HIPOKRIZIJA

čitam ovih dana po blogu (a i drugdje) kako u stvari ljudi slave neki dan a da u stvari ne znaju zakaj i pokaj? bilo mi zanimljivo ovaj članak podijeliti na fejsu a činim to i ovdje...upravo kako bi mnogi (vjernici) koji su prigrlili poganske običaje za ovaj dan, znali čiji su i kakvi su to običaji?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-posjecujemo-groblja-na-dan-svih-s

vetih-jer-slijedimo-poganske-obicaje/2226574.aspx

kradem ovaj link sa bloga od perce i naprosto sam imala potrebu staviti ga tu, kod sebe! jer, biti svoj upravo znači i odstupiti od sebe, prigrlliti sebe...da budeš sve što jesi! pa i ono što nisi.

https://www.youtube.com/watch?v=RsoAi9N7Cmo&feature=youtu.be

kad nemaš događaje u sadašnjosti, dijeliš prošlost! iako sam i danas učinila nekaj prvi put u životu? cijepila sam se protiv gripe! i moram pohvaliti HZJZ u Mirogojskoj! za pet minuta sve je bilo gotovo! još sam da i ta corona bude pase? a dijelim fotku od prije 25 godina dok sam još hodočastila na TV i bila "star" (podsjetio me fejs da sam to objavila prije sedam godina)! pitam se gdje je ova raja koju srećem stalno bila tada? danas sam dva puta potegnula sa mog zapadnog dijela grada na istok! najprije u mirogojsku na cijepljenje protiv gripe,a potom popodne do jordanovca i gimnazije po duplikat diplome moje kćeri. normalno, kaj bi se tamo neka fukara od tajnika držala reda i onoga što je rečeno kada ureduje? dobro da moja kćer nije potegnula 700 km da bi taj papir podigla? a i inače gledam i slušam ovih dana ovu fukaru od predsjednika države i premijera! marš, nogom u guzicu i jedan i drugi! balavci su prema meni i ja to mogu reći, jer to zaslužuju. to nema veze s institucijom predsjednika države i premijera, koje poštujem. ali ovo dvoje od naroda rade veće bedake nego kaj jesu. o ovrhama da ne govorim. nema ovakve maćehe kakva je ova država prema svom narodu. koji je fakat fukara. davnih godina moj pok. suprug je govorio za većinu puka da je fukara. mislila sam tada da pretjeruje (bilo je to prije 90.g. prošlog stoljeća, dakle, prije ove seobe naroda izbosne)! mislila sam, pretjeruje čovjek...rođen na britancu, otac geometar, mama neka tipkačica u tom istom uredu...činilo mi se da je prebahat? ali, bio je posve u pravu! a što se tek doteplo zadnjih 30 godina u ovaj grad? vozila sam danas diljem grada i to divljaštvo u vožnji, ti ljudi koji hodaju ulicama...ajme, gdje ja to živim? gdje je otišla i nestala kultura ovog grada? sve više bih htjela pobjeći negdje u planine, ali bojim se da će me i tamo fukara sustići? tu i tamo još uvijek imam potrebu staviti svoju misao na papir! ovo su sve više krici vapijućeg u pustinji. gdje je čovjek?

u ovo doba corone sve je više objava iz prošlosti a sve manje iz sadašnjosti! sveli smo se na oskudnu svakodnevicu...nema kina, plesnjaka, druženja sa znancima i dragim ljudima...tek pokoja kavica na distanci! virtualni svijet nije baš moj svijet, ali prigrlih ga kao da jest! danas će mi doći unučica...eto malo ljepote i stvarnosti u mom životu! no, kažu da će biti gore? nadam se da lažu? kakogod, lijepo je dijeliti lijepe uspomene! svaki dan (kad je na odlasku) ima sve veće značenje. sve te boje (osobito u jesen), okusi, mirisi...sve su rjeđi ali vrjedniji! dok nas sve to ne ostavi...ili mi njih!

(zapisano 20/10/2014 face)

NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU!
Dugo nisam ovdje pisala, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?
Pa kaže ON (moja generacija):
"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh naslikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...." pa još jednom sviram samo za njega...
as time goes by
Casablanca - As Time Goes By - Original Song by Sam (Dooley Wilson)

Link

dan neovisnosti koji to više nije! pa ipak, ja ga spominjem jer smo tada mi svi /cca 90%/ kao narod rekli zbogom bivšoj državi i odlučili se za samostalnu i neovisnu hrvatsku! nekom (hdz) je očito to smetalo pa su ove godine ukinuli taj praznik, ali ne mogu dokinuti HR narod!
niže napisani zapis objavila sam prije 4 g. na svom facebook profilu, pa evo da se podsjetim i danas!

DAN NEOVISNOSTI!
zanimljivo kako danas nitko nije našao za shodno da nam čestita dan neovisnosti hrvatske države? jer, upravo mi svi (cca 90% nas) je reklo da ne želi više živjeti u SFRJ te je na današnji dan sabor RH raskinuo temeljem referenduma, sve državno pravne veze sa bivšom državom. dakle, nikakav francek, jozo ili neki drugi brat nije to učinio već svi mi. i nastala nam ova lijepa naša. istina, te davne godine u podrumu INE (koja je tada još bila naša ha ha) nitko nije nit slutio (a morti neki koji su tamo sjedili su to i znali?) u što će se pretvoriti ta ista naša...neovisna...samostalna...država hrvatska? no, da nije nastala takva neovisna sumnjam da bismo mogli bilo kaj pričati o njoj...tak da...čestitam vam dan neovisnosti, dragi građani ove države! nažalost, slavimo ga tak da sve trgovine rade jer kapital ne poznaje države...on je svevremenski i sveprisutni! tak nam i treba, tražili smo, imamo! živjeli!

nije to urlik, niti je pomirba, naprosto izgovorena činjenica naglas! i nije mi mjesto ovdje. pa ipak, neda mi se otvarati neki drugi plejs gdje mogu pisati, srati, bacati misli ili kaj već? ubila me sinoć plesna škola! što ja u opće radim u njoj? dođe trener pa mi htjede pokazat korake, jer činilo se da brljam? pa nam to ide super. a on veli, pa vi ste to plesali. pa jesam! ja sve znam, al kad treba step by step, nemam pojma? ja i ostarjeli plesni moj partner smo baš smiješni i simpa. sve sama mlađarija. ljudi koji tek kreću u život a uglavnom im noge drvene. no gledajući ih vidim da dečki imaju volje bakćat se s time. a curke imaju smisla za ples, tijelo žene je ipak nešto drugo do li muško? no, da se vratim na ovaj plejs, koji iako mi ga zagađuju ljudi poput brkate (naporna i agresivna osoba u svakom pogledu) nekako mi se neda odavdje. istina, uglavnom ne dejtam jer nemam s kim. niti baš previše pišem ovdje, jer sam sve već napisala. a trenutno (najviše zbog korone) fakat vodim penzionerski život, kakav većina radno zaposlenih u stvari uvijek i vodi. u kinu nisam bila od proljeća...ne sjećam se kada sam tako dugo izbivala? u kazallištu od zime. na plesnjaku (ljeti su radili neki klubovi) već dva mjeseca. uglavnom kave, šetnja, pokoji ručak? čak radije odem u second hand nego li u neki shoping centar. ide mi na živce ova buka koju proizvode ljudi? jutrom sam si popila aspirina jer me noge bole, od plesa! ha ha...nije to ona ubitačna čagica ala tina turner kakvu sam godinama već prakticirala barem jednom ako ne i više puta tjedno. nisu niti moje noge više kaj su bile? osjećam starost u svakom atomu. ali, misao i duša putuju i dalje. munjevito! evo i ovo pišem ovak...iz glave! jutros mi je pesa došla najprije do nogu kreveta (ima jedan fini mekani tepih u koji ugazim kad izađem iz kreveta) a potom se sklupčala i do mojih nogu! stisla sam se uz nju prek poplona (neki dan sam ga izvadila) i tako sam još malo drijemala. i ona je dremkala. nisam mogla zadugo. osjećaj da je neko živo stvoro pokraj mene, davao mi je nemir? podsjećao na dane kad sam se budila uz njega. prošli znanac (nije iskričar) i ja, razišli smo se telefonski riječima: očito nemamo oboje vremena jedno za drugo? a nije da nije bilo vremena. ne bje volje! par susreta na kavi, maksimir, kraljičin z....njegove domaće jabuke bijahu povodu da mu dođem doma! i tu je meni bio kraj priče. o tome sam nešto napisala u prošlom zapisu. odstranjujem ljude iz svog života s razlogom! onih par (ima divna engleska riječca few..fju)ljudi koji su ostali i opstali u mojoj blizini, jedva da dotičnu za pokoju moju rabotu? svela sam se na jesensku vegetaciju. pomalo žuti lišće i sprema se na hibernaciju! pa ipak i unatoč...ovaj zapis zahvaljujem upravo napornim ljudima ala brkata, jer da ne zaposjedaju ovaj prostor ne bih gotovo imala povoda pisati. onako kako piše čovjek iz i sa...dušom! pustit ću si malo svirke...jesen u meni!

Link

je prodrla u sve pore društva, pa tako i na iskricu! ne mislim pri tome na tripoli i libiju a još manje na ex gadafija? mislim na ovaj zagrebački i hr prostor koji se pretvorio u najgoru tursku i libijsku provinciju! po mentalitetu, glazbi koju većina sluša, ponašanju. i što da mi građani radimo med takvima?nije da nije bilo opančara i nakon onog rata, baš su se spustili sa svih vilajeta balkana, ali su se nekako kultivirali zadnjih 50 godina prije ovog rata? i taman kad sam pomislila da mogu normalno slušati urbani rock, punk i poneku klasiku ili evergreen, došlo je ovo i ono! često praćeno sa onaj! pokušavala sam evo već 30 godina shvatiti ovaj i onaj, al ne uspijevam? baš se pitam imaju li moji istrani neku takvu poštapalicu koja ničem ne služi? ili zagorci npr? međimurci? dalmatinci? ličani? slavonci? na koncu, zagrepčanci? nisam ubrala takvo što u ovih cca 50 godina života i boravka u ovom gradu? znam još jednu dobru bosansku: znam ja vas, jebo ti nas! možda je moj problem što su moji porijeklom iz zapadnih i južnih krajeva gdje nema bosančerizma? no, nisam htjela o tome. htjedoh o jednoj drugoj notornoj istini. onoj: tko s vragom tikve sadi, obiju mu se o glavu! pa tako čitam ovih dana pravi metež na iskrica blogu, nema tko nije s njom (brkom) općio? sva sreća da nisam u nikakvoj viber grupi, da nisam s nikim općila nit javno nit tajno. sve što imam za rijet je tu na blogu! i ne pišem pa brišem, barem su tako mene učili da čovjek drži do sebe i svoje riječi, osobito one javno izgvorene? ne kužim koja je to novotarija (isto valjda uvezena s tim balkanskim prevrtljivim i prevarantskim mentalitetom) da se na pvt kaže jedno a vani na blogu drugo? i uopće ne kužim kaj većina tih ljudi radi na blogu jer oni u stvari nemaju kaj reći niti sebi a kamoli drugima? drago mi je da sam svoja i da nikad nisam imala "svoje" ljude. istina, u neko doba neki ljudi su se odazvali nekim mojim pozivima za druženja in vivo, na nekima sam i sama bila sudionikom i izigravala kozera, but....nije to bio moj nivo! piljarice s placa su mi ok, odem, pogledam i kupim! plićina odnosa (kako ljubavnih tako i inih) mi nikad nije bila in! što ne znači da ovdje nisam srela pregršt zanimljivih ljudi sa bloga (coco, fly, wasyx, boža, pašemi, philip) iako je i u tim odnosima sve ostalo na površini? kakogod, kak je nekoć znao reći moj pok ex, misao: sam na putu, nikome na putu (podsjeća na onu, sam u kutu, nikome na putu)! ako sam i u kutu, na svom sam putu!

čitam jutros slovkov blog tj index i to malo govno i doista, svijet je postao tako tužno i jadno mjesto u kojem ljudski život ne znači ništa! a ovih dana sam nekako i posve zaključila kako su muškarci /generalno, ne i pojedinačno/ u šupku! jer, kad ih žena ostavi (bilo da umre ili ode iz bračnog života) oni dožive potpuni brodolom i fijasko? mali dio njih se pridigne i nastavi normalan samostalan život! većina, nažalost, potone. u kaljužu ne samo emotivnu već i onu stvarnu. to je i znanstveno istraživanje dokazalo, nakon razvoda žene se lakše prilagode i uhvate u koštac sa životom nego li muškarci. koliko sam se samo muških stanova i kuća nagledala koji su više ličili na svinjac nego li na dom? najveća je grehota kaj su neki imali stvarno krasan plejs (sređenu kuću ili stan, neki gotovo u centru grada, vidiš da je nekoć to bilo fensi mjesto za suživot) koji se pretvorio u alibabinu pećinu? paučina, zmazanoća da ti se povraća uopće primiti kvakvu, šalteri ili bilo što a kamoli doći i leći u krevet? kad ih pitam (prvi i zadnji put dođem) kako oni misle imat curu i neku partnericu, blijedo me gledaju i čudom se čude o čemu ja to? ako već nisi u stanju sam upristojit svoj životni prostor radi sebe, učini to tako da platiš ženu koja će ti počistit? čast izuzecima, imala sam prilike s jednim takvim biti prošle godine...bio je uredniji u kući možda nego ja. redovito mu je svaka 2 tjedna dolazila spremačica i spremala i čistila preljepu kuću! ali i on je bio uredan, to najbolje vidiš kad netko kuha ručak, pere suđe i slične kućanske poslove. a bome i prao se iza svakog šekreta (ne zbog čistunstva već iz zdravstvenih razloga)! sve u svemu, sjedeći jutros za doručkom rekoj: hvala ti V. za ovo što si mi pružila! to da mogu jutrom u 9 sati doručkovati fini doručak (tost integralni, šnita pureće šunke, pol pršuta i sir ementaler). potom jedna smokva i banana (ne bih smjela al nemrem odoljeti)! nemam fensi stvari niti namještaj (sve je staro više od 10 let) ali zato nemrem jesti (pa čak niti doručkovati) bez stoljnjaka, podmetača, platnene salvete...sve onak servirano ko u nekom hotelu! volim lijepe stvari koje me okružuju, osobito sitnice koje si mogu priuštiti. ne treba mi mramor, fensi podovi (dobar mi i ovaj laminat), tv mi prevelik (više od metra) i tako bih mogla nabrajati sijaset sitnica koje me okružuju i čine moj život! fali mi partner, ali ne i bilo tko? gledajući unatrag jedva da sam upoznala čovjeka na svom mjestu (mogla bih na prste jedne ruke nabrojati takve)? ili im fali kurac, ili posel, ili vlastiti prostor (ne mogu zamisliti kako netko može u ovim godinama živjeti ko podstanar i još misliti kak je to ok), ili su po karakteru pičkice ništ koristi, ili su totalni gabori i zapušteni...barem ovi slobodeni? sa oženjenim neću, povremeni sex mi nije nikad bio opcija što ne znači da si ga nisam priuštila. a s prijateljima se ne sexam. pitanje je jel uopće koji i može u ovim letima (60 i više g)? a tek kad gledam ove mlade, ajme meni. još nije ni dosegao 30. a već trbušina, zapušten, opušten...ajme žene kakav vi to želudac imate? ok, nije lako biti samohrana majka, ali radije solo nego s kretenom od muškarca!

da budem u trendu na blogu glede kava, iako sam mislila da neću, ipak ću ostavit i danas traga na blogu (valja iskoristit još ovaj dan premiuma)!

c/p zapis sa fajsa na današnji dan prije dvije godine pod punim imenom i prezimenom (eto čemu meni služi fejs)!

kažu s godinama sve ti je manje važno što činiš i kako već ti gotovo jedino postane važno možeš li se ujutro redovno posrat? hm...nije u pitanju omalovažavanje već krucijalno pitanje života! ja sam npr jutros konstatirala kako sam od oca naslijedila sklonost dobrom pražnjenju crijeva. a čitam neki dan na jednom portalu članak o sranju kakvo ono mora biti? pa kaže da smo sretni mi koji se lijepo poseremo s kobasicom koja je kompaktna. niti pretvrda niti premekana, onak...da samo klizi! sve drugo je muka u životu. i tako, prilično zanimljiv članak. pa sam jutros pomislila kako nas u stvari naši roditelji zeznu. ostave nam neku manu ili neku vrlinu pa onda odu. a to nam utisnu dok smo živi a onda njih više nema da ih pitaš...a zašto, a kako? oni su jednostavno reproducirali sebe, ali to nisu oni. a nisi niti ti autohtoni ti jer si satkan od njihovih gena. i tko zna koliko u povijest sežu dotični. većina će se ipak sablaznit nad ovim postom ali po meni je on posve prirodan izraz dvojbi...tko smo i kao takvi, kamo idemo. iako znamo krajnje odedište, zanima nas još ovaj ostatak puta...spoticanja, padanja, dizanja. a sve zahvaljujući tome kaj je tamo neki spermić pogodio neko jajašce! kako je čovjek u stvari smiješan svat? tako pretenciozan u svom jastvu koje u biti uopće uglavnom nije on. ubiše se ovi mladi od sebstva (čitaj: selfija) jer u sebi krije nebrojene mogućnosti štance koju samo treba otkriti i primijeniti. pa onda biti štošta. nažalosst, većina uglavnom ne istražuje svoja govna u jutarnjoj seansi i vjerojatno niti ne zna od kojeg roda im je to dano? a većina od tih štanci koje su na raspolaganju, uporabi samo pokoju, ostale ostaju zauvijek nepoznanica? razmišljam od koga (koje čukunicebabe ili čukundede) sam npr naslijedila sklonost ka ljubavi? ili npr sklonost ka promišljanju, koju ipak pripisujem očevim genima nego li majčinim! pa ipak, osim malo sranja, uglavnom ne znamo tko smo! eto ja i u šezdesetim razbijam glavu o tome? a jedva da mi je kaj i ostalo od spoznavanja mene? to je možda jedina knjiga koju sam do kraja pročitala ali ne baš i shvatila! ipak je to priča iz prve ruke koju ispričaš i nema ponavljanja, nema natrag...nema čak niti tragova u pijesku, jer djeca su ipak nešto drugo (lijepo to kaže h. đubran tko su djeca i roditelji u svojoj poredbi luka i strijele)!

ONI POSJEDUJU DRŽAVU

https://net.hr/danas/hrvatska/oni-posjeduju-drzavu-grobnica-u-aleji-velikan
a-skriva-mracnu-simboliku-i-pokazni-je-primjer-funkcioniranja-zarobljene-hr
vatske/



Grobnica u Aleji velikana skriva mračnu simboliku i pokazni je primjer funkcioniranja zarobljene Hrvatske
Helena Puljiz 11:57 24.09.2020

Slučaj političara-menadžera Kovačevića do kraja je razotkrio kako funkcioniraju vlast, biznis i društvo u Hrvatskoj i koliko je čvrsta mreža interesa kojima je država spletena

Premda opravdano možemo sumnjati da su obojica znali sve, koliko su predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković znali ili nisu znali o tijeku istrage u aferi Janaf vjerojatno nikad nećemo doznati, ali posve sigurno znamo da je obojici uhićeni šef Janafa Dragan Kovačević bio blizak i važan suradnik s kojim su vodili velike i važne državne poslove. Znamo i da su obojica znali za postojanje privatnog kluba u kojem je Dragan Kovačević daleko od očiju javnosti pod sumnjivim okolnostima spajao najviše državne dužnosnike, biznismene, suce, inspektore i utjecajne pojedince svih fela.

Milanović je priznao da je u klub u Slovenskoj 9 i zalazio, Plenković tvrdi da nije, ali je zato čitav niz njegovih ministara i najbližih uživao u Kovačevićevom klubu u kojem se jelo i pilo “besplatno” i u kojem se čak i u totalnom lockdownu bez pridržavanja mjera Stožera civilne zaštite moglo mimo zakona dogovarati poslove, bančiti i kartati od jutra do mraka.

Klub u Slovenskoj USKOK je u istrazi označio kao mjesto na kojem je poduzetnik Krešo Petek šefu strateške državne tvrtke Draganu Kovačeviću predao mito od 1,96 milijuna kuna. Iako su to jednostavno mogli potvrditi upadom policije u klub i hvatanjem kriminalaca na djelu, policiji nije naređen upad u klub jer je u tom trenutku unutra bio Jakov Kitarović, suprug tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je baš tog istog dana krenula u kampanju za još jedan mandat.
Uvjeravanje da je klub normalna i uobičajena pojava

DORH se odlučio na izostanak djelovanja jer, navodno, nisu htjeli utjecati na predsjedničke izbore premda se i izostanak djelovanja itekako može tumačiti kao nedopustiv utjecaj na izborni proces. U zemlji koja drži do sebe upravo bi činjenica da se suprug šefice države nalazi u prostorijama u kojima se odvija primopredaja milijunskog mita bila jedan od glavnih razloga za upad policije. Svi koji su se kandidirali na prošlim predsjedničkim izborima sad s pravom mogu dovoditi u pitanje regularnost tih izbora jer je veliko pitanje kakav bi rezultat prvog kruga izbora bio da su birači znali kako je primopredaja mita obavljena u klubu u kojem je u tom trenutku bio suprug tadašnje predsjednice i u koji je redovno zalazio njezin glavni protukandidat, aktualni predsjednik Milanović.

Milanović i Plenkovićevi ministri upiru se ovih dana uvjeriti nas kako je postojanje Kovačevićevog kluba za odabrane moćnike i utjecajne pojedince posve “normalna i uobičajena pojava”. Informacije koje cure iz USKOK-a pokazuju da okupljanja u tom klubu nisu bila normalna, premda jesu bila uobičajena. Iz tih strogo kontroliranih informacija doznajemo i da Kovačević nije samo namještao poslove nego i žene za zabavu, a tko je sve i što se sve, kome i s kojim ciljem, dilalo u tom klubu vjerojatno nikad nećemo saznati.

Uhićeni Dragan Kovačević tek je jedan od stotina hrvatskih političara koji se obogatio na državnim funkcijama. Broj milijunaša koji su se poput Kovačevića obogatili baveći se “politikom” odavna je prešišao broj tajkuna koji su se obogatili u privatizaciji i pretvorbi tzv. društvenog vlasništva 90-ih. Kad bi se na vagu stavila vrijednost privatne imovine koju posjeduju uspješni poduzetnici i imovina u rukama političara (od šefova države, preko premijera, ministara, direktora državnih i javnih poduzeća pa do gradonačelnika) jezičac bi zasigurno prevagnuo na stranu ovih drugih.
Pokazni primjer funkcioniranja zarobljene države

Oni su u Hrvatskoj stvorili vlastiti svijet, svijet u kojem ničeg osim pravde i poštenja ne nedostaje. Oni posjeduju državu, a slučaj Dragana Kovačevića jasno nam pokazuje kako zapravo funkcionira zarobljena država. On je jedna od onih točaka u kojoj se spajaju mutni političari, mutni biznismeni i mutni poslovi u kojima se vrte iznosi koji su za većinu hrvatskih građana tek misaona imenica.

Kad si tako moćan onda za tebe ne vrijede uobičajena društvena pravila jer sve što je normalno tebi nije normalno. Kad si tako moćan želiš zgrabiti sve što možeš zgrabiti pa i grobnicu u mirogojskoj Aleji velikana, koja ti ni po čemu, osim po mitu, ne pripada. I možda se baš u grabeži za tom grobnicom koje se trudio dokopati i prije nego što je napunio 50 godina, otkriva tvoj istinski strah, strah da si u stvari nevažan i svijest da za sobom nemaš ništa za ostaviti osim milijuna vrijednog crnog granita i grobnog mjesta unatoč čemu će te ovaj narod svejedno zaboraviti.

A nepravedno bi bilo zaboraviti Dragana Kovačevića jer je upravo njegov slučaj do kraja razotkrio kako funkcioniraju vlast, biznis i društvo u Hrvatskoj i koliko je čvrsta mreža interesa kojima je država spletena.

Velikan Dragan Kovačević je zaslužio da se njegova obiteljska grobnica proglasi grobnicom hrvatske države, a da predsjednik Milanović i premijer Plenković svečano u nju polože lijes s Ustavom.

Svatko od nas ima neke svoje univerzalne vrijednosti neovisno od općih univerzalnih vrijednosti iz kojih ipak izviru! One ga prate cijeli život i što god se čovjeku događa, ne odstupa ili teško odstupa od onoga što mu je bitno. Pitanje je jedino koliko često si ljudi postavljaju takva pitanja i nađu odgovore? Meni su to u partnerstvu... ljubav i iskrenost, potom poštivanje i odanost odnosno pripadnost, intelektualna zanimljivost i znatiželja, fizička privlačnost i dodiri (sex)! I tako kako stvari stoje danas, ispada da sam sve to ostvarila! Istina, ne s jednim partnerom nego s nekolicinom? Moj prvi partner (suprug) bio mi je u to vrijeme (17 let) veliki oslonac i tada mi je trebao netko tko će me prigrliti iz ralja moje porodice te odvesti u sigurnost! Ljubav je najveća sigurnost! Voljeli smo se puno i dugo i tada sam imala sretnih 10-tak godina mog života i braka! Bile su to u neku ruku i najsretnije godine mog mladalačkog života (stvaranja djece koju smo željeli, stvaranje doma i sl), no sa svojih 30 i nešto sitno, prerasla sam ne samo njega već i obitelj kao jedino utočište i svrhu bivanja? Uvijek sam bila znatiželjna i voljela čitati, pisati a to bome nije moguće uz hrpe pelena i ostalih sranja koja donose mala djeca? Uvijek sam imala više smisla za veliku djecu pa sam tako taj dio odrastanja svojih kćeri (fizičko opsluživanje u vidu šetnji i ostalih igara) prepuštala ocu! No, kada su curke krenule u školu i počele s raznim pitanjima, otac je velikodušno njih obje prepuštao meni riječima: mama će vam to objasniti, ona to zna bolje! I znala je. To su nekako čak i djeca počela razaznavati! Jednom, kasnije, kad je starija kćer već bila studentica rekla mi je: znaš, mama...drago mi je da si se rastala jer uz tatu ne bih nikad upisala studij povijesti i filozofije, a uz M. jesam. S tatom bih vjerojatno završila kao frizerka? Kad prerasteš neke odnose, najbolje je ostaviti ih iza sebe! Pa sam ja sa svojih 35 prerasla taj brak, djecu i obiteljski život kao jedini smisao i sadržaj života. Dobila sam u prvoj turi ono što mi je trebalo! Slijedilo je vrijeme kada sam trebala duhovni i intelektualni razvoj i odnos s mojim prvim suprugom postajao mi je svaki dan sve tjesniji? Osoba sam koja posegne u životu kad nešto želi, pa sam npr tako mijenjala posao u nekoliko navrata i kretala u nešto posve novo i drugo! Nije mi bilo loše gdje god sam radila (škola, općina) ali kad sam dosegla neki svoj vrh, kretala sam dalje! Nažalost, često opet ispočetka u dokazivanju s novim poslom. No, zahvalna sam sebi i svojoj zbnatiželji, jer sam tako širila i svoje vidike i znanja! Mijenjajte posao, nemojte ostajati zarobljeni cijeli život na jednom poslu, jer...Povremeno prođem i sada mimo svog posla koji sam zadnje radila (hrvatska lutrija) i prolazim kao pored turskog groblja iako sam tamo ostavila svojih 30 godina! Jedino po čemu pamtim tih 30 godina i tu firmu je to što sam tamo srela ljubav svog života! U 30-tim svojim godinama života srela sam se sa glađu za znanjem i strašću! Kad sretneš osobu koja te i intelektualno i fizički pali (a pri tome je 10 let starija) nađeš neku novu sebe koju imaš u sebi ali ti je trebao taj netko kao okidač, da se nađeš! Reklo bi se da intelekt i sex neidu skupa? O da, i te kako idu u paru, dapače...često sam se slijedećih skoro pa 20 godina pitala...gdje prestaju naša intelektualna snubljenja i pripetavanja a gdje počinju sexualna maštanja i ostvarenja! U ispunjenju životnih sokova (uma i tila) dočekala sam i pola stoljeća! Nikad nisam toliko uživala u svemu što mi je dotični drugi suprug mogao i htio pružiti (on je bio zanimljiva i iznenađujuće smiona osoba a poneseni ljubavlju često smo bili nenadjebiv par u koječemu...kad se lav i vodenjak spoje, dolazi do vatrometa, često i do praskanja, rastanaka i odlazaka, mirenja! Putovanja, odlasci na zanimljiva mjesta jer je on bio zanimljiva i iznenađujuće smiona osoba, sklon životnoj avanturi, žustre rasprave i razgovori. Još sam tri stvari (konstantne vrijednosti koje je partner trebao imati) željela u svom životu podijeliti s partnerom? Željela sam npr. da moj partner meni spravlja jela, pa sam doživjela taj užitka da nakon posla dođem doma i sjednem za stol! Moj dragi je spremao ručak mjescima dok je bio doma a ja radila (koji je to dobar osjećaj i to sam neizmjerno cijenila)! Važno mi je bilo da je pažljiv, da me obasipa cvijećem i sitnim pažnjama i da ne zaboravlja na neke važne datume (obično sam se šalila sa mjesečnicama jer ne bismo dočekali godišnjice)! Važno mi je bilo da me voli, ali i da ja volim njega! Nažalost, zadnji put sam voljela prije četiri godine i otada nisam, što ne znači da me zadnja dva partnera nisu voljela? Dapače, bili su tako pažljivi i dragi prema meni da uglavnom nisam mogla vjerovati da mi se to ipak događa! Ja nisam njih mogla voljeti i nekako u tome su stvari i prestale biti lijepe, jer čovjek koji ne voli ne prašta lako neke nesavršenosti oliti grijehe! Svaka ta veza nekako je jednako trajala...cca pet mjeseci i šlus! Čemu ovaj zapis? Pa možda zato što sam shvatila da sam dobila i odživjela sve što mi je bilo važno u životu: poštovanje i ljubav, pažnju i nježnost, avaturu kako intelektualnu tako i sexualnu. Nažalost, jedino što nisam uspjela doživjeti (a k tome nisam niti težila do sada) bje materijalna superiornost tj materijalna sigurnost koju mi može osigurati druga strana, iako sam bila svjesna toga da taj dio skoro nikada nije štimao? Bila sam dva puta nadomak toga, s drugim suprugom i ovim zadnjim dečkom koji je bio baš imućan i volio potrošiti novac na ručkove, poklone i još koješta! Nije poanta u tome koliko imaš već koliko si spreman pružiti i živjeti jedan dinamičan život sa puno sadržaja? Volim ljude koji vole živjeti punim plućima i priuštiti si, jer sam i sama takva! Tako gledano, sve što sam željela i što mi je bilo važno u životu ostvarila sam...puno ljubavi, puno predivnog sexa, obitelj tj djecu, intelektualne i zanimljive razgovore s ljudima koji imaju sličnu želju i potrebu za tim, male sitne pažnje i događanja koja volim (ples, cvijeće, izlasci, fina klopica, zanimljivi razgovori). Istina, za to mi je trebalo šest partnera (dva životna +četiri lijepe veze) i šteta što to nisam uspjela sve ostvariti s jednim, cjeloživotnim partnerom? Nadam se da ovo opet neće ispasti kao neka samohvala, jer je sav taj „divan“ život bio i pun boli, patnje, stradanja, pokušaja, promašaja, padova i svega što život nosi! No, shvatila sam da ništa što je dobro (ili loše) ne traje vječno. Preostaje mi još osmisliti mirnu i dobru starost, provesti zanimljive godine u tim nekim meni važnim stvarima, uz zdravstvenu sposobnost i materijalnu sigurnost. Pri tome poštujući neko biće ili više njih koji će me pratiti na tom silasku (to nisu djeca koja odu svojim putem), jer još uvijek mi je važan socijalni kontakt, dodiri, druženja...mi vodenjaci smo takvi, druželjubivi ljudi! Čitam danas V. Rudan i njenu objavu o djeci i unučadi i suglasna sam posve...jebe se njima za nas! Zato treba imati partnera (icu) u kojem ujedno imaš i prijatelja! Meni su uvijek moji partneri bili najveći prijatelji i uglavnom su drugi prijatelji bili sporadični u mom životu! Zamišljam sebe kako pod stare dane (negdje u nekom domu, iako vani ima prekrasnih kućica-domova i cijelih naselja za starije ljude gdje ne samo žive već se i druže) ispijam kavice u društvu na nekom trgu, odlazim na neka penzionerska kratka putovanja, očijukam s dedekima u domu i sl. Još sam premlada za to, to ću negdje za deset let razmišljati gdje i kako to opredmetit? Moja pokojna majka je sa 75 let odlazila redovito na plesnjake, menjala garderobu i đinđe tri puta na dan kad je bila u domu i tamo poživjela 10 let! Ostarjeli ljudi ne prestaju živjeti samo zbog godina koje nose već možda više zbog toga što nemaju adekvatnog partnera a nisu više spremni na podnošenje pizdarija i bilo kakva druženja? Većina nije niti svjesna koje se to nove i dobre mogućnosti otvaraju nakon što su se tolike druge zatvorile? A možda je i nama sve to samo utjeha kao što je vama mladima utjeha da ćete imati neki budući život jer vam se ovaj sadašnji uglavnom ne sviđa (iz raznih razloga)?
p.s.
Unatoč godina i proteku vremena na društvenim mrežama, osobito na iskrici, i nadalje pišem o muško ženskim i partnerskim odnosima i zato sam još uvijek tu! Ne trebam virtualnu zabavu s ljudima s kojima se uopće ne poznajem i s kojima nemam ništa zajedničko? Sama stvaram svoje okruženje (temama o kojima pišem i sadržajima bloga) a nažalost, ljudi se uglavnom bave tuđim okruženjem? Ni mene ne zanimaju mnoge stvari objavljene na blogu (npr udaja ili ženidba nekih mladica ovdje, ili što su vam jela djeca i radila u školi, ili što su vam radilli roditelji, ljubimci, ili koliko vam je naraslo cvijeće ili slušanje mjuze koja se vama sviđa...etc etc...) ali ja ih uglavnom preskočim, ne čitam, ne komentiram a naročito rijetko posvećujem blog nekim temama koje me uopće ne zanimaju? Ali zato ono što mene zanima, uglavnom ne nalazim ovdje ili rijetko? Ne vidim razloga da se i vi ne bavite sobom i svojim interesima umjesto npr opet ovim mojim blogom? Meni je npr vječna negativna inspiracija HDZ ili ova država, kapitalizam i slične teme...ali ne pišem svaki dan o tome niti me svaki dan frustriraju jedno te ista tuđa sranja? Ne kužim zakaj sam ja, unatoč godina pisanja, i nadalje crvena krpa mnogima, iako volim crvenu boju! Taj odgovor morati će svatko naći ponaosob! Ja sam u ovom zapisu pokušala opet ponešto napisati o svojim promišljanjima o životu i ne kanim nikog uplitati kome nema mjesta na mom mjestu! Ono je samo moje! E tu sam veći kapitalista od svih i mojim kapitalom, ma koliko bio javno dostupan, nema pravo nitko raspolagati! Tako mi Ustava i privatnog vlasništva!

j. radan/fado
Link

Konačno malo reale na blogu! A nije da nisam znala da je tako, ali dobro je bar ponekad ovdje sresti ljude a ne glumce? Nažalost, 90% ljudi ovdje ima problem kao i Houston! 10% ljudi jest problem. I onda rješava taj problem! Ja spadam u ovih 10% na iskrici i tražim si para već više od desetljeća, ali ne nalazim! Jer, otac i majka su mi pokojni već godinama pa nemam problem s njima. Imala sam, iako je i to bilo razumno, otac umro mlad (alkoholičar) a majka provela u domu 10 godina! Zadnjih šest mjeseci kod mene u mom stanu i potom umrla sa 86 godina. Ne bih nikom poželjela život kao što sam ga imala tih šest mjeseci, jer ga nisam imala. No, učinila sam to upravo zbog sebe i svog mira danas! I djecu sam sama odgojila i davno su već otišla. I od toga prođe i desetljeće. I posao sam odradila ima već dvije godine i zaslužila svoju pristojnu mirovinu! I udomljenu pesu izbedinala evo već 11 godina i došla i ona do svoje starosti. Čekamo samo što nije otišla. Čitajući vas tamo kod Ete (ali ne samo ete) ne mogu ne reći: pa ja sam sve to odradila! I znam da djeca neće biti prema meni kao što sam ja bila prema svojoj majci. Kako to znam? Pa tako što smo mi drugačije odgajali svoju djecu nego li što su naši roditelji odgajali nas? Oni su sebi centar svijeta i nek tako bude. Jer, konačno sam i ja sebi centar svijeta! Houston, you have a problem! Ja sam sama sebi problem zato što više ne rješavam tuđe probleme! Dobar je to osjećaj ali sve u svoje vrijeme. Postoji vrijeme tj naš život za druge pa onda i za nas same! Ovih dana me nazvao jedan znanac s kojim sam se družila prije dvije godine. Stariji je od mene pet godina. Ja sam stara, on je prastari, ali tek je sada shvatio ono o čemu sam mu pričala prije dvije godine? Radio je non stop, iako nije morao! Radom je nadomještao obitelj, partnericu, život! I imao volje i vremena za gubljenje? Sada kaže konačno je bio na odmoru i nikad se više ne vraća (konačno) radu i ljudima koji nisu vrijedni njegova truda! Želi se posvetiti sebi i činiti ono što voli i što ga veseli! Sjetio se mene da zajedno poradimo na jednom druženju ljudi određene dobi (stare) ali sklone promišljanju i razmišljanju, u kojem bi bili moderatori! Već dosta dugo radim na sebi, Houston rješava probleme i više nema probleme! Houston je postao problem, ali ne u smislu da treba nešto popraviti, zamijeniti, promijeniti već se naprosto treba posvetiti Houstonu i samo biti Houston! Tada više on nije problem nikome...ni onima koji su bili i otišli, ni onima koji će tek doći. Zato valjda ja i ne trebam doći ovdje na iskricu i iskaliti sav bijes na drugima koji me opsjeda zbog...roditelja, djece, posla? Niti hihotati od jutra do navečer kako bih ostavila dojam da sam sretna i zadovoljna? Zato valjda i ne nalazim društvo sebi na blogu i nisam vama poželjno društvo, jer ja sam sve što vi niste (slobodna, bez obveza, sređena i mentalno i fizički i materijalno, stara, ali zahtjevna i sl)! Cijelo vrijeme na blogu preferira se upravo suprotno? Ovdje sam ono što jesam! Što ste vi vidjeli ili niste, doista je problem vašeg Houstona koji ga treba i rješavati! Ja sam se lansirala u orbitu zvanu vlastiti život sa svim što on donosi, odnoseći! Svoja sam, at last and at least (nakon 12 godina učenja engleskog možda on i nije baš nešto kako ga čitam i pišem, ali meni je drag)....osjećam to i gotovo da je nebitno jel to dijelim ili ne s nekim čovjekom? Voljela bih...at last, but...(svjesna sam da nisam niti ću, osim rijetkih i izuzetnih prilika i zbog njih sam još tu)

Link

(ljudi...žene..ovih dana čitam o jednom pokusu s golim ljudima i učenicima koji su postavljali pitanja i pričali. izveli su to čini mi se u nizozemskoj ili belgiji (nebitno)? i da, slažem se s takvim susretima sebe...goli ljudi...to smo mi)

p.s.
"Starim ljudima koje susretnete trebate pružiti ruku i čestitati što su sve nedaće života preživjeli i dospjeli u starost! Ne stidite se toga, čak i ako vam ne uzvrate ljubaznošću.
Ne mora značiti da ćete vi vidjeti svijet na isti način kako ga ja vidim, ili da ćete se sa mnom uopće složiti. Možda ćete se za gangnam ženom upadljivo okrenuti i zazviždati, a staroj ženi iza nje viknuti „Miči se s puta, babetino!“. Zašto? Jer, možda ste upravo taj gangnam momak koji vjeruje da je ‘skroz na skroz’ uronjen u vrijeme u kojem živi i da je svemu ovdje napisanom spreman uputiti prezriv pogled. Nema veze. Imate na to pravo."
(PUT ČAROBNJAKA Deepak Chopra)

predzadnji zapis mi se zvao: dobar savjet! danas sam i nadalje na dobrom! obično u ovo vrijeme poslije ručka kad svi vare, ja se volim sexat! a kako sam danas bila kod ginića nekako me spopalo poslije ručka. pomislila sam na njega...i moj ginić (zamjenski) mi bje lajt motiv! čovjek ima neki dobar organ (glas) i baš mi onako potaman, nježan a opet muški, negdje oko 50 leta, cca 2 metra korpulencije...pa sam si zamislila i umislila! pa mi u krevetu post festum ručka došao na misao. a meni dobra misao na dobar kurac obično završi...samnom! iako nema njega, ima mene! pa smo se dohvatile me, my self and i! pa sam osjetila potrebu to i podijelit, na dejting sajtu! kaže mi danas jedan tipkalac da je iskrica zakurac. daleko od dejting sajta. jer, ne zanima ga politika, ne zanima ga kuhanje i svađanje, bildanje ega..zanima ga ona, žena! i mene on, muškarac! s dobrim kurcem. pa sam dotičnom poželjela odgovorit u stilu ovog bloga na pvt, pa sam odustala. bolje da ovdje iznesem sva svoja htijenja nego li da ga prepadnem? otpast će mi i zadnji tipkalac zbog njegova veličanstva kurca! meni i danas još dovoljno samo pričat o tome pa se uvlažim (zato su me valjda sve suhe ovdje i proglasile veleuvlaženom, na čelu s eternisom)! od ovog zapisa dolje prođe i desetljeće (napisan je 20.9.2010.g.) al ja još uvijek mogu, hoću, želim! i zato sam ovdje, jer nada umire posljednja! a i nakurac mi idu ta nadjebavanja muška (bilo bi vam bolje da primite neku ženu za istać) kao i bildanja ega...a stvaran život...zakurac! ajme, što sam danas zlorabila dotičnog? neću tako skoro...barem ne na ovaj verbalni način. podle su mi namjere provest u djelo a morti i nedjelo...ovisi kako za koga? nekom je sex u ovim godinama nezamisli a ja eto svršavam i sama sa sobom! bolje i takvo osobno nadjebavanje nego li bloško?

(c/p 20.9.2010.g. moj weblog)

Ponekad moramo zatvoriti oči kako bismo jasnije vidjeli. I upravo se to opet dogodilo. Ovih dana jedan mi je znanac spočitnuo da nekako ne pišem zadnje vrijeme. A i abeceda je nestala. I bje u pravu. Ali kako sam ljubitelj istine, tek kad sam otišla u krevet shvatila sam da mi je on često bio inspiracija. Ne samo fizička. Već i ona intelektualna. Krenem spavati (normalno kad sama spavam) a onda se misli počnu rojit. I shvatim da sam večeras ostavljala dojam žene koja ima tj. nema sexualni život. To jest istina. Trenutna. Reklo bi se da već danima a možda i mjesecima živim prilično penzionerski. A kad tamo, nije da mi je još soba topla ali toplo mi je sjećanje na…nas. Koliko jučer…ili bje već prošao i mjesec dana oslonjena i nagužena na tvom barskom stolcu tvoje kuhinje prodirao si u mene svojim kurcem. Nakon dugo vremena jedan konačno dobar kurac. Bje to tako dobar osjećaj…kao kad nakon dugo vremena opet posve slučajno naiđeš na neki kolač od borovnice koji si davno, davno…negdje jeo. I zaboravio si sve osim okusa. A dobar kurac je poput dobrog okusa. Koji se teško zaboravlja. I baš mi godi sada razmišljati upravo o tvojoj kuhinji u kojoj smo završili posve slučajno. Jer plan je bio posve drugi. Trebali smo završiti kod mene. I ta epizoda od tvoje kuhinje i barskog stolca bje sve od nas. Istina, pokušali smo mi opet već isto veče, ali nekako nije išlo. Pa smo krenuli i slijedeći dan put izleta, ručka…pa i nekog, ovaj puta mog kreveta. Ali nije išlo. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali od svega pamtim jedino (ili možda najviše) taj barski stolac tvoje kuhinje. I tvoj kurac. U meni. Bje prekrasno. A sve ovo pišem zbog večerašnjeg lamentiranja na blogu na temu svršavanja…moći i nemoći. Kako je mala granica između njih…a tako veliko…prostranstvo. U koje se mogu smjestiti toliki brakovi, veze, godine, mjeseci…muških i ženskih neprospavanih noći, dana, suza. Čak eto i mog večerašnjeg bdijenja. No, vrijedilo je. Dobar kurac je uvijek vrijedan toga. Još uvijek. Iako mi se čini ne zadugo.

p.s. ha ha, kak volim kad se zajebem? pa sam se tako prije 10 let zeznula i napisala, ne zadugo? a gle vražice ne spava ni deset let nakon! nakon ove zgode nabavih barski stolac...ali priznajem da zadnje vrijeme služi samo biljkama s ponekim cvijetom! možda se i neka zvjerka popne nanj?

NEDOSTAJEŠ MI! (KRONIKE IZ NARNIJE ILIA KAKO VAM DRAGO)

nedjelja
Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak
i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda
pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak
e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak
stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota
ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou

(za čitoljupce, c/p blog by me 14.3.2019)



Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

jeste li primijetili (teško je to ne primijetit, ne treba vam hubble, vidljivo je prostim okom iz svemira) da ste danima već okupirali webblog slikama? čast iznimkama perceti i đuri, koji su napisali krasne tekstove! ali, čovjek fakat nema razloga za doći ovamo, ja radije odem po zelenjavu na plac i dobijem kvalitetu iz prve ruke? ili kad trebam živinu, osobito picekovinu i to odem do placa pa kupim beštekovu ili blagusovu. iako mi ptice nisu nešto, osobito ovi pacovi što lete! sad su i šljive rodile, dajte malo neku šljivu u oko...da bude kompletna jesen! no, kak bi rekel moj šeki, kako vam drago! da, doista nedostaje i pokoja bundeva (oliti tikva) pa se ukazah, kako bi dojam bio posvemašnji! uskratit ću vas (ne samo za svoju glavu) već i za foto...iako mi pada na pamet baš neka lijepa fotka s krokodilskim suzama koje vi ronite zato kaj je blog nečitljiv? drugi put budem!