srp mog djeda antuna

 
 
(osjećate li pogled svog djeteta na ramenu dok ležite na lijevom boku?)
 

 
kad sam bila mala, dolazio nam je taj jedan s kojim smo blagokrvno vezani u goste. ja ga nisam osobito voljela jer sam morala odgovarat na pitanja o tome što radim u školi iz pojedinih predmeta i slušat pitanja o značenju riječi koje nisam znala, a nisam ih znala jer ne živim u tom  podneblju iz kojeg je on i jer se to nije učilo u školi i jer nitko to oko mene nije koristio.
iz nekog perverznog razloga njemu je predstavljalo ogromnu satisfakciju to da on zna sta te riječi znače, a ostali ne. bez obzira što nam uvjeti za stjecanje tog znanja  nisu bili isti.
dolazio je u prosjeku 4 puta godišnje.
i ne znam zašto pričam u prošlom vremenu. on to čini i sada.
jednako često. s jednakim pitanjima.
samo šta, kad sam bila mala, uvijek bi mi donio knjigu neku il lutku il nešto plišano za igrat se s. a bratu autiće.
 
ako je već nešto odlučio promijenit u tom ritualu svom glede odnosa s našom obitelji, zašto je, pobogu, odlučio promijenit BAŠ TU stavku?
 
 

 
dajem si još mjesec dana maksimum. a onda će se nešto dogodit.
 
nešto loše.
 
s mojim nervnim sistemom.
 
još mjesec dana.
 
ako ne i prije
 
----
 
sad nevezano za log, moram do jedan prisilit se bit budna pa to činim fokusiranjem monitora..da me netko pita da mu bez puno razmišljanja nabrojim nickove s kojima sam vodila odredena druzenja putem monitora (ne mislim na log), a koja su me se dojmila, navela bih tri nicka. TRI. ja sam tu tri godine. valjda tolko. oke, sad kad čačkam malo dublje isplivavaju mi još neki...al prva brojka je bila tri..i nakon tog se nisam neko vrijeme mogla sjetit ni jednog.
poražavajuće.
 
 
  

 
daj se prestanite ženjavat. pisala sam već o stupidnosti tih kazališnih predstava. jebovasbogiteatar. kojeg boga ne dođete pred matičara, ona kaže:oću, on kaže:oću i ja, kuma kaže:vidla sve, kum kaže:vidio sve, stavite križić i gotovo.
 
kojikuracjesvimastimsvadbama? IONAKO se rastave nakon 3 godine. il netko nekog propuca. il se jebe s nekim, pa drugi to sazna pa pukne.
 
i da je bar ZABAVNO na vjenčanjima. al NIJE. sva ta prekenjavanja i izdrkavanja.
 
ma jebe mi se. ne laje pas zbog sela.
 
tjerat će MENE na to s argumentom:ali kolajah, to se tak radi
 
isuse. molim vas prestanite s tim. prestanite da ne bude to vise normalno. molim vas.
 
 

 
mislim da je moj tuljan bolestan. bio me nazvao ujutro i mislim da je tako nešto govorio. nisam ga baš najbolje čula jer sam ga slušala s desnim uhom, s obzirom da iz opravdanih razloga to nisam mogla činiti lijevim.
 
to je samo malo tužno, a puno smiješno iz dva razloga:
1) nije mu ništa ozbiljno
2) stalno tvrdi da nikad nije i neće bit bolestan, a kao jedan od razloga potpunom deficitu bolesti u njegovom tijelu navodi svakodnevnu jutarnju konzumaciju tamo nekog šuć-muć pripravka. njegova jutarnja panaceja, a nije droga.
 
brhhh..ustvari sam htjela pisat o tome kako on super izgovara riječi, al sam opet u digresiju se zaplela.
ne da mi se.
al zbilja super izgovara riječi. sve. i nije to samo do tog di živi, slušala sam njegove prijatelje s istih prostora potekle i ni jedan ne govori kao on. kad on govori, vidim uredno tiskana crna slova u strip oblačiću iznad njega. sa onim znakovima za naglaske i sve.
 
i super kaže "metličić".
 
 

 
idu mi na živce one žene koje pizde kad muškarci ne spuštaju dasku na veceju. odnosno, da je dižu. mislim, da je NE dižu, postoji veća vjerovatnost da se kapljice urina im nađu NA dasci, a to nije ono što itko želi.
tuđu pišalinu na gornjem dijelu bedara.
isto tako mi ide na živce kad moram spuštat tu istu dasku kad idem pišat. ili imam fobije da sam dotaknula suhu pišalinu koja tim agregatnim stanjem ne gubi uopće na odbojnosti, ili imam fobije da sam dotaknula suhu pišalinu koja tim agregatnim stanjem ne gubi uopće na odbojnosti, a sve to UZ tresak pri susretu drvene daske i keramičke školjke, s obzirom da proceduru "spuštam dasku" izvodim sa kažiprstom i palcem rabeći pri tome samo krajnji rub daske. možda iver i pol iste.
tako da mislim da bi muškarci trebali pišat u kadu.
 

 
više se ne smatram početnicom. zato jer sam otisla u grad autom makar sam samo nagađala u koje ulice moram skrenut da bi dosla do mjesta x i makar sam znala da idem tam di sasvim sigurno nece bit parkinga.
i nakon šta sam sparkirala i obavila sta sam trebala, počela je kajak faza.
kaj ak nisam smjela tam stat?
kaj ak su pauka pozvali?
kaj ak ga je digo?
kaj ak me čeka bijesni susjed pokraj auta?
 
a kopkalo me jer sam percipirala znakic onaj tam negdje za paučića pa nisam baš bila sigurna dal to kači i onu stranu ulice na kojoj sam ja sparkirana.
ne bi mi se baš sviđao susret s njima jerbo sam ove zime platila 150 kuna kazne za švercanje u tramvaju i mislim da su od mene dosta uzeli za ovu zimu. nek se strpe jos malo pa necu vise trosit njihove siceve javnog prijevoza i njihova glupa parkirna mjsta. NE MOGU VOZIT BICIKL NA MINUS PEDESET, majkuvamvašu.
i ...
 
...  ..sad sam zaboravila poantu...??
 
šta sam htjela reć?
 
 

 
osjećam se kao oni čije logove ne čitam
dođe mi da njurgam bez stila
 
ah.
 
(a jebote kad sam daleko od kompjutera imam iiingeniooooznih ideja. ili barem vrlo ciničnih primjetbi.cut the c.)
 

 
kad sam ja bila mala
meni su moji roditelji rekli
da postoje dvije stvari koje se nikog ne tiču
apsolutno
i da su to
iznos njihove plaće
i šifra na mom biciklu
 
i ja nikad nikom nisam govorila
o nijhovoj plaći
ni o svojoj šifri
čak i kad bi me pitali
 
a prije par godina me dečko bivši pito
kolku mi plaću ima stari
a ja sam rekla da mu neću reć
kao ni šifru od bicikla
 
pa me pogledo malo
u čudu
 
 

 
onaj posjet purgeraju od prije tri tjedna je urodio plodom. što sam saznala tek sad. tj. nazvala bih ga produktivnim da:
a) sam free
b) nije MLAĐI
c) da mi nije trebalo neko vrijeme da se sjetim o kom to ona priča
 
hihihi.veni, vidi, vici, štadadrugokažem. čak se nisam uopće ZALAGALA da mi osoba dođe u prvi plan, čak nisam držala monopol nad eterom, čak nisam ni na koji način nametala svoj smisao za šale i pošalice, osim šta smo eventualno frendica i ja razvile dijaloge na njihove upite koji su ionako samo nama dvjema bili smiješni. ČAK NISMO ni otišle s njima dalje pit neg smo se pobrale doma, jer je općepoznato da djevojka koja imalo drži do sebe do pol pet ujutro MORA bit doma.
i unatoč svemu tome šalje ona meni poruku s njegovim brojem danas. hihihi.
 
PA JESAM FATALNA IL ŠTA? nek oni koji su to do sad demantirali ni riječ više ne kažu!!!
 
hiiii hiiiii hiiii
 
 
 

 
dobro SAD je tako, al NEĆE bit tako ZAUVIJEK.
 
jebemti jebemti

 
ahhh. ne mogu još ić spavat. moram još malo bit u sjedećem položaju i koristit mozak, makar za ništa.
ajde...dajte nešto.
 
ja kažem: brašno. (?)
 
 

 
znam, znam da ima još do toga...al vidjeh sad tu neki log na tu temu pa se sjetih...i zaključih da sam licemjerna jer prigovaram drugima kak im se da svake godine se IZNOVA veselit božiću i IZNOVA bit okupiran valentinovom i upražnjavat te neke forme ponašanja koje ti datumi iziskuju TE otežavat blog literarnim smećem na tu temu.
zaključih da sam licemjerna jer i ja svake godine radim isto. samo drugo isto.
 
kolajin log od prošle godine na temu valentinova:
:)))
ahhh...nekako sam zaboravila na to valentinovo, no eto...pogled na danasnje logove mi je izmamio ovo iz naslova.... kako poticajno valentin djeluje na vase literalno stvaralastvo, jel da? kakve nove misli potice, a? priblizavanjem tog dana osjecate kako vam se krv uzburkala, kako naviru neka stara sjećanja i kako se bude neke nove nade, a? imate potrebu analizirat svojih zadnjih 5 četrnaestih drugih, di ste bili, sta ste radili i s kim ste to radili, jel? kako samo otvara neka vrata za koja ste mislili da ste ih zauvijek zatvorili, kako bujaju osjecaji, a? jel da...juhuhu srece za vas i "srece " za nas....
 
samo me zanima...da li se itko za vrijeme korizme odrekao patetike?
13.02.2005. 19:16:05
 
no eto, ove godine okrećem ploču. ove godine ću voljet valentinovo. poslat ću dečku čestitku neku u crvenoj boji i napisat mu da ga volim. i raznježeno gledat parove u gradu kak s ružama hodaju od nekud i prema nekud. i ak će mi neka na faksu prepričavat šta joj je za valnetinovo dečko poklonio ili bit u nedoumici da li da pošalje tajnu poruku simpatiji, bit ću zainteresirana glede toga i iskreno uzbuđena.
al mislim da će bit ko ono prije 3 godine prek križem. kad sam sa starcima zapalila svijeću, a tata se prekrižio. na to ga je mama udarila laktom u rebra. on ju je pitao da šta. ona je rekla da kad vidi njega da to radi, da zna da se sprda s tim.
 
 
 

 
kad ne pušim???
 
 

 
A ZAŠTO rtl daje isti film dva dana za redom? jučer u 21.30, danas u 1. ja kad ostanem doma onda je meni period od 21 do 3 ista stvar.
danas sam unutar dva sata pogledala tri filma na različitim programima. ni jedan od početka do kraja. i u svakom se pucalo i trčalo napred nazad.
nasilje me zamara.gledat nasilje me zamara. međutim, ako sam prisiljena konzumirat samo audio komponentu akcijskog filma, onda me iritira.
pao je snijeg. ja sam se u bunilu nekom digla da si otvorim prozor u sobi i vidla ga na travi i po ulici. izgledao je ko brašno kojeg oni suludi pekari stave na kruh previše pa to brašno pada na sve strane i ostane ti na prstima.
samo sam još malo bez treptaja gledala u to i povukla se natrag na krevet. ko onda kad mi je miš crko pa sam ga samo gledala neko vrijeme. nisam od muke znala šta bi tad.