 godine (pise u profilu) a izgleda k'o curica, narodnu pjesmu o njoj prepjevao F. Sinatra koji je poslije ostvario uspjesnu karijeru
P
Pam007 - potraga za svetim Gralom. Trazeci samo malo ljubavi i postovanja, nije ni primjetila da joj je potraga postala vaznija od same ljubavi
R
river - samo je jedna mama (otkad je postala mama)
S
svoja - tuga u ocima, mladji u mislima, snovi u pricama, osmijeh na kraju
starry starry night - prva ljubav. nevina i naivna. mislim, prva ljubav, ne ona.
summers eve - moze li cinizam biti lijep? Moze.
U
Unfica - kvantiteta daje kvalitetu. Dobrocudna.
V
VandaVampirica - navodno je i grof Drakula postojao. Legenda. Oboje.
vragecZG - trebao bi biti ministar vanjskih polsova, pametan, mudar  i lukav, mora da je porijeklom Dubrovcanin. Iz doba republike.  Da je on ministar vanjskih poslova vec bi bila u Evropi a da Evropa to ne bi ni skuzila.
Z
Zsa Zsa - maza. Ali on to nikako da shvati. Ili je zaboravio. Cini joj se da joj je zivot stao. Nije. Stala je ona. Trebala bi zapeslati.

 
vrata
nasmijana
Dvije, tri recenice
reda radi
Legla si,
na ledja,
rasirila noge,
opustila
i prepustila.
Kleknuo samo
i dugo, dugo,
ljubio te jezikom
medju nogama.
I onda kada si rekla dosta
ne misleci to
prestat nisam mogao,
samo usporih
do iduceg uspona
Rastank bez rijeci
tvoj okus
u mojim ustima
i osmijesi na licima
dok razdaljina se povecava

 
Svoj odraz u ogledalu?
To i drugi vide.
Pogledaj si oci u odrazu
vidjet ces sebe
koja u ocima nosis svoj odraz
koji nosi tebe
i tako u nedogled.
To drugi ne vide.
 
Imas lijepo lice,
imas lijepo tijelo,
imas lijep odraz.
 
Ne gledaj se ocima drugih,
pogledaj sama sebe u oci
u plavetnilo koje postaje sve tamnije sto si blize dnu,
tamo gdje stanuje ti dusa
ciji odraz si ti.
 
Ne boj se tame
ne donosi samo svijetlo
dobro.
 

1.
Svi ti moji odlasci i svi ti moji povraci, a zapravo nikad nisam ni otišla i time je svaki povratak ispao suvišan.
 
Mislila sam da te napuštam kao prijatelja i vraćam ti se kao ljubavniku, napuštam te kao ljubavnika i vraćam se onome za kojeg bi želja da mi je stariji brat, pa opet odlazim pa ti prilazim kao mojoj maloj igračkici, mojem mezimcu.
I tako u krug. Mislila sam da me čekaš, a ti si se kretao, živio svoj život. Sad znam da sam ja tebe tražila. I pronašla te. Svaki put.
 
Moji muškarci. U svakom je bio dio tebe, ali ni jedan nije bio ti.  A ti, ti nisi bio moj muškarac. Ali bio si moj. Dali si još uvijek? Znam da jesi. Pitam onako, iz navike, jer sve druge bih to morala pitati. I strpjeti od odgovora.
Samo tebe ne. Tebi vjerujem, tebe znam.
 
Čudno je to, prvi put kad sam te poljubila, bilo je kao da ljubim brata, bilo je grozno. Osjećaj krivnje, nelagoda, strah i prezir od same sebe i prema  samoj sebi. Prvi put kad sam te zagrlila kao brata poželjela sam te poljubiti kao ljubavnika. Sram, crvenilo u licu, stanke između riječi. Prvi puta kad sam ti rekla u povjerenju svoje želje i svoje strahove kao prijatelju poželjela sam ti pričati o seksu, o tome što me uzbuđuje, o tome što maštam. Prvi put kad smo pričali seksu željela sam da pričamo o ljubavi. Onoj paralelnoj. Prvi put kad samo pričali o ljubavi poželjela sam te poljubiti. Mazno i dugo.
 
Ostajemo bliski, naš odnos je tako poseban, jer samo s tobom mogu imati sve i nemati ništa. Vatru i perje.
 
Volim kad se privijem uz tebe, volim kad ti zavlačim ruke, kad se igram s tobom, volim osjetiti kako rasteš, volim kad mi prepuštaš da budem sretna.
 
2.

Lijepa, pametna, aktivna.
Miljenica razrednika, prestizna prijateljica.
Uvijek iznad prosjeka, makar i pokoja petica - na lijepe oci.
Razredna elita, njih dve tri cure, najbolje prijateljice, a bile bi si i zaista najbolje prijateljice samo da nisu tako tajno zavidne.
Samo stariji decki, naravno alfa muzijaci.
Pomaze i bori se za glupe, ruzne, siromasne, slabe, gladne. Ali ih ne dodiruje.
I samo jednom pogresi.
A onda se iznenadi kad ustanovi da je kazna ista za sve.
 
 

Dobro je
dok te sasvim ne obuzme,
dobro je
dok ti nova uzbuđenja i nove radosti donosi,
dobro je
dok broj  dragih ljudi u vipici nadmašuje dnevni broj čudnih poruka bolesnih ljudi,
dobro je
dok sa radošću čitaš blogove koje netko sa radošću piše,
dobro je
sve dok život se na Iskricu ne svede.
 

Svi to vide
svi to znaju
da sve u mom životu, uvijek, vrti se oko tebe.
 
Neki ne razumiju,
neki ipak shvaćaju
kako to da se sve u mom životu, bas sve, vrti oko tebe,
i kad sobom vladam (kada letim)
i kad ne (kada padam).
 
 
Sve u mom životu, vrti se oko tebe,
i ti to znaš.
 

ti si savrsenstvo bez mane
lutka sa naslovne strane
dio vojnickih snova
ali ponekad
zemlju ne dodirujes
bitno ne primjecujes
i uporno se trudis
da budes najbolja
da ne prodje pozuda,
zar bih trebao da drhtim od tvog pogleda
iz meni nepoznatih razloga
ja nemam zasto da se sredim
Ma gledaj me kao vucica
ako zelis
zazmiri
udahni
nije tvoja zelja presuda
nije to s dlana procitana sudbina
da to je u orginalu Bajaga
zapravo malo promjenjena kopija
vidi sto mi je uradio od pjesme mama
neka Momcilo pjeva
a ja mislim da je poruka
stigla tamo gdje je trebala

Poljubi me
bez razloga
bez povoda
bez straha
bez rijeci
sa zeljom
dok lezim u polazaju fetusa
 
Zagrli me
njezno
toplo
pokroviteljski
 
Cuvaj me
od mraka
od ljudi
od cudovista ispod kreveta
i vampira
 
Nocas ja sam slab a ti si tako jaka
a vec sutra vracamo se
drustveno prihvatljivim normama
ponasanja
 
ja cu biti glava obitelji
a ti bez roditeljskog prezimena.

U mojoj sobi ostaješ do jutra
ne daš mi spavati
šireći se kao da je moj krevet - samo tvoj.
 
 
U mojoj sobi ostaješ do jutra
preumoran da me zadovoljiš
a ja preumorna da te istjeram.
 
 
U mojoj sobi ostaješ do jutra
zadovoljavaš sebe
ne mislivši na mene
(znam, moraš stici na važan poslovni sastanak).
 
 
U mojoj sobi ostaješ do jutra
samo ovaj puta.
(drugi puta nekoj drugoj podredi svoje obaveze, a ne nju obavezama)
 

I
Pustas me u dvore svoje, princezo. Ali ne pustas me do sebe. Znam, sedam dana, sedam soba, sedam tvojih lica. Konjusnica. Zar je to soba? Shvacam. Dostojan tebe je onaj tko na svili spava, ali mu ni slama nije strana. Dobro. Konje istimarit i postelju od slame pripravit, pa to je tako lako. Laku noc.
Otvaras mi vrata svoga stana. Osmijeh sjaji na tvome licu, da li zato jer mi se radujes ili zbog nadmoci kojom si izborila mjesto naseg susreta. Tvoj stan umjesto izlaska van. Toliko bih htio postupno te upoznavati, a ti mi to ne dozvoljavas, vodis me i odredjujes mi mjesta, vrijeme i kolicinu tebe koju mogu upoznati.
II
Soba sa pogledom. Na sve osim na tebe. Znam dok ja gledam druge, ti gledaš mene. Gledam sve te ljude koji pod prozorom dvorištem prolaze, kovača sto  u mijeh puse i moćnog pastuha potkiva, krojača pred kojim, netom završena, prekrasna haljina od svile stoji, trgovce sto najfinije mirise sa dalekog istoka donose, vrtlara kako ružin grm zaljeva. Shvaćam, svi oni samo tebi služe, ti si ta koja će u prekrasnoj haljini na moćnom pastuha juriti ostavljajući za sobom trag mirisa koji opija i usmjerava sva muška srca prema tebi kao one ruže u tvome vrtu sto rastu samo prema tvome balkonu. Pitam se, da li si mi predvidjela ulogu pastuha sto pod tobom se povija, svilene haljine koju okolo pokazuješ, mirisa kojima druge izluđuješ ili ruže iz tvog vrta koja samo prema tebi gleda. Nemoj da te moja mirnoća zavede, moj mač za mojim pasom je još uvijek, oružje moje nije na pod položeno, još nisi osvojila osvajača, još nisi smirila bukača.
Vodiš me u grad, znancima me predstavljaš kao kolegu iz neke daleke zemlje koji samo šuti nesnalazeći se bez znanja i jedne rijeci iz jezika koji mu nisu materinji, a i materinji je razumljiv samo malo kome. Igram tvoju igru blijedo gledam sva ta lica muškaraca koji očima gutaju tvoje tijelo besramno neskrivajući zelju pred strancem koji ionako ništa ne razumije. I lica žena, tako smo si dobri prijateljica za jedan susret osmijeh punih srdačnosti sa jedne strane lica dok drugo zavist pokazuje. Guraš me u pozadinu, kao kakvog egzotičnog slugu ili neobičnog ljubavnika čija uloga je samo da pokaze posebnost svoje gospodarice ili svoje ljubavnice. Sve se vrti oko tebe, i to te veseli i to te umara. Zar bas sve i svi? Okreni se, ja se ne vrtim, ja samo stojim korak iza tebe i šutim.
III
Ogledala. Desetine, stotine ogledala. I u svakom vidim sebe i sve one koji cijeli život stoje iza mene. Gdje god pogledam stojim okružen licima ljudi koji su ostavili trag u mojem životu, svih onih zbog kojih sam danas ovo sto jesam. Gle i tvoje lice tu je! Različita ogledala daju različite odraze,  u nekima sam tako velik, u nekima sam manji od misa, u nekim svi izgledaju veliki, u nekima sasvim mali. Koji li je odraz pravi? Onaj u kojem sam blijed i preplašen? Onaj u kojem se vidi da se ničega ne bojim? Shvaćam, trebam biti iskren pred samim sobom, pred tobom, pred svima koje iza sebe u ogledalu vidim. Dobro, blijed sam, ali ne drhtim, gdje li je to ogledalo? Nema ga, nema ogledala u kojem bi vidio odraz koji želim nema jer u svakim očima sam drugačiji. I u tvojim.
 
Listaš moj foto album, gledaš sve moje slike, prolaziš kroz moje odrastanje, saznaješ tko su te osobe sto na slikama uz mene stoje. Pričam ti, puštaš da mi rijeci teku, gledaš me i zapitkuješ. Čitaš me, lice me odaje, kad pričajući o starim doživljajima se ozari i kad malo, gotovo neprimjetno se smrkne. Pitaš me tko sam. Na trenutak zastanem, a onda ti kažem: ja sam.
IV
Budi me lagan muzika, miris ženskih tijela, jedan mazni ženski glas šapće mi nešto na meni stranom jeziku. Prekrasne plave oči gledaju u mene, prodorne zelene oči gledaju u mene, velike lijepe smeđe oči gledaju u mene. Lijepa lica, lijepe ruke, lijepa tijela svuda oko mene. Čujem kako me zovu mojim imenom s toliko različitih naglasaka, gledam toliko izazovnih usana kako se miču dok ga izgovaraju. Napet sam tamo gdje treba i slab tamo gdje treba. Ili sam napet tamo gdje ne treba i slab tamo gdje ne treba? Kušnja. Stavljaš me pred kušnju. Ali krivo razmišljaš, ne poznaješ me dovoljno, kakva je to kušnja koja traje samo jedan dan? Zar da zaboravim na sve druge dane i ugode koje nose?
 
Gledam što mi radiš i pitam se da li ispituješ moje ili svoje granice? Sve moje druge žene, druge djevojke, kao da one znače više tebi nego meni. Ja ne razumijem, razumiješ li ti?

 
V
Tamnica. Tvoja tamnica. Cudna tamnica. Sto dublje ulazim sve mi vise lici na zmajevu pecinu o kojoj kruze legende i u njoj skrivenom nevidenom blagu. Svi ti vitezovi sto okovani stoje, neki prikovani uz sam zid, a neki sa cudnom slobodom kretanja koja ih uvijek vraca natrag na odredeno im mjesto, pokazuju mi put prema tome blagu. I pitam se kako izgleda to blago, kako izgleda zmaj koji ga cuva. A slutim, slutim da si ti i blago i zmaj. I pitam se kako odsjeci glavu zmaju kojeg ljubis.
Ne traži nista više nego što si sama spremna dati. Ali sto si spremna dati? Kocku secera? Pohvalnicu da sam ti u 5% najboljih i 7% najdrazih? Diplomu dopisne skole kontrole maste i samokontrole stvarnosti? Ja nisam Harry Potter.
VI
Budim se uz tebe. Uz tebe? Nešto ne valja. Ali...ti sa tako lijepa, tvoji dodir me opija, ležim priljubljen uz tebe nemoćan oduprijeti se mojoj želji i tvome tijelu. Negdje duboko u pozadini moga mozga, tamo gdje se šesto čulo skriva, zvoni zvono na uzbunu, dere se, urla, ali tvoja blizina tako je dobra izolacija. Ništa ne čujem. Ispunjavam moje snove. Ali...snovi!? Ali...tvoj miris, tvoj opojni miris, nema ga!? Ali... Počinjem shvaćati, sada čujem zvono, sad znam da to nisi ti, sada znam da još sanjam i da je šesta soba samo moj san. Molim te izađi iz moga sna i prije nego sto se probudim!
 
Toliko mi pričaš o Njoj, a ne poznaješ je. Toliko mi pričaš o sebi pričajući o Njoj. A kad pričaš o Njima misliš da pričaš i o meni. Ipak, mislim da pomalo shvaćaš da ne možeš pričati o meni dok me zaista ne upoznaš. I da nema potrebe da mi govoriš da ljubeći tebe ljubim Nju. Mogu ti samo reci isto ono sto smo kao djeca vikali kad bi u igri skrivača neko nekog krivo prepoznao i prijavio: polupani lončići!
VII
Hladno mi je! Jašući prema tebi jahao sam u boj sa velikim vitezovima, mojim suparnicima, vatrenim zmajevima i strasnim demonima. Dojahao sam, gdje su zmajevi, gdje su demoni? Umjesto vatre, hladnoća. Suparnike vidjeh okovane, ponižene... Da ti nisi demon? Demoni ne cine dobra dijela, ne ti ne možeš biti demon. Ali, sto si ti? Čarobnica? Mogla bi biti. Priznajem, plaši me to da li ću u svijetu čarolija bas svaku tvoju čaroliju prepoznati? Oh, toliko je lakše biti vitez na bojnom polju...
 
Hladno mi je! Puštaš me da stojim, na pola puta...prema tebi. Zima je, vjetar puse. Sve bi bilo lakše, hladnoće bi nestalo, vjetar bi prestao, kad pozvala bi me ti. Ali... hladno je, vjetar puse, ja stojim, ti šutiš...
 

VIII