srp mog djeda antuna

 
meni od autobusnog u zagrebu do trešnjevke (to je kvart U ZAGREBU) treba kolko i od kutine do zagreba.
to je više nego bolesno.
bwah. bolesna sam od polusvijeta. zaista jesam.
nabavit ću si helikopter za putovanja.
 
 

 
da ja nisam mulasta, ko šta jesam, bavila bih se slobodnim penjanjem. bi bogamimoga.
iskusila sam  natruhe istog  u subotu i nakon tog sam bila sigurna da bi se bavila time.
da nisam mulasta.
ovak mi preostaje eventualno umjetna stijena. tam nemrem poginut.(valjda). al to mi je glupo. u zatvorenom to radit. a bez namjere van izać s tim kaj tam naučim.
tak se mogu u stanu po štokovima penjat.
 
ah.  a ja bi baš dobro penjala. mislim da bi. but, ..čovjek mora bit svjestan svojih ograničenja:D
 
 

 
i dok je kolajah u 6.45 trčala po SVIM prostorijama u stanu s ručnikom u jednoj ruci, uloškom u drugoj, ponekad to zamijenila suhim kruhom kojeg je gurala u usta da ispuni formu doručka, popikavala se preko psa, stolica, tražila drugi dio čarape u ladici, psovala i povremeno cvilila :"druhi dan za redom, drugi dan za redom" NE BI LI za pola sata bila u onom dijelu grada do kojeg bi EVENTUALNO stigla da te TAD bila sasvim obučena i s ključem u vanjskoj strani brave
ODJEDNOM JE
u tom istom TRKU zastala, ispustila sve što je u rukama imala, digla ih u zrak i prošaptala
"u nazada..."
a onda je frenetično počela ponavljat
 
unazad
unazad
unazad
unazad
unazad
 
svedulj kroz šapat al sve energičnije.
pas se povukao na svoje mjesto i tamo drhturio:DD
 
IMAM VIŠE SREĆE NEG..NEG IČEG DRUGOG. HIIII HIII
UNAAZAAAAAAAAAAD
 
 
(ja nisam nikad log u šest sati napisala. mislim bar:))
 

 
strahovito je ZABAVNO ovdje trenutno.
rađe ću buljit u šaru na parketu..
 
uustvari, ..sad sma se sjetila. imam tu u sobi jedan dio parketa koji se može dignut, ne znam točno koji, pa sam ja to i digla svojedobno i napisala nešto na poleđinu..to je bilo, kao, nešto bitno šta se događalo tih dana, al sad se ne mogu TOČNO sjetit što..
idem nać to..
 
 

 
ae dođi sad online, na kratko samo.
maaalo, malo, malo, malo, malo samo.
da ti vidim nick bar u inboxu.
 
aeee piii piii pipipipipi pii pii pi piiiiii
 
 
 

 
sjedila sam u parku i čekala frendicu. lišće me opet napadalo.
i onda se pojavio. onako mali sav neki. ko hrvatski ovčar al manji puno. i fiksira me pogledom i dolazi do mene.
ja kaem: "di si mali, slatkish mali" i i pružim kažiprst da ga pošnjofa, pa da ga ja pomazim po njušci ako neće imat ništa protiv.
i to se sve dogodi, a onda se on digne na stražnje noge i prednje stavi meni na koljena. i zuri u mene i ja ga kažiprstom pipkam i govorim: šta je, mali, šta bi ti, nemam niš za jest, šta je mali, mali mali mali mali mali
i tako neko vrijeme.
i onda mi glavom prođe misao u obliku "ček malo!". i nagnem se u stranu da iz profila vidim njega i moje noge i skuzim da se ovaj rajca.
pedermali.
(a bio je baš nježan, niš nisam osjetila:DD)
 
a nemojte mi izbrisat log, molim vas :DDDDD
 
 
 

 
od danas cu mozda manje kolutat očima kad me nepoznata ženska osoba kojoj sma se obratila za pomoć jer ima vještine il ovlaštenja koje ja nemam (frizerka, prodavačica u kvartovskom dućanu, itd.) počne zamarat svojim pričama.
ko ko ko ko daaa. ja ovo, ja ono. vrijeme, lijepo, ružno, djeca njena mojih godina, ovi ono, oni ovo, ona išla, ona došla.
zato ...zato jer...zato jer sam danas JA bila TA :D
NE ZNAM kako mi se to dogodilo.
JA?!
žena je samo skomentirala stanje tog šta sam joj donjela da mi napravi, al to nije bila kritika neg me samo upozorila na to da rezultat njenog djelovanja zato možda neće bit bajan. njoj se u principu jebalo za to u kakvm sam stanju to donjela, samo je eto morala skomentirat to i oprat ruke od mozebitnog neuspjeha konačnog.
i to je bilo u redu od. nje. da me upozorila.
no, ja sam njen prvi komentar shvatila tako da sam joj počela objašnjavat zašto je to takvo kakvo je, što je bilo SASVIM IRELEVANTNO za njen rad na tome, od kud mi to, s kim, kako, zašto
i tek sam nakon njenog trećeg praktičnog pitanja vezanog za podatke koje sam joj o toj stvari morala dat SKUŽILA da ona
 NE PRIČA SA MNOM i PARALELNO unosi podatke NEGO da ona
 SAMO UNOSI PODATKE I APSOLUTNO NIČIM NE SUDJELUJE U MOJEM
 
..U MOJEM RAZGOVORU KOJI SAM JA VODILA S NJOM!!!!
:DDDDDDD
 
hihihihihihihi.
26.10. je dan kolajine shizofrenije.
 
posvemašnje:D
 
 

 
trebam upisat anger managment. il takvo nešto.
al to bih trebala plaćat.
da sam danas napravila ono što sam namjeravala, troškove bi vjerojatno pokrilo vrapče.
da sma uzela sjekiru i posjetila info-centar, pa referadu, pa sc.
i počela operirat.
prvo od bahate studentice na info-centru koja je sve zakuhala pa onda dalje. dokle stignem.
dok me ne uhapse i obuku mi košulju.
 
poludila sam.
 
(iii..prijavila sam si sama log preko nekoliko puta sad. tako da se ne trebaš TI time mučit.)
 
 
 

 
ja bih htjela upoznat osobu koja se ne koristi FRAZAMA u govoru.
 
:DD a love me sad neke sekvence razgovora današnjeg (od 6 sati) pa mi bude smiješno...hihih (ovo neme veze s prvom rečenicom)
 

 
svo troje smo izabrali istu lokaciju u isto vrijeme. oke, oni malo prije mene.
oni su sjedili i pričali, a ja ne. ja sam sjedila nasuprot njih i čekala poruku koja će me potaknut da odem do sjecišta određenih koordinata.
i kako sma straohvito PRONICLJIVA osoba, zaključila sam da im je to prvi dejt. ili nešto slično. jer su se smješkali jedno drugome. i slušali se međusobno što pričaju. barem su tako izgledali. i jer su sjedili blizu, al dovoljno daleko da im se ni jedan dio tijela ne dotiše. i djelovali su pomalo usiljeno.
i u cijelih tih pol sata su bili fokusirani SAMO I JEDINO jedno na drugo.
a svakakvi su ljudi pored njih prolazili. i svakakvi smiješni psi.
a psa koji uzme list u ZUBE i onda trči s njim naokolo i kad mu padne, vrati se po njega, uzme ga za PETELJKU i trči opet s njim naokolo i skaće na sve strane može NE PRIMIJETIT samo netko tko je na prvom dejtu.
bili su s iskre. to je moj zaključak. al šta ćeš. profes...ajebote. nije profesionalna deformacija.
to je deformacija slobodnog vremena:D
i u redu. ja sam uglavnom blejala u vodoskok iza mene, u pse, u ljude, u krošnje paltana, u debla platana kao takva, u ŠARE u platanama, poslala par poruka i povremeno prekontrolirala šta se kod njih događa...:))
uglavnom, u jednom trenu su se počeli ljubit.
tek TAD sam ustvari postala svjesna da je to ZBILJA njihov prvi dejt bio, a ne samo moja površna nagađanja. ZATO jer mi se taj poljupac nikak nije uklapao u sve to. ne znam. nisam očekivala da će do tog doć. bili su USILJENI, jebemu.
tu sam se ja zabezeknula i postalo mi je smiješno kolko sam im ustvari usrala cijelu stvar lkad sam sjela na tu klupu, a to je objasnilo i onaj jedan jedini mrki pogled koji mi je tip uputio kad sam se locirala na tu klupu:D
NAKON poljupca, koji je trajao neko vrijeme, je slijedila pauza od 20 sekundi, tokom koje je svaki gledao u svoju stranu, tako da lika nisma vidjela al je cura djelovala zadovoljno i napravila izraz tipa: "huh...napravili smo to. " :)))
ono uvrnuto u cijeloj priči je to da sam i JA tad počela osjećat grčiće u želucu i bit uzbuđena oko cijele te stvari:D
hihihih.
ajmemeni.
 
meni je johnny f. baš dobar. jer pjeva ko da ga nije briga.
 

 
jučer sam prolazila teslinom i vidjela tablu za tursku ambasadu.
prvo mi je palo na pamet da bih mogla predložit nekome da igramo igru: "gdje, su, o, gdje su ambasade po gradu?" s obzirom da sam u svojim šalabazanjima po istom naletila na dosta njih.
kratko nakon tog sam odustala od te iste ideje s obzirom da bih se mogla prisjetit di je koja SAMO ako bi me se dovelo u tu ulicu i POSTAVILO pred tablu.
ipak, pomislila sam da bih bar ovu mogla zapamtit di je. ako tako nastavim, za par godina cu zaista znat koordinate svih ambasada, a ONDA cu moć nekom predložit igru.
ili, bilo bi to korisno znat UKOLIKO mi dođe u posjet moj prijatelj turčin. što je isto vrlo mala vjerojatnost s obzirom da ja za sad ne poznajem ni jednog turčina.
ipak, memorirala sam si. tablu turske ambasade i mog kolegu koji je kratko vrijeme studirao turkologiju kako stoji podno te table i bulji u skulpturu tesle. sad ću ZAUVIJEK znat gdje je turska ambasada.
to uopće nije zanimljiv dio priče. nije ni ovo šta slijedi, al je malko zanimljiviji od prvog. SAT I POL nakon tog sam iz tramvaja vidjela tam na starčevićevom trgu, živog živcatog, ko iz slikovnice, turčina.
a jebote.
stajao je tamo i izgledao kao da ne zna di bi. samo je tako stajao. a nije stajao na tramvajskoj. neg na nekom dijelu ceste koji ne opravdava nikakvo stajanje.
ja nikad u zagrebu nisam vidjela turčina.
a da sam pješke išla, prošla bi pored njega i u prolazu mu dobacila: u teslinoj!
jebomepasaknebi
 

 
kad se s nekim posvađate i onda kratko nakon toga uđete u wc u kojem je ta osoba prethodno bila i posrala se.
i onda vi uđete u wc u kojem smrdi po GOVNU te osobe.
i kad sam pobjednik na svim nivoima svađe, TA situacija od mene napravi totalnog gubitnika
 
 

 
jučer sam vozila prema semaforu na kojem je bilo zeleno i polako počela usporavat ispred njega jer..
..jer sam se zapitala dal zeleno znači..
 
da moram stat
il da moram ić .. (?)
 
meni je bijes onaj sasvim nagrizao mozak, mislim..
 

 
memljiv dan. gaza mi je na očima i vata u ušima. i sa živčanim sustavom mi je ista stvar, al ne znam koju metaforu da za njega upotrijebim.
ne zovem nikog van jer danas nisam raspoložena za odbijance.
 
ne mogu, radim
ne mogu, imam trening
ne mogu, s curom sam
ne mogu, s dečkom sam
ne mogu, na košarci sam
ne mogu, imam dogovor kasnije
ne mogu, kod bake sam
ne mogu, nisam u zagrebu
ne mogu, _______________
 
još ću malo gledat stablo pred prozorm u odrazu ogledala, a onda sjest na bicikl s kabanicom i otić do jaruna tako da mogu pomislit kako je prije tjedan dana tamo bilo jako puno ljudi.
a sada ne.
ma.
 
 

 
i dok sam jučer čekala da počne film i buljila u maskotu onu njihovu koja prije svakog filma čaga na platnu
skužila sam da me to šta vidim napaljuje,
a odmah zatim sam se počela JAKO nadat da to zbog čovjeka u sakou
a ne zbog, na ramenima mu nataknute,
stilizirane
predimenzionirane
glave
od
roze
spužve
 
http://www.zagrebfilmfestival.com/index.php