Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Znam ih, valjda, 20 godina.
Ona, divna, bajkovita, sanjar, sposobna, pametna, obrazovana, uvijek nasmijana, pa i kad to nije moguće, kad bi svaki čovjek zaledio izraz lica i smrtno ozbiljan ona nasmijana.
On, meni uvijek bio malo nedukučiv, ali vrijedan, pametan, volio ju bezgranično.
Kada bih ,pažljivo i malo bojažljivo, ukazala na neke nelogičnosti u njenim postupcima, on bi ju branio, ona je njegova žena, ima svu njegovu podršku, njegovo razumijevanje.
U sebi sam malo bila i ljubomorna kak on nju takvu, malo trknutu, voli bez zadrške.
Život čini svoje.
Nepromišljene poslovne odluke, tvrdoglavost, inat...i sve je krenulo niz brdo.
Silna ljubav se potrošila, izlizala, izgubila sjaj.
Oboje izgubili tlo pod nogama.
Njemu više nije bilo krasno što ona izgleda kao lutka, jer drugi je muški gledaju.
Njoj je falilo njegovo obožavanje, pa ga je potražila u nekom drugom.
I tako su bili svijet za sebe, nisu dozvoljavali nikome da im se previše približi.
Vidjeli smo da pate, da to nije to, da jedno drugo polako optužuju za propast firme, za gubitak kuće...za par mjeseci sve se srušilo ko kula od karata.
I djeca su negdje u toj priči.
Ona pokušaj suicida jer...ne može.
Bolnica, liječenje, oporavak.
Ona treba prostora, vremena, zraka a život nema pauzu.
Djeca trebaju ljubav, brigu, knjige za školu, nove hlače, nekoga da vele kako ga onaj tamo iz drugog razreda maltretira.
I nove kopačke za trening.
On, koji je radio tri posla odjednom, i nikad nije skuhao jaje, sada postaje i kućanica i spremačica i tata i mama.
Ona ranjiva, pokušava doći do djece, ali on joj ne da, jer ima luđački pogled, jer je neuračunljiva, jer nije dobra mama...
A uvijek je bila dobra mama, predobra, jer je i sama bila sanjivo veliko dijete koje nije znalo drukčije.
I opet gurnuta na rub, okreće se onima koji je razumiju.
Koji su kao i ona.
Jednako nestabilan muškarac čeka da ga pogleda.
Ona je žena od 40, nitko joj ne može reći kako da živi.
Ni brat, ni sestra, ni roditelji, ni prijatelji.
Bježi od svih.
Svi znaju što je za nju najbolje.
A ona bi pobjegla najradije dovoljno daleko.
U petak smo se nakon suda našle.
Rastava je okončana.
Ne žive skupa već dvije godine.
Djeca su dodijeljenja njemu, iako je ona zadnjih godinu dana redovita kod psihijatra i puno bolje.
Djeci je bolje kod oca.
Ona se bori sa dva posla.
Unajmila je stan blizu njih.
On joj ne brani da djecu viđa i mimo dogovorenih termina.
Ali...raspala se.
Popila je dva pelina.
Tresla se.
Ja se nisam odrekla svoje djece, ja se nisam odrekla svoje djece...
Sjetim se kako me molio da s njim idem potražiti prsten kakav bi joj se svidio nakon rođenja prvog djetetan
Toliko ljubav u riječima.
Imala tešku trudnoću.
On ju držao kap vode na dlanu.
Ništa mu nije bilo teško za nju.
I kasnije.
Danas, on njoj ne da ostatak njene garderobe, kad je otišla na liječenje, poslije se nije vratila doma i to je tumačeno kao napuštanje obitelji i djece.
I tu kreće gaženje s njegove strane.
Jel povrijeđen ego?
Ne znam.
Znam da su oboje danas jadni, ali moraju dalje.
Oprostila sam se u petak s njom a ona mi je samo govorila : jel da ću biti u redu, reci da ću biti u redu.
Bit će, ide njoj to, polako, ali sigurno.
Samo još jedan jači udarac.

Razmišljam jel na ovakve ljude Balašević mislio kada je pisao tekst za pjesmu O kako tužnih ljubavi ima...
Baš ima.
Pa budem sretna sa svim svojim ljubavima.

Tko ne zna za šalu, treba ga ozbiljno za*ebavat!

Pročitala i morala podijeliti s vama :)

Oni se vole.
Skupa su skoro godinu dana.
Oboje, 40 i nešto sitno.
Zbilja im je lijepo, razumiju se, poštivaju, prihvaćaju, podržavaju, tu su jedno za drugo, oboje zdravi.
Ima sitnica.
Njoj malo fali sexa.
U početku je još i bilo zbilja vatreno, ali kako vrijeme prolazi...on sve rjeđe pokazuje inicijativu, volju, želju.
Paše njoj zagrljaj, maženje...ali dok gledaju film, ona čeznutljivo razmišlja o velikom krevetu dok on govori : ma, ovo je bolje od svakog sexa.
Kako da mu pokvari večer.
Ona bi se s njim u kadi pomazila, a on masira stopala i veli : nećemo kvariti idilu.
Jebemti idilu!
Nisam se depilirala, cijela, da bi ti meni masirao stopala.
I mirisne soli stavila.
I svijećice.
I jebeno čipkano rublje, koje, inače, ne volim.
Tako ona razmišlja, lagano frustrirana i povremeno željna vreline koja se širi od trbuha...pa prema...
Ispast će nezasitna nimfomanka ako veli : dragi, ja bih da ti mene onak, uzmeš, s leđa!
Gadno je kad su sexualni apetiti jako različiti, iako se ljudi vole.

Kad suze same krenu, a sjećanja zapeku.
Mislila sam da me All my love od Zeppelina više ne može dotaknuti kao prije.
Jebi ga, mislila sam.
Dobro da sam bila sama u autu, da vozači na cesti gledaju ravno i psuju onog ispred sebe koji sporo vozi.
Neke stvari nikad ne preboliš, ma koliko kiše padne i koliko jutara te sunce veselo probudi.
Tuga posjeti i podsjeti na nekad veliku sreću.
No, nema od suza ništa.
Pogledam tamo negdje, velim, da, nije život uvijek fer, pošaljem pusu, nasmijem se i velim : znaš sve:)
I zna.

Kao da nije toliko prošlo.
Kao da sam dva put trepnula.
Dobro je.
Znaš sve.
:))

Zašto mislim da je vama, muškima, ovdje, ipak, mrvicu teže...
Zato što mi biramo.
Bar ja, žena pod nickom ovca.
Dobijem prvu poruku : što mislim o povremenom neobaveznom sexu?
Mislim da je to zbilja ok, ako nisam u vezi, ako on nije u vezi, ako smo oboje zdravi, ako se skupa opušteno smijemo, ako vrijeme od vrhunca do vrhunca nije ispunjeno neugodnom tišinom, nego razgovorom o svemu i svačemu.
Ako me on pokrije tako znojnu da se ne prehladim.
Ne, ne moramo se voljeti, dovoljno je da postoji neka simpatija i obostrana želja.
Baš nam može biti baš ugodno skupa.
A ne moramo si bolno nedostajati ako nismo.

U čemu je štos?
U tome da nikad nisam završila u zagrljaju nekoga tko me na prvu to pitao.
Nisam se zaljubila kad sam dobila link na neku krasnu ljubavnu pjesmu.
Nisam ostala u prijateljskom odnosu sa muškarcem koji je napisao tražim prijateljicu.

A imala i ljubavi i ljubavnike, a bome imam i dva prijatelja iskričara.

Aha...
Meni se čini, da vi, muški, bar velika većina, bacate udicu, pa koja se ulovi.
Ulovimo se ako smo u tom trenu silno željne pažnje ako nam nitko dugo nije izgovorio : dušo moja!
Dojma sam da ste vi zadovoljni kakvim takvim ulovom, a mi i dalje biramo.
E sad, zašto je to tako?
Ne mislim da čekamo prinčeve.
Bar ne ja.
Samo divno normalnog.
Nazovite me izbirljivom.
Ali, tak je kak je...

Kad ja trebam uzeti par dana GO da bih izvadila nekoliko potvrda.
Vele ljudi, idem izganjati potvrdu
Ja ih ganjam od ponedjeljka, nikako uloviti...
Te prvo odite tamo po to i to, a za to i to mi je bio star djetetov rodni list.
Jebate, što se na rodnom listu može promijeniti unatrag 6 mjeseci?
Roditelji?
Datum i sat rođenja?
Mjesto?
Ne znam...valjda može.
Pa izvadi novi list.
Pa vrati se gdje se dobiva to i to, ali ponedjeljkom rade samo do 12.
Ok, sutra ispočetka.
I dobijem to i to, pa idemo dalje.
Aha...sada mi trebaju biljezi, pa do prvog tiska.
Vratim se s biljezima, dobijem potvrdu pa idem dalje.
E sad...problem jer i drugi roditelj nije tu da potpiše zahtjev.
Iako sam telefonski provjerila jel dovoljna presuda sa žigom pravomoćnosti da je dijete dodijeljeno meni na skrb i brigu, a rečeno mi da jest, teta na šalteru se mršti pa provjerava nešto sa nadređenima.
Nađem ja u papirima suglasnost mog bivšeg supruga kada je mala putovala sa mnom, ovjereno kod javnog bilježnika, ali kad je to bilo, gospođo, prošle godine.
Ne znam baš, ajde malo pričekajte...
I tak....
Možda sutra izganjam potvrdu :)))

I nama koji nismo zimogrozni, ugodno je kad se stisnemo uz neko toplo dupe.
I nije bitno jel benzin raste ili pada i što će biti sa švicarcima.

Tak se da :)))

Naletila na netu na gornje pitanje.
Jebate, ispada da žene stalno glume, pa kao...kad ste zadnji put.
Sjetila sam se scene u restoranu iz filma Kad je Harry sreo Sally.
Sally vrlo zorno objašnjava Harryu da nema pojma kada žena odglumi a kada zbilja doživljava vrhunac...

Iskreno, ja jesam...davno.
Kad sam bila puno mlađa.
Kad nisam poznavala svoju sexualnost.
Kad nisam osluškivala svoje tijelo.
Kad se nisam mogla potpuno prepustiti i opustiti.
Kad sam mislila jel ovo dobro radim, jel noga na pravom mjestu,jel guza dovoljno dolje, jel to tako treba.
Kad sam prestala razmišljati potpuno ogoljena pred sobom i njim, onda sam tek uživala...

Jutro vam, hodači, katastrofičari, teoretičari, kuhari...
Ako imate neko toplo tijelo pored vas, malo vam zavidim.
Ogolite se i uživajte bez razmišljanja.
:)))

Speed date :)

Bivša kolegica se rastala prošle godine.
Kad je kod nje počeo raspad sistema, pitala me za praktične savjete u vezi odvjetnika, CZSS, njenih prava, njegovih, koliko što traje, kak sam ja pregrmila neke stvari i nekako nas to zbližilo.
Muke nas zbližile.
Uglavnom, nedavno ona meni veli kako bi, eto, krenula opet malo u život, među ljude, opet bi muškarca imala u svom životu.
Zna da sam na iskrici već par godina, da tipkam, da povremeno odem na kavu sa ljudima koje tako upoznam, da sam i neke veze imala, ljubila.
I tako njoj padne na pamet da skupa odemo na speed date.
Njena teorija je da bih ja trebala, s toliko utakmica u nogama, sportski rečeno, vrlo lako u pet minuta uspješno "skenirati" muškarca u tih 5 minuta koliko traje "brzo upoznavanje".
I mene zanima jel išta više znam, kužim, primjećujem.

Na Ponudi dana iskoči ponuda za speed date u pola cijene.
Samo 25 kn !
Sitnica, manje od ulaznice za kino.
Što više vrijeme prolazi, sve me više zanima kako je to.
Kakva je ekipa?
Luzeri?
Očajnici?
Uspješni poslovnjaci kojima je vrijeme novac?
Portir u školi nakon popodnevne smjene?
Kakve žene tamo traže svoju srodnu dušu?
Nikoga ne potcjenjujem.. eto i ja razmišljam o tome.
Baš me zanima...

"Imam kontrolu u šaci.
Ta kontrola spašava.
Svijet se čini divljim mjestom.
Čudno sve se događa.
Ljubav samo buni ljude.
Na nju briju naivni.
Ljudi pate, ljudi plaču
Kad ih ljubav zarazi..."
Elemental

"Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve.
Vjeruj u ljubav, ne živi bez nje.
Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju.
Vjeruj u ljubav u dobru i zlu.
Daj mi svoju ruku sad, neka ljubav veže nas..."
Oliver

Gdje se vidite?
Ja negdje napola.
Vjerujem, al ne dam da me toliko zbuni.
Vjerujem, al ne dam da me zarazi više toliko.
Ne dam više tako lako ruku, a bome ne dam se više ni vezati.
Naivna jesam povremeno.
Zabrijem povremeno.
Eh, ta ljubav!

On 54 godine, udovac, jedno odraslo dijete, živi sam.
Ona 52 godine, udovica, nema djece, živi sama.
Dakle, oboje financijski stabilni, neovisni, samostalni, već par godina sami.
U vezi od ovog proljeća.
On povremeno prespava kod nje, idu vikendom na izlete, skupa u kupovinu, šetnje.
Znajući da on malja stanove u fušu, pita ona njega koliko bi ju otprilike koštalo da pofriška cijeli stan.
Veli on njoj oko 1500 kn sve skupa, a on će to s guštom napraviti za nju.
Da ona njemu keš, jer on zna gdje je materijal povoljniji, čovjek alat ima, samo kupi farbu.
Napravi on posao i sutradan joj veli kako mu za ruke može dati sljedeći mjesec na plaći.
Ona u šoku, jer je shvatila da je 1500 kn dovoljno i za materijal i za rad.
On se brani da joj nije ni zaračunao koliko bi zapravo trebao.
Zatraži ona sve račune, vidi odnio vrag šalu, a on da ih ne može sad tražiti u pretincu u autu.
I onda još veli kako je nešto sitno i ostalo od 1500 kn, ali je to pokrilo gorivo.
I da...ta dva dana je mogao nekome raditi pa da si bar nešto pokrije.
On cijeni svoj rad.
Pogađajte jesu li još uvijek skupa.

Ima ih svakakvih....
Očajnih.
Smiješnih.
Duhovitih.
Glupih.
Pametnih.
Šarmantnih.
Načitanih.
Površnih.
Romantičnih.
Direktnih.
Nesigurnih.
Napaljenih.
Nezainteresiranih.
Prezahtjevnih.
Izbirljivih.
Stidljivih.
Narcisoidnih.
Kao i nas iskričarki.
Ima nas zbilja svakakvih.
A najviše različitih.
E sad...kako se složimo jedni s drugima, to je sasvim novi fenomen.
:))

Javlja mi se povremeno, ali uporno jedan mladi muškarac.
Mlađi od mene skoro 20 godina.
Pristojan, simpatičan, nije vulgaran, nije neugodan, s vremena na vrijeme pokušava me "navući" na dulju komunikaciju, pa zašto ne bismo neopterećeno popili kavu, bla bla bla...
Dva puta sam mu napisala da imam dijete par godina mlađe od njega, pa ga ne vidim kao muškarca sa velikim početnim M.
Bez obzira na njegovu zrelost, razmišljanja, duhovitost, nema šanse da se ikad upoznamo, ne vidim se nikako u takvoj priči.

Nedavno, u šarolikom društvu, opušteno druženje.
Razgovor preuzme šarmantan prosijed muškarac, rekla bih, od nekih šezdesetak godina.
Brbljav, nasmijan, duhovit...brzo je bio u centru pažnje.
Gleda ga moja prijateljica, skoro zaljubljenim pogledom.
Rekla bih kako ju je "omađijao".
A kad je spomenuo da je nekad pomalo svirao gitaru u nekom bendu, bila je gotova.
Otopila se žena od miline.
Ja sam pomislila : "eh, da je bar malo mlađi, i ja bih ga milo gledala."
Pita ona mene danas jel glupo što od tada razmišlja o njemu.
"A kad ti se svidio", rekoh "naravno da misliš o njemu".
Nasmijala se i samo odmahnula glavom.
"Znam da nije za mene, godine i to, ali..."
Ona je mlađa od mene 4 godine, a on od nje...preko...
Nebitno.
Razmišljam o dečkima i muškarcima koji su mi se sviđali, koji su mi bili napeti, privlačni, zanimljivi, koje sam voljela...
Ako izuzmemo Roberta Redforda u filmu "The way we were" nikad mi se nisu sviđali stariji muškarci.
Nisam imala fazu zaljubljivanja u profesore u školi, tatine prijatelje, trenere u klubu.
Dosta starije ili mlađe muškarce, ma koliko bili zgodni, fenomenalni, sposobni, pametni, duhoviti, šarmantni, jednostavno ne vidim uz sebe.
Osim Roberta.
Ali, on je jedna sasvim druga priča...

Bacih pogled danas na blog i padne mi na pamet jedna zanimljiva stvar.
Svaka čast na tolikoj količini rime, ali ako pročitam još jedan red Rexove ode o erektilnoj kitici, zgadit će mi se svi kurci ovog svijeta.
Najozbiljnije !

Mekane misli.
Tople ruke.
Isprepletene prste.
Zatvorene oči.
Otvoreno srce.
Tihi uzdah.
Glasan smijeh.
Uzdrhtale grudi.
Miris otopljenog voska.
Dogorijela svijeća.
Vrijeme za nježnost.
Vani kiša.
A u nama...sve.