srp mog djeda antuna

 
ono neki dan kad nisam mogla spavat sam razmišljala o nečem lijepom i to lijepo me dovelo do luđaka koje sam sretala po ulicama (ne da mi se objašnjavat:)) i tak sam si vrtila malo njih po glavi i cerila im se il se sablažnjavala i izvrtila sam ih nekih petnaestak komada sigurno.
od onih u kategoriji "kurac" ih imam jedno petero.
ne znam dal sam pisala o tome, kako god, sad me se više ne može spriječit da se ponavljam:)
taj jedan iz kategorije "kurac" nije bio sam po sebi nešto prezabavan, al je cijela situacija s njim to bila.
a uglavnom, uđem u tramvaj u zadnja kola i naslonim se na staklo na samom kraju tramvaja. i vozim se tako sva nevina i čedna s walkmanom, a ljudi oko mene ima pogdjegdje.
i na jednoj stanici uđe malo više ljudi i tu nastane umjerena gužva. nije to bila gužva za stiskat se jedan uz drugog, al taj frajer je to radio. malo po malo. debelo, staro smeće.
i tu se ja povučem još više u svoj kut i stisnem i on se opet na mene nasloni i dašće i kao gleda kroz prozor uz povremeno škicanje moje osobe (koji debil) dok mi nije puko film pa sam ga uzrujanim glasom pitala dal ..hihi..dal bi se mogao odmaknut malo od mene.
al sam ga to pitala s velkim slovima, a ne malim, što mi nije bila namjera, al sam to ipak napravila s obzirom da mi je muzika treštala u ušima.
uto su se SVI u krugu metar i pol ODMAKNULI od mene, a ovi koji su bili udaljeni su, skupa s tim odmaknutima OKRENULI GLAVE i ZURILI takvi STISNUTI u mene SAMU na stražnjem dijelu TRAMVAJA.
:D e TO je bilo smiješno :D
 

 
nekad..ne znam..znam da zagreb (i okolica) ima tri stvari koje volim
- odgovarajuć RELJEF
- sadržaja. uvijek nečeg ima i uvijek se događa nešto novo
- velik je. dovoljno je velik da mogu izać u centar i lutat tamo, a da ne sretnem nikog poznatog
 
AL JEBOTE ŠTO IMA LJUDI.
nekad se osjećam ko da sma gurnula glavu u najlonsku vreću punu pčela.
ETO TOLIKO ljudi ima.
i TAKO se nekad osjećam među njima.
 
ma.
 
 

 
već mi je počelo zujat u ušima. a tek sam pet sati budna. isitna, nakon samo tri sata sna.
jebeš ostanak doma, ak nemreš zaspat.
bar nisam mamurna.
neg samo smantana.
ujutro mi je u stan ušao neki muškarac i ja sam samo gledala u njega. on je stajao u jakni ispred mene, a ja naslonjena na balkonska vrata. onda sam rekla:
a valjda sad moram reć da sjedneš
i rekla sam
oš pit šta, nadam se da ništa jer nemam ništa
i onda
imam vode
i imam mlijeka
i on je rekao da nece i zapalio
 
svašta.
 

 
donjela meni teta s kontinenta na kraju svijeta
lajbek.
 
ja sam rekla:dražesno
i mislila da ga neću nikad obuć.
mislim, ni za po doma.
 
i danas mi je bilo zima, al ne jako.
onak, za leđa samo
i mislim si ja
što bi dobro bilo obuć nešto bez rukava
i sine mi
da je
donjela meni teta
s drugog kontinenta
 
laaaajbeeek
 
i obučem ja taj lajbek
na bijelu majicu rukava dugih što mi glumi pidjamu
 
stanem pred ogledalo
gledam se
 
sekundu
 
dvije
 
tri
 
i kažem:
 
BALKI.
 
 
 
:DDD jel se sjećate te serije? potpuni stranci???:DD
 
 

 
mosor je bio tamo i sunce iza njega sa tendencijom ka:pojavit se. ja sam bila na otoku na terasi na ležaljci i nisam mogla spavat. cijelu noć to nisam mogla. bilo je zvijezda, cijelu noć je bilo zvijezda, neke su i padale, i oba dva medvjeda, oni nisu i plejade i još neke konstelacije zvjezdane kojima ne znam ime ali ih prepoznam svakog ljeta kad noćima spavam na terasi i nešto je šuštalo pored mene, nešto kao šišmiš u letu il lastavice one šta rupu u kući nam zovu gnjezdom i skakavac je pao na mene dva put. jednom na glavu ijednom pored. i bila sam sva izluđena tim i vruće je bilo usprkos noći
i noć je počela blijedit i ja sma bila u panici da još malo imam da se napsavam još malo prije nego se cijela kuća probudi i počne galamit i da kako ću i hoću li moć i joj i ajme i ljutila sam se an sve na noć na sebe na skakvce na deku na brodove čamaca i šta noć polako prestaje bit noć i što tišina sasvim polako prestaje bit tišina
i onda sam
rekla da kvragu sve u vražju mater dosta je muke bilo i stavila walkman sa jakodobrom glazbom i uzela smoki, neki stari smoki otvoren prije par dana i sjela na ležaljku leđima prema zapadu i licem prema istoku i gledala tamo preko mosora kako se nijanse mijenjaju od tamno plave do svjetlije i svjetlije i svjetlije i svjetlije i tako polako i konstantno i tek tad mi je bilo lijepo
e to se zove PRIHVATIT
 
sad to NE MOGU, jebemumater
 

 
meni netko priča nešto i onda si ja to zamišljam u glavi i nakon nekog vremena sam uvjerena da sam to film gledala na tu temu il da sam JA vidjela tu situaciju i onda pitam tu koja je sa mnom bila tad, pitam je koji je to film bio di su pričali o tome, a ona kaže, jebote, kolajah to nam je onaj s gitarom čovjek pričao
i tak često mi se dogodi da ne mogu scene neke koje imam u glavi svrstat odakle ih znam
ona isto tak, ona je uvjerena, primjerice, da ona zna mog tatu izgledom, a nije ga nikad vidjela ni inš, pa je zakključila da ona misli da ga zna jer sma joj ja pričala o njemu pa si ga je nacrtala u glavi, al je uvjerena cijelo vrijeme bila da ga je zbilja upoznala
nas dvije uopće nismo neke super frendice koje smo non stop zajedno. mi se samo povremeno viđamo u raznim kontekstima.
al imamo poveznica nekih.
za koje nisam sigurna da bi ih htjela imat:D
 
 

 
i tak ona mene zove mejlom na neko predavanje u gradu na temu koja bi nama s obzirom na..hihi... profesiju nam bila zanimljiva/korisna/nešto već i taman pomislim kak je sasvim ozbiljno shvatila to svoje novo radno mjesto i one priče o cijeloživotnom obrazovanju, ona na kraju skomentira:
"..taj tip  koji ce pricati je hiperaktivac pa mozda poludi to ce biti zanimljivo za vidjeti ....ha????"
 
:D
 
 

 
ja se osjećam...nekak...zaboravljeno.
s druge strane, ljubav s lupkom cvate. lupko je moj pas. onaj kojeg imam oduvijek. nekad ga zovem lupko jer je slijep i lupa glavom u sve. od kad sam ga ono počelo bjesomučno žnjarat nakon šta sam se nakon dugog izbivanja vratila doma i zaželila ga se, on nije časio časa da mi počne uzvraćat istom mjerom.
lako je pridobit nečije srce.
trebaš ga samo pomazit po glavi.
 
 
 

 
(log u kojem se opet žalim)
 
hrvatsko zdravstvo.
zovem u 10. mjesecu i naruči me za 11.
dobro.
dođem u 11. mjesecu i pitaju me da jesam bila kod njih.
ja akem da jesam
ona traži karton i ne nađe ga
ja kaem ne znam ja, doktorica moja me slala kod vas jer sam prije par godina isto bila tu
kazu oni, nisi ti kod nas bila, nema kartona
kaem ja, to je moguće. možda kod nekog drugog. mozda se doktorica moja zabunila. dajte vi meni popravite šta imate
kazu oni, ne može to tako, imaš karton kod njih, idi kod njih
ali ja ne znam tko je to "njih"
kak ne znaš?
da znam ne bi se kod vas naručila neg kod nje
jel znaš bar kak izgleda ta kod koje si bila?
ne.
jel znaš kak se zove,sjeti se. ljudi obično znaju to (prijekorno će ona)
NE ZNAM. prošlo je sigurno više od tri godine
jel znaš kak izgleda
...(kae ovo, igra detekcije?). ne znam
nemoš ti kod nas
dobro.
 
onda kopam doma i nađem povijest bolesti te kod koje sam bila prije sto godina i usput jebem svojoj doktorici mater jer me krivoj poslala
onda nazovem pravu i velim da se ocu naručit
oke, za mjesec dana
i pokušam joj još reć da par temina mi treba al je spustila slušalicu
onda dođem za mjesec dana i ona kaže da mi par termina još treba i da mi neće to onda sad počet liječit jer ne smije dugi period bit između termina
ja kazem dobro kad da dođem
za mejsec dana
i kad još?
tjedan poslije tog
i kad još?
tjedan poslije tog?
dobro
dobro
 
onda dođem za mejsec dana i čačak po zubima mi i kaže uhmu muhmu uski kanali ne mogu sad ništa napravit evo tebi lijek jel imaš još koji termin
imam
kad
za tjedan dana
dobro
dobro
 
dođem za tjedan dana  isestra me pozdravi  u čekaonici
bok
bok
onda opet izađe van i pita jel sam ja zbog njih došla
(ne, volim kod vas gleda noru foru na vašjo televziji u čekaonici) jesam.
dođi unutra
evo
pa ti nisi naručena danas
kak nisam
nisi
jesam
nisi
jesam
kak jesi, evo vidi da nisi
jesam. tri sam imala, jedan sam ispucala, jedan je za pet dana ujutro i jedan je sad
nema ga
..
 
evo nema ga
...
evo nema ga
(a nisam imala karton na kojem je napisala taj datum, al našla sam ga sad doma i ugurat ću joj ga u eustahijevu cijev drugi put)
imam na akrtonu tri datuma. jedan je dana u pol pet.
nemam ja to u rokovniku
aj da vidim jel imate za ponedjeljak
imam, evo
onda mi upišite još jedan posliej
budem
ocu da vidim kak upisujutete
evo. al nema vas, gospodična za danas, ozbiljon
sam vi upišite odma
evo.
 
ma.
 

 
ljudi su žrtve formi, uključujući i mene. nekad.
nije ovo nikakav pametan log. ovo je log o tome kako mi se ne ide po kafićima više. ni igdje gdje moram sjedit na stolici i sa stola povremeno uzimat piće, okružena zidovima.
i pričat.
pričat i pričat i pričat i pričat
ljudi bi samo pričali.
kojeg đavla se ima tolko pričat.
a eto mogla sam prihvatit konstruktivniji poziv za druženje upućen u subotu. primjerice. to bi bio izlazak iz šablone. al kad znam da me pitao za košarku s dečkima zato da bi pred tima istima ispao smiješan. a to opet zato jer sam se ošišala do glave.
al drugi put ću otić s njima. takomiboga.
bwah. JESTE RAZMIŠLJALI O TOME?!
 
jebalovassjedenje  
 
 

 
JEDVA ČEKAM da nađem posao.
zato da i ja budem umorna kad je i on umoran.
da ga ne moram čekat da se odmori neg da i ja zaspem. il šta već rade ljudi umorni od posla u šest popodne.
 
 

 
(u ovom logu se žalim)
ne mogu dočekat da se maknem s faksa. više mi se ni ne gadi dolazit tam. jednostavno sam ga...štajaznam...PRERASLA.
do nedavno su se prijavnice za ispite kupovale u knjižari na faksu, a onda se knjižara zatvorila pa su se dotične kupovale izvan fakultetske zgrade u kopiraoni nekoj. il u narodnim novinama. il u otvorenom.
bar dotle ide moje saznanje o tome.
još nekak mogu shvatit da nam faks nema menzu. al da nema mjesto unutar zgrade di se prijavnice mogu kupit...i onda dodjem do tam neke koja bi mogla znat i pitam jel ima na faksu di tog kupit (jer sam lijena izlazit van) a ona kaze da u infocentru i onda odem u infocentar i tip mi veli da su prodali sve ujutro.
jebote ko da sam kruh došla kupit.
il ko da suvenire tražim u nekoj stranoj zemlji.
ne bi niš rekla da je deseti mjesec, a ne tjedan dana prije zimskog roka...
i draga mi je ta tajnica naša. baš je draga. mislim da ona mene  nikad nije pozdravila ni odzdravila. niti pogledala oči niti čak ni taj postranični neki pogled zadržala duže od sekunde na meni.a ako joj se ikoje pitanje postavi, tek ONDA pogleda u oči ali onak ..ko da je pitate davam ukratko objasni specifičnosti enzima u kontekstu stereokemije, a ne o tome dal je na faksu prisutan profesor s njenog odsjeka koji treba ispit držat danas i za kojeg su njoj osobno uručivane prijavnice zadnjih tjedan dana..
onak..pogled u stilu..: a ODAKLE BI, MOLIM TE, JA to trebala znat
mislim da je ona neka verzija kiborga kojeg pokušavaju usavršit. čip za socijalne vještine joj još nisu ugradili.
 no, kako bilo, ..još malo pa zdravo
 
bwahahahah buahahahah bwaahahahaha
 
a onda mi trebaju VAŠA djeca jer moram s nekim radit za novac
 
 
 

 
...
 
 

 
... jel na djevojačkoj mogu bit samo djevojke?
pa nije glupo pitanje. ak da, a šta da radim s muškim prijateljima? oni nemaju pravo na neformalno druženje sa mnom prije obreda?
ili da onda imam djevojačku pa momačku? ak već moraju bit ispospolne grupe.
il šta?
 
(kolajah se ne udaje neg ima pauzu od učenja pa pokušava mislim na teme TOTALNO OPOZITNE onom šta radi:D)