srp mog djeda antuna

ja imam previše prijatelja. mislim.

nije to NEKA brojka, al ja teško hendlam i s njom.

poradi mojih dužnosti izvršioca finalnih građevinskih radova, poradi mojih potreba za spavanjem i poradi mog učenja (zasad, istina, samo u obliku briganja) svela sam socijalne odnose na korespondenciju mejlom.

i guess what!

ne stignem ni to.

osim toga, i majka sam po novom.

stotinama zrnevlja.

zaljevam ih stalno i škicam ispod krpe. di si di si rasti rasti.

tako.

na koncu ću ih pojest ko grčko božanstvo.

sad opet na šljaku.

ajbok

baveći se obrađenim drvom i stolarskim alatom, KolajinStari pozove Kolaju da mu pomogne u vidu držanja okomitim jednog dijela obrađenog drveta.

kolaja dođe i primi.

KolajinStari započne posao, prekine ga, odloži alat, približi se kolaji, namjesti joj ruke na pravi položaj te ponovi sve navedeno al u rikverc.

radi kratko vrijeme, kolajah šuti, a on kaže, tog trenutka ničim izazvan

- stolarska stega

kolaja ga pogleda prvo s upitnikom pa se naceri i ne kaže ništa. prođe pet sekundi, KolajinStari kaže, tog trenutka ničim izazvan

- da stisne stijenke da se ljepilo uhvati

onda nakon 8 sec kaže, tog trenutka ničim izazvan

- kolko ide. toliko. koliko možeš.

onda nakon 4 sec kaže, tog trenutka ničim izazvan

- do sutra ujutro.

onda nakon 5 sec, tog trenutka ničim izazvan

- ma neće. bit će to dovoljno.


:D


NIJE LI KOMIČAR IL ŠTA?

VRAŠKI.

to ja kažem kad mi netko kuca na vrata wc-a.

isprva sam šutila na kucanje i osjećala se mutavo. ono, ko da sam gluhonijema, šta ne dam neki znak da sam unutra, oni to vani čekaju. onda sam počela govorit. razne stvari, sve podjednako glupe.

ček

čekmalo

evo sa' ću

zauzeto

minutu

tren


al ni jedna mi nije legla.

a onda je došlo "samalo". isprva nije bilo svjesno izgovoreno. isprva je to bio samo žargonski oblik od "samo malo".

a onda sam ga osvjestila.

"samalo". lako ko pero. klizne preko usana ko šumski potok.

samalo.

moja riječ za reć kad pišam, a netko kuca.

samalo.


a koja je vaša?

"Zar se moramo sramiti luksuznog shopping centra ili visokokvalitetnih stanova?", upitao je Horvatinčić

da.

bilo je ljeto. ležala sam na hotelskom krevetu stražnjim dijelovima svega.nogu, leđa, glave.

noge su mi bile raširene, ruke svinute pod glavom. raširila sam prste nogu da ulovim u njih vjetar. onaj isti koji je lelujao bijelom zavjesom koja je sa štokom balkonskih vratiju i ogradom balkona činila okvir za sliku s motivom mora, sunca i hvara u daljini.

čula sam ga kad je ušao u sobu. tamo negdje iza mene njegove stopala su se kretala smislenim smjerovima, a ja sam čula samo kaotično stiskanje stopala o parket i pločice.

- budna si? ..kaže on glasom hrapavim od sna

- znaš šta želim? ..kažem zvonko i glasno ko da sam pojela tri jaja.. želim čašu narančinog soka

jučer smo pili jako pa je zahtjev bio sasvim opravdan.

- čekam!..kažem i oblikujem prste jedne šake kao da držim imaginarnu čašu u istoj i lupim njome po madracu

-eee! pa gle! baš tog imam!.. kaže on i slavodobitno izvuče juicy tetrpak narančinog soka

po prvi put tog jutra okrenem se prema njemu i kažem: juicy tetrpak narančinog soka!, zatim se hitro vratim u početni položaj i kažem: SVJEŽI!

- jako smiješno
- svježi
- joj joj ona bi svježi, odakle mi svježi
- idi nabrat
- nemam cjedilo
- idi kupit
- ne znam di
- reci njemu
- neće on
- idi ti
- neću
- nećeš?
- neću.
- ah dobro, morala sam probat, kažem normalnim glasom, normalnim kretnjama se dignem i normalnim kretnjama nastavim jutro.

kasnije tog jutra kad nam je uspjelo izać iz hotela, naletjeli smo na terasu koja je nudila svježe iscijeđen narančin sok. ja sam rekla: ii i onda smo sjeli.

to mi je bilo lijepo jutro. jedno od lijepih jutara. bilo je mirno i mirisalo je na more.

srela sam se s njim večer ranije. dovezao me rođo i njegova cura, sjedili smo u kafiću na molu i čekali. da me se preuzme:).

- jesi na molu? nisam sam, sms

- nisam ni ja:P na samom kraju smo, sms

bila sam kao opuštena i vrckava al me kopkalo malo. skenirala sam njegovu mentalnu sliku u glavi i nisam našla nikakve zamjerke na liku mu. drugog nisam mogla skenirat jer ga nisam nikad vidjela. no nadala sam se najboljem. nisam imala volje za kasnija objašnjavanja za stolom prisutnima dal i kako to.

a onda su se pojavili. ko u reklami za tvornicu duhana rovinj. frajer i žena u bijele plahte zamotani skakuću plažom ko jarići dok im vjetar mrsi te iste plahte.

e tak je ovo bilo. u slow motionu. u bijelim hlačama lanenim i bijelim košuljama. samo šta tu nije bilo "suprotnog" spola.

gospode, zaista izgledaju ko pederi. djelovali bi manje homoseksualno da nose sa sobom tablu:mi smo gay., pomislim ja

čekaj, ...oni su pederi?, rođo me pogleda tim pogledom

kolajah...pa kaj su to.., pogleda me cura tim istim pogledom

a onda se oboje dignu i nekako usplahireno napuste stol.

ostadosmo njih dvojica i ja i lijepo s napismo i provesmo.

ja ne znam kak sam se ja navukla na iskricu. zbilja ne znam. s obzirom da prema facebooku imam strašan animozitet. i svime što je masovno.

a mozda nemam dovoljno prijatelja i slika i putovnja u svom životu pa se ne osjećam konkurentno tam uopće:D

uhuhuh kak sam frendli. uhuhuhu kak smo se zabavljali. uhuhuhu gle kak sam svugdje bio.

i ono, dođeš tam i onda vidiš šta ti ljudi koji su ti prijatelji rade. i još neki za koje ne znam tko su. zbilja ne znam tko su.

ko big brother, al nema pokrenith slika. neg sveg ostalog.

štajaznam. malo me to...hm...uzrujava?:D

ja hoću.

ja ću bit vještica, frendica debil, a druga..šik.

ja sam htjela bit debil al sam kontala da ću te umjetne zube s debelim zubnim mesom morat non stop vadit da bih pila i pričala.

pa sam odlučila bit vještica samo.

il neka žena s velikim, špičastim nosom prije. jadne ružnonose žene. ko da odma vještica moraš bit ak ti je velki.

ipak, bolje da je ona debil neg ja. jer se ovak mogu uvijek cerit ko luda kad je pogledam, a onak bi si morala hvatat odraz u prozorima auta.

makar, vrlo je moguće da te naše maškare završe već dogođenim isprobavanjem kupljenih facijalnih dodataka u autu i smijanjem međusobnim.

vrlo lako je moguće.

a šta se mene tiče.

i dovoljno.

a i nje, mislim.

a i nje.


etoga.

a ormari..krcati.

otvoriš bilo koji, a on nabrekao od stvari

vire iz njega

ko loše podšišan

gigantski

pupak.

jučer je bilo super al sam sad nadrkana pa u tom tonu..

ak imate frćkavu kosu do sredine leđa, a NISTE nadprosječno visoki, preporučujem vam da na koncertima svežete to u pletenicu.

u suprotnom će dobar dio vaše kose završit u ustima ljudi iza vas, konkretno kolaje, i ić ćete joj poprilično na živce.

večerala sam, teta.

ima sreće šta siniša nije bio sa mnon. sinišu nisam dugo vidjela al on bi napravio nešto kao: isplazio jezik i oblizao joj tu bujnu kosurinu i rekao:probaj kolajah, super je, a njoj: imaš ukusnu kosu, moram primijetit i onda bi joj i prednje uvojke počeo lizat tako da ga i ona moze vidjet i umrijet od groze.

napravio bi to ko da svaki dan liže ljudima kose. nije normalan taj siniša al je smiješan dozlaboga.


a kaj se garderobe tiče, prostor di ljudi koji oće stajat dok čekaju da im tip donese jakne je super uzak. i postoje tamo dvije sile. jedna koju čine ljudi koji oće doć što bliže garderobi. i druga, na nju okomita, koju čine ljudi koji pokušavaju s jaknama izać van.

s obzirom da onih koji su dobili jakne ima 2-3, a onih koji teže garderobiu 500, za ono troje se izać izvan tog tjesnaca čini nemogućom misijom.

neke su stale i vikale:daj nas pustite.

neke su psovale.

neke su ostale zauvijek čekat.

ja sam se strateški pomakla u rikverc od izlaza, do bočnog zida, našla stopalom isti, okrneula leđa gužvi, odokativno našla najmanje trenje između ponuđena tri para stisnutih leđa-prsiju i otisnula se.

naglo.

onda staneš. misliš da će te zdrobit od stiskanja. onda stopalom napipaš komad poda između brojnih nogu, nekih metar od sebe,a prema izlazu, provjeriš da stojiš punim istim na podu, na čvrstom uporištu, i onda energično povučeš ostatak tijela prema njemu. i tako opet i opet i opet i opet.

provlačiš se kroz naizlged nemoguću situaciju. sljepljena muška i ženska prsa i leđa, guzice i bokovi, čvrsto stisnuti ko na vrhunsku spolnog čina.

a opet sam nekak uspjela proć.

"ajme, osjećam se ko govno" pomislila sam....ja - kraljica opstipacije.

crijeva su imala oči i žmirkavo me gledala.

ne mora se jest tri obroka ak se jedan od dva obroka jede dugo. uzemm si vremena. s obzirom da izbivam iz kuće često preko 5-6 sati. dojadilo mi je kupovat sendviče i peciva. fuj.

sjedneš na pol sata za stol i onda jedeš. sve. sir, kruh, jogurt, mlijeko, čaj, banane, zob, jabuku, papar, kiselu repu.

i ne. ne pali. svejedno budem gladna i kupim sendvič. osim ako ne uspijem prije zbilja jake gladi popit pivu. onda mi bude lakše nekak. ode glad.

al to se rijetko događa. jer uglavnom pijem pelinkovac. ako pijem.

a to je premali volumen za zavarat želudac.

nabavit ću si termosicu malu neku i jest variva u trenucima gladi. u parkovima gradskim, ko da nisam baš normalna. to bi ljudi rekli.

a ne znam ša je nenormalno u jedenju variva.

ko da je normalno jest pecivo prepuno kvasca iz kartonske vrećice.

tak velike da ti se ne vidi lice kad ideš prema nekom. sma vidim karetonsku vrećicu, kaput i noge.

ma.

već sedmi dan imam neke OBAVEZE zbog kojih moram izbivat iz kuće i kretat se po gradu i preko nekoliko sati to radit. i to će trajat još par dana. nešto od tog me veseli, nešto manje, a nešto uopće.

i tak svaki dan, svaki dan, svaki dan.

mislim, osjećaj je (mislim) ko da..RADIM za novce:D

to od kad sam ponovno rokovnik počela koristit. jebote, sve stižem napravit i nip ne zaboravljam. ae molim te. to me čini robom vlastitih afiniteta. a to je zajebano. nemrem samu sebe ubit. moram izmislit stavku neku tipa: 18h-22h mirovat DOMA.

jel bi vi ozbiljno shvatili tipa koji vam nudi posao a mejl mu je IME s brojevima?

sad kužim. šta znači. KONKURENTNO.

ovog proljeća nosit će se suknje. al ne one lanene jednobojne. šta moraš pazit da ne obućeš krute gaće jer ti se vidi crta po guzici. nenenenene. uzorkaste suknje. ćuknute suknje. takve suknje.

malo deblje za sjedit u krivom navečer. i malo tanje za po danu.

već prvi radni dan ću otić vidjet materijale. što neće bit osobit problem jerbo imam doktoricu ujutro. što znači da imam pregršt sati za izgubit dok ne dođem na red.

fenomenalan način za propuštat pijesak kro prsti.

s obzirom da sam sinoć doma došla jutros, plan za večeras je ovakav..

lijepo ću se otuširat i ispuhat sićušne čestice vratiju iz nosa, umočit pokoji prste u razr(i?)jeđivač, obuć traperice i majicu i mirno leć na krevet.

i čekat. netko će već nazvat. znam da bi bilo bolje da spavam, al kad je tako prokleto toplo vani. odma mi dođe da svud idem lijevo desno napred nazad i u preostalim smjerovima.

i danas bih se mogla napit. s obzirom da sam jučer samo jako dugo bila vani. danas bih mogla bit kratko, al pijano. to je bolje. izlazak na rate. napraviš ga al u dva dana. na taj način oba Druga dana ti nije baš strašno loše nego možeš uglavnom obavljat sve to si planirao taj dan. ne ode ti cijeli dan na ležanje na krevetu ko polumrtvi vepar.

eto to ja mislim.

to je ono kad imate osjećaj da ste navukli kapke preko očiju u zagrebu okruženi poznatim ljudima i mjestom, a srolali ih natrag u kini. africi. luftiću nasred atlanskog. u kućici na drvetu u indiji. na marsu.

a radi se o sekundi.

zato je super. dođe odjednom. nije droga al ko droga.

neke sasvim nebulozne situacije i neki sasvim nebulozni ljudi.

..

nego, neki dan vidjeh nasred rotora na tabli sovu. sovicu. malu smeđe-bijelu. ono, sova, jebote. usred zagreba. bila je gužva pa sam srećom morala stat i mogla je vidjet bolje. nije to neka drvena silueta u obliku sovu. ne. nije to bio slučaj kao s drvenom siluetom u obliku medvjeda. koju je turistička zajednica postavila nedaleko od doma na velebitu, a ti izađeš iz auta u maglovito popodne, vidiš TO u daljini i vrišteći se vratiš natrag.

ne. nije to takva pederska fora. neg prava sova. vrtila je glavom na sve strane. sova sovica. baš volim sove. makar slabo vjerujem u njih. nekak mislim da je to čovjek neki ščućuren u tijelo sove i da na štapu ima zapiknutu glavu sovinu i onda on povremeno roštilja taj štap. to sam bar mislila za onu veliku snježnu sovu u zoološkom.

manjim sovama više vjerujem.

eto tako.