45678
PA PIZDA TI MATERINA KRADLJIVA
uzme MOJE tekstove i onda ih plasira ko SVOJE
nisi ti nikakav čarobnjak, ti si drek na šibici.
08.05.2006. u 15:14 | Komentari: 19 | Dodaj komentar
parket
a mislim. nakon šta je isprobala cijeli arsenal svojih iglica koje natakne na gumu onu i stišće dole papučicu pa se to ijuu ijuuuu vrti po mojim ustima i NAKON šta me svu ispoljevala s vodom
drzne se reć:
oho. pljunula si me svojom žlijezdom slinovnicom.
pa nego šta. kad me zajebavaš.
kola-jah ljama-jah
08.05.2006. u 13:16 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
naočnjak
a eto. s raznih strana sam čula prigovore glede mojih poruka. sms poruka. da su, kao, čudne. il tako nešto. ne znam, svatko se drugačije izrazi kad o njima govori hihi.
ja ne znam. mozda se cude tome sta su poruke koje dobiju tek rezultat toka misli koji ima, ima malo il nema uopće veze s ičim što sam s tom osobom pričala. al bude smiješno. il jako glupo. il čudnovato. pa osjetim potrebu poslat to. već nekom.
a zadnje vrijeme sam počela imenovat onoga kome šaljem takvu poruku. ja znam da ce je otovrit upravo TAJ kojem saljem, al ipak u poruku ubacim ime. tipa: znaš, bogumile, blablabla.
to je zato da utječem na vrlo blisku budućnost i da ne dobijem riplaj od bgumila:
"jesi ti sigurna da si dobro poslala?"
tako sam napravila i jučer.
zato nisam dobila:
"opet si fulala broj, čini mi se:)"
al sam dobila:
"?erm...velika, rastegnuta svinja????"
hihi. a to moje pitanje odaslano je čak i BILO u kontekstu nekom postojećem:D
ah. nikak na zelenu granu. sama sa sobom:D
08.05.2006. u 11:05 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
kolačić kotačić
ajoj. ne znam dal ste uočili al..sve žene imaju duge kose. pogledajte malo. sve. ja ih gledam zadnje vrijeme i mogu vam to reć. ne jer sam devijantna neg jer se oću ošišat nekak, a ne znam kak. uvjet je samo da nije dugo.
i gledam ih po cesti, al mi ne pomažu uopće. dosadne, dugokose žene. sve do i jedne.
a imat dugu kosu...nije li to jednako neprimjereno ko imat strašno duge dlake iz nosa?
i onda se neka takva nađe frajeru komentirat dlaku iz nosa...a sebe ne vidi?
ma.
07.05.2006. u 15:10 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
slajo #1
(broj NE označava kvalitetu slaje)
magnum coconut
mnogo velik sladoled, oblikom sličan dove-u, samo malkice manji. mislim. 'nako, izgleda ko konjska pilula.
unutrašnjost mu je kokosičava, s godovima kakaa. sav takav je umočen u čokoladni preljev čudne boje. prvi put kad sam ga otvorila, pomislila sam:
prošo rok.
drugi put:
govno.
treći put sam već računala na čudnu boju pa nisam nikakvih asocijacija imala. kad se netko ubuduće pofarba u smeđe i farba mu se ne primi dobro neg ispadne bjledunjava, reć ću: jebote, magnum coconut
dobar je tri griza. baš onako jako po kokosu. nakon tog se nešto dogodi. ili mi pupoljci okusni zamru od hladnoće pa nisam sposobna osjetit vise ikakav okus.
il okusa nije nikad ni bilo neg sam ja autosugestijom, pročitavši da je od kokosa, brijala da zbilja ima okus po kokosu. mašta podbacila.
glupi mađari.
ne znam šta je od tog.
al jedno je sigurno. od njega se najedeš.
ne znam kolko dođe.
06.05.2006. u 19:06 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
klica
a opet se ne hranim:( da bar imam neki razlog za to. da sam debela. il da mislim da sam debela.
počela sam jest sladolede. jer se lako skidaju. ak nema banana onda jedem to. princip je ionak isti. trud minimalan.
ako umrem od gladi jer sam bila lijena jest..
jel to znači da sam umrla od gladi
il od lijenosti?
05.05.2006. u 22:56 | Komentari: 24 | Dodaj komentar
a beak.
bwah. danas cu se vozit od Nemila do Nedraga. nazvala sam Nedraga i pitala jel ima mjesta kod njega za parkirat. Nedragu je to bilo prvo pitanje ovog dana i prvih par sekundi svjesnosti ovog 5.5. pa je šutio neko vrijeme.
onda me poslao u kuac.
i nakon tog reko da nekad ima, nekad nema. nda. al da mogu parkirat uz prugu. da tam uvijek ima.
- jel to ona zelena površina na kojoj nije predviđeno parkiranje i IZ TOG razloga tamo uvijek ima mjesta?
rekao je da da. mrtav ozbiljan.
ah.
tak se mogu odmah sparkirat u strojarsku. ionak je blizu. da bar ne plaćam troškove pauka, neg sam globu. kako god, jednom mi se mora dogodit da me globe zbog nepropisnog parkiranja. živo me zanima dijalog moj otac - ja u tom slučaju.
to i da sjebem auto. istina, jedan auto sam već sjebala. al ne svoj:D tak da ne znam jel se to računa kao "obavljeno".
05.05.2006. u 10:36 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
kljun.
daj mi da probijem tu ledenu opnu, ovdje više neka kisika, klikni vrtuljak s konjićima da se počnu vrtit, upali mi muziku u glavi
i još gomila glupih metafora.
htjela sam danas sjest na pod tkalčićeve s onim bosonogim momcima i slušat bend koji je svirao s druge strane staze.
ali ne znam da li bih to učinila i da sam bila sama. mislim da ne bi.
vjerojatno bi
čučnula.
na metar dva od.
ma.
04.05.2006. u 21:28 | Komentari: 16 | Dodaj komentar
da, znam, dugo je.
dobila sam opomenu nakon 15 godina. iz knjižnice. zadnju sam dobila s 9-10 godina. jer nisam vratila "Grad i selo". il kako se zvala ona knjižica koja govori kako su grad i selo uzajamno potrebni. si. s onim ilustracijama i to.
i sad ovo. nije bio problem sta moram platit zakasninu neg šta nisam znala o kojoj knjizi pričaju. nakon šta sam stajanjem u dnevnom boravku i gledanjem u rub slike kroz sužene trepavice uspjela dozvatu u sjećanje kako knjiga izgleda i za šta mi je trebala, stovrio se, logično, novi problem.
a taj je da nisam znala di je.
mislim, da JESAM znala, vjetojatno NE BI kasnila s njom tri mjeseca.
prvo sma pogledala iza kreveta. onda u radijator. na kraju u ormar di držim torbe koje vše ne nosim. tamo sam jednom našla skripte koje su mi trebale za ispit. šest mjeseci prekasno.
i rondam po ormaru i razmisljam kak nije vrag da sam opet istu glupost napravila i spremila torbu SA STVARIMA duboko u ormar. i tražila torbu koju zadnjih par godina koristim kad na faks idem.
ja mislim da ja imam neki satelit na nebu koji me navodi šta da radim. jer nije postojao neki tok misli koji bi vodio ka spoznaji koju ionako nisam sma tak mogla uzet kao valjanu..al sam se u jednom moment digla s poda, odšetala se mirno do stolice na kojoj mi visi velika, crvena, faksovska torba sa podebljim slojem prašine na gornjem dijelu, otvorila je, uzela knjigu, stavila je na opomenu i otišla ručat.
ma uglavnom. prije ormara sam kopala po policama s knjigama i našla knjigu koju sam mislila da sam zauvijek izgubila s obzurom da se sjećam momenta kad sam je posuđivala profesorici hrvatskog još u osnovnoj, ali ne i onog da je ona meni vraća. niti sam tu knjigu ikad više srela u stanu. tam negdje od '95 još...
uglavnom, evo vam dio iz najdraže priče mi:
u jednom od tih stoljeća (a tada je stoljeće značilo jedan dan) neki M. Orž stajao je na santi leda nepokretan, uživajući u hladnoći, te bi žmirkao očima, ne imavši u glavi ni jednu misao osim riječice: pih. u isto vrijeme nad glavom bi mu se oblikovala ledena slova i moglo se pročitati: pih. što je pak želio reći tim "pih# nije bilo moguće saznati.
kad, iznenada, izroni iz mora J. Egulja, dosjetljiva i vrckava te poviče M. Oržu:
- hej, M. Oržu, poslušaj me malo
M. Orž progunđa:
-reci, J. Eguljo
- poslušaj što mi se dogodilo za vrijeme mog posljednjeg putovanja. zamisli da sma bila u zemlji koja se zove Tro Pi, gdje je vruće, još kako vruće! i zamisli, u Tro Pima se misli ne smrzavaju
- nemoj mi reći.
- upravo tako. na primjer, netko te gleda i misli: "kakvu stražnjicu ima taj M. Orž" a ti ne znaš što on misli, jer dolje u onoj užasnoj vrućini misli se ne smrzavaju, znači ne mogu se vidjeti.
- tko kaže da imam stražnjicu? - prigunđa M. Orž mrzovoljno
- ma rekla sma to primjera radi. čuj, zašto ne odemo odavde, gdje se ne može ni na što misliti, a da to drugi odmah ne saznaju. zašto ne odemo u zemlju koja se zove Tro Pi? kad bi ti znao koji je to užitak razmišljati bez straha, u punoj slobodi. u Tro Pima sam se upravo nakljukala mislima.
- o čemu si razmišljala
- o mnogim, premnogim stvarima
- na primjer?
- ma, ne znam. na primjer: sunce je zeleno. ili: dva i dva su pet.
- ali, sunce nije zeleno. a dva i dva su četiri
- točno. razumije se. ali ovo je lijepo: možeš misliti o čemu god želiš, a nitko to neće saznati.
autor je alberto moravia. "Noso Rog - pripovijesti iz prapovijesti".
čitajte to djeci.
04.05.2006. u 17:58 | Komentari: 21 | Dodaj komentar
šlapa
rečenica s povišenom koncentracijom prostota:
više mi je pun kurac ženske ruke u pički.
neću više da idem kod ginekologice. neću i neću i NEĆU.
04.05.2006. u 16:07 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
podsjetnik - stavit štucne u torbu i ne vadit ih NIKAD
jebo proljeće. da sam to odlučila prije mjesec dana, sad ne bih imala početni stadij angine. za doć do početnog stadija angine trebate sjedit u hladonm 4 sata. to je uputa za sve one školarce koji ne mogu dobit ispričnicu na lijepe oči.možete je dobijat uz otovreni frižider ili si možete uplatit "dobij-anginu" putovanje u bilokojem hrvatskom autobusu.
slanovci nisu normalni. u osam ujutro su u stanju iz škarnicla spremljenog u crnoj ženskoj torbici izvuć KOBASICU i jest je kao što u zagrebu jutrima klinci jedu PECIVO. onako, prime je u ruke s prstima obloženim prstenjem i jedu je. takvi. goloruki. gurnu u usta i kidaju zubima. ovo je već drugi put da sam prisustvovala činu hranjenja slavonke putnice. ne želim si treći.
i treće, ako ulazite u autobus na kat...UĐITE NA KAT. dole JEST bilo zauzeto po jedno mjesto od svakog para..od svakog para mjesata (hihi) ali vas NIŠTA neće koštat ako odete na kat i vidite da li ima koje da je POTPUNO prazno. jer, znate, gore ima tri puta više mjesta nego dole. i znate, to vama možda JE:evo sjest cu tu, ne da mi se ic gore, ioank se vozim samo sat vremena do zagreba
ALI POSTOJE LJUDI KOJI SU SE DIGLI PUNO PRIJE VAS I KOJI SE VOZE PUNO DUŽE OD VAS I KOJI BI SPAVALI, MAJKUVAMJEBEM LEŽERNU.
ne kužim zašto je baš mene odabrala. imala sma najveću torbu na sicu do. i izgledala sam uvjerljivo najneispavanije, najzmazanije i najnervoznije.
i onda je još stavila discman i PJEVUŠILA.
moramsinabavitautoštoprije.
02.05.2006. u 14:00 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
:DD
oke, jedno je kad JA svoje japanke-sandale nazivam ortopedskima
DRUGO je kad ih netko DRUGI nazove
Ortopedskim-Redneck-Papučama-Iz-Kanzasa
:DDD
jebemu:D
27.04.2006. u 12:58 | Komentari: 89 | Dodaj komentar