HIPOKRIZIJA

ovih dana nekako mi presahlo materijala za pisanje? al sam zato kuhala. prekjučer pitu od šljiva, prvi put u životu! kak je to dobra pita bila...i još jest! danas pekla punjene patlidžane, one s mesom! jbt jedan uvrh glave zame. i tako dok varim razmišljam o tome kako se manje sexam zadnju godinu a više kuham? biće to tako i inače i drugim ženama u životu, obrnuto proporcionalan sexualni život spram onog drugog? na koncu, poznata je i notorna stvar da nikad jedno te ista žena nemre biti dobra kuharica i kurvarica! ak se jebeš najebeš. ak kuhaš, nakuhaš se! na koncu, najebala sam se i nakuhala u životu, sad bih morti trebala apstinirat od svega? za početak uspijevam od sexa! iako imam dva vrlo, meni barem, jebozovna partnera! s kojima razmjenjujem kaj sam kuhala. a radije bih njih skuhala, barem onak za predjelo da ne ostanem gladna. čini mi se da još uvijek je ovdje nepopularno (da ne kažem i nepoželjno) pisati o sexu? osobito od strane žene. to je zabranjena erogena zona samo za muškarce. pa kaže npr on da je preševio cijelu evropu...a kad mu ja kažem da sam npr jednako u sličnom broju preševila malu hrvatsku, uf...tajac? jer on ševi a ona je ševljena! dvije ševe nemreju na istu granu? čitam i blog ovih dana, fala bogu ima se kaj i pročitat! vidim da se neki posipaju pepelom, neki neprijatelji ko da su mi prijatelji...al kak ono vele, ne vjeruj danajcima ni kad darove nose? i kaže on, onaj drugi, da ga pale francuskinje? monica se razme (al ne levinski), pa isabelle, pa binoche, pa brižitka...ima ih! i svi bi nešto virtualno jer za stvarno...nedotekne? kurca, palca, love, volje, žudnje, želje...toliko žovijalnih stvari nedostaje ljudima da se pitam jel ima neka vicmaherasta stranica pa da ljudi odu tam. i budu sretni i nasmijani? jer, očito im je smijeh glavni lijek koji moraju popit tri puta na dan? meni doktor prepisao 4x al nije nimalo smiješno, pače...pomalo je i bolno? i nekako mi dođe da opet bacim van moju abecedu sexa i druženja...iako znam da ništa iz toga nećete naučit? nije to promućkaj pa popij! ko ni viagra, nemre ona dignut kurac da stoji (tak veli on danas) i ja suglasna. još uvijek sama čistim kuću, pečem, kuham i radim sve što radi poštena žena! nemam kućnu pomoćnicu koja mi pomaže da se digne...bilo koji predmet s kojeg treba otrti prašinu? istina, malo rjeđe to činim (eto, nisam usisavala već 10 dana) al budem sutra...nakon što usisam, poradit ću na svom french čoviku? iako mi se zadnje vrijeme stalno javljaju neki koji trebaju udomiteljicu? a ja upravo razmišljam kako je vrijeme da ode i moja posljedje udomljeno čeljade od pese? closed, do daljnjega! i ja se nasmijah danas gotovo do suza, na đusin komentar kak joj je opala baklava! nadam se da se i ja smijem smijati? obje kćeri su mi učile francuski (bila je to jedna od rijetkih osnovnih škola u zagrebu gdje se učio taj jezik), al ništ od toga nije ostalo...jer i kćeri su otišle! što je ostalo? o da, i previše toga, barem za ove kaj se vrzmaju. sposobna žena često nesposobnim muškarcima djeluje kao...ha ha...bogomoljka npr? ne sretoh dugo već nekog muškarca kojeg ne bih pojela za doručak a da nešto ostane i za...ručak? večeru ionako preskačem!

Istine radi, a i ljudi poput krelca etea i još nekih, ostavit ću fakte kako je počeo ovaj zadnji rat na iskrica blogu? No prije toga voljela bih ponešto napisati o svim...mojim ljudima? Ovdje na iskrica blogu pišem od 2007.g. i napisala sam tisuće kartica tekstova! Pišem radi sebe i sebi za gušt. Uvijek sam bila solo igračica a takvom se smatram i danas. Kroz moju dušu prošli su neki ljudi odavdje s iskrice te jedan bloger! Upoznala sam jako puno ljudi, imam jednog prijatelja s iskrice s kojim sam dobra više od deset godina! Sve te godine bila sam uvijek i samo svoja, što ne znači da nisam upoznala mnoge ljude, voljela neke, stekla neprijatelje i slično? Toliki ljudi su prošli kroz moj život, neki su me pozivali u svoj, neki blogeri na bloška druženja (bila sam skoro na svima i upoznala puno blogera) ali ja sam sve te godine (zadnjih sedam godina) otkada sam članica udruge 40+ pozivala ovdje ljude na blogu da se pridruže i dođu na ta samačka druženja, od plesnjaka, kartanja, izleta, karaoke i slično. I doista, došla je plejada blogera...od pok. Hornya, pelpetuma, filipa de mala, pamele, anerak, božićnice, erga, styx, paparisol, vrbice, cyberlady, starinaivan, pakleni, perce, pašemke, coco, juice mame, klasa optimist, kjele, krelca, wasyxa (isprika ako sam nekog zaboravila)? Pitajte me danas s kim sam dobra? S nikim, jer nitko ne predstavlja ništa u mom životu! Često su mi dojučerašnji prijatelji i partneri postajali neprijatelji samo zato što sam rekla neku istinu?Par ljudi od nabrojenih bilo je i u mom domu, ali svi su oni samo prolaznici u mom životu! Od nekih sam doživjela najljepše stvar a od nekih najgore koje su mi se ikad dogodile! I to jest život. Nisam svetica ali svatko bi trebao sebi polagati račune? Na iskrici sam od 2006.g. dakle, punih 14 godina ali nit danas nemam svoje ljude, osobito ne virtualne tako da su mi smiješni povodi i navodi ratovanja ovdje? Vjerodostojnosti radi (za ljude poput krelceta ali i one koji nisu čitali jer su neki brkini blogovi obrisani od njezine strane) bilo bi dobro da ljudi znaju zakaj je počeo ovaj zadnji rat? Jer nije počeo tako kako je to krelec pojednostavio, dapače...iz dokumentiranog je vidjivo da je upravo dotična brka započela rat uvredama (jer vrijeđanje nikad ne bi smjelo proći bez odgovora) najprije na meni, potom na coco, potom na meiji, juicy i možda nisam sve popratila...a onda je to proiširila na cijelu populaciju žena (izuzev buge i još nekih koji su joj povlađivali) 50+ svodeći to na sukob generacija što uopće nije točno! To je sukob pristojnosti i kulture u razgovoru, ne vrijeđanja sugovornika na rasnoj, vjerskoj, dobnoj ili nekoj drugoj različitosti. Išla je dotle da je i fizički prijetila (coco) uz obilato skandiranje nekih muških nickova (krelec, eternis, perce) koji niti jednom nisu našli za shodno da upitaju dotičnu brkatu zmiju zašto vrijeđa, ismijava, kinji? Ok, nije nitko dužan ovdje voditi brigu o drugima...ali takvim ponašanjem upravo govorite o sebi i kako bi pravnici rekli, ne činjenjem, činite to da drugi vrijeđaju ljude! Zlostavljani ljudi (brkata) postaju i sami zlostavljači! I to je sva priča o sukobu na blogu, klanovima, kraljicama i sličnim glupostima! Ovo je eklatantan primjer zlostavljanja i to sam prva shvatila i reagirala na blogu još prilikom one degutantne sprdačine s kumom jer se sprdalo sa ženom, načelno! I kao što rekoh, žene koje su zlostavljane postaju najgori zlostavljači...najprije prema sebi a potom i prema drugima! Dakle, da zaključim...družila sam se sa mnogima ali to nikome ne daje pravo da me uzima u usta. Osobito oni koji me osobno niti ne poznaju ili oni koji imaju razloga da me ne vole (ostali su mi dužni, tražili uslugu, bili u podređenom položaju, znaju da znam neku informaciju i istinu koja ih kompromitira a ja sam ju javno iznijela etc). Jer, zar vam je stvarno dovoljno i jedino važno da su vaši prijatelji neprijatelji vašeg neprijatelja? I da, nemam prijatelje, osobito ne virtualne, barem ne ovdje na iskrici (osim dugogodišnjeg najboljeg prijatelja ali odavno smo otišli u realu) a niti na blogu! A vi? Tko su vam prijatelji? I temeljem čega birate prijatelje? Zanemarite upitnike, odgovorite sebi!

I da, nalakirala sam opet nokte i idem večeras van...route66 sviraju blues, jedna žena i jedan muškarac, mladi i lijepi! I danas sam cijeli dan provela na glavici u šetnji, kameni svati...fini roštilj! To ja zovem dobrim životom i ne znam na čemu bih ovdje ikome mogla zavidjeti? Sve što sam trebala proći u životu, prošla sam! Na iskricu sam došla sa pet banki al sam zato do tada proživjela i preživjela brak s djecom, ljubavnu vezu koja je trajala 15 godina...potom i drugi brak...rekla bih da sam ovdje došla jer sam i sa pol stoljeća vjerovala u ljubav, ljude...a i mislila da imam i trebam još puno toga reći! O tome svjedoče moji napisani i neobrisani blogovi! I željela sam da i drugi ljudi imaju ispunjen život kao što sam ja imala svoj! Prije sedam godina krenula sam putem udruge 50+ u realan život sretati same i osamljene ljude i mogu vam reći da mi je udruga i njezini sadržaji pomogla da shvatim kako je loše imati samo virtualni život, osobito vi koji ste mladi. Nažalost, takav samo virtualni život stajao je jednog mog jako dobrog dugogodišnjeg frenda, života (srčani udar jer je stalno bio za kompom a nije više živio stvarni žviot) . Želim vam da ne budete samo virtualci već da živite stvaran život, osobito vi mladi kojima je to jako teško izvedivo s djecom npr! Ali, znate kaj, potrebno je da vi to želite i učinite što trebate da stvari promijenite? Dobro je to ivanchica i neki drugi ovdje sagledali...uopće se ne radi o sukobu generacija već je to nešto posve drugo. Svak nek si sam objasni ako mu to treba. Ja kao i obično ne volim ostat dužna sebi i još uvijek volim pisati! Vi možete slobodno čitati...citirat ću vam blogericu brkatu zmiju i uprizoriti sporne blogove u vidu komentara dolje niže kako biste iz prve ruke znali...kako je počeo rat na otoku zvanom iskrica weblog! Ugodno vam ovo veče!

p.s. ovo potpisuje jedna žena koja ima svoj face, ime i prezime i kao do sada...sama stoji iza sebe! i kao što vidite, nije mi problem objavit facu...ne u mraku, ne zamaskiranu, neću je uklonit...ja sam ta koja jesam a ovo je moj plaćeni prostor!

evo link, pa tko hoće čitat nek čita (iako znam da je za 90% vas to mission impossible) ...ali ću stavit i cijeli tekst...jer je fenomenalan!
baš se nekaj pitam, jel to rudanica pisala za iskričare i iskričarke? iako znam da nam je cijelo društvo...zakurac!

http://www.rudan.info/molimo-javnost-za-privatnost/


"Molimo javnost za privatnost

Čitam na portalima kako jedna od zvijezda na hrvatskom medijskom nebu objavljuje javnosti da negdje u Hrvatskoj postoji muškarac koji sestrama iz marketa donosi uloške. To je brejkingnjuz. Zvijezdi Hrvatici koja nikako da postane zvijezda repatica šalju se lajkovi, brat je heroj, a ne zločinac, „nažalost nije slobodan“….

Stara sam i glupa i ne razumijem vrijeme u kome ću još malo živjeti. Vratit ću se u bolju prošlost. Netko bi trebao reći mladim ženama koje bjesomučno na Instagramu lajkaju Nosača Uložaka da su i u naše vrijeme za nas muževi i dečki kupovali uloške. Mi smo mislile da je to normalno i da je menstruacija normalna. Da nam je netko rekao da će za pedeset godina u Jugoslaviji menstruacija kao pojava biti top tema, da ćemo imati Hrvatsku nismo mogle zamisliti, rekle bismo mu da krene na dugotrajno liječenje. Očito smo u paketu sa demokracijom i Hrvatskom dobili ogromno jato kokošiju koje se ne gasi već godinama.

Što mene, ljubomornu, staru kravu kojoj zadnja ura bije, posebno nervira? Idem neredom. U jednom ženskom listu izašao je intervju sa svima nama poznatom teve voditeljicom koja je polugola odgovarala na debilna pitanja tipa, zvižde li za vama na ulici, jedete li, imate li dečka, koji vam se dio tijela najviše sviđa…Voditeljica je na dugačko i široko govorila o svojim nogama, struku, sreći koju ima jer joj je trbuh „ravan“. Umjesto da novinarku pošalje u krasni kurac.

Voditeljica je obrazovana, iza sebe ima zavidnu karijeru pa ipak pristaje da je netko svede na komad mesa u „badiću“. Pedesetogodišnja žena u magazinu izgleda kao nevina pastirica koja će tek za godinu ili dvije ugledati ono što pastiru visi među nogama. Bilo bi žalosno da nije tužno.

Nemate pojma koliko mi tek idu na kurac slavni hrvatski zaljubljeni parovi koji nas redovito obavještavaju o velikoj sreći svojoj. Vjenčanje. Mlada tanka poput šibe skriva lišce, on je zaštitnički grli. Na njenoj glavi dva kilograma ekstenzija, na njegovoj gelirane dlake koje često pokrivaju ćelu. Zašto su mladi muškarci danas u pravilu ćelavi? Zna li tko? Čuje li se što?

Onda krenu čestitanja godišnjice braka. „Ljubavi, uz tebe sam postala žena“. On joj odgovara, s tobom sam zaronio duboko. „Prijatelji“ lajkaju, šalju palčeve i srca majušna.

Pa se rodi „princ“ ili „princezica“. Poznatije instagramuše objave marku dekice iz koje viri glavica sirotog djeteta. Anonimne samo napišu, ljubav mog života i naša bebica. Lajkovi, palčevi, poljupci i pozdravi.

Nakon šest mjeseci mama u bikiniju. Nigdje trbuha, sise ogromne, bez mlijeka, ali pune silikona. Lajkovi, palčevi, čestitke, još si ljepša, carice, kraljice, kao da imaš petnaest, najjača si, brutalna si.

Rastava. Bit ćemo svojoj princezi najbolji roditelji na svijetu, ostali smo prijatelji, ne, nije bilo ni druge ni drugog, obično neslaganje naravi…Palčevi, lajkovi, tako treba, najbolji ste, imate anđela, to je bitno…

Onda se javi „druga“ koje nije bilo pa portali objave poruke koje joj je slao otac onih anđela i muž one majke i kraljice i zvijezde Hrvatice. Tvrd sam, piše otac onih anđela, jako sam tvrd, tvrd sam za popizdit, dođi i vidi koliko sam tvrd. Zaboravila sam što mu je napisala „druga“ koje nije bilo.

Jebote! Zašto čitava Hrvatska mora znati da je neki sirotan tvrd, jako tvrd ili tvrd za popizdit? Zašto pametna, uspješna žena u pedeset i prvoj mora izgubiti pedeset kilograma da bi zadržala posao? Istovremeno njen partner izgleda poput prasca na Dan Republike. Njega nikad nećemo vidjeti u „badiću“. Zato jer je voditelj Pamet, a voditeljica su kosti. Žene u Hrvatskoj ne smije biti, ako želi da je bude.

Kad se dvoje koje je Bog sastavio i poručio im da ih samo smrt može rastaviti ipak razdvoje šalju Hrvatskoj poruku. Iza nas je teško razdoblje, molimo javnost za privatnost.

Ne razumijem svijet u kome živim. Srećom, mogu pisati i one koje ne kužim slati u kurac. Srećom, oni mogu mene pitati, zašto čitaš pizdarije kad ti škodi, idi ti u kurac.

Dečki i cure, ne šaljite me nikamo. Ja sam već u kurcu."
(V.R.)

danas sam pola dana provela ovdje na kupanju! a onda smo frendica i ja pozvane na ručak kod žganjera! ha ha...sjećate se onog filma o meliti žganjer? lijepo mjesto usred korduna (valjda se tako zove ovaj dio od karlovca, ozlja, mahično i sl)...pa ubava drvena kuća iz 1937.g. (nisam uslikala tu ploču al valjda mi vjerujete)?sve u svemu, prilično naporan dan jer sam izvozila skoro pa 200 km! moja pesa se izvalila od umora a ja moram tj želim još odradit posvetu gotovo jedinom čovjeku kojeg sam štovala od naše domaće zabavne glazbe!
tek sam jučer saznala da je napisao ne samo jednu već dvije pjesme mojim kćerima! ha ha...jednu, ovu iva iva...imam još dok mi se kćer rodila...kupila sam tu plejku baš tako nekako te 1978.g. za ovu drugu ana ana nisam znala do jučer, ali kako mi je druga kćer ana, eto da im pustim njihove pjesme! malo šale...lani sam pustila pregršt njegovih pjesama, vidim da je to učinila i izidea danas na godišnjicu arsena (hvala ti, prekrasne su)...ja ću za svoju dušu još jednu....i that all falks!

btw ovaj današnji blog posvećujem jednom dragom iskričaru koji reče da će me skinut danas....tj mog arsena! zahvaljujući njemu saznala sam za anu...biće ga ona puno asocira na iskričarke?

Link

Link

a ovo je zame! i zate!

Link

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti,
strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti.
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati,
kao na slobodi, opet učim jesti, hodati.

Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje,
izgubljeni zvuci, boje,
ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
prazno mi je, ali lakše,
otkako te ne želim.

Pitao sam ljude, kol'ko će to trajati,
može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati.
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku,
prejako je svjetlo, samo da se oči naviknu.

Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje,
izgubljeni zvuci, boje,
ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
prazno mi je, ali lakše,
otkako te ne želim.

Otkako te ne volim.

nerijetko nedjeljom ovako ko i danas mobitel uopće ne zazvoni! jučer sam odradila sve pozive...mob, skyp, prijatelji, frendice...i danas muk! i taman kad se navikneš da imaš posve mirnu nedjelju zove me frendica! dogovaramo već par dana (ak se svašta nešto poklopi) odlazak na slapić (kupanje med lopočima kod generalskog) u tjednu jer je vikendom gužva em na cesti em tamo na kupalištu mrežnice! ovo vrijeme ko par nepar...jedan dan kiša, drugi sunce? a accuweather prognoze su danas ovakve, sutra posve drugačije? pa nema druge nego pouzdati se use i u svoje kljuse od ovlaženog prsta i ruže vjetrova? dakle, zove ona da se dogovorimo...i pita me kaj kuhaš? pa ja počnem...juhu od vrganja (kupila neki dan suhe na placu), pa osso buco u vreći u pećnici s krumpirom, zelenu salatu! pa ona nemre vjerovat da sve to kuham sebi samoj? i pita kaj je to osso buco..a ja rekoh, nema druge nego da dojdeš drugi put k meni na ručak da osobno vidiš kaj to je? za desert torta od kokosa i malina by torterie macaron! pa kažem ja, volim sebe već neko vrijeme pa se tako i ponašam...mazim se! netko drži do dobrog auta (ja se vozim u matizu), netko ima velike kuće i stanove (trenutno živim u 80, ali mojih stvarnih je 40 kvadrata i to mi posve dovoljno) a ja onoliko koliko mi treba. ja volim fino i dobro (ali malo) jesti i volim krpice (obleku) te dobre cipele! a juha je bila bogovska! ja radim jednu moju kombinaciju juhe od luka i juhe od vrganja! na malo ulja prepržim brašno, zblanširam s vrelom vodom suhe vrganje i onda to ubacim. prije toga ubacim i komadić luka tek toliko da da miris! potom to kuham uz dolivenu vodu. na kraju dodam mlijeko i malo vrhnja....a prije serviranja peršin i (moj izum) umjesto samog tost kruha izrezanog na male kockice, ja napravim pravi toast sa sirom...i to onda na kockice! mljac...kak je fini taj sir kad se rastopi u juhi i onak rasteže! uz vrganje, gotovo da ti niti ne treba ostatak ručka. a čitam danas da je popit čašu crvenog vina lijek! pa sam uz ručak uzela taj lijek..navodi kaj sve sprječava i kaj pospješuje! jbt ak nastavim tako zdravo živjet doživjet ću stotu! ne dao bog...meni dost i uvrh glave i 80!

ONE NASTUPAJU


https://www.onenastupaju.hr/2018/06/07/kad-ne-zivis-po-pravilima-uskogrudno

st-zena-prema-zenama/


KAD NE ŽIVIŠ PO PRAVILIMA
Uskogrudnost žena prema ženama
Piše
Jadranka Olivari Jirasek -
07/06/2018

Iako nije ništa novo, uvijek se iznenadim koliko smo mi žene zločeste, naročito jedna prema drugoj. Posebice ako drugačije izgledamo, ili, ne daj bože, drugačije razmišljamo. Ili živimo. Ovih dana na jednom portalu objavili su mali intervju s jednom novom blogericom i sa mnom. Naravno, kao i uvijek, naglašene su bile naše godine, no tekst je bio korektan i s očitom namjerom da se istakne naš stil koji nam je dijametralno suprotan.

Moja kolegica je desetak godina mlađa i sigurna sam da njezin stil nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Avangardan je. S obzirom da nikad ne komentiram nečiji stil, posebno ne kritizerski, i ovog puta ostat ću pri tome da je stil nešto što imamo ili nemamo. Željka, tako se zove mlađa kolegica, doista ima zanimljiv stil. Hoće li uspjeti u pisanju i vođenju svoga bloga, tek će vrijeme pokazati. Naime, Željka je objavila tek nekoliko postova, tako da će trebati još puno posla da se etablira na blogerskoj sceni.
ŠTO JE ZA ŽENE “NAŠIH GODINA”

Ono što me razveselilo je to da se sve više u našim medijima pojavljuju žene kojima godine nisu prepreke za ostvarenje snova. Životnih. Pa, makar to bio i blog. Kao što je slučaj sa Željkom i sa mnom. I sve bi ostalo na korektnom tekstu mlade novinarke da nije slijedilo iznenađenje s hrpom ružnih komentara na račun našeg stila i godina. Ženskih komentara. Daleko od toga da ne mogu otrpjeti nečiju kritiku, no komentari puni zloće kao da su više dali sliku o njima koje su ih dale, nego o Željki i meni. Jer, kako smo se uopće usudile odjenuti ono što ne dolikuje našim godinama, statusu baka, starica. Treba se, barem tako poučavaju, oblačiti u skladu s godinama, dakle ja s mojih 66, a Željka sa svojih 56 godina, jer sve drugo nije lijepo, odnosno prestrašno je. Otprilike su takvi bili komentari.
Željka i Jadranka – hrvatske modne blogerice koje žive svoj film

Neke su pokušavale “popraviti” stvar pa su blago naginjale mojem stilu no, bez puno uspjeha. Sve u svemu, poanta njihovih komentara bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. Pri tome ne odstupati od babskog izgleda. Ponajmanje se isticati ili izgledati zanimljivo. Biti svoje. Jer moda nije za žene naših godina. Tko je to vidio da žena od 56 ili 66 nosi balerinke ili platforme? One nose cipele s dobrim ortopedskim uloškom. Estetika nije važna. Tko je vidio da se žene tih godina uređuju ili imaju neki svoj stil? Babe, sram vas bilo! Strašno.
ŽALOSNO SVOĐENJE ŽIVOTA NA BROJ GODINA

Da, rekla bih kako je doista strašno da postoje žene koje nemaju hrabrost koju imamo Željka i ja. Njihove “slikice”, pomno izabrane za facebook, pretpostavljam po njima najljepše, ne pokazuju kakav je njihov stil. Sudim po onom što su napisale. Rekla bi tugaljivo. Bez imalo zanimljivosti. Hrabrosti. Ne znam koliko im je godina, no pretpostavljam da su naših, mislim Željkinih i mojih, pa to još više rastužuje. Kakav im je život mogu tek pretpostaviti.

poanta GRUBIH komentara NA INTERNETU bila je “treba se oblačiti u skladu s godinama”, nikako s onim kako se osjećamo ili izgledamo. Dakle, Željka i ja trebale bismo nositi crne kostimiće s bijelom bluzicom, ili se ogrnuti toplim šalom zbog loše cirkulacije. I držati se babskog izgleda…

Ušle su u godine koje donose promjene i na koje ne mogu baš puno utjecati, djeca su im odrasla, suprug opterećen poslom, a one u mirovini. Daleko od toga da im zavidim. Imamo Željka i ja sigurno sličnih okupacija kao one, samo s razlikom što se ne mirimo time da je život stao. A kako bi, dok imamo volju i želju učiniti nešto što se nismo usudile dok smo bile mlađe. Tko bi i pomislio da ćemo u ovim godinama voditi digitalni dnevnik. Iliti blog. Ili pozirati fotografu. Tko zna gdje nam je kraj? U inat onim strašnim ženama koje ne mogu podnijeti hrabre žene i imaju ono što one nikad nisu imale. U inat onim strašnim ženama koje život svode na brojke. Kao matematiku.
Jadranka Olivari Jirasek ruši predrasude o stilu koji “nije za babe”

Nisam povrijeđena što sam postala metom njihovih zločestih komentara, više me brine kakvu sliku daju svojoj djeci. Ja sam toliko ponosna i sretna što u svojim godinama (potpuno nebitno kojim) radim blog kojeg prate prijatelji moje djece. A moja djeca, pak, imaju mamu koja se baš ne uklapa u stereotipe mama tih godina. Blogerica. Pa, još sa stilom koji nije za babe njezinih godina, kako bi rekle one strašne žene…"

(objavljeno na mom blogu 07.06.2018. u 10:32)

p.s. predrasude su gadna stvar i svi ih imamo! ali, neke su baš onak...za javnu posvetu! još uvijek ne živim po pravilima i baš zato živim!

Istovremeno sam ponovo dohvatila hadrijana i njegove memoare i ti mi se javi. U tome vidim neki znak, pa za razliku od prepiske od prije godine i više, ovu ću s tobom imati…javno. Iako si mi, sada vidjeh, poslao deset poruka. Noćas, dok spavah snom pravednika, bjah s tobom…do sitnih sati. Od cijelog društva, prijatelja tvojih, mojih prijateljica…opet do nas samih? Ne znam što ti je trebalo cijelo društvo da bismo nas dvoje vodili ljubav, jer iako rekoh pod tvojim uvjetima…ne znači da nemam svoje? A ti su da ih nemam! A ovdje na blogu…voljet ćemo se javno, a jebati…tajno! Jer sve što doživi jedan čovjek (reče lasić, a nije frano) doživljavajuju svi…ljudi. I podsjećam se žene u crvenom…jedne večeri je pustih na blog, nisi samo ti plesao! Potažit ću crvenu haljinu, ali ionako ćeš je…skinuti? Ovaj put nemoj čekati godinu dana. Jer, ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe činila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim…dobar komad svog života. Pa iako uglavnom sve ludosti prođoše, sjećanja ostaju. Pa ću samo ponoviti….sjećanje.

Ne želim biti poput ostalih pripovjedača erotskih priča (i ovdje na blogu), kako reče hadrijan, koji su jedva nešto više od mesara koji izlažu na prodaju malene komade mesa što privlače muhe. Ta poznato je da svaka istina izaziva sablazan…pa tako ja možda želim poučiti, izazvati…sablazan. Uzburkaj mi život, reče jedan iskričar svojevremeno. A potom kad je doživio brodolom, zajedno sa mnom…vjerojatno je požalio. Želim opet…žaliti! Ne treba ispunjavati sve želje, ne treba uvijek živjeti…istinu. Ponekad je bolje ostati u…laži. Čak i onda kada neki dijelovi života počinju nalikovati na ispražnjene dvorane palače u kojoj osiromašeni vlasnik stanuje samo u jednoj odaji. Koji je smisao da pohodim sve svoje odaje ….podrume, tavane, više i niže katove, a imam samo…stan. I moj krevet…zategnuta plahta boje naranče (nisi spomenuo boju, ali koru jesi). Voljela bih da je zgužvana…poput njezine kore. But, čak sam ih prestala peglati posljednje vrijeme, kako bi…ličile. I opet mi se vraća hadrijan i njegova najezda duha na put nego puti na duh….i ti sa svojom…znatiželjom. I besanicom, mojom. Jer on kaže:

"...što je drugo naša besanica do bjesomučna upornost našeg uma da proizvodi misli, odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću naših sklopljenih očiju ili pred mudrim ludilom snova?..."

A ti vidim jutrom, četiri ure pisao predzadnju poruku. Jer uslijedit će…slijedeća. I dok sam ja jutrom pisala ti ova slova ti meni već napisao poruke, koje nisam čitala. Ali sam ih…odgovorila. Ludošću svojom koju ti poslah u galebu slomljena krila. Kako bi inače znao da sam te…pohodila. I ostavih nadu…da ćemo se poje….? But, hoćemo! u nastavku reći ću ti....kako, kada, koliko, zašto...

(blog 02.08.2009. 15:53:34)


Komentari:

lagulmo:
Neznam sta mi je trebalo toliko ljudi, ali oni su dosli kasnije. Mozda da se podjeli sreca, osjecao sam se sretan. Inace sam tip usamljenika, nemam svoj krug ljudi, u stalnom lutanju, potrazi. Cesto je to onaj prolaznik kojem se vidi glad u ocima, a to zene odbija, naravno. Trenutno sam u dobroj fazi i nemam taj pogled, od pocetka ljeta. To s ljetom je uvijek uzbudljivo, sklon sam zaljubljivanju i ta se sklonost ne mijenja od gimnazije. Mijenja se samo prica, ali vrenje ostaje. U toj prici sve je vise suza sto ne umanjuje njenu privlacnost. Ljepota je kad me dotakne rezonancija tvojih misli. Bio sam otvoren i napisao ti svasta na prvu kako mi je doslo, i to je bila ljepota u tom trenutku. Kasnije sam se osjecao kao da sam imao posla sa ludim tipom, ali sam vjerovao da ce proci kod tebe. U ludosti i neposrednosti ima nevinosti. Ti si zamislila da se volimo javno. Svida mi se tvoja ideja da se sreca dogada svima, i ja mislim da je sreca nesto sto nam se pojavi, ali nije nesto tvoje niti moje, veca je od nas, pripada svima. Sreca ili ljepota svejedno, i kad bude tuzno biti ce ljepota, jednostavno zato jer smo lijepi, i sve sto napravimo ljepo je. I ljepo je kad strepim od tvoje reakcije a jos ljepse kad se stidis, mada znam da ce stid nestat. Imam i ja neki znak vezan za tvoje pojavljivanje u mojim mislima. Sanjao sam isti san stalno iznova. Bila je noc, snijeg i spremao se pokret. Nije to vrijeme ove nase civilizacije. Cekali smo na konjima, muskarci, zene, djeca, starci, cijeli moj narod. Kad su se zadnji izvidnici javili da su svi spremni, poveo sam ih u planine. U glavi sam imao crveno ucrtan smjer kretanja, nalik srednjovjekovnom labirintu, na tom putu, znam sresti cu tebe. I prije godinu dana dodala si mome snu tu drugu dimenziju. Dozivio sam te kao sloj zraka kroz koji sam gledao svijet. U tom praznom sam te osjecao. Previse se neobicnog veze za tebe. Drago mi je da si rekla da nisam maco, da neznas tko sam, volim ta otvorena mjesta u tvom pogledu, tu se jako dobro osjecam. Kad sam u dobre sa sobom i ja se tako vidim. Tvoj pristup istini je kazes poucan, moja istina nema nekog opravdanja, ona je takva kakvu je nadem, i ako joj moram dati neku svrhu onda je njen zadatak da me zbuni, da mi iskljuci um, kao mjesto kontrole. U kontradiktornom postanem samo svjedok i neznam kad ce me zaskocit istina o mesu. Laz nekad cuvam za druge, ali nikad za sebe. Zivot mi je bio vrlo los, da sam se temeljito zgadio sebi, prije par mjeseci. Otada ne pijem niti pusim. Nemam viska niti jedan komad namjestaja, a kamoli kat. Maknem od sebe sve sto mi nije vazno. A svidila ti se znatizelja. Znaci da si i ti znatizeljna, sto mi se jako svida.
03.08.2009. 02:08:49


nike45:
sonia, znaš onu priču o vojnicima i netom osvojenom zamku...pobjede tek do prvog poraza. i pticama...koje tamo uvijek obitavaju! stoga se valja kloniti...pobjeda koje vode...ili poraza..koj opet vode...
02.08.2009. 16:30:01


nike45:
petra, što se plahte tiče...možeš i..mokru još iz veš mašine...dojam je još bolji...daje osjećaj...vlažnosti!
02.08.2009. 16:28:36


nike45:
bacila, hadrijan se već davno probudio, but...ja sam zaspala! jednogodišnji san...
02.08.2009. 16:27:45


bacila_jesvenizrijek:
u iščekivanju Hadrijana... probudi se Hadrijane, čeka te iznenađenje:)
02.08.2009. 16:20:34


-sonia-:
ma daj nikica ..svaki poraz je put do pobjede :))
02.08.2009. 16:20:05


Petra-a-stijena:
joj, ovo je super... kako da plahta jutrom izgleda zgužvano?... prostreš ju neispeglanu :)
02.08.2009. 16:17:07


nike45:
soni, dala si mi ideju za slijedeći put...zebra tj. crno bijelo...tad ću imati dvije...pobjedničke boje! koje će me definitivno odvesti do...slijedećeg poraza!
02.08.2009. 16:14:45


nike45:
ne mica, samo je bilo...zatečeno stanje (rekli bi građevinci)!
02.08.2009. 16:13:42


-sonia-:
a da bolje se uklopit, jeftinije je nek investirat u farbanje :))..moja boja je brijem crno bijela ..bar dok se ne probudim skroz:)..poslje mi se jebe za boje ..i za pobjede:)
02.08.2009. 16:04:00


_ah_mica_ko_micaaaaa:
nike, kaj si proučavala feng shui ili kak se to pise vec? :)
02.08.2009. 16:03:20


nike45:
sony, uselila u sobu svoje kćeri a kak je ona imala ofarbane zidove u orange, morala sam se uklopit! ili farbat? a i horoskop kaže da je moja pobjednička boja...orange!
02.08.2009. 16:00:57


Link

da li mi se samo čini
da ptice ujutro...laju?

nemam kad,nemam što...reć! jer, poludio mi razum, razulario se....od ludosti! jer u ludosti rijetko kada sretoh nekog...pa ću i ja tebi pisati...tako, javno! ali i tajno...naslada je dvostruka. I ne znam gdje i kada počinje stvarnost a svršava….mašta…nenadjebivo. Kada bi moj mozak bio pc i laserski ispis, ne bi mi bila dovoljna ona rola toalet papira koja me danas dočekala kad sam došla doma. Rasuta po cijelom stanu. Jer moja sara se popiškila…pa je onda ne znajući obrisati učinjeno, rasula rolu po cijelom stanu. Pa sam doživjela živčani slom. Ne od tvojih nenadjebivih poruka…onih javnih, ali i onih drugih, već od..role! pa umjesto da se smirim dok sam hodala jarunom, savom…jurile su i moje misli. I imala sam na desetke verzija…tebe, mene…ovog bloga…i svaka je bila luđa od one prethodne. I svaka nije imala kraj, jer je već uslijedio početak…one druge. I ponijela sam rolu papira, but…poslužila mi je kako bih obrisala nos, pun mojih izlučevina, suze su same curile. To me podsjetilo na poniznost koju sam učila posljednjih mjesec dana…tako što sam dok sam prala podove nakon krečenja…ronila suze. Pa je tirkizna boja kuhinje bila…predivna, natopljena mojom…poniznosti. A kad tebe čitam, propinjem se….a nemam kur.c…jer ne znam koji bi bolji pojam pojasnio ono što mi se dešava. But, k. kojeg držim na uzdi…jer dok misli jure milion u sekundi, tijelo miruje…osluškuje. Umorno od dugotrajnog višemjesečnog valjanja bez…k. tek sinoć posegnuh u svoje gaćice, kako bih vidjela da li je ona…još ista. But, ne volim činiti posjete sama sebi…a opet, ne usudim se više željeti. No more. Jer, nakon stoineke verzije, više ne znam što bih ti napisala, jer sam sve izgovorila….razgovarajući s tobom. Nisi me čuo, jer da jesi, pomislio bi…ja luda kaj imam s ludom…posla kao da je normalna. Pa iako se tako ne čini, u svoj svojoj ludosti kad ju odživim, tako sam normalna. Dosadna čak. To kod mene nije kao tsunami…već val za valom, onaj koji podiže…pa spusti…pa podigne….pa spusti! O buri, jugu… neću sad o vjetrovima već o kovitlacima…i više ne znam što si mi napisao javno a što tajno. Bit će da ću u svojoj ludosti ja obrnuti stvari. Al cijelo vrijeme dok pišem pred očima mi titra jedna ceduljica: closed! Napravi ju…nije teško. To su nas interne trenere učili kako da identificiramo sudionike….treninga. pa napišemo njihovo ime. Kako se ne bi zabunili. I kako bi ispravno oslovili. Njega. Ili nju. I trebat će nam sudeći po tvojoj mašti još kojekakvi rekviziti…možda škare, uže, ljepilo…i ponesi sjajni papir. Ako se sjećaš u školi smo od njega rezali kojekakve likove i onda ih ljepilom ljepili. Ti si izrazio želju oslikati moje tijelo…pa evo ideje. One neke druge želje, malo su ipak…nastrane. But, dogovorit ćemo se. Ja nemam želja osim jedne…da bude. Danas nije dan, neka južina…kako ti tražiš neke znakove, sretoh na savi jedan ostarjeli par. Tako su se strastveno ljubili, izmeđ save i jaruna….on ju je doslovce pipao…mislili su da sami dijele tu intimu. Ja sam poput voajerke, istovremeno otirući suze..zavirivala… i pitala se kako se usuđuju. To je ipak rezervirano…samo za nas. Tuđa sreća se uvijek čini…veća. A tko zna, možda su baš utekli ljubavnici, možda samo ostarjeli razvratnici poput nas…a možda se opraštaju od sebe…i života? Voljela bih noću, potajno kao ti (iako nemam od koga skrivati se) pisati…početi u 2 a svršiti u pet. i razumijem da ti se diže..jer se diže i moj ego, jer ja nemam njega da mi se digne. But, imam tilo koje je upravo onako puno sokova kako samo muškarac može ženu zamišljati u pet ujutro. S večeri dok te nema...kako ću dočekati jutro ...ono kad zora pomalo rudi, a ptice bjesomučno…laju!


03.08.2009. 20:43:43


lagulmo:
s tobom se sve odvija jako brzo. Bila je subota kad sam ti ostavio poruku a izgleda mi vjecnost od tada. Jutros sam imao sliku tvog uma. Misli su izvirale ogromnom brzinom kao kisik sto se podize sa zelenih povrsina Zemlje kad ju gledas iz velike visine. Stisnula si mi u saci jaja i vratio sam se dole. Drzala si stisak konstantno na onoj razini kad mi tijelo protresaju nepredvidivi grcevi, da bih konacno vidio izbliza tvoje zeleno ruho. Ti si mocvarna biljka, rastes u gustom zelenilu ali sama. Zemlju ne dodirujes. Izlazis direktno iz vode, bez kore, sva zelena, s velikim listovima, koji se tresu tri puta dnevno. Upravo si se tresla i tvoja se vibracija sirila vodom. Kada misli dobiju putanju koju opisujes, ili je sve besmisleno ili je sve puno smisla, a nijedno nije konstantno. Citas me izmedu redova i tako saznajem sto sam ti pisao. Odlicno ti stoji kurac, da bih ti se rado dao. Znas koja mi se od tvojih slika urezala, od onda, zena si koja ce posuditi gedore. Postoji magija kurca, zena prinese sve te lijepe oblike, a tada se to meso pocne punit i unese u scenu magneticnost i egzekuciju. Odlicno si rekla za propinjanje treba kurac. Kad propinjanje izmjesas sa suzama, tada znam zasto si mi tako posebna. Mjesaju mi se ushicenje, drhtavost koju ono izazove i dugi periodi nezivog zivota izmedu njih. Nebih nista dozivio ludim. Zapravo bih to najradije dozivio, jer ludost u mom svijetu visoko kotira, kao zivo i zdravo stanje, pa ga i ja preporucam u malim ali cesim obrocima. Skare, uze, ljepilo, sjajni papir, nastrane zelje(za pregovarat), rekviziti iz poruka s nastranim zeljama(stvar dogovora), sve zapisujem. Opa, imamo tilo, jeli! Triba te provat upeturi Neka pitanja postavljamo istovremeno
04.08.2009. 01:38:59

nike45:
što mogu kad me zadnje vrijeme bude jutrom (taman kad bih zaspala)...pa mi se čini poput...laveža!
03.08.2009. 21:44:31

VeronicaJane:
laju, laju, čula sam i ja da laju...))
03.08.2009. 21:33:26

nike45:
šteta, mislila sam da će javna sablazan biti...zanimljivija! od one tajne. but, kao i obično...obični ljudi misle i delaju...obično. pa čitaju u potaji...i drkaju. pa onda u potaji...na svom kauču puštaju neki dvd ili cd ili neki drugi medij...ne može njihov ud od uma podići...ove riječi. dobro je što ću spavati...dok ćeš mi pisati. jer da nije tako, bjesomučno bih ti...otpisivala...pa bih onda u jednom trenutku sjela u auto i odvezla se put...juga. i vjerojatno skončala priču i prije samog početka. lijepo si to reko na engleskom...no rush, no hush...but,...kako je živjeti...ono između?
03.08.2009. 21:21:55

nike45:
jutrom, kad me posjetiš...poslušaj ovo tako je...moje, valjda i tvoje... http://www.youtube.com/watch?v=885-FfTJjRA


lagulmo:
i ja sam imao prijatelja koji bi mi znao na rastanku reci, cuvaj se. Rijetko smo se sastajali i to bi me uvijek iznenadilo. Kad bih ga pitao od cega, nisam nikad dobio jasan odgovor. Sjecam se samo njegovog osmjeha. Poznas li ono kad rijeci izgovoris u sebi, jer se bojis da kad bi bile glasne, nebi iznjele svu ljepotu koju osjecas u njima. Na taj nacin ti zelim reci ovo: cuvaj se, cuvaj tu svoju ljepotu radi nas svih. Idem poslusat jos jednom onu pjesmu
04.08.2009. 09:58:01

lagulmo:
i tvoje suze draga, jos puno tvojih suza. Osvanulo mi je jutro u suzama, jer prije spavanja nisu mogle da izadu. Gledao sam tvoju privatnu poruku, onu tuznu djevojcicu i bio neutjesan, iscrpljen i shrvan. Sve sto sam tog casa zelio je da te zagrlim zagrljajem u kojem ces nac potpunost, u kojem ce se tvoja dusa osjetit zagrljena i pozelit gutljaj vina o kojem sanja. But, ti si spavala a ja nisam bio tamo, jedna nenadoknadivost koja me pece. Nisam nikad rekao da te zelim crtat, neznam otkuda ti to, ali mislio jesam, zapravo sam nacrtao tvoja otvorena usta u koja se primice moj kurac, u stanju poslije nabreklosti, ili prije zavisi s koje strane gledas i tvoj jezik koji se dize do njega, hm poduzi jezik, ali nebitno, ni glavic nije tako velik tada, uzmimo da si je ruka uzela slobodu, a konacno podsvjest zna bolje. To sam crtao kad sam pisao ceduljicu CLOSED, vazna ceduljica, kako se naknadno pokazalo, jer si rekla da ju izradim, kad je bila vec gotova. Nas pomak u fazi, tvoja vecernja, a moja nocna, je samo povrsinska pojava, dublje se bolje pratimo. Zvijezde i spirale iz sjajnog papira po tvom cijelom tijelu, sljepljene upeturi ujutro, dok su tvoji veliki listovi jos mirovali a bijeli cvijet blistao nad mirnom vodom, ispustajuci melodiju, pun opojnog soka, i taj nazalni glas, melodiju koja se cuje samo sa suzama, nikako drugacije
04.08.2009. 09:41:23

lagulmo:
Prestao sam zbog nezadovoljstva sa sobom, ali sad sam dobro. Podjelio bih s tobom i vino i cigaretu. Znao sam da si zemljotres, s tobom se moze jedino biti potpuno, rekoh ponor, duboki. A sve se to osjeti momentalno uz tebe, cim se pojavis. Trese mi se tlo , danas posebno, jer za razliku od tvog dnevnika, u kojem postoji jasnoca, moj je u neredu. Kad sam lani osjetio podrhtavanje nisam bio spreman da idem dalje. Sada zelim.
04.08.2009. 02:12:09

nike45:
pa kako sam popila svoje vino, napisala sve poruke i blogove, mogu krenuti put...sna. znam da ćeš me i noćaš pohoditi, but...spavati ću i neću te čekati. posljednje vrijeme zato što mi je pas još mali, ne samo da zaključavam, već stavljam i lanac. kako ne bih očekivala...tvoj dolazak! iako mi je prijatelj koji ode na more rekao: čuvaj se! ne znam što je mislio...od koga? ili za koga?
03.08.2009. 22:13:46


između ...očekivanja
i općenja...odlučih pisati ti. opet. jer, koliko god razgovori trajali..oni stvarni i oni u mašti, uvijek imam još nešto za reć. nezaustavljivo, nekontrolirano...kao da se bojim da ćeš idućeg trena nestat, otić, da će puknut žica...iako mobiteli već davno nemaju to. upravo odsvirao persy sladge i njegova stvar: kako čovjek voli ženu. dugo već nisam slušala taj cd, a večeras nekako, kao i toliko toga kad smo nas dvoje u pitanju, kao da se samo slaže. valjda sam htjela zamislit kako ti voliš...mene! jer za sada imam samo tvoje oči, koje poniru u mojim...iako pomalo osjećam tvoju toplinu. naslućujem. i ne znam kud će me ovo odvest. možda u bespuća, ne valjda francekova...imagine, kaže lenon...i zamišljam, but...kao da je nezamislivo. toliko toga što je bilo...zamislivo. a neostvareno. jer, ne razara sve ono što je čovjek imao, bio...čak niti kada to mine...razara i ostavlja kratere u duši, tijelu...sve ono što smo zamišljali, željeli, snatrili, očekivali...a nije se nikad dogodilo. i upravo to nedogađanje najveća je bol koju zatomljujemo, to što ne živimo...a željeli smo. što smo zamislili, a nikad ostvarili. nekad sam mislila da su sjećanja...život sam. but, život koji se dešava između popišanih pelena, dječjih zadaća, nedjeljnih ručkova, večernjih sexualnih uobičajenih radnji...umora od posla i svega...to jest divan život koji smo živjeli. o svemu čak imamo i svekolike dokaze u vidu fotki kako skupnih tako i pojedinačnih. kronologija je važan faktor...stabilnosti čovjeka. kako bi znao kada i gdje je točno otišao u pizdu materinu. a počesto niti one, fotke...ne pomažu. netko svojevremeno reče...locirati, uhititi, privesti. pitam se koliko je nas, vas...uspjelo sebe...dovesti k...sebi? što će nam donijeti ovo moje, tvoje...naše? ti kažeš imaš mir, ja imam nemir. želim tvoj...mir? zauzvrat dajem svoj nemir, kako bi ga..umirio! ja bih možda voljela unijeti malo nemira u tvoj...iako kažeš da ga imaš dovoljno. a imaš dovoljno i suvišnih lica? možeš li...čak i ovo malo? u ime onog više, puno...da ne bude previše? but, želio si me...stoga budi spreman, moj horacije!
04.08.2009. 20:58:20


nike45:
pjesma od sinoć...pokupljena s tvog bloga...od nekad...pa se sjetih...i stavih je...iako nemam pojma koje su riječi...koji povod...meni si ti bio!
05.08.2009. 09:59:00

lagulmo:
nemoj mislit da opet nisam razmisljao o tome
05.08.2009. 09:52:10

lagulmo:
koje sam ja tebi gluposti napisao nekidan, a budaleee
05.08.2009. 09:48:52


lagulmo:
pjesma koju si mi poslala sinoc, vidis sad moram naci te rijeci, kad sam ju spomenuo, a ti cekas, a ja cu te pustiti da cekas. Iako je sve tako nezamislivo, ipak mogao bih ti nesto i rec, pokazat neki napor. O tome se radi, ne zelim pokazati taj napor, svidaju mi se tackice
05.08.2009. 09:40:32


lagulmo:
rekla si mi toliko toga, divnog i uzasnog, a opet spavao sam i jos mi se spava. Opet tvoja pjesma, ostala mi je zakljucana u glavi, i tvoj glas, smjeh i suze. I oni trenuci kad smo se culi, ti opipljivi trenuci, bljeskovi. Zadrzat cu samo za sebe kako si me dozivila, uprkos tvojoj teoriji u koju i sam vjerujem, kako ono sto dozivi jedan od nas dogada se svima. Zelim ju zapravo prosirit, a opet zadrzat to samo za sebe. Kako glupo, naivno, sebicno, kakva zabluda, rekli bi neki, kakva divna zabluda. Tako, neka, ne zelim da to netko dira. Znas ono, kad reces pa poreces dok se jos ni sleglo nije, ono sto mi se sinoc dogodilo, e, stalno sam u takvom stanju
05.08.2009. 09:25:20


lagulmo:
Ring the bells that still can ring Forget your perfect offering There is a crack, a crack in everything That's how the light gets in. tako mi je drago da si se sjetila te pjesme
05.08.2009. 01:33:20


lagulmo:
moram se priviknut da dok te citam cujem tvoj glas. I moram se priviknut da ga tesko povezujem s tekstom, koliko god se on sam s lakocom lijepi, dok ona ti koju sam slusao do malocas ostala mi je u zivom sjecanju kao jedna druga ti. Volim ti se vratit, s tim da sam u priglupom stanju, pa ne mogu ili ne zelim mislit vec pustam tvoju pjesmu i ponavljam isjecke tvog govora. Ta mi se pjesma vrtila i za vrijeme naseg razgovora. Sta si mi sve rekla i sta si sve prosla za vrijeme razgovora. Odbijali smo se i privlacili, na razne nacine, mislio sam evo ovo je zivo. Kako se zove ona igra u kojoj se vrlo pazljivo igra a nije bitan rezultat? Blizina se osjecala, pitanja se pojavljivala, zasto je nesto tako dobro tako tesko ostvarivo. Zasto neki to nazivaju iluzijom kad je to najljepse sto se moze dozivit. To sam upravo dozivio. Osjecaj je uistinu sjajan, veceras cu konacno moci spavat. Sto vise znam o tebi manje te vidim sutra, sve je samo sada, drago mi je to
05.08.2009. 01:12:34


nike45:
prije spavanja...samo za...tebe http://www.youtube.com/watch?v=H1ibNRs4y-4
05.08.2009. 00:17:38


nike45:
pih, pa to je zapis od...jučer! kakav će tek bit....današnji? rekli bi u rotaciji...imamo naslovnicu! but, sutra je praznik...novine ne izlaze. a preksutra, sve će ionako biti...stara vijest. kao što reče, vrijeme strelovito teče...što bi moglo biti i dvosmisleno. jer, supernova kad najjače sjaji...eksplodira....i nestane!
05.08.2009. 00:09:24


Petra-a-stijena:
odličan zapis :) ...ja sam kratka da ostane mjesta za noćno-jutarnjeg oratia
04.08.2009. 21:37:44

ANGELVER:
neće prsti već pravo :)
04.08.2009. 21:27:02

BB___:
nesilica nema svog kokošinjca....lutalica
04.08.2009. 21:22:39

nike45:
koji nehotični lapsus lingue...umjesto dijelom napisah...tijelom? znakovito, zar ne? a nije bilo podlih namjera, samo valjda...istina?
04.08.2009. 21:19:20

nike45:
nesilica, ak proviriš izvan svog kokošinjca vidjet ćeš da ovdje na ovom blogu već par dana ima dovoljno...jaja!
04.08.2009. 21:17:30

nike45:
da, shvatio si...a i ja...žalim za...željenim. ima jedna predivna, sve ću ti želje ispuniti, ali ne mogu umjesto tebe...željeti!but, moj raskorak bje između željenog i mogućeg. očito sam bila loš diplomata...i političar! oni znaju umijeće...mogućeg! a ti si, kako kažeš, netom (tijelom zahvaljujući meni) shvatio da ne želiš živjeti...nemogući život mogućeg? a jesi li spreman na rizik? pa umjesto mogućeg...imati nemogući...život?
04.08.2009. 21:15:48

nesilica:
toko to tvrdi jadan nebio?
04.08.2009. 21:15:01

nike45:
možda te večeras iznenadim...pa ti se pridružim u sitnim noćnim satima...tu na blogu? a možda sve iscrpimo i...ranije? iako ti tvrdiš da sam neiscrpna...da sam sveprisutna...
04.08.2009. 21:07:28

probudila me
čežnja! neopiljiva, nestvarna....ne za tobom, za nekim...za sobom! sa tobom, s...nekim! i nije mi dala više spavati, ne ona...već sara! čudiš se što sam drugačija....ovdje. i tamo. i sama se često čudim sebi...kakva sam. zgrozim se sebe u stvarnosti, but...odem u maštu. pa se opet zgrozim. pa se vratim...da bih opet otišla. rekoh, kao da živim nekoliko života. paralelno...samo nije poput tračnica koje služe vlakovima. oni klize pa...iskoče. i nema više...vožnje. moje tračnice ne idu jedna pored druge...one pobnekad slijede jedna drugu, ponekad se istrče, ispriječe...a počesto i presijecaju same sebi...put. pa se zapetljaju...zato sam rekla da poneseš škare i uže. uže tebi treba kako bi me svezao...malo ću ti citirati: "molila si da te oslobodim vezanosti za tvoja očekivanja. odvezao sam te, i sada te svezujem za moja očekivanja. tvojima ću nahraniti gavranove, mojima ću nagraniti tebe, ptico pjevice."

a škare ili još bolje..skalpel, su potrebni meni, kako bih kad sve to nebudem mogla otpetljati, prerežem. poznati sam...kirurg! samo često pogriješim pa odstranjujući mrtav ili zloćudan dio mene, odstranim i dobar komad...sebe. al ne bi vjerovao, nekako naraste novi...još bolji. kažu da najljepše cvijeće raste u vrtu od...trnja!

05.08.2009. 09:32:25


lagulmo:
kad se kaze eksplicitno pomislis odmah na... hajde reci. Bar ja promislim. Uzasno dobar osjecaj, to privlacenje, to iscekivanje. Ti bi rekla od eksplicitnog ka implicitnom, ocekujuci da budem egzekutivan, carobno, sto da ti kazem, mogu se samo smijat jer mi je drago. Poslusaj ovu pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=mg1C1-MwQIk&feature=related "Big Time Sensuality" i can sense it something important is about to happen it's coming up it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality we just met and i know i'm a bit too intimate but something is coming up and we're both included it takes courage ti enjoy ut the hardcore and the gentle big time sensuality i don't know my future after this weekend and i don't want to it takes courage to enjoy it the hardcore and the gentle big time sensuality
05.08.2009. 17:22:41


lagulmo:
ludo, nebih te svezao za svoja ocekivanja, jednostavno bih ti svezao tijelo konopom i pustio da otkrijes sto to donosi. Tvoj bi se fokus sam pomaknuo dublje u tebe. Sasvim u tvom principu, da smo mi jedno drugom samo okidaci a nasi unutarnji sjvetovi egzistiraju samostalno. Kad je fokus dovoljno duboko, ja dozivljavam sve vise jedan svijet, u naznakama, bljeskovima, ponorima i upravo je to sto si rekla, ceznja, ne za tobom, za nekim, za sobom
05.08.2009. 12:00:34

lagulmo:
a pazi ovaj Cohenov poziv: So come, my friends, be not afraid. We are so lightly here. It is in love that we are made; In love we disappear. Tho’ all the maps of blood and flesh Are posted on the door, There’s no one who has told us yet What Boogie Street is for.
05.08.2009. 11:42:02


lagulmo:
ali na ovu temu treba pozvati obavezno pjesnika: And sometimes when the night is slow, The wretched and the meek, We gather up our hearts and go, A Thousand Kisses Deep.
05.08.2009. 11:35:37

još mi je soba topla
....kao da ti još nisi otišao....posljednji autobus kreće taman prije ponoći! uzeo si rezervaciju. i mene! ostatak mene petlja po netu i pokušava uspostaviti vezu? nisam imala pojma da pas može biti tako osvetnički i ljubomorno raspoložen? pa pregristi žicu neta, morati ću ovako s koljena opet...pisati. kažeš, nećeš me buditi, jer želiš da...spavam! but, nakon paklene naranče moje sobe, sljemenskih staza....ne mogu ne ostati budna. a ipak, bilo bi bolje da ja...spavam, a ti se...probudi. i vrati osmjeh tvojim usnama. pokupi sve točkice iz mojih pisama...sve riječi sa mojih usana...prikupi sve razasute djeliće sebe...i složi nam...večeru! ja ću oprati suđe. a poslije...zapali cigaretu, natoči si wiski...reče da najviše voliš ballantines. nećeš me večeras voljeti, neću te večeras voljeti...toliko smo nabrekli da tijela ištu predah. ne daj se zaboravu...ludice! il sve...zaboravi! jer, v.krmpotić reče:

"što dalje ideš, moje ćeš stupice sve teže razlikovati od pravog puta. na oštrici noža, na bridu dlake razići će se put u nebo od puta u pakao. otvori sve svoje oči i gledaj svim svojim srcem kuda stupaš, jer cijeli tvoj dosadašnji put ovisi sada o samo jednom koraku. što si mi bliže, to će te lakše daljina zavesti, moj dvojnik isprositi, moj gubitak preoteti."



09.08.2009. 22:20:37



lagulmo:
u autobusu sam bio budan, zapisujuci sve sto sam uspio pohvatat, na prvi mah. Nadam se da je glavno pohvatano. Ovo je bila 16. spremljena poruka: Zasto je vazno sto jedna zena vidi u meni? Zato jer je iskrena, postena, pravedna, hrabra, snazna, sposobna, pametna, plemenita, lijepa, njezna, suosjecajna, predana, a zena je... samo zena. Nekad joj je tesko jer joj je ljubav toliko vazna, njena ljubav za muskarca, ljubav muskarca prema njoj. A kako samo prasta
10.08.2009. 05:28:17

lagulmo:
dala si mi pet listova njenih stihova, citao sam sve koje si obiljezila, jednom, i par neobiljezenih, a ovaj vise puta.
10.08.2009. 05:16:40

lagulmo:
kad si me iskrcala pred kolodvorom, rekonstruirao sam prvi susret, mjesto gdje si ti bila u trenutku kad sam te vidio, gdje sam ja bio, kako smo prilazili, i dok sam skicirao trasu, u vidokrug mi sa strane upada muskarac koji me fiksira, ide ka meni. Ne gledam ga ali mu osjecam pogled i dva koraka ispred mene zapjeva - zvoncici, zvoncici, zvone cijelu noc, pogledam ga i u visini njegovog tona uzvratim - to!, a zatim nastavim svoj posao, ali on se iza mojih leda okrece u smjeru mene hodajuci natraske i razdere se masuci rukama - I OSTAJU U SJECANJU STO NIKAD NECE PROC!!!, okrecem se njemu dizem ruke bas kao on i dreknem - TO!!!
10.08.2009. 05:09:36

roman10:
sam mislil do vrha sljemena
09.08.2009. 23:02:31

Petra-a-stijena:
romane, to se pita ''...do vrhunca'', a ne do vrha :)
09.08.2009. 22:48:12

roman10:
si došla do vrha?
09.08.2009. 22:37:20

nike45:
mw, da, prilično radni...weekend!idem na spavanje...noć!
09.08.2009. 22:29:12

myway55:
bemti, nakon sljemenskih staza morala bi zaspat...sam' ti lezi...
09.08.2009. 22:26:32

lagulmo:
sjecam se jasno petka. Isao sam k tebi s osjecajem kao da do sada jos nisam ljubio. Kad sam to zapisao cudio sam se. I cesto se cudim kad si mi u mislima, kao da se javlja jedan ja od sutra koji to misli i pise, prizvan nekim tvojim podzemnim tokom. Volim se naci s njim, volim gledati svijet njegovim ocima... i znas sto vidim? Vidim ljepotu
14.08.2009. 22:27:30

lagulmo:
znao sam da si nesto zajebano napisala na blogu kad mi nisi odgovorila na sms: digao mi se kurac, mogu li te cut? Stvarno je nekad uzasno glupo nositi taj komad mesa.
21.08.2009. 18:05:04

Kaže moj VIP status da sam u VIP grupi kod 410 iskričara... Od kojih 388 muških a 22 žene? Jbt kaj sam popularna... A ide i treći mjesec moje premium pretplate a ja nit jednu iskričavu kavu popila nisam a glede poruka na pvt osim dobro jutro, dobar dan i broj cipela nije kompatibilan...ne dođoh dalje od tog. Čak sam i blogove uglavnom reciklirala? Jedino čega je najviše bilo jest punjenje ignore grupe jer mi se stalno javljaju golobradi muškići i nude sex! Valjda im od svih pertinencija zapela moja opaska u profilu da još uvijek volim sex al da mi baš i nije dostupan? pa balava muškadija misli da ću im ja brisat balavi nos ili kaj već?

dobro jutro krelče...vidim da me spominješ opet, pa da budeš posve informiran 1964. g ja sam ti bila još u puli, mom rodnom gradu! u prizemlju velebne kuće (istina, oduzete talijancima za vrijeme rata), 100 kvadrata, prekrasno dvorište sa vrtom...palmama, voćkama, sjenilom od kućice...ponad arene i željezničkog kolodvora! ako te put nanese u pulu, moš je i danas vidjet...iako je sad već pomalo oronula starinska kuća! također, za tvoj info pula je grad star 3 tisuće godina tak da bi se reklo da sam ja svojim dolaskom u zagreb, s konja na magarca. naime, u zagreb sam došla 1973. g kad i moji roditelji...ako te bilo što još zanima, samo reci? i ne razumijem zašto brišeš moje komentare a stalno me stavljaš u usta? nije fer stalno nekog spominjati u lažima i uvredama a ne dati mu priliku da te informira? također, moram te demantirat i neki dan kaj si napisao u svom blogu (koji sam ti prijavila zbog laži i uvreda) glede mog jebanja s mojim šefom? moj ljubavnik a kasnije suprug nikad nije bio moj šef. dapače, upoznali smo se u posve drugim okolnostima koje nemaju veze s poslom, iako smo radili u istoj firmi! kao što rekoh, ako te bilo što zanima, slobodno pitaj sve ću ti reći! nema smisla da pabirčiš informaciije od ljudi kojima sam pomogla u životu a oni me olajavaju okolo. ljudi najteže podnose nekog kome su dužni? jesi li svjestan, da, pričajući stalno o meni u stvari govoriš o sebi i svom strahu od žena svoje dobi? želim ti ugodan odmor u tribunju i pozdravi moju bivšu radnicu kad ju vidiš!

ne volim kad me ljudi danima stavljaju u usta (mislila sam da neki barem nedjelju poštuju kao dan odmora), a onda kad im pokušam odgovorit svojim komentarom, brišu komentare! nemaš čak niti tri čiste stavit me na ignore...smiješno je to, al kao što reče, posvetila sam ti blog. pa moš i ovaj info spremit u svoju arhivu kak bi za slijedeći put kad budeš iznosio neke laži, imao činjenice! znam da ti je žao kaj sam bila gost (na tvoj poziv) kod tebe doma, znam da ti je žao kaj si mi nosio tortu za ročkas,al jebat ga...to su činjenice! znam da one bole...ali preboli već jednom to, krelče! A najjadnije je u svemu tome spominjati mog pokojnog supruga o kojem nemaš pojma(kao nekog s kim sam se jebavala, kak veliš) ? Ja nikad nisam spomenula tvoju bivšu suprugu ili s kim si se već jebao... Jer mi je ispod časti zavirivati u tuđi krevet!

p.s. evo ti i fotka.....kao bi mogao naći dotičnu kuću!

ovih dana imam puno priča! dugo već se nisam tako čoporativno družila? dobro je ponekad otići u čopor kako bi opet shvatio kako nisi taj. odradiš vrganjovu juhu sa prepečencem, napraviš tartufe s njokima i fužima...i zaradiš atribut vrhunske kuharice! odeš na koncert stefanovskog.....i unatoč i uprkos...i dalje misliš na njega! on niti ne zna da postojiš a kamoli da misliš? ili on uopće niti ne postoji? ili ipak...ponekad se pitam koliko sam u zabludi glede ljudi koji su me vojeli....vole...ili će? i u stvari, što je istina? moja? ne volim da me seciraju i potom to serviraju? jer, ja sam već tamo i to učinila! pseće plaže su prekrasne...toliko radosti i igre na jednom mjestu. danas sam obišla neka mjesta moje mladosti punat na krku, gdje sam bila prije više od 40 godina..potom svratih u staru bašku u želji za obić neku plažu po čuvenju. ali ništa od svega...samo gužve i hrpe ljudi. povjerovala sam da ima tamo neka naša plaža u staroj baškoj na kojoj još nismo bili? ne treba ići na mjesta ljubavi, čak niti tuđe ljubavi, jer sve su ljubavi naše! moje...tvoje. nisi bio tamo...nisam bila tamo...a mišljah kako ćemo nas dvoje...jednom tamo! stanuje li ljubav uopće ovdje? niti glasa, a kamoli krika? da, možda sam ja nestašna a ti konzervativan..pa ne priliči? ili sam ja neslobodna od svoje slobode a ti? gdje si ti? ili naprosto više nisi tu ni za kog? a niti ja više nisam, iako jesam? sve su to čini od pričina! uglavnom, da završim lijepo je biti! makar sedam dana, negdje drugdje, netko drugi, nešto drugo...nekom! iako to upravo jesi ti. gutljaj prekrasnog souvignona, šetnja dokom, cheese cake koji baš i nije bio nešto, noć i...stepenice! 39 stepenica Hitchcock-ovih? ne sjećam se da sam se ikad u životu toliko penjala stepenicama koliko ovih dana...koji je to zaludan trud kad se popneš a znaš da moraš sići? je li ljepota u usponu ili silasku? treći kat, sa liftom. neka tako i ostane! do daljnjega! i da, nemam baš nekih fotogrfija jer one najjepše su ionako utisnute i otisnute u nama!
ionako sam ovih dana opet ispričala pregršt priča...posjetila neke lopoče na kontinentu i opet im pala u zagrljaj! priče čovjeku o čovjeku! pa ipak, zalud je sve to. koliko god želio, čeznuo...jači je otpor i misao na ništa o ničem. tako je lakše! okružit se hrpom ljudi, prijatelja, kvazi, surogata... zamjena... odmjena...čopor ko čopor, uvijek ima svog vođu, prvi red, drugi red...etc...etc...i reći: ja tako živim! jer ja tako ne živim! dobar dan, dome ma gdje bio! lopoči su tamo, ja sam tu...par fotki tek toliko na jedno "... ljeto koje smo sanjali mi...."ako mi netko iščupa tu pjesmu drage diklića negdje, dajem hm...dajem kraljstvstvo (za konja)!
eh, gotovo zaboravih malo zasvirati...bje prava fešta neko veče na kastafskim! blues...ou je...koja poslastica!


·Link


(objavljeno face, 8. kolovoza 2018. u 21:34)

pada mi na pamet moja zadnja veza, nekako započeta prošle godine baš u ovo vrijeme kolovoza! tortilje su baš bile dobre, čaša merlota još bolja...a najbolji dio današnjeg dana tek dolazi? naime, konačno nakon šest mjeseci odoh frizeru...šišanje, fen frizura i neki orange preljev! večeras čagica...prođe i mjesec dana od zadnje! klonim se gotovo svih događanja u gradu upravo zbog korone, ali odem tamo na čagicu na terasi budući su to uglavnom ljudi poznati već skoro pa i desetljeće! obraduje me svaki novi povod za izlazak kada malo živnem! al da se vratim toj svojoj priči od prije godine dana? počela je nenadano nekom kavom (zadnjih godina sam više ljudi sretala van iskrice nego tu)...potom nastavilo druženjem...a pretvorilo se u petmjesečnu vezu! on udovac, sa prekrasnom kućom u centru grada, s vitrajima u halu...vrtom s magnolijama...i pun om polica s knjigama! u životu nisam vidjela toliko knjiga na jednom mjestu (osim knjižnice)! čovjek je volio čitati, a to čini i danas, iako je nakon mene svoj život pretvorio uglavnom u virtualni svijet! prije je meni pisao i pričao pričice a sad to čini na jednom zg portalu! i bilo je lijepo to naše višemjesečno druženje jer sam skoro svaki vikend bila kkod njega...volio je kuhat, odlaziti na dolac u nabavku, imao svoje kumice...redovito kupovao mi cvijeće, jednom rječju zaljubljeni muškarac! lijep je to osjećaj, al je ljepši kad si sam zaljubljen! nažalost, mene je i taj put zaobišlo to divno-grozno stanje i nekako s novom godinom smo tj on je prekinuo? rečenicom: ne mogu ja više ovo? sexa nije bilo što bje moje gotovo novo iskustvo koje se počelo potvrđivati kao pod normalno? ostali smo dobri frendovi, eto kao takvi otišli i na more, prošli tjedan popili kavicu...on ima novu curu, kak veli...ali veli da to nije to! otada se i ja odmaram evo već cijelu godinu..od veza! kak veli styxa ima toliko drugih stvari u životu koje me raduju! imam nekoliko prijatelja (muškaraca) i par frendica (žena) i to mi ispunjava moju potrebu za druženjem! mi vodenjaci smo takvi...volimo ljude, volimo izlaske..i obično smo ispred svog vremena i neshvaćeni? jučer sam dobila jednu ovakvu poruku...
"Čitam vaš blog i sa svime se slažem...samo vam to ovdje pišem jer pogledam profil pa da znate
zbog čega gledam profil :) nemam sklonosti prema ženama iako sa tim nemam problema tko što voli
nek izvoli jer jedan je život....očito mi vodenjaci smo iznad ovih svih samo što sam ja odustala
od dokazivanja i živim svoj život a maknula toksične ljude...želim vam ugodan dan."

a sutra...sutra ću napisati posvetu jednoj ženi (sa svim atributima žene) njezinom pjesmom! uvijek me oduševljavala svojim izričajem...osjećala sam se poniznom i slugom pred njenom poezijom! imale smo nenadjebive prepiske, bila je i tu na iskrica blogu...jednom rječju, zmaj od žene! takvima danas skidam kapu i šešir...jer prostaka (kako riječima tako i djelima) je uvijek bilo i uvijek će ih biti! nemaju spol, nemaju ime...al ko korov preplavljuju svaki slobodni prostor! što se mene tiče, no pasaran!

bugo vugo, javno si rekla da ćeš me zaobilaziti a eto sinoć opet lažeš na brkinom blogu? citiram te:

"...jebote, jučer me sara satre s uvredama na entu potenciju zato što sam ispravila frazem na latinskom, danas mi ti veliš da sam bezobrazna
( BugaVuga 06.08.2020. u 0:03)

voljela bih pročitati kako sam te to "...sara satre s uvredama na entu potenciju..." a dok dođeš do toga, evo da ja ispričam svoju priču, riskirajući rašomona?

dakle, priča je počela time da si se zajedno s krelcem ismijavala iz moje greške u slovu u mom blogu, dok je istovremeno krelec sijao uvredu i laž na svom blogu jednu za drugom (blog sam prijavila?). a povod i razlog krelčevim uvredama je bio moj prvi komentar na mom blogu u kojem sam izrekla svoje mišljenje o krelčevim blogovima. dakle, i te kako sam imala povoda pitati te, ako imaš mi kaj za reći, da kažeš meni? sramotno je tako skandirati uvredama muškarca prema bilo kojoj ženi! ako ti toga nisi svjesna, žao mi te je! potom smo u razgovoru došle do pogrešnog slova, a potom do hendikepa...i mislim da smo to posve razjasnile. pače, ti si rekla da se ne osjećaš hendikepiranom zbog toga što nemaš djecu, a ja rekoh da bih se osjećala takvom da sam u toj situaciji! povod tome je pak bila moja izjava da si (ovakvim ponašanjem javno na krelčevu blogu) zločesta žena. pametnom čovjeku, to bi bilo posve dovoljno? svaka je rekla svoje mišljenje o imanju djece (link je bila presuda vrhovnog suda o istostpolnim usvajateljima djece) a to je bila poanta bloga status quo. ali ne, vas dvije sinoć opet mene spominjete (nemrete vi bez mene), pa ti opet o meni i mom napadu na tebe...pa jebemu, daj prestani jer i sama si rekla da ćeš prestati? ajde barem budi vjerodostojna kad je javno data riječ u pitanju? moje mišljenje o tebi (da si zločesta žena, što uopće nije uvreda već samo mišljenje) koju ne poznajem ne mogu promijeniti, barem ne za sada?
ovo sam prvotno ostavila kao komentar kod brkate, jer si tamo sinoć ovo kaj sam citirala i napisala, ali mislim da je bolje stvari raščišćavati u vlastitom dvorištu! i ovo se tiče samo mene i tebe, publiku ne trebam, ovo je moj plaćeni javni prostor...i nek tako i ostane!

Dakle, moram priznati meiji da su joj ovih dana ona dva muška bila perfektna...baš onak...za oko i zub! No, kao što rekoh, ja više volim svoje...ne samo gledati već i dirati. Nisu mi nikad bili dovoljni ti dečki na duplericama?

Negdje otprilike u ovo vrijeme (lipanj) prije tri godine nastala je ova fotka...u Novalji na Pagu! Nije da nismo otišli i do Zrča (nisam mogla vjerovati da navečer tamo u klubovima nema vina za popit već samo piva i kokteli) iako mi to nije bilo prvi put! Prvi put sam na Zrču bila davnih godina dok dotično mjesto još nije imalo karizmu koju ima desetljećima već. Dapače, preko puta tada samo lijepe plaže Zrče moj pokojni suprug i ja smo se kraj svjetionika na plaži posexali, malo ogrebli koljena na šljunku...ali to mi je najbolje iskustvo sa Zrča. Pa smo tako bili na jednoj zgodnoj plažici...onak pomalo čoporativno...a tadašnji moj dečko sa slike bio je baš zaljubljen u mene! Bio je sedam let mlađi od mene...ali mene to nije smetalo, a niti njega. Jedino kaj se ja nisam u njega zaljubila. I u jednom momentu mi je htjel namazati noge da ne izgorim (bje to vrlo sunčan i vruć lipanj) a ja vražja kakva jesam, stavila sam svoje noge na njegova prekrasna prsa i skužila da bi to mogla bit super i sexi fotka....onak, za sva vremena! Pa sam to ovjekovječila mobitelom! I doista, nas dvoje već nakon pet mjeseci više nismo bili cura i dečko, iako smo se oboje trudili...on u isunjenju nekih sebi zadanih stvari a ja pak u želji da ga zavolim. Bio je on jako dragi i obrazovani čovjek-vanjska trgovina struka, dečko sa centra Trešnjevke , nosil mi je svaki dan smokve kaj ih je brao po vrtovima trešnjevke, jer je znao da ih obožavam! I cvijeće je bilo obvezni rekvizit na skoro svakom našem čvenku! Dugo nisam imala tak pažljivog dečka koji me doslovce razmazio. Čak je znao i pretjerivati i to mi je pomalo išlo na živce...jer kad jedan voli a drugi ne, to može biti naporno? No, ostali smo frendovi do danas...čujemo se bar jednom tjedno, kad njemu nekaj treba (npr lova za posudit da premosti koji dan, jer nije baš dobro riješio svoju egzistenciju)...ja uskočim...kad ja nekaj trebam (npr kad sam betežna i molim ga da mi prošeće pesu)...oboje smo uvijek tu jedno za drugo! Povremeno ga /za neki blagdan/ i sada pozovem na ručak, jer smo skoro posve solo i jedan i drugi, a on svaki put donese ili flašu ili cvijeće ili neku čokoladu. To naročito cijenim jer je financijski njemu to kao da netko npr otpelja u Hilton na ručak! Poštujemo se i on mi je oprostio što ga nisam voljela. Ispočetka se malo durio i bilo je teško...ali prevladali smo to zajednički i shvatio je da ljubav nije pod mus! Pa eto, ja stavih danas sliku svog muškarca (istina, od prije tri godine...ali ljubav je baš bila prava, veza krasna i trajala skoro pola godine...a i danas smo frendovi i dobri, kud ćeš ljepše). Ne vjerujte sexi slilčicama i laskavim muškarcima, jer često nije sve kako se čini...nažalost, stvarnost je često nekaj drugo, barem glede sexa! Mene same godine ne mogu impresionirati i uopće nisu garancija...osobito kod muškaraca! Kod žena ipak što vidiš, to imaš...a kod muških je često kiks ma koliko se oni trudili. Ne vjerujem više nikom na riječ...a niti mi sex više znači što mi je značio npr prije koju godinu? Što ne znači da mogu bez njega...ali..kak ono veli dugme...kad tad, za dan dva...možda tri..ne znam broj, al bit će moj! Ovaj muškarac je fizički jako privlačan i sexi...i btw stvaran je! Imam ovu fotku i u profilu..moje noge su manje bitne...ali kompozicija je super!

(PURICE, NOJEVI I OSTALA LETEĆA STVORENJA!)

nažalost, poanta ove države jest upravu u status quo...okamenilo se u glavama ljudi pa je rezultat toga i ova država! istina, 50% stanovništva ove države došlo je iz vilajeta, bilo bosanskog bilo ovog našeg, podvelebitskog...pa je taj mentalitet zagore i krša preplavio metropolu. a tu se skuplja najviše love a zna se, tko ima lovu ima i moć.tko ima moć, ima i društvo! barem u ovakvim okaminama. mi nismo uopće prošli transformaciju društva od 90. naovamo. zabetoniralo se to u glavama ratom, potom dolaskom nedemokratskih i rodjačkih odnosa, koje pače razvijamo sva ova gotovo tri desetljeća! i što očekivati? pa tko će razbiti te okamine. većina koja je to sposobna, otišla je već van. neće oni da im crkva i kvazi moral određuje s kim će i kako spavati u krevetu! ostaju stari, bolesni i izmoždeni penzioneri koji se bave preživljavanjem! šačica političara i potrčka koji su oko njih uredno rade svoj posao i jako su produktivni. svaki dan izmišljavaju nove zadaće, nove papire, nove urede, nove komisije etc etc...a mi smo ko nojevi zabili glave u pijesak i nabavljamo...purice, patkice, odojke i ostale svinjarije! ljetos smo čistili apartmane koje smo izjamljivali, u proljeće obrađivali neki grunt vu zagorju...i tak...kak veli bard krleža:
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti, kak bi bilo da ne bi nekak bilo, ne bi bilo nikak, ni tak kak je bilo."
tko je videl bavit se politikom, nek se ona bavi nama! tužno, pretužno...nisam hrvatica po zanimanju, al fakat sam zabrinuta za...hrvatski narod?
p.s. ovo je moj zapis sa fejsa od prije godine dana

no, kak veli nijesveuimenu danas u svom zapisu e pur si muovo...ipak se nešto kreće u našem pravosuđu!
bravo, konačno jedna ljudska i dobra presuda suda! ljubav koju dječica bez doma zaslužuju ima samo jedno ime a nikako nije svjetonazorsko pitanje!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sud-u-zagrebu-presudio-da-gej-par-moze-


udomiti-dijete/2141768.aspx


(blog 20.12.2019.)

p.s. evo i jedne moje okamine!

Link