srp mog djeda antuna

 
za sada nije još strašno, al jednom će se dogodit. za sada još ne znam šta sve imam u tom fasciklu kojem se izgubio svaki trag, al doći će dan kad će mi trebat nešto BITNO i onda ću se sjetit da sam ja to tamo stavila.
osim par popisa literature, za SADA, KOLKO ZNAM, tamo nema ničeg. al vrijeme će pokazati. a toga se bojim.
mislim, di da idem. ja učim zaista svugdje. da pročešljam sve knjižnice, birceve i LIVADE grada zagreba koje sam obišla u zadnjih mjesec i pol od kad sam zadnji put fascikl vidjela?
anksioznost će mi razorit dušu.
 
 

 
zašto ja idem na plitvice s gerijatrijom, a oni od 30 godina sa svojim vršnjacima na aconcaguau?
zamislite, ić na ekspediciju. govorila bi to DANONOĆNO. joj, sori, ne mogu van, moram trčat danas 5 km. znaš, pripremam se za ekspediciju. ne, ne pušim, znaš, zbog ekspedicije. ne mogu s vama na more, baš tad sam na ekpediciji. ne znam da li cu ti doć na rođendan, ovisi kad ga slaviš. znaš, do kraja tog mjeseca sam na ekspediciji.
stvari bi se dijelile na "prije" i "posllije" ekspedicije.
zajebavali bi me. znam da bi. ko kad sma prvi put bila na velebitu pa sam, po njima, non stop o tome pričala. i svaki put kad bih započela izgovarat riječ koja počinje sa "ve" (velesajam, vertikalno, veslati, itd.) oni bi se histerično ubacili sa: velebit??!! jel VELEBIT, kolajah? jel opet VELEBIT!???
hihi.
a mislim da bih trebala to napravit. glupo je da mi se gomilaju stvari koje oću, a nikad ih ne realiziram. neg poslije kad to netko spomene da kažem: i ja sam to htjela.
pa zašto nisam? jebote.
tako reagiram kad mi netko kaže da studira glumu i da jaše. eto. to mi sad prvo pada na pamet. možda za još nešto. studiranje glume sam supstiutirala pohađanjem dramske, a jahanje...ne znam. vožnjom bicikla valjda:D
to je tako luzerski. "joj, i ja bi to htjela", "joooj i ja sam mislila ic na to davno prije". to su rečenice na koje ne znam šta bi rekla. ni kad mi ih netko veli, nit kad samu sebe čujem da ih izgovaram.
mda. prvi godišnji odmor ću iskoristit za ekspediciju. (hihi).
sad još samo moram nać posao.
a prije tog završit faks.
AL TAKO MI BOGA.
 
 

 
soliram danas na jarunu u bircu nekom sasvim bezveze na kavi.
i grickam notke.
a konobar prođe pored mene i u prolazu mi prijekorno dobaci:
"ne grizi!"
 
(a meni to bilo smiješno)
 
 

 
živim opasno. danas sam vozila bicikl najbrže na svijetu. taj bicikl je opasno brzo vozit. ja sam si to nekako utuvila u glavu i nikad to ne radim. al na nasipu mi kočnice koje ne rade nisu ni trebale. a i da se sam od sebe raspao, čeg se isto često bojim, pala bi na travu, a ne pod tegljač.
tako da sam nasip doživjela ko najmajnje rizično mjesto za brzu vožnju.
uostalom, nisam ni imala izbora, jer je prijatelj mi brzo vozio.
muškarci uvijek brzo voze. oni se ne znaju vozikat. kod đavla žure. onda kad pitam da jel se oće trkat, kažu da neće. jer da, kao, nemam šanse. a meni je trka jedini motiv za brzu vožnju. drugog ne vidim.
osim kašnjenja.
a imaju pravo. ni nemam šanse. kad se uvijek usred trke počnem smijat, što oni iskoriste i ostave me miljama iza sebe. ne znam šta mi je smiješno u činjenici da me netko upravo prestiže i počinje radit veliki razmak između nas. TO JE, ako se mene pita, NAJSMJEŠNIJA stvar na svijetu.
naarvno, ne sad. kad sjedim tu.
neg kad sam tamo.
 
(ustvari je ovo trebao bit ljubavni log o dečku mi, al ne znam u kojoj točci sam fulala smjer:D)
 

 
moja mama je malo popizdila i drago mi je. rekla je da neće kuhat danas, dala nam naputke šta da radimo s polupripremljenom hranom i otišla sa našim tatom, a svojim mužem na jarun. a još nekim ljudima.
ja mislim da oni drugu mladost proživljavaju ili tako nešto. zadnjih mejsec i pol izlaze van u šetnju i to. to nisu dugo već radili. čak sjednu u auto i odu SKROZ do grada. ne bih to znala da me nisu pitali da zašto se u tkalčićevoj u onom parkiću s lijeve strane skupljaju ljudi i galame.
onda sam ja rekla: melin je tam. pa je gužva unutra pa su vani. il su vani jer im se hoće. zato.
onda je tata reko: melin?
a mama je rekla:ma daj, meRLIn. kakav melin
tata je reko:merlin?
ja sam rekla: melin.
mama je rekla:šta nije merlin?
tata je reko: meeeelin?
mama je rekla:ma kako melin
ja sam rekla:pa melin
tata je reko:m.e.l.i.n.?
 
ja sam gurnula glavu kroz prozor i vrisnula u zrak kojim smo jurili 80 na sat.
 
al mi je ipak drago. da izlaze malo.
 
 

 
makar nekom izgleda da sam plemenita i obzirna.
tri odjeba u dva dana. hihi. mislim da mi je to rekored doživljenog. zaista da. kad krene, ne zna stat, očito. od tri različite osobe. nda.
zadnji se dogodio jučer u 11 navečer. naravno, odjeban je dogovor za danas popodne. za koji se znalo tjedan dana. sa objašnjenjem da se mora završit do roka neke stvari. koje se dobilo na zadatak i čiji se rok zna već tjedan i pol.
životinje. kad sam gladan, gladan sam. kad sam žedan, pijem. alkohola. i spavam do 3 popodne. nisam u stanju uzdignut se iz svoje tjelesnosti i gledat pet dana unaprijed. reć si: "oke, išao bih DANAS van, al to znači da ću u subotu morat radit i tako otkazat dogovor za izlet. zato necu prihvatit danas poziv na izlazak jer imam plan za budućnost koji moram ispoštivat. jer sam ja ljudsko biće koje posjeduje um i slobodu volje i kao takav sposoban sam odlučiti što hoću, a što neću, moje radnje nisu vođene instinktima niti usmjeravane tjelesnim porivima."
ipak, ne razmišlja on tako. nakon verbalizacije negacije njegova prisustva tamo, ja sam, navikla zadnjih 48 sati na to, samo iskomentirala mirnim i MILIM glasom da se cijela ta priča može najjednostavnije odgodit.
nije čuo cinizam u glasu. makar ga je bilo. nisam se više htjela emocionalno angažirat oko njihova odnosa prema drugima, pa se onda i nisam.
nakon tog me pitao još da mu pomognem oko pretipkavanja nekog materijala, na šta sam ja čula sebe kako izgovaram: "naravno" KAO da mi je ratni prijatelj koji mi je spasio život, a ne netko ko me prije pol sata odjebo ko šugavu mačku.
ono zboig čeg ću gorit u paklu je to šta mi je kasnije sinulo da ja uopće ne znam tipkat. ono, znam brzo to radit. al s tipfelerima i bez velikih slova:D a on to radi za novac i nije zajebancija hihihhi
 
 
 

 
15. 3. 2007. će biti datum koji će ona pamtiti do kraja života. ja ću ga vjerojatno zaboraviti do kraja idućeg tjedna.
jer je 15.3. 2007. ona postala baka, a ja sam još jednom došla do spoznaje, do koje često dolazim, da sam prekoračila rok povrata knjige u knjižnicu.
znam da je postala baka jer je stajala iza mene na blagajni i cupkala na mjestu pa kad ju je blagajnica znakovito pitala jel ima šta novog, ona je jedva dočekala i rekla kako je postala baka prije dva sata.
počela je cika i vriska i blagajnice su skočile sa svojih radnih mjesta i počele se grlit i ljubit ipostavljat pitanja koja se postavljaju kad se netko rodi.
ja sam, po navici, bila nadrkana jer ne trpim dućane i uvijek moram dugo čekat. il je gužva, il je nestalo bloka za račun, il joj se zaglavilo nešto, il je netko boce donio pa ona mora to sortirat il ne može kod proizvoda očitat...
il se netko rodio.
no, ta novopečena baka je iskazivala takvu dječju radost, ciktala i skakala naokolo i sva bila jedan veliki osmijeh tako da sam se i ja u konačnici osmjehnula.
zato na gospođu u godinama ispred mene, koja je taman na red došla, ništa nije moglo odobrovoljit.
kad su njih tri, dvije blagajnice i novopečena baka, izredale par scena u budućnosti u kojima će baka uživat sa svojim unukom, tipa:
ajooj, kako će njega njegova baka sad čuvat
aaa kako će se on šetat sa bakom po parku
aaajoj kako će njemu baka kuhat
ajoj kako će njega sada baka njegova vodit u školu
 
i kad se sve smirilo i žene se vratile na posao, gospođa ispred mene kaže:
ajoj, kako će njegovoj baki on ić na živce kad se bude derao, odbijao jest i radio po svom..
 
hihihihi.
one su sve naglo zašutile.
i nastao bi neugodan tajac.
da se ja nisam počela cerit.
 
cinizam me uvijek razveseli:D
 
 
 

 
jednostavno popizdim na to. kad me pol sata prije nalaženja ODJEBU s komentarom: joj umorna sam.
to šta ja propustim pet drugih događanja po gradu (koji me, UZGREDBUDIREČENO, VIŠE zanimaju) kako bih ispoštivala dogovor koji po kronologiji ima PREDNOST, to njih očito nije briga.
PA ŠTA ako je umorna? jebote. ja sam bila na bazenu danas ujutro i htjela popodne na rolanje ić, al sam kontala da će mi to bit previše i da ću kilava navečer bit pa sam ODUSTALA od rolanja.
jel se postane umoran POLA SATA PRIJE NALAŽENJA? umoran si cijeli dan. ili dobar dio dana. onda tokom dana kažeš:ej, sorry, umorna sam, možemo to drugi put
TAKO SE TO RADI. NISI ODJEDNOM UMORAN. AKO IMAŠ 25 GODINA ONDA NISI DIJETE DA KAD TE SVLADA SAN ONDA TE SVLADA SAN I TI NE MOŽEŠ NA TO UTJECAT.
JEBOTE
 
 
 

 
prvo sam u bazenu vidjela tipa kak stoji u vodi do mene, koncentrira se i iz nosa mu visi balac. onaj zeleni, gusti. odma sam pobjegla od njega, al sam na sredini bazena imala dva refleksa za povraćanje koje sam uspješno suzbila. mislim, da sam povratila... naravno da bi MENE odveli iz bazena i svi bi MENE prijekorno gledali. ko bi mi vjerovao da je to zbog njegovog balca.
onda sma došla doma i počela oslobađat sudoper prljavog suđa kako bih na kraju ustanovila da ispod svega toga leži utopljeni žohar. tu sam imala samo jedan refleks povraćotinski. jer me nakon toga jeza obuzela pa sam s njom imala posla.
(posla s jezom se ima tako da hodate brzo po kući na sve strane i tiho govorite :"aaa..aaaa.aaa..aaaaa")
 
..
 
 

 
a ista se sastoji u tome da su na gregoru, jednom od dva drveta ispred balkona mi, svraka i svrakac odlučili podić gnjezdo. prije par godina su to, na drugom drvetu, radili grlac i grlica. al ovo je bolje još. em je bliže balkonu mi, em su svrake lijepe. ustvari sam rijetko kad uopće vidjela svraku. i sad mi se takve dvije nastanjuju ispred nosa!
a lijepe su ko..ko..kak je ono išlo čem se on čudio..aha, lijepe su ko "armija pod zastavom" :D
sad su još u fazi donošenja onih velikih grana. meni je to super kak one rade. a imaju samo kljun. jeste vidjeli gnijezdo izbliza IKAD? to je mejsto u kojem bi SVATKO volio živjet. pa da.
a ne vole me baš. ja izađem na balkon, a one prhnu na zgradu nasuprot. i onda..onda me valjda gledaju od tamo i psuju da kad ću otić.
a da, doobor, kažem ja, okrenem se na peti i odem. s obzirom da su, navodno, zaštićena vrsta.
svraka. moja priajteljica. svraka iliti Pica pica. a vi imajte asocijacije koje oćete:)))
štanarod na svrake kaže:
"..Jedna svraka se vec tradicionalno smatra losim znakom,pa ako se odmah za njom ne pojavi druga,treba brzo da skinete sesir,poklonite se I kazete “Dobro jutro (ili dobar dan ili dobro vece),gospa Svrako,kako ste mi danas?”  (hihihihihi)
Tako ce svaka vest koju toga dana budete primili biti dobra. Ima nekoliko verzija decijih uspavanki koje se odnose na prorocku prirode svrake:
Jedna svraka nosi tugu,
A dve nose radost dugu,
Tri su pismo,
cetiri beba,
pet su srebro pravo s neba,
Zlato nosi vrana sest,
A sedam su tajna vest.
Na Dalekom istoku svraka je docekivana veoma srdacno,jer se verovalo da donosi srecu I napredak,a ako uz to I grakce onda,po jednom modernom tumacenju,najavljuje neocekivane ali dobrodosle posetioce koji ce doneti dobre vesti."
i onda još one fenomenalne piskarije djece:
SVRAKAsvraka leti na vrh nebaviče svra svrai služi za pevanjesvraka je što se jedan usvrakiokad je bio malipa nije znao da odveže
a net svašta izbaci, šta ću:
 
Znate li što je pika?

Pika je poremećaj prehrane koje se manifestira konzumiranjem ne-nutritivnih tvari u trajanju od mjesec dana ili dulje.
Osobe koje imaju ovaj poremećaj jedu nejestive tvari poput boje, plastelina, prašine, leda ili sredstva za štirkanje rublja. Pika se uglavnom javlja kod male djece, trudnica i bolesnika na hemodijalizi, a može se javiti i kod zdravih odraslih ljudi.
Riječ pica lat. (čita se pika) znači svraka. Ovaj je poremećaj vjerojatno dobio ime po svraki jer ova ptica pojede sve do čega dođe.
Osobe koje imaju poremećaj zvan pika najčešće konzumiraju sljedeće predmete: prašinu, kredu, zemlju, glinu, plastelin, štirku, prašak za pecivo, zrnje kave, pepeo od cigareta, izgorene glave šibica, feces, led, ljepilo, kosu, gumbe, papir, pijesak, pastu za zube, sapun.
Iako je konzumacija nekih od navedenih predmeta bezopasna, pika se smatra ozbiljnim poremećajem prehrane koji ponekad može rezultirati zdravstvanim poremećajima poput trovanja olovom ili anemijom zbog nedostatka željeza. zivotinja  koje zive  u va
i ak ne bolujete od pike, a ne stojite dobro s lovom, a ujedno ste malo i bolesni, možete se bait u lovljenje istih po gradskim stablima:
 
"Od životinja koje žive u vazdušnoj sredini najvažnije za ishranu su ptice i sisari. Poznato je da su sve ptice jestive. Dobre su za jelo i sve ptice koje spadaju  u vrane (siva vrana, galac, svraka, kreja, lješinarka, čavka)."
 
 
eto sad sam sve rekla. evo vam fotka:
 
http://www.nuzban.scholaris.pl/zwierz/s/srokapos.htm
 
 

 
dižem majicu
otkopčavam remen
gumb
ciferšlus
spuštam hlače
otkopčavam body
dižem body
spuštam gaće
čučnem
otrgnem prvi papir pa bacim
otrgnem par njih i držim ih u šaci
popišam se
obrišem se
 
i onda sve ovo isto al obrnutim redoslijedom.
al bez trganja papira.
i ponekad bez zakapčanja ciferšlusa.
i NEKAD si samo uguram body u hlače bez kopčanja
a nekad ostane virit van bez da ja to znam.
neg saznam..
 
zapala sma u digresiju. uglavnom. iritirajuće je. ne mogu više. imam muskulfiber bedrenih mišića. jer ne sjedam na dasku neg onak lebdim dupetom iznad.
jebeš pilates kad postoji pišanje u javnim zahodima!
 
 

 
ne mogu se OTET onoj rečenici da meso počne trunut u nama prije nego ga uspijemo provest do samog kraja debelog crijeva.
jednostavno ne mogu.
s tom rečenicom u glavi sjedam za stol već zadnjih 12 večera i 11 ručkova.
 
 

 
večeras ću se lijepo obuć. "lijepo" znači "uskladit ću boje". makar to nema veze nikakve. ionako rijetko kad skidam jaknu vani.
rijetko kad je uopće OTKOPČAVAM.
al se ja osjećam bolje.kad sam loše volje, gotovo UVIJEK obučem narančaste hlače i rozu majicu. ili neke druge odjevne predmete u toj kombinaciji boja. i onda kad si ulovim odraz u izlogu il spustim pogled na koljena dok sjedim pa vidim spoj tih boja, gotovo uvijek se zgranem. u različitom stupnju.
dobro je zgranut se. to znači da nisi ravnodušan.
al danas ću se obuć lijepo. traperice i neku krasnu majicu. i štucne tamnih boja. da ne vire drečeći ispod nogavica kad sjednem. i sjedit ću takva, u jaknu zamotana, vani i smijat se čoporu i oni meni i sve tako isprepleteno.
 
 

 
kako se nedavno budim TE dižem (a ne okrećem na drugu stranu) oko osam, prosto se ne mogu načudit dužini dana. ono, odem na kavu u deset i očekujem da neće bit ljudi jer je RANO.
obavim dio stvari do 13-14 i onda se čudim da kolko je tek.
mislim, išla sam danas s roditeljima U DUĆAN U GRAD jer nisam znala šta bi sa sobom. do tad već učila jesam, jela jesam, a nove hrane za proždrijet nije bilo.
malo mi je ko onim ljudima šta ne znaju živjet. pa kad dođu na godišnji, ne znaju di bi sa sobom. ono, oni bi doma. sjest za kotačić stroja koji im je namijenjen i radit. vrtit ono kolo ko hrčak.  kako bi poslije mogli kukat da nemaju vremena i da im je teško.
a dobro. svjetlucaju meni moje mogućnosti u novostvorenom prostoru neizjedenom od vremena. neću se vratit spavanju više nikad.
sad ću živjet slobodno!
(hihi)
 
 

 
ono šta biste morali znat svi vi loše raspoloženi jest to da osim persena, psihijatara i lokanja postoji još jedan način rješavanja vaših tjeskobica i ostale sihičke krame,
a taj se zove: "jitterbug".
sprijateljite se s njim i nek vam šalje poruke. eto. ja sam maločas išla čitat random neke naše prepiske i čovjek je preko svake mjere smiješan. on nema ni jednu poruku natipkanu u kojoj NIJE smiješan. jel možete TO vjerovat?
ne postoji.
možda vam mogu i prodat malo tog teksta ak nemate vremena za uspostavu odnosa s dotičnim. možemo umjesto kolajah napisat VAŠE ime. ne. možemo umjesto JITTERBUG pisat vaše ime. I VI se možete na trenutak osjećati kao DUHOVIT čovjek.
nazovite.
a sranje. ovo su imali pajtonovci. sad mi je sinulo. s onom prodajom obiteljskih slika. stranih nekih obitelji:D kupite i postavite je na zid vašesobe i osjećajte se kao dio velike obitelji u kojoj su vas voljeli!
hihi.
(mozda sam trebala otić van...:))
 
---
i još moram reć da je on obziran i brižan i da me vrlo dobro podnosi i da je strpljiv. ova dva zadnja navoda odnose se na ono kad ja zaboravim razgovor od prije dvije godine, dva mjeseca ali i dva dana pa me on podsjeti na to. sve onako fino pedagoški i kroz šalu i pošalu.
hihi