NASLJEĐE (HE HE)

Saga o sranju se nastavlja, evo i treću godinu! Dobar zapis je dobar, a u nedostatku boljih, dijelim ovaj i ovdje uz malo komentara i jutarnju kavu. Fejs me podsjetio na moj zapis od prije tri godine! To smatram kao gotovo jedino dobru stvar kaj nas fejs podsjeti na nešto, što i kako, smo razmišljali (mi neki koji i inače promišljamo a ne hićemo samo fotke i "selbije" van!) Morti ga netko i pročita pa se zamisli ko ja? volim ponekad šokirat fejs svojim objavama s iskrice, ili pak obrnuto! a vidim ovih dana da se i drugi bave svojim sranjima! dobro je to, bolje da svatko čačka po svojim nego li po tuđim! najgore je kad netko da dijagnozu drugom, a pri tome ju ima sam (u triplikatu)? btw i ovaj zapis sam morala na trenutak prekinuti...pogađate, poradi sranja! dobar je život kad se moš dobro posrat, čak i riječima. da nisu vrli pisci kroz stoljeća "nasrali" svašta pitanje je, bismo li danas uopće bili pismeni? tko zna koliko je krasnih književnih djela nastalo i doslovno pri stolici? stolica je naša nasušna potreba.


"kažu s godinama sve ti je manje važno što činiš i kako već ti gotovo jedino postane važno možeš li se ujutro redovno posrat? hm...nije u pitanju omalovažavanje već krucijalno pitanje života! ja sam npr jutros konstatirala kako sam od oca naslijedila sklonost dobrom pražnjenju crijeva. a čitam neki dan na jednom portalu članak o sranju kakvo ono mora biti? pa kaže da smo sretni mi koji se lijepo poseremo s kobasicom koja je kompaktna. niti pretvrda niti premekana, onak...da samo klizi! sve drugo je muka u životu. i tako, prilično zanimljiv članak. pa sam jutros pomislila kako nas u stvari naši roditelji zeznu. ostave nam neku manu ili neku vrlinu pa onda odu. a to nam utisnu dok smo živi a onda njih više nema da ih pitaš...a zašto, a kako? oni su jednostavno reproducirali sebe, ali to nisu oni. a nisi niti ti autohtoni ti jer si satkan od njihovih gena. i tko zna koliko u povijest sežu dotični. većina će se ipak sablaznit nad ovim postom ali po meni je on posve prirodan izraz dvojbi...tko smo i kao takvi, kamo idemo. iako znamo krajnje odedište, zanima nas još ovaj ostatak puta...spoticanja, padanja, dizanja. a sve zahvaljujući tome kaj je tamo neki spermić pogodio neko jajašce! kako je čovjek u stvari smiješan svat? tako pretenciozan u svom jastvu koje u biti uopće uglavnom nije on. ubiše se ovi mladi od sebstva (čitaj: selfija) jer u sebi krije nebrojene mogućnosti štance koju samo treba otkriti i primijeniti. pa onda biti štošta. nažalosst, većina uglavnom ne istražuje svoja govna u jutarnjoj seansi i vjerojatno niti ne zna od kojeg roda im je to dano? a većina od tih štanci koje su na raspolaganju, uporabi samo pokoju, ostale ostaju zauvijek nepoznanica? razmišljam od koga (koje čukunicebabe ili čukundede) sam npr naslijedila sklonost ka ljubavi? ili npr sklonost ka promišljanju, koju ipak pripisujem očevim genima nego li majčinim! pa ipak, osim malo sranja, uglavnom ne znamo tko smo! eto ja i u šezdesetim razbijam glavu o tome? a jedva da mi je kaj i ostalo od spoznavanja mene? to je možda jedina knjiga koju sam do kraja prošitala ali ne baš i shvatila! ipak je to priča iz prve ruke koju ispričaš i nema ponavljanja, nema natrag...nema čak niti tragova u pijesku, jer djeca su ipak nešto drugo (lijepo to kaže h. đubran tko su djeca i roditelji u svojoj poredbi luka i strijele)!"

Uredi zapis

27.09.2021. u 9:50   |   Editirano: 27.09.2021. u 9:51   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

CRY MUCHO (jesen u meni)





nekako prije pola sata dok sam se vraćala iz kina objavili su na radiju da će jesen stići u 22,15h! s ovom jeseni, stigla je i ona naša jesen (mog dragog i mene) upravo danas u nekoj mjesečnici (skoro pa godišnjici) dočekali smo i četvrto naše godišnje doba! počelo je sa zimom pa je uslijedilo proljeće, potom ljeto a evo nas i u jeseni. da li slučajno ili namjerno, otišli smo pogledati film slavnog clint eastwooda, koji je btw godišta moje pok. majke! film će vjerojatno postat antologijski kao zadnji njegov film! film je topao, prekrasnih dijaloga, pejzaža meksika i pun mudrosti! one životne. jedna od njih je morti baš prispodobiva nekim razmišljanjima mlađih blogera koji nikako da shvate kako malo znaju! clint je prastari u filmu, mislim da je pretjerao jer kome treba gluma u 90. godini? pa ipak, i to je odradio kak samo on može (nikad nisam mislila da će tak fenomenalno odglumiti i lika iz dobar, loš, zao te ostalih “nasilničkih”...i mostova okruga medison) i ostalo je...povijest! no, rekao je jednu rečenicu zbog koje ovo i pišem (a ne samo zato da pogledate dobar film) o starosti i mudrosti. zato se film i zove mucho (bje to ipak samo jedan pijetao), jer cijeli život glumimo mucho (nisam samo na tebe mislila brko, iako jesam) i trudimo se to biti a da tek kad ostarimo shvatimo stvari, ljude, događaje kako treba! pa i sebe. tada više ništa ne možemo učiniti da to promijenimo. i to je sva mudrost života lijepo progovorena kroz ovaj film! gledala sam i bolje, pa i lošije...ali ovaj mi je bitan zato što sam ove godine prvi put otišla konačno u kino! Obavezne kokice, malo bambusa (ko da je privatni party) bila sam par puta na koncertima, dva puta u kazalilštu, al u kino ne odoh cijelu godinu? to mi je jako falilo. nije ovaj film baš moj izbor, ali drago mi je da sam ga odgledala kao prvi ove godine. drugi će biti supernova! jedna prekrasna ljubavna priča o dva muškarca srednje dobi od kojih jedan mora otići zbog bolesti! ljubav je ipak, samo ljubav I ne može nas izbaviti od smrti. pustit ću si malo prije spavanja i meni jednu jako dragu pjesmu, koja se dogodila u jeseni mog a još više njegovog života! davne 1987.g., dvoje ljudi, muškarac i žena shvatili su da se vole više od ičeg. bje neki čatež, neki a. huxly i njegov kontrapunkt kao štivo i lajt motiv, pa onda valjak i njegova jesen u meni! jesen mi je i inače najlješe doba kako godine, tako i života! usput ću vam podariti i jednu bajkovitu fotku iz toscane ovih dana koju mi je poslala kćer! i odlučih tamo otići na bračno (čak i bez braka)! sve u svemu...uživajte u životu...koji će ionako proći!

Link

Uredi zapis

22.09.2021. u 22:58   |   Editirano: 22.09.2021. u 23:01   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

SELO MOJE MALO

nije mi na umu ona izvrsna menzelova komedija već ovo naše selo od države! pa rekoh, ajde dok krčkam pašticadu i čekam dragog da mi dođe na ručak, da podijelim ovaj članak na svom plaćenom prostoru. članak sam upravo pročitala i posve se slažem o tome...tko smo, što smo i kamo idemo? citiram:

"....Dr. Beck: Kao narod smo lijeni, debeli, ne znamo jezike, pijemo i pušimo..."

https://www.index.hr/vijesti/clanak/dr-beck-kao-narod-smo-lijeni-debeli-ne-

znamo-jezike-pijemo-i-pusimo/2304545.aspx


Link

Uredi zapis

18.09.2021. u 11:56   |   Editirano: 18.09.2021. u 11:57   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

NATUKNICE (that's all folks)

obrisah!


(gole, stare žene! bravo žene)

Nekako baš ovih dana sam razmišljala kako je došlo vrijeme da se oprostim od ovog mjesta! Nema me skoro cijelu ovu godinu, a zadnji premum sam uplatila baš nekako u rujnu prošle godine. Neki blogovi ovih dana ponukali su me na ubrzam uplatu mog premiuma iz jednog jedinog razloga: da se pozdravim i odem sa ovog sajta, ali moram biti iskrena i reći da su ovoj mojoj odluci pridonjeli neki blogovi (brka) ovih dana, kao i komentari tim povodom (perce, fly)! Čak u tri bloga nekoliko puta brka je moj profil dilala na blogu, a da nekažem kako su joj se mojim ukazanjem na blogu (komentar kod buge) ukazali i partizani? Brkata, ružno je dilat tuđe profile (i to nekoliko puta), no kak reče brka da joj falim i da silno žudi za nekim pikanterijama iz moj života tj. S kim sam se „mrknul“ ili pak ne, dat ću si truda? I reče ona da se gotovo pa pali name (biseksualka) pa mene oglasi lezbom? Ne poradi te izjave, već poradi mojih 15 godina ovdje, napisat ću ovaj zadnji blog na iskrica webu. Dugo sam i puno pisala ovdje na nekoliko nickova (nike45, kamelia, menibezmene, mai sarai i napose na ovom). Moram priznati da meni nitko ne fali s iskrice! Iskrica (osobito blog) meni je bila dugogodišnja prijateljica s kojom sam pričala o svim svojim i najtamnijim i najtajnijim mislima. Pisanje mi je inače bilo in dugo u životu a blog mi je baš bio nekako najpogodnije mjesto, osobito dejting sajt a ja slobodna pol stoljetna žena! Na svu sreću, nisam ovdje gluvarila u dobi od 35 kao brkata i mogu reći da mi je žao te kao i svake druge žene koja u tim godinama ljubav i partnerstvo traži ovdje? U njezino doba sa mojih 35 i ja sam bila samohrana i prvi put razvedena, ali sam imala svog čovjeka. Istina, bili smo ljubavnici, on je razjebao svoj brak, ja svoj, ali ljubav ne pita za žrtve. Dakle, meni 35, njemu 45...uživali smo život koliko god smo mogli! Istina moja djeca su bila neko ograničenje jer su bile 10 i 15 let curke i zato svakom pa i tebi brka kažem: ne nadaj se da ćeš slijedećih 15 godina imati bilo kakav zajednički i partnerski život, a jebat ćeš se moći samo po nekim hotelima ili pak kad ti dijete ode tzv vikend ljubovanje! Ipak, nakon tih i takvih 15 godina naše ljubavi, djeca su ipak odrasla a mi smo putovali, uživali u odlascima u restorane, svršavali sa tucet mojih orgazama i sve u svemu bile su to prekrasne godine! Nažalost, nikad više nemaš obitelj i s tom činjenicom se teško miriš. Nažalost, sa pet banki sam došla na iskricu nakon drugog braka i te velike ljubavi koja je trajala 15 let u očekivanju i nadanju da ću naći partnera za život. Sada puno bezbrižniji jer se jedna kćer udala, a druga je bila studentica. I tako evo 15 let. Sve te godine mog iskričarenja mogu se svesti otprilike u nekoliko rečenica koje je buga ovih dana izrekla na svom blogu: svi bi jebali a nit imaju s čim, nit imaju gdje! Otprilike takvih je 70% muškaraca ovdje! 20% je oženjenih koji nemaju niti za hotelsku sobu al bi se jebali npr na zadnjem sicu njihova auta i to između 12 i 17h! Ono malo muških koji su slobodni, s kojima si egal (kako intelektualno tako i materijalno) su gabori, najčešće visoki 1,70 cm, i s prtljagom...ili žive kod roditelja ili sa djecom! Ja sam svoju mamu smjestila u dom,a potom zadnjih 6 mjeseci njezina života kod sebe, ali to je završilo. Djeca su isto svoja već više od 10 let tak da mi se neda biti više ničija mama ili bedinerka! Dakle, najviše što sam (osim dejtanja i odlazaka na kavu) ovdje radila, bilo je upravo pisanje i prostiranje svoje duiše na blogu. Bilo mi je lakše to ovdje javno podijeliti (sa nepoznatim i nekim poznatim ljudima) nego li pričati sa svojim dugogodišnjih prijateljicama. One su toliko različite i drugačije od mene da bi ih svojom otvorenošću, lucidnošću i ludošću vjerojatno i otjerala? Stoga sam ovdje često se ogolila i razgolitila kako samo čovjek žena zna i može! Treba imati muda za to. I nije mi žao! Bilo mi je jedino žao što sam ja svoje biserje često prosipala pred svinje. Kako na blogu tako i u osobnim druženjima i kontaktima. Jedini čovjek (nakon deset godina) koji mi je i danas prijatelj to je i danas! Nikad u svom životu nisam srela ružnije i tužnije, licemjernije i zločestije ljude nego ovdje na iskrici, osobito na blogu! Neki su pokojni, neki su se posipali pepelom, neke sam ja naprosto obrisala iz svog života. Osobito mi je u tome pomogla korona i cijela prošla godina kada sam bila uglavnom solo! To čovjeka ili ubije ili ojača! Dugo godina sam ovdje na blogu pozivala ljude na druženja in vivo (plesnjak, udruga 40*+ sa raznim sadržajima) i mnogi sa iskrice i blogeri su neko vrijeme odlazili tamo! No, kako je vrijeme prolazilo osipali su se (ja sam i ovaj petak s dragim bila na plesnjaku i tako je dobar osjećaj slušati rock i ludovati ko u mladosti a da te pri tome nitko čudno ne gleda, pače...svi smo manje više generacija). Pa tako danas s nikim nisam u kontaktu niti na blogu niti na fejsu a kamoli u živo! Imala sam dosta veza i vezica, par puta se zaljubila, jednom živjela zajednički život s jedinim blogerom s kojim sam bila, ali sve je to pase! Ovdje sam uvijek pisala o sebi, iznosila svoje mišljenje o meni važnim društvenim i inim događajima i nažalost gotovo uvijek nailazila na oponiranje, vrijeđanje i ad hominem raspravu. O tome da je sex na dejting sajtu uvijek bio tabu tema i da sam „rasturala“ bilo kakvim zapisom na tu temu malo je za reći. A što mogu, jebem se i danas...pače moj dragi i ja unatoč što smo debelo u šestom desetljeću, užitak nam je sexati se, maziti...ne prođe nikad tjedan dana a da to ne činimo! Bliskost između muškarca i žene odvija se između ostalog i sexom! To znaju čak i punoljetna djeca, a ja dugo već sam punoljetna i prestara za sexualnu „revoluciju“ koja se odvijala kasnih 60-tih godina prošlog stoljeća. Ljudi tako malo o mnogo čemu znaju a uglavnom smo primitivan narod, katolički i vjerski zatucani! Čitam ovih dana gdje smo mi kao država glede regulacije prostitucije, sexualnog odgoja i sličnih stvari. Ali zato popovi uredno ureduju (kad se sjetim nedugo članka o tisućama dječice u kanadi spopadne me užas da bih ja palila lomače u 21. Stoljeću)! A brka i njezin pajdaš još uvijek, u 21. Stoljeću raspravljaju o partizanima, u trideset i nekoj? Prije no što napišem par riječi i oprostim se s ovim sajtom da se osvrnem na neke konstatacije iz tri bloga /dva brkina i jedan flya/ te percetovih opservaciija glede mene! Žao mi je brka, ali perce me nije „mrknuo“! Nije mi žao što on to nije učinio, već mi je žao što tebe moram razočarati glede tvoje informiranosti? Da te (kao i ostale) takvo što zanimalo (koliko i tko me mrknuo) mogla si pročitati moju ljubavnu i sexualnu abecedu mog boravka na iskrici. Znamo koliko abeceda ima slova! A onu njegovu /percetovu/ dugokosu janardanu koju je mrknuo u boravku kuće u kojoj je nas cca 10 slavilo novu godinu, mogu pojasnit? Naime, točni dvojac me nemre smislit i uredno su me vrijeđali na blogu, a samo zato što im je smetalo kaj je mene smetalo, ne njezino glasno uzdisanje (ja sam i ovih dana glasnija od nje prilikom svojih orgazama),već me smetalo što sam morala ići po noći pišat na wc! Nisam „prijavila“ blogu to zbog toga što me njihovo sladostrašće smetalo već sama činjenica da moram ići na zahod a pristojnost mi nije dozvoljavala da u takvim trenucima mimohodno uz njihov krevet šećem? Osjećala sam se kao na grupnjaku (eto ti brka trača) a da nisam ništa osjetila...ha ha ha! A priznat ćete nije lako otrpit punu bešiku u šestom desetljeću? Mislim i danas da je to neprimjereno raditi u boravku tuđe kuće? Ja jesam ovdje prostačila na blogu često izazvana kojekakvim komentarima na moje blogove, moju osobu i pertinencije, pisala o tucetu svojih orgazama...vješala fotke koje su bile, kak veli brka, sexi (evo da vas malo podsjetim, jer to su opet moje noge u šezdesetim godinama mog života, jedan body gard i moja malenkost prije dva mjeseca) ali ih je uredno ismijavala na blogu. Moj dragi se još uvijek divi mojim nogama i često ih ljubi! Istina, nemam lopate kao mnoge žene već lijepe noge te duge i tanke prste. Ali nikad nisam nikom dala povoda da javno prisustvuje mojim intimnim stvarima. I vidim, još uvijek vas muče moje priče (abeceda je uzburkala ne jednom ove učmale vode) s kim sam bila i da li sam bila! Ja stalno pišem svoje priče o sebi i uglavnom me ne zanimaju tuđe priče i tko je s kim? Nažalost, moje priče su često bile crvena krpa za blogere i onima koji su se takvima nazivali jer nisu imali niti nemaju svoj život! Ljudi koji nisu nikad ništa vrijedno spomena ovdje napisali našli su za shodno opanjkavati moje pisanje, moju osobu i moj život? Sic! I da, znatiželje radi, brko... wasy i ja smo se voljeli, živjeli skupa i do danas ostali frendovi! Te ljubavi i tog bivanja zajedničkog života šest mjeseci bili su nešto lijepo što nikad neću zaboraviti i želim tebi da takvo što doživiš. Kao što sam ostala dobra i sa svojim prvim mužem, kojeg sam ostavila poradi boljeg ljubavnika! I ostala sam dobra sa svim svojim ex dečkima /neki su i pokojni/, jer za razliku od mišljenja koje o meni ima npr perce (čovjek općenito niti voli niti poštuje žene, iako ih treba do bola a toga nije svjestan i zato se utapa u alkoholu), ljudi koji me poznaju u stvarnom životu, vole me i poštuju! Obično muškarci koji nemaju uvjete za biti s nekom ženom (neki svoj prostor u koji mogu dopeljat dotičnu, pa joj nešto i pružit) postaju mizogini. Muškarci cca 50 i 60 godina života uglavnom neće svoje vršnjakinje već žele mlađe žene 10-20 godina misleći kako su im one par? A nisu niti svjesni (perce npr) da nemaju nikakve uvjete za biti s takvom ženom? Sad će tome i godina dana, srela sam čovjeka kojeg volim i s kojim mi je jako dobro! Uživam u svojoj mirovini (većini je to i nedostupna plaća), imam krasnog čovjeka s kojim se i danas sexam kao da smo u cvijetu mladosti i iako smo zagazili u sedmo desetljeće...volimo se, milujemo, sexamo...kako mnogi dečki od 55 nisu niti će! Onaj tko misli da su godine i mladost sami po sebi nešto, samo neka bude u toj iluziji i zabludi! Dotični partner i ja uskroo ćemo živjeti zajedno, a moram prizanati da me i zaprosio i vjerojatno ću se uskoro udati po treći put! Nije mi do braka, ali nema zapreke da to učinimo! Stoga i odlazim odavdje jer mislim da živjeti s nekim čak i nevjenčano podrazumijeva da nemam što raditi na dejting sajtu! Želim živjeti ispunjen život sa svojim partnerom a ne ovdje (odem na plesnjak još uvijek, odem na koncert, kazalište, bila sam u lipnju na moru, idem sutra opet, stalno sam na izletima, ručkovima, jebem se skoro kako nikad nisam)....u stvari, nikad mi nije bilo ljepše i bolje! Znam da je to uglavnom bio prijepor ovdje...moj život vs vaš neživot! Jer, nije isto virtualno biti ovdje i fingirati život i imati stvaran život pa ovamo svratiti. Žal mi je kaj vam je tako, a sretna sam kaj je meni vako! I znaš kaj, brko...morat ću te razočarati glede tvog gledanja na ženu? Žena je biće koje treba biti voljeno i cijenjeno od muškarca! Žena muškarca kojeg ne poštuje ne može voljeti, dok muškarac može voljeti ženu koju ne poštuje! To je jedina suštinska razlika med nami. Nažalost, čitajući te shvaćam da si duboko nesretna žena i nikako da se odalečiš od svoje prošlosti? Nauči voljeti sebe i prestani misliti da nisi dovoljno dobra za ljubav i sreću i za svog muškarca! Vidim da ti pomalo sviče da nije problem u drugima već u tebi! I nisi niti svjesna koliko si mi slična po habitusu! Jedino po čemu se jako razlikujemo je to što ne mogu pojmiti da netko obrazovan sluša to smeće narodnjačko koje ti slušaš? Nemaš život, nećeš ga niti imati još dugo, i tu je pogni u pravu. Jer, samohrana žena s djetetom ne može zasnovati novu obitelj (to se posreći rijetko kojoj ženi i muškarcu, a meni jest pa sam dugogodišnjeg ljubavniku i vezu pretvorila u brak, ali to je bilo tako bremenito u čemu sam ja izvukla deblji kraj i gotovo požalila ). Možeš otići na povremenu jebačinu, večeru, poneki dan dva izostanka, ali u stvari ne možeš imati život sa svojim čovjekom, brko. Trust me! Ja sam to preživjela, drugi put se udala, umro i taj drugi suprug (manager kakvog većina nikad nije niti srela a kamoli ga imala za muža). I danas imam čovjeka koji je obrazovan, situiran da ne kažem bogat, potentan i sexualno se jebemo ko da nam je 30...naprosto, uživamo život bez ikakvih obveza. Još samo da nas zdravlje posluži koju godinicu? Tako da su priče ovih dana babe vs đevojke jabuke (osobito ove kao ti koje slušaju narodnjake) o zavisti, o tome kako smo mi gradske stare babe jadne...okači si to za šešir (iako ga nikad nisi niti nosila niti ti je stajao a moj je stariji nego ti). Jednako bih mogla reći i za auto koji ne voziš i nisi niti svjesna što to znači pravoj ženi! I tak...opet sam oplela po vama koji činite što znate, al ne znate što činite.Samo sam se došla oprostiti i malo vam mast izvaditi...znam da ne podnosite da je nekom dobro dok je vama loše! Ja bih voljela da sam u ovu godinu dana pročitala o bilo kome od vas da vam se nešto dobro i lijepo dogodilo? Svima kojima jest, želim da im tako i ostane a vama koji nikako da budete konačno sretni sa sobom (sa ili bez nekog) želim da se nađete i pomirite sa sobom! Godine koje su uglavnom pred vama (nama) nisu baš ohrabrujuće ali znam da, ako smo tolike godine preživjeli i poživjeli s iskricom (ja konkretno 15 let), da ćemo i sa sobom! Poseban pozdrav đusi, svjetskoj ženi. Pozdravljam i sajbericu, ženu koja mi je izrekla najgore stvari koje sam čula u životu i želim joj dug život i boravak na iskrici. Željela bih pozdraviti još jednu posebnu ženu na blogu, purpurnu...koja je uvijek bila drugačija od mene, ali baš zato posebno mi draga u svojim pričama! Žao mi je što nema više i drugih blogera (poput vege, cc-pokojne i još toliko dobrih blogera) koji su znali i imali što pisati za razliku od ove bijede i jada danas? I još mi je više žao kaj nikako da dođu neki novi klinci (ala brka npr) koji će se njoj znati suprotstaviti silom argumenta a ne argumentom sile. Jer,njezin argument je jedino mladost. Ostale sive eminencije (u koje ubrajam i meiju, koja dugo već ništa ne piše) samo mimohodno pozdravljam i...ostavljam! Nemojte si laskati, neću vam pustiti niti jednu pjesmu...jer se u stvari rastajem sa sobom a ne sa vama. Imam i par rečenica za fly-a (erga). Moju priču (valentinovo) koju sam onomad napisala i poslala na natječaj za najljepšu ljubavnu priču svojevremeno . Normalno, ta priča nije osvojila nikakvu nagradu, ali ja sam ju i danas pročitala...i sjetila se sebe te 2013.g. i onoga što sam tom pričom ispriičala...o ženi (sebi) i svom čovjeku (kojeg ne sretoh nikad)! Te davne 2013. uočila sam jednog čovjeka na blogu bistra uma i karakteristika pravog čovjeka! Poslali smo si par ljudskih poruka u kojima smo se ogolili, kao i ja tu ljubavnu priču napisanu imaginarnom čovjeku. Sreli smo se jednom, kod krelceta na božić ili nešto slično (poziv meni stigao je od božićnice). Ne držim do božića ali kako sam i sama bila znatiželjna otišla sam u to društvo (krelec domaćin, ergo, boža, vega, filip i ja). Zanimljivo je da se upravo sjećam kak sam bila obučena tako da me živo zanima kaj je to bilo neprimjereno i za sprdanje brkino, fly? Dolča smeđe boje, prilično prpijena u žene koja ima dobre sise, suknja opet neka nijansa smeđe sa laganim prorezom sa strane, do koljena, uz remen sa uočljivom kopčom. U to doba sam se još oblačila u dobrim dućanima (gary weber), imala antilop smeđe cipele sa visokom petom...plava rudlava kosa ala merlinka i tak...ne sjećam se da je išta bilo neprimjereno? Osim mojih cica npr prema božinim kojih nije imala...ali to je pak druga priča! Ja bih sada mogla uzvratiti npr na način da mi je njegova nutrina jako dopadala, ali kad sam ga vidjela uživo (iako tek sada on otprilike ima godine koje sam ja imala tada) podjetio me na muškarca mornar stil! Krupan, samo mu je falila lula i ta prugasta majca! No, kao što rekoh, možda prvi dojam vara...a drugog nikad nije niti bilo! Raspisala sam se i više no što sam kanila, ali kao što rekoh, ne laskajte si, nije poradi vas već poradi mene kaj sam ovdje na ovom sajtu ostavila sate i sate, noći i noći, tisuće emocija razasute svemirom!
p.s. imam jedan problem...kad se budem (kad, a ne ako) treći put udavala, ne znam koga ću za kumu? Pesa sara mi još nije punoljetna a nema smisla da moj budući čeka samo zbog toga (iako još nisam odgovorila sa da na njegov upit)! U stvar, tolike ljude sam ovdje srela u reali, ali vjerujte mi s nikim više nisam na ničem drugom osim (ako), na dobar dan. Par ljudi s iskrice imam na fejsu kao frendove, ali kako sam i tamo sve manje, ispada da sam postala samoj sebi dovoljna! Rijetki su ljudi koji su došli u moj dom a kamoli u moj život! No, imam partnera i voljela bih da ga (ju) imate i vi! Ne lažite (najprije sebi) da niste ovdje zbog toga jer jeste! Treba vam parner u životu i ovo je dobro mjesto za naći ga. Istina, ovi koji su kvalitetniji teže će ga naći, proći će i desetljeće...tko zna, faktor vrijeme ili manji kriteriji? Ali, bitno je da ne lažete sebe...pa onda niti druge! Moj dragi i ja smo si odmah nakon tri mjeseca koja smo proveli gotovo svaki dan zajedno, rekli i znali kaj hoćemo...zajednički život! U ovim godinama me ništa više tipa veze niti ne zanima...ili solo ili cuzamen! Kak veli fly, next level...treći brak! Ostajte dobro!
post festum ću vam ostaviti i ovaj link v. Rudan!
http://www.rudan.info/severina-jahta-tito-i-ja/
Pročitajte ga i još bolje, poslušajte je! Moj pokojni /drugi/ suprug i ja snimali smo svoj sex i radili naše „porniće“! Bio je pravi majstor i uvijek sam se pitala kako me mogao tako dobro jebati i istovremeno sa malom sony handy cam to sve snimati. A uz predigru, puštali smo si te filmiće koji su me jako napaljivali, jer sam tek tada vidjela koliko sam sexi i bilo mi je jasno zakaj svaki moj muškarac toliko uživa u meni. Filmove smo po razlazu uništili, no zapisi ostaju zauvijek u glavi. Kako je ovo dejting sajt meni je uvijek bilo logično pisati o emocijama, sexu i ljudskim, muško ženskim odnosima (cvijeće uzgajam u vazama). Nažalost, to je uglavnom smetalo grose i ćudoredne redare ovog sajta koji su braneći srž života (sex) u stvari progovarali o sebi i svojim tabuim, osobito žene. Meni se, pače, uvijek jebalo za sve vas i uvijek sam se bavila sobom! Vi ste bili tek dekor oliti zastor koji mi je često služio da ga maknem kako bih bolje vidjela...ili zastrem kada ste mi smetali da bolje vidim. Nikad nisam bila dio čopora a još manje predvodnik iako sam uvijek imala takve perfomanse. Ljudi te mrze ne zato što si loš već upravo zato što si dobar. I tom svojom dobrotom i izvrsnošću ukazuješ i prokazuješ njih i njihovo licemjerje! Uživajte u sebi. Kažu, treća sreća...a moj treći brak bi mogao biti upravo to! Možda ću ući u anale iskrice da mi se kćer udala na iskrici za iskričara i mama također! Nije ovo loš sajt samo ako ga odživite u sebi za sebe i...preživite! Obdarit ću vas sa par mojih fotki iz kojih zrači sreća i zadovoljstvo...muškarca i žene, od glave do pete. Ali i jednu prekrasnu sliku starih, golih žena s neta! Žena je žena!

Uredi zapis

05.09.2021. u 19:43   |   Editirano: 29.10.2023. u 18:24   |   Komentari: 1

I OVDJE SU

već prošla sva vremena! čitam ovih dana "kako je počeo rat na mom otoku" iskrica web i ne mogu ne sjetit se (pa sam ga i pročitala i ponovo se nasmijala) svog zapisa pod tim naslovom od prije skoro godinu dana (kolovoz 2020.) kada su neki koji danas jauču i vape za pravdom i istinom (ne vrijeđaj bližnjeg svog), upravo to činili meni? istina, još tog ljeta kada je tarzan započeo svoje bezobrazno ponašanje prema brki, jedina sam ja reagirala i upravo tog tarzana prozvala da to nije dopušteno (ma koliko i kakav invalid bio). nažalost, u to doba upravo je brkata rigala oganj oko sebe i spaljivala ko na lomači svaku ženu koja je bila iole blizu 5 banki! sve se vraća sve se plaća! no, i nadalje stojim na mišljenju da vrijeđanje nije dopušteno, ali uzvratit istom mjerom u obrani ponekad jest! a tarzan nikad nije imao mjeru i to svi znaju. u jednom si u pravu, brka...dušebrižnici bloga licemjerno povlađuju onima ne zato da bi im pomogli, već zato da bi unizili svog "protivnika" i porazili ga...pod okriljem općeg dobra! to je barem provjereni recept iskrice! drago mi je da sam ovdje rijetko, pročitam skoro pa redovito, rijetko dođem i nešto napišem...no čitajući jutros neke svoje blogove od ranije, spopadne me neka nostalgija...za pisanjem?

Uredi zapis

20.04.2021. u 9:20   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ČITAM SVE VIŠE

o ljudima kojih više nema! osobito ovdje. jer, i ja sam ovdje već skoro 15 let. ode i CC. krasna žena koju sam i osobno poznavala. no, svi ćemo otići...kad tad. neki prije (valjda će ići po redu?) neki kasnije. uz jutarnju kavicu i nadalje čitam blog iako se nema što pročitati osim ponešto. drago mi je da se purpurna vratila...uvijek ju je bilo lijepo čitat. a ja? ja nemam više uglavnom ovdje (a niti drugdje) što pisati. odživjela sam i napisala valjda sve! sad samo uživam u jeseni (samo što i zima nije) svog života. i baš mi je lijepo. pa dok traje traje. do neke slijedeće zgode....au revoir!

Uredi zapis

02.04.2021. u 8:40   |   Editirano: 02.04.2021. u 8:42   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

GODINA!

prođe i ova 2020.g. mnogi će je pamtiti najviše po koroni, a ja možda ne samo po tome? više možda po tome kaj je to bila godina u kojoj nisam imala niti jednog dečka niti partnera! nije mi se baš često to u životu događalo? uglavnom sam imala nekog, ili sam solo bila par mjeseci, pola godine...ali ovako baš cijelu godinu solo (i to u ovim uvjetima) ne sjećam se? i taman kad sam pomislila da će tako i ostati, eto s kraja prošle i početka ove, zasjalo mi nekaj lijepoga? nadam se da će kao početak ove biti jednako dobar i njezin kraj? u to ime...idem odavdje! ne vrativši se, barem se nadam!

Uredi zapis

06.01.2021. u 21:59   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ROĐENDAN ISKRIČAVI!

čitam zlicu (curu i osobno poznajem) o njezinoj punoljetnosti i to me ponukalo da i ja zbilježim svoje lete ovdje! ja sam slično ko đusi...eto sutra na badnjak ću imati točno 14 let kak sam došla ovamo na iskricu (2006.g.)! nije punoljetnost ali bome respekt za godine provedene na ovom sajtu! s tim da sam ja sveudilj pisala i piskarala sve ove godine. imala sam nekoliko nickova na kojima sam baš dosta pisala...prava je bila nike45, potom damaskamelijama, pa menibezmene, potom poznata mai sarai i eto me sada na sari! hm...nadam se da je ovo kako je sada i ovih dana, početak mog kraja na ovim prostorima? u to ime, čestitam samoj sebi ne na dolasku već na odlasku koji se nadam da će se ipak dogoditi uskoro?!

Uredi zapis

23.12.2020. u 8:27   |   Editirano: 25.12.2020. u 8:46   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

NADA (dobar doručak, ali slab ručak)

sjedoh s večeri tek da ti napišem par riječi! ta nada da imamo kome reći (napisati) je tako puno. ponekad mislimo da je dovoljno. ali nije, osobito ako je to sve? dobro kažu, nada je dobar doručak ali slab ručak. a ta nada da ću imati i moći s nekim podijeliti ovo što mi je ostalo je upravo to, dobar doručak ali slab ručak. dok ne postane stvarnost? tada ćemo se moći "najesti" do sita? uglavnom sam sama i dosta promišljam...ne pričam uglavnom s nikim (čak niti ne pišem baš zadnje vrijeme) i nekako mi to paše. "upotpunim" ja dan bla bla razgovorima s ljudima...prijateljima i znancima...ali to ne smatram vrijednim spomena, osim što popuni poneku šupljinu ili prazninu. dobro je imati prijatelje i znance, ali tek kada i ako imaš sebe. ako ti ovo "zvuči" pomalo čudno, ništa...produži dalje, pročitaj i baci kao da nit nisi. bilo mi je važno to napisati...tebi, neznanče!?

a s jutra treba riješit antifriz! jučer sam rješavala sranje moje pese. nisam mogla vjerovati da sam pet sati jutrom uglavnom šetala vani s njom, od pola pet ujutro! no, kad me primila huja i uhvatih sebe u srdžbi, shvatih da nemam druge (niti bolje niti lošije) preokupacije taj dan već se posvetit svojoj betežnoj kuji! molećivi pogled i kruljenje u trbuhu bili su mi dovoljni da joj se posvetim. moja njuškica je to znala cijeniti kad je s večeri došla k sebi. zahvalno mi je oblizivala ruke. moja cura iz dumovca, eto već 11 godina. ta ljubav traje skoro koliko i moj prvi brak (13)! ne znam tko će prije otići...ona ili ja? ali dok nas ima, biće nas! to više nije nada, to je stvarnost. unučica je druga stvarnost. i ona moja, uglavnom dobra day by day, kako uglavnom živim. neki dan me frapirao moj dugogodišnji najdraži prijatelj odlukom da da otkaz i ode, najprije na burzu a potom u mirovinu! svaka čast, treba imati muda (i financijsku sigurnost) za takav korak. ova korona i skučeni život mnogima je došao glave i promjena u životu. promatram kako se životi ljudi oko mene mijenjaju (moja kćer npr) i shvaćam kako sam dobro! i zahvalna sam na tome...sebi, bogu, vragu..i mom prijatelju! doručak (nada) je iza mene a ručak.... ispred!?

Uredi zapis

08.12.2020. u 9:07   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

TOP GUN

e dragi moj prijatelju, to je prava tema! ne bijelo roblje već radno roblje! istina, neki tih teško izborenih 8 sati rada (kada je davne 1915. ili neke slične godine D.L.G donio prvi zakon za rudare o osamsatnom radnom vremenu) uglavnom potrajbaju ovdje na fejsu ili nekoj drugom sajtu! a neki doista i rade pa jedva izdrže i tih osam sati a kamoli da im se nakalemi još umjesto 40 satnog tjedna 56 satni! no, važno je trućat o pederima, brakovima i ostalim nevažnim stvarima. to tko će koga jebat il neće nije bitno, al je bitno ak hoće i želi a nemre. jer nema npr krevet, sobu, dom. za koji su svi nekak spremni na stadionima al ne i za strojem? svi su za ili protiv na fejsu, al je teško dignut rit i otić zaokružit to i na listiću. pa nas je tako izašlo slovom i brojkom četrdesetosamposto! što se desilo s guzicama onih koji su se zalijepili za stolce, pojma nemam. morti čir od silnog lajkanja? obično se kaže da oni koji ne izađu na parlamentarne izbore da se slažu s onim kaj je. ne znam s čijim brakom su se ovi složili jer ga nije nit bilo u ustavu? a to kaj smo taj copy/paste platili iz zakona u ustav ni manje ni više neg cca 40 milijuna kuna. ma tko ga jebe..nek se vidi raskoš katoličke državice. a baš sam jučer zatečena potezom islandske vlade pozvala katoličku hrvatsku državu koja stoluje na kaptolu da otpiše svojoj raji pola duga tako da umjesto njih iz svoje zlatne kese izvadi nofce i plati im rate za kredite. jer, jasno je da ova vlada kao i sve dosadašnje to nit je nit će učinit! pa tko ostaje onda narodu? ta jedino crkva koja se kune u boga! a bog sve vidi pa tako i jad i čemer ovog naroda! istina, meni je toplo, viroza je bolje, prehlada jenjava...cijeli tjedan mi je vikend i reklo bi se da nit nemam top temu već biti na fejsu! no, da ne bi zapis bio preveć revolucionaran (ta tko je vidio revoluciju dizat usred zime kad je doma tako toplo)..a tankerica mi se ofucala, a krznena baš i nije vjerodostojna (sigurna sam da bi netko sasuo višak farbe od zadnjeg farbanja izbe) samo ću dometnut lozinku u ova predblagdanska vremena ...ha ha...hi ho! (znam, nedostaje mi kapica al nije mi nit namjera glumit djeda mraza)

p.s. ovaj fenomenalan zapis c/p od same sebe na mom fejs profilu od prije sedam ljeta! i doista, i danas mogu samo reći na sve to...hi ho ha!

Uredi zapis

05.12.2020. u 9:38   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

DEJA VU!

u međuvremenu, odgledala sam jedan krasan film, daleko od nje. glumi meni draga glumica j. cristie (glumila je kao mlada u doktor živago)...sada prilično starija ali još uvijek izuzetno lijepa žena. uglavnom stariji bračni par intelektualaca a ona počinje sve više štekati (alzheimer ju obuzima) a suprug teška srca šalje je u stacionar za takve ljude. na zapadu je to vrlo hercik, ali ipak su to ljudi koji su zaboravili sebe. prekrasan film koji nenametljivo priča o pravoj ljudskoj (bračnoj) drami dvoje ljudi u godinama. ona njega (svog supruga) zaboravlja a postaje sretna s jednim drugim čovjekom koji je isto tamo i isto je zaboravio svoju supurugu. cijelo vrijeme suprug dolazi i gleda te prizore koji slamaju srce. ima tu još nekih poruka (bio je nevjeran u mladosti jer nije mogao odoljeti studenticama koje je poučavao i sl) kao npr da se sve vraća i sve se plaća? no, moja poanta filma je da on sve čini (iako užasnut tom činjenicom) kako bi ju učinio sretnom! tu se pojavljuje i žena dotičnog koja ga odvodi iz stacionara i time fiona (j. cristie) pada u depresiju i jedva da vegetira. kad sam već ispričala cijeli film i da ga završim. dakle, on dovodi natrag u dom ovog drugog njenog "muža" kako bi ona bila sretna i time ju spašava iz depresije. dirljiv film, jer kad nekog najviše voliš i ako voliš, tada ga pustiš da ode i bude sretan (makar to značilo da si sam nesretan)! sve više mi znače takvi emotivni filmovi koji prikazuju stvaran život. osobito ove naše dobi. i teško je sve to prolaziti sam. no, tako je kako je. naslov se ne odnosi na film već na događaje i ponašanja koja sam već...deja vu u svom životu!

Uredi zapis

28.11.2020. u 19:39   |   Editirano: 29.11.2020. u 9:09   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

HA HA HA

vrijedilo je jutros otvoriti blog i pročitati meiju! dobrano sam se nasmijala, jer kao da je sve te misli prepisala od mene...jer bih ja od nje. u stvari, sve potpisujem! nažalost, upravo takvo ponašanje prevladava u odnosu većine članova iskrice ali i bloga prema ženama. jedino bih još dodala (bez rukavica) da svaki muškarac koji misli da je upravo ženi samo to (njegov kurac) potrebno da bi bila zadovoljna, nije dorastao dotičnoj ženi! i ne može se dobrim (ili lošim) kurcem nadomjestiti sve čega čovjek, muškarac, nema ili nije! "sram te bilo" meijo, u nedjelju pa ovako drito! nije ovo puko solidariziranje žene sa ženom, već srž muško ženskih odnosa o kojima svjedočim više od desetljeća ovdje!

https://www.iskrica.com/weblogs/blog.php?id=14767#log_550784

Uredi zapis

22.11.2020. u 8:35   |   Editirano: 22.11.2020. u 8:44   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

MISLIM SI JUTROS

kako nedostatak nečega može izazvati punoću u nama? pa tako npr jučerašnji (i današnji) prijepor oko bloga koji je jadan (bravo zlatna) i dobro došla mejina reakcija mi dala poticaj da se vratim na blog! nije da mi toliko fali moje pisanje, a još manje čitanje jer danima već nema se što pročitati. ali par puta sam došla u napast (kao evo sada) da napišem komentar na ponešto, da reagiram na neki zapis, neki događaj iz mog života (kao npr jutros) i tak...zadnjih dana sam dejtanjem srela par zanimljivih ljudi koja priča još traje, iako sumnjam da će zaživjeti? korona je doista promijenila moj život! više, sveo se na virtualu! ali o tome ovih dana kad se vratim na blog!

Uredi zapis

21.11.2020. u 9:03   |   Editirano: 23.11.2020. u 9:05   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

POSTHUMNO (10.11.2011.)

Moje ljubavno pismo tebi! Nisam ti ga stigla reći iako sam danima već smišljala kako da ti ga prišapnem. Zatekla me tvoja smrt. Na nekom zidu u prolazu hodnika visilo je tvoje ime. Iako sam se silno željela oprostiti od tebe, bog je valjda smislio tolko drugih načina. Pa sam podigla pogled u nebo šetajući pesu i ugledala pticu ponad sebe. Upalila sam i svijeću za stolom dok sam ručala. I pričala sam jedući s tobom. Za tim istim stolom i istim pogledom na Plješivicu. Dok smo još pričali i objedovali. Potom smo otišli. I valjda zato što smo se silno voljeli nije bilo moguće opet doći. Ljudi kad su ravnodušni onda mogu učiniti i pokoji korak previše. Kad nisu, i onaj nužni čini se nemogućim? I imam milion razloga da te pitam zašto? Zašto se nisi oprostio od mene, nas? A onda, znam da smo se davno oprostili i ostali živjeti svaki na svojoj obali. Tvoj ponos nije htio niti danas dok si odlazio reći mi: dođi! A ja nisam znala biti veći čovjek od tebe i naprosto doći. Ipak ostajemo mi! Davno, rekoh: kad mi dođe zadnji čas zovnut ću te! Nažalost, ti nisi mogao! Zastala sam danas, oko podneva (ne znajući tad još da te već nije bilo), dva puta i pogledala na prozore ponad Britanca sjećajući se koliko smo tamo dana i noći probdjeli, ljubeći se i voleći se, koliko tuge i jada bje na toj adresi. Kao i suvišnih lica. Sada nema nikoga, čak ni prozori nisu ofarbani. No, kao i toliko puta čovjek tek post festum razaznaje svoja stanja, slutnje, neke znakove i postupke. Sinoć sam trebala napisati svoj odgovor odvjetnici, jer reče ona: blizu smo nagodbe? Voljeli smo se dugo, predugo, puno, previše....za ljudski vijek, jer i živjeti 20 godina je dovoljno, a kamoli voljeti se! Valjda zato i nismo mogli sačekati kraj? Za razliku od tebe koji si sav svoj jad i čemer ostavio u sebi, ja sam se okrenula svijetu. Ponekad je dobro svu svoju nutrinu podijeliti ovako sa neznancima. Puno lakše nego sa najmilijima, dragima. I tako često sam te htjela nazvati, pitati te kako si? Ili ti reći kako sam! Ali obično sam odustajala ne imajući hrabrosti još jednom doživjeti da me poniziš, povrijediš, uvrijediš? Ne stoga što me nisi volio, već stoga što si više volio sebe ili što nisi mogao biti drugačiji ili što sam ja tebe voljela previše? Oprostila sam ti već dugo. Ti meni nisi. Ponio si to sa sobom! Ali u plamenu svijeće u onom jezičku koji je plamtio ka nebu osjetila sam tvoje riječi: oprosti mi! Moje riječi: oprosti mi! Voljela sam te ko nitko nikad, ko nikog, volio si me ko nitko, kao nikad nikog! Ali ljubav nije dovoljna za ostati. Ali je trebala biti za sići zajedno, a nije! No i takva nedostatna, najviše je što je bilo. I sada kada te nema....ima te u meni, nama!

„....Ali, kad od neke davne prošlosti, nakon smrti mnogih stvorenja, nakon uništenja raznih stvari, više nema ničega, ipak još dugo ostanu miris i okus, sami, krhkiji ali još življi, postojaniji, vjerniji, poput duša, pa čuvaju sjećanje, očekivanje i nadu, na ruševinama, nepokolebljivo noseći na sebi svu golemu građevinu uspomena..."

bio je nedugo još jedan dan mrtvih. nisam pohodila tvoj grob jer znam da nisi tamo. znam da si tamo gdje smo se voljeli, tamo gdje smo tako često obitavali i bili sretni! tvoj prosuti pepeo na kamenjaku istre čeka moj dolazak! tko zna koliko ću još godina obilježavati tvoj odlazak? ali, doći ću i ja!

danas je taj dan kad si otišao. u stvari, nema te već dugo, puno duže od tih 9 godina. nekoć davno, pustila sam te baš kad sam te najviše voljela i to sam smatrala svojom veličinom. u jednoj, nedugo pročitanoj knjizi jedino što mogu reć da je dobro, jest kraj! predivno je kad nas netko promijeni do neprepoznatljivosti! takvu preobrazbu imala sam prilike doživjeti...i zahvalna sam i danas! nažalost, nikad prije niti poslije takvo što. zato valjda toliko i živi još samnom i u meni? nema više nas, ali ima nas!

Uredi zapis

10.11.2020. u 9:12   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

DAY BY DAY

"Hmmmm...
Takvoj ženi kao što ste Vi treba mladi muškarac. Treba Vas netko pratiti u svemu, netko tko ima
snage i volje... Ovi od 50, tako li la..."

kulturno kaže dečko od 34 gotine i osta živ! normalno da ga nisam preporučila niti svojoj mlađoj kćeri, budući je i ona starija od njega! no, nije toliko da mi je laskalo to kaj je napisao, već stoga što je dobrim dijelom u pravu. muškarci od pedeset i koju (ove od 60 i koju neću niti spominjati jer nisu vrijedni spomena) fakat nisu mi dorasli. nema to čak veze s godinama koliko sa stavom, smislom i sadržajem kojeg mogu (uglavnom i činim) upražnjavati svakodnevno! on je u stanju držat tempo tjedan, dva...koji mjesec i potom krah! osim iz interesa. ne biste vjerovali koliko je muškaraca potrebito po raznim osnovama...nemaju svoj plejs, nemaju od čega živjeti, ne znaju održavati svoj život, higijenu, kuhanje etc etc...jednom rječju, muškarci su u 80% izgubljeni slučajevi. ostalih 20% je nedostupno. emotivno, no postat će dostupni kad se domognu 65 ili 70! normalno, tada ih niti jedna pametna žena neće...jer u stvari, muškarci su ženi teret! to nema veze s ljubavlju koju je iluzorno tražit u ovim godinama. jer ju nećeš naći. uzajamno podnošenje, toleranvcija ili nešto takvo moguće je prvenstveno ako oboje nađu neki interes (nije samo materijalni) da budu zajedno! do tada, dobivat ću takve stupidne, a istinite poruke i biti solo!

Uredi zapis

05.11.2020. u 9:05   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar