vještičje kronike

je kao prvo katastrofa..neočekivana, uvijek rušilačka, uništavalačka..grozna, okrutna, ne bira..ide redom..
nepredvidljiva, nesaglediva
ali najzanimljivije je u tim nekim situacijama kad se počne "nabrajati" tim nekima:
ko je fulao?
ko je zaflaksao?
ko je trebao znati, a nije?
na galge, oma'..ili prijeki sud?
i zašto ne gledati razno razne osobe, političare, poznate, manje poznate, one koji žele postati poznati..
kao osobe koje, eto ipak- pomažu
i velika je vjerojatnost da se napokon isto kao ni mi, ne snalaze u takvim situacijama,
pa pomažemo s čim možemo, koliko možemo i znamo
da, neki drugi će nas uputiti kako, koliko, čime i šta je i gdje bolje
ali dozvolite im da pomažu, jer nije to do "slikanja" nije to do predizborne kampanje,
a ako i je
šta ima napokon veze, tako je svejedno da li je to njihovo lažno, promocije radi ili je od humanosti,
od srca i iskreno pomaganje
nije bitno, jer donose, pridonose, pomažu
a novinari ionako ništa ne mogu, nego samo slikati..ili bi bilo bolje da i oni uzmu lopatu, vreću, veslo, pa budu konkretni
želim reći
ne griješite dušu
jer ako ćemo "mjeriti" (a kako, čime) čije je pomaganje poza, a čije iskreno
nikuda ne dolazimo, nikome ne pomažemo

pa kažu:
najteže je na kraju, pretvara se u gnjavažu
iako se već dulje vrijeme zna da je kraj, ali treba to još - napraviti,
odigrati onu zadnju igru zvanu...-prekid
ionako već neko vrijeme ti bude jasno da ništa od ostvarivanja tvojih želja i očekivanja
(i dalje će ostati neostvarene)
kad se shvati da se ok, još malkice voli njega, ali se ipak više voli sebe

pa nabrajaju "znakove" koje su skontale već nekoliko mjeseci prije:
-prestaneš davati nabolje od sebe
-nisi više susretljiva i nasmijana u stilu: ma nema frke
-prestaneš se truditi uljepšavati, ne zbog osobnog konfora, već zato što ti se ne da
(frizura, šminka, makar minimalna, depilacija, nokti, odjeća)
-skužiš da dobijaš manje nego što osjećaš da zaslužuješ, pa počneš vagati njegov udio-tvoj udio
(energije, vremena, htijenja, ideja, prijedloga)
-izbjegavaš ga doticati
-počinješ izmišljati razloge zašto se danas nemrete sexati
-počinješ izmišljati hitnosti i bitnosti nečega, a što te sprječava da ga baš sada poljubiš
-umjesto toga svaki tvoj/njegov poljubac se pretvara u pusu, najčešće u obraz(jer se tako namjestiš)
-svi i sve je bitnije i hitnije nego da se danas nađeš s njim, ili da se barem dobro, dugo i detaljno ispričate na telefon
-ne odgovaraš mu više istog časa na telefon, sms, mail
(iako čuješ i plink i zvonjavu)
-odugovlačiš..sa završetkom
jer još za sada nemaš plan, šta ćeš sa sobom idući vikend, pa se brineš da će ti biti dosadno
nije još toliko "naporan", pa ga držiš uz sebe još neko vrijeme
iako sve češće okrećeš očima na njegove "provale" koje su ti nekada bile zabavne

jučer na telki bila neka pričaonica u neke kasne sate..no uglavnom psihoterapeutica xy i antropolog xy..i razvezali oni..da smo svi manje više zbunjeni..jer si nemremo posložiti "uloge" sebe i sebe u odnosu na druge
sebe kao pojedinca..pa se odrediti prema sebi, društvu, poslu, obitelji, rodbini, roditeljima..
i preuzeti za sve to dužnu brigu, marljivost i predanost
dok je kao prije bilo..-društvo i zajedništvo-
sad je na prvom mjestu pojedinac..i tu dolazi do problema..jer ispada da je preveć toga na jednoj osobi
određivanja, odrađivanja
a kao žene su isto zbunjene
jer ih baka, mama i ostatak ekipe..i dalje uči da budu domaćice, kuharice, slastičarke, peglerice,spremačice,odgojiteljice i supruge...dakle onak na usluzi svima, a na zadnje mjesto -sebe
a društvo im nudi emancipaciju potpunu, te ravnopravnost, karijeru, posao, mogućnosti itd
i kak sad uskladiti..te dvije uloge..s tim da i njih čeka isto ko i muške... društvo i obitelj i posao i bla
a muškarci su zapeli..ovdje kod nas u "patrijahalnoj" spiki, pa im je mama bila sve gore navedeno
a otac manje više onaj "glavni" u kući..
i oni bi sada kao isto i karijeru i lovu i uspjeh, ali bi i partnerstvo, ali bi i predanu majku djeci i predanu domaćicu, i suprugu sebi
e pa sada to ne šljaka i od tuda tolka "zbunjenost" i od tuda tolko
psih.somats. bolesti, sindroma, stresa i pritiska i slomova
plus smo u teroru sreće i zadovoljstva
jer ako nije tako
onda sa nama nekaj ne valja, naravski
i sve nam mora biti odmah i sada
pa kupujemo, pa se zadužujemo, pa se odlučujemo instant za nešto uključujući ljubav, odnos, brak itd..
i cijelo vrijeme trpamo tu rupu u sebi koja je nastala zbog nečeg drugog
i kažu oboje:
da, ljubav boli
jer ako voliš onda se i nadaš, ulažeš i vrijeme i osjećaje i povjerenje i sve i svašta
i nema ljubavi koja ne boli, na nesigurnostima i strahovima početka, ili dok traje svađanje prepiranje i mirenje,
a osobito kad je kraj..

koje mi se sviđaju,
često su na mojim ramenima
ugodno tople baš kolko trebaju, a zimi taman takve da me ugriju
istovremeno su meke, a čvrste,
u svom postojanju
pažljive su te ruke,
koje mi pruži dok se penjem ili silazim,
šarmantne su te ruke
koje me pozivaju na ples, a kad ih prihvatim, u svoje dobijem cjelov
raduju me te ruke,
koje mi donose cvijet, uz široki osmijeh
romantične su te ruke,
dok šalju poljubac kroz zrak ili hvataju moj
uzbudljive su to ruke,
koje me miluju i traže, pa pojačavaju moju želju
mirne su to ruke
dok počivaju na mojim prsima obuhvativši ih
zaštitničke su to ruke
kad me čvrsto privuku sebi u zagrljaj
muške ruke koje mi se stvarno sviđaju
su te njegove

komplimenata, lijepih riječi i laskanja samo odem na tržnicu:
reci draga... što bi ljepotice...oćemo li nešto danas slatkice...ja ću ti to nositi doma srce...dušo, izvoli sama izaberi...

upražnjavaš li bilo kaj tipa..
meditacije(spoznaja, a-ha momenti, smirenje, coolerstvo..itd)
yogu (aktivnost, vježba, tijelo je hram, disanje+ svijest... itd)
mantraš ("čišćenje" od zbrke u sebi i oko sebe..itd)
odmah se nađe podsmješljivaca
koji se rugaju, umanjuju..bla bla
a čemu?
miru koji želiš?
slozi i dobroti kojoj težiš?
hm

a u čem je za*eb..
ja obično za sve njih (m/ž) mislim da su savršeni, pa ih stavim na piramidalni pijedestal
onako odmah u startu
a oni se onda sami strmopižđuju
(eto, prosta sam)
dobar dan:)

p.s. ljubav je nešto drugo, iako mislim da ne stanuje ovdje

probudila se u zoru, protegnula u krevetu, a onda stopalima napipala već ofucane šlape,
ne paleći svjetlo i teško vukući noge otišla je do kupaone, prije toga je pažljivo sa dvije ruke zatvorila vrata predsoblja
ne želi da je čuju, oni koji prolaze sa gornjih katova pored njenog stana
ionako se trudila ne proizvoditi bilo kakve zvukove svog bivanja
iz istog razloga nije imala mikser, nije imala usisavač, nije imala express- lonac, ni onaj užasan pištavi čajnik
zbog toga, radio je uvijek bio na tiho, da se i sama morala napinjati kako bi čula vijesti
sjedeći na wc-u, nahranila je patuljastog zeca, on je tiha životinja, to što povremeno zacvili ionako prigušuju debeli zidovi, starinska vrata i dupli prozori
nije povukla vodu, kotlić je tako neugodno glasan, a na kraju punjenja i cvili, pa ga mora lupiti da prestane,
zato je isipala vodu iz plastičnog vrča u školjku i pažljivo spustila presvučeni wc-poklopac
umila se, otvorivši pipu tek dovoljno za tanki curak, nervirao ju je šum vode, a i čemu razbacivanje,
naboranim i modrim žilama išaranim rukama, popravila je sijedu kosu
prije nego je otišla u kuhinju, ponovno je otvorila vrata predsoblja, da bolje čuje, one druge..
jutarnju kavu skuhala je na priručnom štednjaku, usipala je u svoju omiljenu porculansku šalicu,
dok joj se kava hladila, nahranila je pajčolanku koja je polako plivala u trolitarskom akvariju smještenom na širokoj prozorskoj dasci
sjela je uz kuhinjski prozor, ne pomaknuvši strateški nabranu zavjesu, iako je jutros možda trebala više izvanjskoga svjetla
počela je rješavati sinoćnju križaljku, ulica je još bila mirna, auti orošeni maglom i parkirani
a zatim je čula kako se zgrada budi
mali divljaci iz stana iznad nje ponovno su kričali i lupali po stepenicama, preskakali po dvije,
usput tresući već rasklimani gelender,
jutros, čula je, vodio ih je otac, isti kreten kao i žena mu...nije ih ni pokušao utišati,
jer je sam vrlo glasno razgovarao na mobitel..
napela se cijelim tijelom, zaustavivši dah, očekujući tresak, jer naravno da su opet dozvolili da teška ulazna vrata lupe svom snagom, ti ljudi zaista ne znaju za što služi kvaka
još se ni jednom nije dogodilo da su normalno ušli ili izašli
srećom je zgrada bila stara, debelih zidova, ali njen stan je bio u prizemlju, sve je čula, prepoznavala,
kada je ko izlazio ulazio..
stropovi nažalost nisu bili izolirani i ti stanari su joj beskrajno išli na živce, svaku večer je morala telefonom zvati te odvratne spodobe, da smire, te male divljake, da više prestanu rondati, loptati se, kotrljati, bučiti, lupati
proizvodili su nevjerojatnu količinu buke, svi zajedno, blizanci pogotovo
svaku večer je bilo nešto drugo, ali u 21h više nije dozvoljavala da joj skaču po glavi, pa je zvala, njih ili predstavnika stanara, ponekad policijua
a onda je odlučila
ispijajući posljednji gutljaj već hladne kave,
ostavit će im jutrošnju veliku nuždu ispod otirača

čovjek ne može savršeno objektivno sagledavati okolinu.
predodžba svakog čovjeka o sebi i o okolini često je daleko od istine.
izobličenje uzrokuju naši "slajdovi"
npr. uznemiruju vas neki osobni "nedostaci" i zbog toga imate osjećaj manje vrijednosti, jer vam se čini da se ti isti nedostaci također ne sviđaju ni drugima. dok komunicirate sa drugima, u svoj "projektor" stavljate svoj "slajd" onaj manje vrijednosti i sve vidite u izobličenom obliku.
pretopstavimo da se loše osjećate zbog svoje odjeće. čini vam se da to i drugi primjećuju pa da vam se podsmjehuju ili vas gledaju sa prezirom. no okolina o tome uopće ne razmišlja.
te misli postoje samo u vašoj glavi. u pravilu 90% vremena čovjek razmišlja samo o sebi- isto kao i vi.
npr. mislite da je vaš vanjski izgled nedovoljno privlačan
ako vas to puno ne brine, nema ni "izobličenosti"sve je onako kako jest.
to kako vi stvarno izgledate može procijeniti eventualno vaš potencijalni partner..a to je vrlo mali postotak ljudi, ostalih ljudi vaš se izgled ne tiče.
ne vjerujete?
zapitajte najautoritarnijeg suca (a to ste vi sami) koliko razmišljate i procjenjujete druge po istom tome "nesavršenome" a koji ulaze u vaš krug potencijalnih partnera ili suparnika.
najvjerojatnije se niste ni zapitali , ni zamislili, da li vam je određena osoba privlačna ili nije....isto tako i oni
na jednak način razmišlja ili uopće ne razmišlja i ta osoba o vama.
pretpostavimo da ste si u glavu postavili "slajdove" o vlastito neprivlačnosti, nesigurnosti,
sve što primate od drugih ljudi filtrirate kroz tu svoju sliku o sebi
pa njihove poglede tumačite kao podozrive, smiješak pri pozdravu tumačite kao podsmješljiv, podrugljiv..
nečiji veseli smijeh tumačite kao zlonamjerno ismijavanje vas samih
naposljetku se svaki kompliment tumači kao sprdnja, ruganje.
a drugi nije ništa slično o tome ni pomislio..kak se kaže- "nije mu ni u peti"
sve je to samo u našoj glavi
u skladu s time, vaše ponašanje se formira prema tim "iskrivljenim" slikama u vama samima
a vi se počinjete ponašati tako da postanete uistinu neprivlačni, kroz geste,pokrete, riječi i sl

projekcija se događa kada se nezadovoljstvo samim sobom, potisnuto u podsvijest, prenosi na okolinu.
osoba ne želi samog sebe ismijavati, zbog određenih "ružnih" osobina i zato je sklon te osobine primijetiti kod drugih.

itd itd...transurfing. v. zeland

i tak ste vi proveli vikend?..prepucavajući se? omg :(
i nisu oni niš tak posebnoga, kolko im vi dajete na važnosti, jes da koriste gužvu
(može im bit, neko se upeca, neko ne, eci peci pec ti si mali zec)
al ak je utjeha, manje više su na kraju svi "spavali" sa svakim, tak da eto, znate/mo se..posredno://
(to onak "metafizika", utisnuto tijelo-energija-emocija..prst u more bla..we are the world)
a podvaljujući jedna drugoj žvake, fore i fazone, informacije vam i dalje cure, nesvjesno? ne vjerujem
bubotak za pod rebra? vrlo vjerojatno
pa ko se izmakne se izmakne ko ne, eh više sreće drugi puta, kolega/nice
stvarno ste ošli, manje-više svi, (skup sa mnom)
ovo je fkt "rezervat", kolonija, nedođija, iskrilandija, zemlja podvala i loših šala, sa nekim svojim pravilima, jezikom, običajima i valutom za potkusurivanje
"izvanjskima" se čini načisto nevjerojatan spoj količine znatiželje, očaja, zla i ludila
tak da dajte
smanjite doživljaj, a?
*
sve, sve, ste super, al baš, baš, i svaka ima ono "nešto", svaka ima svoj "faktor"..
-svaka je faktor

ali samo u kratkim crtama...
zrela žena...
ona ima svoj stav, mišljenje, jer izgrađena je ličnost,ima šarma, samopouzdana je, svjesna svojih kvaliteta, inteligentna i emancipirana, ne dramatizira, realno prilazi životu, često financijski i stambeno zbrinuta, i totalno neovisna
samim time
ne pada na slatkorječive štoseve,tipa: mjesec, zvijezde, pjesma, more...
iako tom nekome ponekad dozvoli da iskaže trud romansiranja, ali samo da vidi koliko je u njemu mašte
svakako drži do određenog renomea..
pa se nikako i ni po koju cijenu neće zadovoljiti pizzom i pivom i gužvanjem u autu...a na zadnjem sjedalu
to je ipak pokazatelj slabog ukusa i nimalo inventivnosti, (njegove, naravno)...
i ne pada na čaše-lomim-ruke-mi-krvave / siromak-sam-od-rođenja
ukratko- za siromake ni preljub nije...
stoga i zato, ona:
može birati - zrelog muškarca
koji želi malo osvježenja od dosadne svakodnevice posao-kuća- birtija što uključuje inteligentan razgovor i ugodne večerice..odlazak u kazalište, izložbe, premijere i vikende van grada i tsl...
može birati - odraslog muškarca
koji je napola isfrustriran svim obavezama i drekom djece (tipa: daj mi lovu) i histerijom životne družice,te
njene neprestane migrene i stalnu izgovorenu i prijekornu optužbu punice, da baš i nije kćerin "najsretniji" izbor..
jer mu je ona mirna luka, utjeha i spas...razumno biće koje neće zahtijevati, već nuditi isključivo podršku i razumijevanje, uz koju neće onemoćalo strahovati za svoj netom poljuljani libido
može birati- mladog muškarca
koji je još nesiguran u svoju sexualnu umješnost, koji svakako želi uzbuđenje, ali nema živaca za hihotave poludjevice, koje nakon prvog zavlačenja ruke pod majicu smatraju da su ili trudne ili je to čovjek koji će ih oženiti, pogotovo ako ga tuže tati...
nudi mu strast, uzbuđenje, iskustvo, bez pretjeranih prohtjeva i napokon pravu sliku onog što nikako nije odglumljeni orgazam
može birati-rastavljenog,
ali osamljenog, koji još možda čezne za zagrljajem, ali su ga život, a i njegovi izbori već nekoliko puta razočarali
pa mu nudi priču, ljubaznost i podršku, budi ono "nešto" tu neku zaboravljenu strast i sreću, koja je itekako moguća, a u koju je on totalno prestao vjerovati..

dakle?

jel vam poznato da sami sebe ne promatramo u ogledalu s onim izrazom lica koji obično imamo?
on se mijenja čim se pogledamo u ogledalu. promjena se događa trenutačno i niti je ne primjećujemo...to se događa zbog navike iz djetinjstva..možda su nam govorili..."vidi kako si ružna kada plačeš" i odraz se momentalno mijenja
odrasli također gledaju svoj odraz s određenim očekivanjem..sviđam li se sam sebi?..kako izgledam?..u svakom slučaju izraz lica se trenutačno korigira..

v. zeland

Tihi glasić razuma..tamo gdje ga nema...."Vodič kroz iskricu"
1.) …. frajer od 45 i kusur godina koji nikada nije bio u braku, nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici, nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..dakle ništa od toga..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…iako možda tvrdi suprotno…
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama, on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama, on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život, koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…

2.)… frajer koji sa dobrih 38 još uvijek živi kod roditelja..pardon ne kod roditelja, nego kod majke..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto? ..pa nešto ne valja… očito..
I da, sve one priče da je njegova majka glavni krivac što on do sada nije našao ženu svog života, istinite su..on ima ženu života, svoju mamu..koja pogađa njegove želje, koja kuha najbolju sarmu na svijetu, koja zna kako on voli upravo takvu štrudlu i tu gustoću griza na mlijeku…koja savršeno zna kad mu je potreban lijek protiv kašlja a kad pileća juhica… a vama definitivno ne treba, zločesti zmaj koji pogledom jastreba gleda prema vama i propituje vas o porijeklu vašem, vaših primanja i vaše imovine..čovjek jednostavno nije za vas, nema šanse da pobijedite i ostanete normalni u borbi sa nekim tko je već dugo godina izvježban za rovovski rat…i zar zaista želite sebe dovesti u situaciju da se šuljate na prstima do njegove sobe…u ovim godinama???

3.)… frajer koji ima 45 i plus, a koji živi u -ne tako sretnom braku…
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja..očito…
i ne vjerujte da je ona njegova doma vještica, histerična ludača s kojom se ne može razgovarati..jer ukoliko i je, budite sigurni da je upravo on to učinio od nje, jer ju je izludio ne čineći ništa, ne pomažući joj nimalo…misleći čitavo vrijeme i isključivo samo na sebe..O.K i na svoje dečke iz birtije.i njihove partije šnapsa,
čovjek jednostavno nije za vas, jer se neće rastati, SMS poruke ćete smjeti izmjenjivati samo u dopodnevnim satima kad je na poslu, vodit će vas u kafiće u sumnjivim kvartovima da vas ne vide zajedno, seks će biti na zadnjem sjedištu vašeg auta, jer on u svojem fura dječju sjedalicu, i jesam li to već rekla…-ne, neće se rastati…

4.)… frajer bez obzira na godine..,koji u nicku ima pojam seks, lover, strastven, macan, spreman, i sve takve varijacije na temu...
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja očito..
on je Petar Pan, vječiti dječak koji kao marna pčelica leti sa cvijeta na cvijet, kako sleti tako i odleti…oblači se kod šanera, jer za original ipak nema prihoda,to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina, ovaj vam otvara vrata od restorana ali onda pušta vas da uđete prva, iako si utvara da je novi Valentino..zanimljiv, privlačan, ljubavnik kakvog nema..((ma da bio je jedan u povijesti, no on je umro, tako daaa)…
I ne vjerujte mu da je tu zato da vas zavoli, ne on je tu da vas osvoji, a nakon toga da krene dalje..jer ili je u brak ušao prerano pa shvaća da je nešto propustio ili ga samo zanima da u neku svoju tajnu/ javnu bilježnicu upiše još jednu kvačicu..i ne, taj vas neće naučiti ničemu što vi ne znate, jer on je ljubavnik za jednu noć, ljubavnik kratkog daha i još kraće izvedbe, a takav se obično ni ne pokaže kao neko nezaboravno iskustvo, možda samo kao vaše gorko iskustvo .…

sa zakašnjenjem...a kaj ste ga zakomplicirali?
dakle, ajmo ovak..
nisi baš za ljubavničku vezu, jer nisi i jer se "liječiš" od neke prošle, a tebi jako bitne i još uvijek bolne ili još previše asocijativne ili još u procesu -gle, zaboravljam ga, konačno
i jednostavno nemaš "snage" sad se uvlačiti u neki ."jako-fer-pošten-zaljubljen-odnos" koji uključuje svašta..nešto,
a to je puni angažman, što pretpostavlja i mozak i srce i leptiriće i upitnike i strahovanja i nadanja..opet...:O
a možda je i on taj neki, isto u toj nekoj tvojoj sličnoj spiki..
pa kao ...
sviđamo se jedno drugome, jer se sviđamo...i to je jednostavno tako
a on je isto nesiguran i u fazi-možda, -ako, i sve tako
jer svako od nas je imal tu neku spiku, povredu i bla..jel je?

i idu dani, idu tjedni, mjeseci...i godine, a nikog onak baš baš...da se zatreskaš, da izgubiš tlo pod nogama, pa da napokon opet postane -zabavno
ali gle!!! on je tu
raspoloživ, ti si tu, raspoloživa...i kaj, družite se već nekoliko godina ionako...pa se i posexate...
jer ti je dovoljno draga osoba,
jer ti je dovoljno lijepa osoba..i obrnuto naravno,
ali kako ste samo -prijatelji...znaš ti, a i on zna..(makar podsvjesno) da jednostavno niste onaj pravi potencijal za ozbiljnu vezu, jer niste...
ti znaš neke njegove mane, propuste i sl. koje ti u zajedništvu "pravog "hodanja ...ne bi baš klapale ili bi te iritirale ili..
isto kao što i on zna,za tvoje....
(zakon evolucije: da ste si fkt bili ful napeti, kliknuli bi si odma, čim bi se vidjeli prvi puta ikada)
i dobri ste si frendovi i kužite se i zabavljate se i družite se, i pomažete si, i jamrate si itd
ali eto i sexate se... iz ljepote sexa kao takvoga..
i da, on je svakako na "višem" stupnju od drugih prijatelja, jer ti je ipak privlačan, onak "zapotrošit" privlačan , a baš svaki frend ti nije baš tak privlačan...zar ne?
i onda se recimo sexate(družite)...dok vam u život ne uđe ono nekaj "posebnoga" zbog kojeg ćete -treperiti..
jer se ovdje ne treperi, ovdje je samo dragost, nježnost,malo privlačnosti, malkoc uzbuđenja..ali bez onog -treperenja...
i sve šljaka..dok vam se da, dok vam ne dosadi, dok vas ne prođe..ili dok ne nastupe druge okolnosti pozitivne- negativne
i kaj je tu lošega?
čudnoga?
bzveznoga?
i ne,
FF odrednica nekog odnosa, ne pretpostavlja druge između vas, jer još uvijek je sve isključivo između vas
biti - jedan na jedan...
pravilo je samo
da kad taj jedan od vas..neće više, ne može ili ne želi, da i dalje budete FF ..zbog ovog ili onog razloga....
fino dođe i sve to lijepo i pristojno i biranim riječima kaže, ali na vrijeme..tebi..ili ti njemu...i kažete si- ok..
a onda se malo udaljite, da vam se sve to slegne..i.ne čujete se više baš često,i ne vidite se barem nekih mjesec, dva..
kuliranje..odmor
ali onda je opet sve ok., jer ste i bili frendovi..i prije...a ovdje osjećaji nisu bili- zaljubljenost, ,jaki, podložni ahhh treperenju...
pa nema ni razočarenja,,,ima slažem se malo osjećaja..ah žal mi je..i odvikavanja..a kaj sad?.
al uglavnom si u spiki...ma uživaj frende, sretno ti bilo:))
al prijateljstvo ostaje, naravski uz svu moguću buduću diskreciju, ne spominjanja ikome ikada, da ste vas dvoje jedno vrijeme bla bla..(dakle, pravila)
a ako si ti u situaciji da više nećeš
ok ne naslikavaš mu pred nosom tog nekog "novog" zbog kojeg napokon -treperiš, a ni on tebi svoj izbor "novog"...
ili jednostavno ne prihvaćaš takve pozive..za zajedničke izlaske u troje:PP dok to nihovo/tvoje ne postane fkt ozbiljno
ali život ide dalje...
i ništa se u osnovi između vas nije promijenilo..jer nije..on ti je i dalje drag i pametan..
al nije tvoj pravi "materijal" za ono nešto- wow..."oborime"
e sad jedina je frka, kad to nešto,dogovoreno, preraste u nekaj ili nekome šusne u glavu...
da je to nekaj "posebno"..e tada je frka...za razmisliti , razgovarati ili nešto treće..
ali i nije ako se vama skoro u istom momentu dogodi taj -klik..da je to odjednom osim FF postalo nešto.."posebno" i "drugačije"..
onda postane izuzetno zabavno i jupi, jer ste preskočili sva ona početna sr*** tipa:"kaj je mislio kad je rekao,
šta je ona htjela kad je rekla" i bla bla...jer i to je moguće
a sve dalje je opet lijepo...jer je..ili samo prijateljstvo..ili ipak neka veza..ozbiljnija..:)))

++++ p.s.
a sve to ide pod onu...sex je potreba da se ne bude gunđav, ljut..da se ostane zdrav, što u glavi što u tijelu:))) i spriječeva te da padneš ko kruška, na nečije barenje na "balaševićeve" stihove:PPP
jer ti hormoni ne divljaju, jer te ne trese neje* i jer ti se ne čini od bilo koje svrake da je paun...:)))
a od bilo kojeg stihoklepca, pjesnik i da..naravno da je uvijek sve bolje, ljepše, krasnije biti- ustreptao...
i sa takvim -voditi ljubav,..ali toga sada nema,
pa se kaže..-ajmo se međusobno tješiti:)))
a i napokon...ni jedan sex bez obzira koliko bio ustreptao ne ostane nakon tri ili pet godina istog ustreptalog intenziteta...zar ne?..dakle? u čemu je problem?

i opće nije problem biti takav "realan"..i u tzv. "sigurnoj zoni" neko vrijeme, ali uvijek naravno pod pretpostavkom...
da ste izuzetno fer jedan prema drugome...
ali šta smeta imati "intimnog frenda" ?nit su vikendi dugi, nit su filmovi bzvzni jer nemaš s kim komentirati,
nit su šetnje samotne, jer imaš s kim šetati..

Heroina na apaurinu
Feb 05
Bilo je to devedesete. Radila sam na Radio Rijeci kao urednica satiričke emisije “S primorske poneštrice”. U onom sistemu moja ekipa i ja znali smo žestoko zajebavati “komunjare” i zazivati propast trulog sistema. U Rijeci smo bili slušani onako kako je danas “Nedjeljom u dva” gledano. A onda se rodila hrvatska demokracija.

Žrtve onog sistema na čijoj smo mi strani bili dok je postojao onaj sistem u meni su prepoznale nekoga tko je svim srcem i dušom njihov. Zato me jednog jutra pozvalo u kavanu na Korzu, pokojnu “Učku”. S jedne strane stola kavu sam pila ja, s druge jedan pop i poznati riječki dječji kirurg.

Ponuđeno mi je da biram što ću raditi u budućoj jedinoj nam Hrvatskoj. Mogla sam ostati u Rijeci ili otići u Zagreb pa tamo sebi izabrati fotelju. Odbila sam i u idućoj emisiji Tuđmana proglasila zločincem, najavila krvavi rat u kome će izginuti sirotinja, narugala se Crkvi i himni… I dobila otkaz. U siječnju devedeset i prve.

Dok sam dobivala otkaz, Tončiju Vrdoljaku trebalo je neko vrijeme da prelomi, kolege nisu htjele sjediti u redakciji pored mene, znanci su, kad bi me na cesti vidjeli, bježali na drugu stranu, a kći, do tada vrlo dobra učenica, dobivala je jedinice jer joj mater “ima crvenu knjižicu”. Izraz njene učiteljice hrvatskog jezika.

Neznanci bi me ponekad pljunuli na Korzu. Tužila sam Hrvatski radio, nakon sedamnaest mjeseci vratilo me na posao. Status mi se nije popravio. Kolege su i dalje od mene bježale, glas mi se nije smio čuti, morala sam svakodnevno odlaziti na višesatne sastanke širokoga spektra a onda o tome napisati tri rečenice koje će pročitati spiker.

Nakon mjesec dana ponudili su mi pet tisuća maraka i papir na kome sam morala potpisati da dragovoljno odlazim i da nemam prema firmi “nikakvih potraživanja”. Da mi nisu dali one marke otišla bih bez maraka, oni to nisu znali. Bila sam dobra glumica, imala sam odlične živce, smijala sam se u redakciji kao da me do orgazma dovodi svaki susret sa kolegicama i kolegama koji su se veselili kad bi dobili smrznutu kuglu mlijeka kao dodatak plaći. Sjećam se da sam ja svoju kuglu odbila i da mi je mlađi kolega na tome bio beskrajno zahvalan.

Znam da oni koji su bili na Golom otoku od Hrvatske primaju neku lovu. Pare dobivaju i oni koje su mučili Srbi. Najebali smo jedino mi koje su devedesetih jebali Hrvati. Čudno. I nepravedno. Ako nisu heroji oni koji se bore protiv diktature, tko su heroji?

Službeno, ja sam obična ženska. Neslužbeno, ja sam turbo neobična ženska. Da sam onda onom popu i onom doktoru rekla DA moja bi se djeca vozila u ludim autima. Imala bi stanove i kuće. Ja bih živjela u dvorcu sa poslugom. Jednom godišnje milovala bih ćelave glave dječice oboljele od raka i govorila im kako su danas dobila psa a sutra će možda i lijekove. Pred izbore bih se fotošopirana kesila sa plakata. Nosila bih cipele od tisuću eura. Liječila se u inozemstvima. Muž bi mi bio vrhovni ili neki drugi sudac.

Pomislit ćete, mora da je fenomenalan osjećaj, pogledaš unazad… Rekla sam! Napisala sam! Govorila sam! Ljudi, bila sam pametna kad su svi bili glupi! Ja, hrvatski čudnovati kljunaš! Traj, la, la…LA! Svaka mi čast!

Nitko od ljudi koji me poznaju ne vjeruje mi da danas iz dubine srca žalim zbog svega što sam devedesete učinila. ŽALIM! Pizda mi materina. Znam, reći ćete da ja, za razliku od todorića koji imaju Hrvatsku, mirno spavam. Ja mirno spavam? Zato jer se nisam nakrala, zato jer glađu nisam umorila tisuće ljudi, zato jer nisam uništila budućnost hrvatske djece…

JEBEŠ MIRNO SPAVANJE! JEBEŠ! Noćas nisam oka sklopila! Pijem apaurine prije spavanja i poslije spavanja. Ja da mirno spavam? Todorići mirno spavaju. Njihovo hrkanje ubilo je moje snove, ubija moj san. Znam da će svi ti todorići jednoga dana crknuti u više ili manje strašnim mukama. Ni u crkavanju nismo jednaki. Dok oni budu crkavali znat će da su prije hropca živjeli. Oni i svi njihovi.

Dok ja budem crkavala gledat ću fotke svoga crkavanja prije crkavanja i vrištati užasnuta jer crkavaju prije crkavanja i moja djeca i moji unuci, crkavat će i praunuci ako ih bude bilo.

Ja sam devedesete bila živa i slijepa. Danas sam crkotina koja je progledala. JEBO MI PAS MATER!