srp mog djeda antuna

 
ja ću danas ić van i pokisnut. znam to. neću prvo napravit zbog drugog, al osjećam da će se drugo dogodit. jer mi fali, i to osjećam, još jedno nahlađivanje da napokon pređem onu granicu nisam-bolesna-samo-me-grlo-boli i lociram se u područje bolesna-sam
danas ću pit tequilu. jer je lijek.
 
i kad smo već kod toga, pokisnula sam jučer. na savršeno glup način. kao, navlačila sam sa sobom taj kišobran koji je ujedno bio i hladno oružje s obzirom da mu je 4 žbica stršalo van. tako da i nije bio od neke velike koristi. i vučem ga u bric#1, onda u birc#2 i konačno dođemo do krivog puta. sjednemo se vani i nakon nekog vremena preselimo unutra. bez kišobrana. sjetila sam ga se al nisam isla po njega jer...a jebote. ja sam jedina osoba koju znam da je u stanju s takvim kišobranom izać iz kuće. ne ono, po putu mi se potrgao. neg izać s tim iz kuće.
ko bi TO uzeo?
na kraju sam otisla doma i nisam ga pokupila. opet svjesno. jer nije padala kisa. a kaj bi ga vukla sa sobom kad mi ne treba i onda ga doma bacila u smeće?
pa i nije padala kiša.dok sam čekala tramvaj i kupila sendvič nije. al nakon šta sam izašla je.
onak...onak da i se papir od sendviča skroz smočio i da su mi ruke bile mokre ko kad iz mora izađete. a to je sve bilo prije nego sam ugazila u nesto žitko i duboko. nije govno neg nekakav šljunak nabacani. kojeg sma mogla vidjet da sam gledala jer je bio stotinu puta svjetliji od svega unutar 20m.
skoro me pojelo to živo blato.
to je bilo tam di je prije bila livada, a sad nije jer su izgradili zgrade. tocno na onom djelu gdje je oštra granica između Prije i Sada. crni, friški asfalt oko novih zgrada. i vrtovi s povrćem opasani letvama i granjem i komadićak livade (koji će isto brzo nestat)
e iz te livade sam isplovila i isla prema novimzgradama. sasvim polako, onako, s noge na nogu, jer sam ionao već bila mokra. usotalom, ne mogu brzo hodat i jest. a htjela sam pojest onu kašu od sendviča jer..jer sam bila gladna, zaboga. a i nisam već dugo pokisla skroz pa ajde sad..kad je bal..
samo ne znam šta su ono dvoje u sparkiranom autu u toj pustoši u polumraku uz cestu mislili o meni.
JA sam se sasvim propisno TRZNULA kad sam skuzila neke glave unutra.
 
zijev i blah
 

 
šta koristite za podizanje imuniteta?
svaki drugi link na googlu je na propolis. jeboihpropolis. hoću još nešto.
i ja bi rađe nešto šta nije pilulasto. al me zanima i koje pilulasto je dobro. ako je IKOJE dobro.
ha?
 
 

 
pomognite kolaji
 
 
ukratko, tlaka mi je vozit se javnim prijevozom.a van ne mogu ić s biciklom jer kad pijem, padam s njega i razbijam zube. svoje.
 
sreća u nesreći, frendovima mi NAPOKON ruše onu rupu NA DRUGOM KRAJU GRADA u kojoj su stanovali, tako da se trebaju skupit od tamo.
sad kad im je ognjište pred uništenjem mogu ih opravdano nagovarat da nađu stan u mom dijelu grada. s tim da će me odjebat ako nađu išta jeftinije.
 
oni ovo sad plaćaju 200eura, a s obzirom na cijene p o oglasniku mislim da će pronalaženje stana po istoj cijeni u DANAŠNJE vrijeme bit mission imposible.
 
ipak, ak znate nekog da na području trešnjevke daje nešto za te novce ( a da nije pička:D (fujkolajah)) il bar SLIČNO tim novcima..:))
 
a pomognite mi da se družim s njima viiišeee
 
AGRH. A DOBRO. DAJTE MI BILOŠTA NA TREŠNJEVCI PO BILOKOJOJ CIJENI.
 
 

 
ja ću danas ić van i pokisnut. znam to. neću prvo napravit zbog drugog, al osjećam da će se drugo dogodit. jer mi fali, i to osjećam, još jedno nahlađivanje da napokon pređem onu granicu nisam-bolesna-samo-me-grlo-boli i lociram se u područje bolesna-sam
danas ću pit pelin. jer je lijek. i tražit ću ga bez leda.  A KAO da će mi tamo uopće STAVIT led u pelin.(pa nisu ludi valjda). idijoti.
i lizat ću čašu. onako, malo srknem i onda s jezikom idem po unutrašnjoj strani čaše gdje je netom bio pelin i ližem to. ljudima se to gadi.pogotovo kad moraju pit poslije mene iz te iste čaše.
zato sam ja uvijek jedina imala svoju čašu, a ostali zajedničku.
hihi. a ne radim to planirano. samo mi nesvjesno jezik počne lizat unutrašnje stijenke.
šta ja tu mogu.
 

 
moram prestat pisat logove kad nemam šta za reć. kad moram nešto drugo radit, al izbjegavam počet. trenutno izbjegavam počet spavat.
soba mi miriši ko pčelarska farma.kupila sam si te neke kreme s pčelama pa zato. i kupit ću si kaladont s propolisom jer od sad brijem na pčele. i med sam prije konzumirala mahnito i čak sam imala svog mednog favorita, al sam ga u međuvremenu zaboravila. (jer sam se prebacila na nutellu:D).
nije to neki bogzna kakav miris. ni blizu onim parfemiranim kremuljama šta se mahnito prodaju. neeeeeeee. to je jedan sasvim prirodni miris. sasvim pčelast. i krema je daleko bolja od drugih. gotovo jednako kao i melem. a TAJ ima miris bakinog ormara.
uglavnom, MOGLA sam otić do farme pčela. pitala sam:
- a jel taj čovjek šta to prodaje..jel to prodaje u nekom sasvim običnom stanu il moraš ić kod njega tam na njegovu farmu pčela?
- ..farma pčela (posprdno)...(uzdah)..ne, kolajah, kod njega u stanu
- o onda mi sam odi po to. a zašto ne moraš ić na farmu pčela. JA bi htjela da moraš, onda bi išla s tobom
- farma pčela, farma pčela, ko da se radi o farmi krava ..ili konja. nemaš tam šta vidjet, pobogu. drvene kutije iz kojih ulijeću i izlijeću pčele i tak cijelo vrijeme.
 
hihihihhihi.
 

 
uđem u sobu joj i ona pita da jel sam trudnica.
to nije bilo čudno jer nisam ušla u sredstvo javnog prijevoza nego u sobu sestre ginekološke ordinacije.
ja velim da nisam i sjednem.
ono šta je bilo čudno je to da se okrenula prema meni i začuđeno rekla: "niiiisteee? a učiinilo mi se da jeeesteee. niiste?"
ja pogledam u kut di se spajaju zidovi sa stropom i stoički kažem: "nisam. to šta vidite nije Dijete neg Lordoza."
"hm. pa kak niste, baš sam vas gledala u čekaonici, skroz ste blijedi, pa sam zato mislila..."
"?"
"kaj ste reekli da vam jee?"
"lordoza."
" e pa eto, da. velim vam, odmah sam vidjela da vam je nekaj  kad ste tak blijedi"
"(???)"
 
a dobro. kaj. ne zna kaj je lordoza al nije ona sestra ..tamo nekog..ZaKičmuDoktora..:)))))
zijev.
ono kad se skuhaju tikvice pa ih se stavi još malu u teču s češnjakom..kaj da radim sa onom voodm glupom kaj puste? kak da to prolijem kad..kad ću sve onda prolit:) ?
 

 
.
 

 
onaj čovjek u uniformi kojeg sam vidjela večeras u tramvaju, 150 km udaljenog od mora, nije bio kapetan broda nego, to sam saznala netom sišavši na glavni nam trg glavnog nam grada, dirigent limenog orkestra.
time mi je njegova pojava sasvim prestala bit smiješna.
i danas sam se sramila jer smrdim. po pivi i cigaretama. krećem se, ja ne mogu sad više tu ništa promijenit, u takvim krugovima gdje se taj smrad ne percipira ko smrad. štajatumogu. i onda kad sretnem na ulici dvije koje nisam vidjela više od osam godina, a koje sam ranih osam godina mog života viđala svaki dan, onda me zbog toga bude sram malo.
a one su se tamo našle da idu u fensišmensi klub, a mi ne. mi smo se vraćale s pive kvartovske. i one su bile lijepo obučene s naušnicama do poda, a mi ne. a one su bile našminkane lijepo, a mi ne. (nikako.) i one su lijepo mirisale, a mi ne.(smrdile smo.)
a morale smo se grlit i ljubit jer to tako ide.
i još mi je tokom razgovora mušica uletila u usta.
koju sam stoički izdržala bez iskašljaja. nisam računala da će se ona zaljepit za ždrijelo mi i tamo me škakljat TOKOM CIJELOG razgovora i da ću je ja TOKOM CIJELOG RAZGOVORA pokušavat iskašljat, a rečenice koje ću izgovarat će bit izgovorene glasom koji se koristi kad ti je mušica zaljepljena za ždrijelo.
ja sam super osoba za dojmove ostavljat.
 
 

 
ha?
 
 

 
ima li netko maloga psa da mu ga ja pričuvam neko vrijeme?
ima li netko malo dijete da mu ga ja pričuvam neko vrijeme?
ha?

 
ja gledam "zabranjenu ljubav".
a šta sad. radim to već dva tjedna. ne svaki dan, al kad sam doma i kad se sjetim, da.
gore od toga je to što sam neki dan skužila da su to reprize. odnosno, skužila sam da vrhunci i raspleti koje sam u ova dva tjedna vidjela imali i zaplet (kobireko) u koje sam ja bila upućena.
što će reć da sam ja "zabranjenu ljubav" i prije gledala.
GORE od toga je to što bih, da mi je pitanje o gledanju navedene sapunice postavljeno prije mjesec dana, vrlo spremno odgovorila da ne pratim to. i zaista bih to mislila.
ono što mene brine je...ko zna šta još radim/sam radila, a da ni ne znam to?
možda nosim štikle i slušam narodnjake. obože.
molim vas, ako me vidite na takvim mjestima, RECITE MI DA ODEM DOMA.
 

 
ona je ležala trbuhom na plaži. on je sjedio pokraj nje i opetovano joj pokušavao kamenčićem pogoditi guzicu. on je nakon svakog uspješnog pogotka izgovorio:"dupeee". ona je s vremena na vrijeme ispustila cerek ili jedno "adaj" preko volje.
ja sam ležala bočno od njih na boku i gledala kamenje.neko i pipkala. ima taj bundek zanimljivog kamenja. ozbiljno.
onda je Četvrti izašao iz vode i sjeo do nas.
- oćeš sladoled? (imala sam poriv danas kupovat ljudima sladolede)
- poslije.
ona je ležala trbuhom na plaži. on je sjedio pokraj nje i opetovano joj pokušavao kamenčićem pogoditi guzicu. on je nakon svakog uspješnog pogotka izgovorio:"dupeee". ona je s vremena na vrijeme ispustila cerek ili jedno "adaj" preko volje.
ja sam ležala bočno od njih na boku i gledala kamenje.neko i pipkala.
Četvrti se cijedio.
onda je otišao po sladoled i vratio se i jeo ga sjedeći. cjedivši se sjedeći.
ona je ležala trbuhom na plaži. on je sjedio pokraj nje i opetovano joj pokušavao kamenčićem pogoditi guzicu. on je nakon svakog uspješnog pogotka izgovorio:"dupeee". ona je s vremena na vrijeme ispustila cerek ili jedno "adaj" preko volje.
ja sam ležala bočno od njih na boku i gledala kamenje.neko i pipkala.
Četvrti se cijedio i jeo sladoled.
mi smo bili u majicama, tenisicama, čarapama, trapericama i ekstra majicama sa strane. on je bio mokar u mokrim gaćama. NIKOM od nas osim njega nije palo na pamet da se kupa.
- ... a jel da da ovo izgleda ko da smo mi troje u nekom uvrnutom spolno-partnerskom odnosu, a on je naše dijete koje smo izveli na kupanje i sladoled?
ona je ležala trbuhom na plaži. on je sjedio pokraj nje i opetovano joj pokušavao kamenčićem pogoditi guzicu. on je nakon svakog uspješnog pogotka izgovorio:"dupeee". ona je s vremena na vrijeme ispustila cerek ili jedno "adaj" preko volje.
ja sam ležala bočno od njih na boku i gledala kamenje.neko i pipkala.
Četvrti se osušio i rekao:dobro je tu.
i svi smo potvrdili to. s minimalnim pomicanjem mišića.
 
oni baš dobro dokoličare.
 

 
šećem pesa s ovim mojim od 5 banki, pristojan građanin i to, i dolazi nam u susret ženska neka s maltezerom i ovaj veli:
"ah. a najbolji su mi ovi kad pitaju (iskrivljen glas): "joj, kaj je to cuuuuriiicaaaa?"....kaj da im veliš na to? "ne, goospođica. NE. juuunfeeeriiicaaa"
a žena je, naravno, došla do nas dovoljno blizu da nas čuje u momentu kad sam se ja presavinula u struku i skvičala kroz smijeh:juuuunfeeeriicaaahahah
jednostavno imam loš tajming. ko ono kad smo naručili juhu od govedine i dobili mlaku vodicu s tri rezanca i ja 5 minuta miješam i šutke razmišljam kako je juha siromašna SVIME,  a u momentu kad mi se konobar prikrade iza leđa se odlučim zabuljit u dno tanjura i glasno pitat da di je tu krava.
 
 
hihi. al junfericaaa...hihihi
 

 
s njim mi je najbolje družit se u autobusu i vlaku. tamo nema poznatih za javit se,  ne treba se ispijat tekućina iz šalica i nitko ne dolazi pepeljare mijenjat, i ne može se otić na wc, ne može se blejat u televiziju, ne može se ševit.
..sad mi je ovo zadnje sjebalo koncpeciju. bwah. ispočetka:
s njim mi je najbolje družit se u autobusu. tamo nema poznatih za javit se,  ne treba se ispijat tekućina iz šalica i nitko ne dolazi pepeljare mijenjat, i ne može se otić na wc, ne može se blejat u televiziju, ne može se ševit.
i onda kad sveg tog nema bude baš krasno. bude to, nekako, jako potpuno druženje. usotalom, on svašta zna i strahovito je duhovit.
al ono što najbolje zna, zna dobro trpit. on predivno trpi. s obzirom na sve navedeno, a uz činjenicu da se nalazi u nečem šta ide 90km/h bilo bi vrlo loše po njega (a i po mene) da ne zna to radit dobro.
isprva mi se to nije sviđalo. da zna trpit. da ne reagira na provokacije. jer provokacija bez reakcije je kuac na pipi. al s vremenom mi je i to počelo bit smiješno. meni SVE može postat smiješno, samo mi se treba dat malo vremena.
ja nisam nikad upoznala nikog tko je tako dobro trpio. a ja baš znam bit ćimavica kad mi se oće.
al on niš.
ma. on je neki sasvim nenormalan tip.
 

 
ja ne mogu više tu bit jer ne mogu više gledat ovo.
nije to preseravanje sad, to da ne mogu gledat, neg ja ZAISTA ne mogu gledat. nije do logova neg do mojih očiju.
umara me to.
gledam samo seinfelda na televiziji. sve više od tog rezultira glavoboljom. i očima suznim.
tu je još gore.
doći će do oslijepe ak nastavim, mnijem.
kad mi dođe da pišem nazvat ću nekog i izdiktirat mu to. hihihi
ajoj. boli. idem žmirit.
ajbok