HIPOKRIZIJA

ONI POSJEDUJU DRŽAVU

https://net.hr/danas/hrvatska/oni-posjeduju-drzavu-grobnica-u-aleji-velikan
a-skriva-mracnu-simboliku-i-pokazni-je-primjer-funkcioniranja-zarobljene-hr
vatske/



Grobnica u Aleji velikana skriva mračnu simboliku i pokazni je primjer funkcioniranja zarobljene Hrvatske
Helena Puljiz 11:57 24.09.2020

Slučaj političara-menadžera Kovačevića do kraja je razotkrio kako funkcioniraju vlast, biznis i društvo u Hrvatskoj i koliko je čvrsta mreža interesa kojima je država spletena

Premda opravdano možemo sumnjati da su obojica znali sve, koliko su predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković znali ili nisu znali o tijeku istrage u aferi Janaf vjerojatno nikad nećemo doznati, ali posve sigurno znamo da je obojici uhićeni šef Janafa Dragan Kovačević bio blizak i važan suradnik s kojim su vodili velike i važne državne poslove. Znamo i da su obojica znali za postojanje privatnog kluba u kojem je Dragan Kovačević daleko od očiju javnosti pod sumnjivim okolnostima spajao najviše državne dužnosnike, biznismene, suce, inspektore i utjecajne pojedince svih fela.

Milanović je priznao da je u klub u Slovenskoj 9 i zalazio, Plenković tvrdi da nije, ali je zato čitav niz njegovih ministara i najbližih uživao u Kovačevićevom klubu u kojem se jelo i pilo “besplatno” i u kojem se čak i u totalnom lockdownu bez pridržavanja mjera Stožera civilne zaštite moglo mimo zakona dogovarati poslove, bančiti i kartati od jutra do mraka.

Klub u Slovenskoj USKOK je u istrazi označio kao mjesto na kojem je poduzetnik Krešo Petek šefu strateške državne tvrtke Draganu Kovačeviću predao mito od 1,96 milijuna kuna. Iako su to jednostavno mogli potvrditi upadom policije u klub i hvatanjem kriminalaca na djelu, policiji nije naređen upad u klub jer je u tom trenutku unutra bio Jakov Kitarović, suprug tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je baš tog istog dana krenula u kampanju za još jedan mandat.
Uvjeravanje da je klub normalna i uobičajena pojava

DORH se odlučio na izostanak djelovanja jer, navodno, nisu htjeli utjecati na predsjedničke izbore premda se i izostanak djelovanja itekako može tumačiti kao nedopustiv utjecaj na izborni proces. U zemlji koja drži do sebe upravo bi činjenica da se suprug šefice države nalazi u prostorijama u kojima se odvija primopredaja milijunskog mita bila jedan od glavnih razloga za upad policije. Svi koji su se kandidirali na prošlim predsjedničkim izborima sad s pravom mogu dovoditi u pitanje regularnost tih izbora jer je veliko pitanje kakav bi rezultat prvog kruga izbora bio da su birači znali kako je primopredaja mita obavljena u klubu u kojem je u tom trenutku bio suprug tadašnje predsjednice i u koji je redovno zalazio njezin glavni protukandidat, aktualni predsjednik Milanović.

Milanović i Plenkovićevi ministri upiru se ovih dana uvjeriti nas kako je postojanje Kovačevićevog kluba za odabrane moćnike i utjecajne pojedince posve “normalna i uobičajena pojava”. Informacije koje cure iz USKOK-a pokazuju da okupljanja u tom klubu nisu bila normalna, premda jesu bila uobičajena. Iz tih strogo kontroliranih informacija doznajemo i da Kovačević nije samo namještao poslove nego i žene za zabavu, a tko je sve i što se sve, kome i s kojim ciljem, dilalo u tom klubu vjerojatno nikad nećemo saznati.

Uhićeni Dragan Kovačević tek je jedan od stotina hrvatskih političara koji se obogatio na državnim funkcijama. Broj milijunaša koji su se poput Kovačevića obogatili baveći se “politikom” odavna je prešišao broj tajkuna koji su se obogatili u privatizaciji i pretvorbi tzv. društvenog vlasništva 90-ih. Kad bi se na vagu stavila vrijednost privatne imovine koju posjeduju uspješni poduzetnici i imovina u rukama političara (od šefova države, preko premijera, ministara, direktora državnih i javnih poduzeća pa do gradonačelnika) jezičac bi zasigurno prevagnuo na stranu ovih drugih.
Pokazni primjer funkcioniranja zarobljene države

Oni su u Hrvatskoj stvorili vlastiti svijet, svijet u kojem ničeg osim pravde i poštenja ne nedostaje. Oni posjeduju državu, a slučaj Dragana Kovačevića jasno nam pokazuje kako zapravo funkcionira zarobljena država. On je jedna od onih točaka u kojoj se spajaju mutni političari, mutni biznismeni i mutni poslovi u kojima se vrte iznosi koji su za većinu hrvatskih građana tek misaona imenica.

Kad si tako moćan onda za tebe ne vrijede uobičajena društvena pravila jer sve što je normalno tebi nije normalno. Kad si tako moćan želiš zgrabiti sve što možeš zgrabiti pa i grobnicu u mirogojskoj Aleji velikana, koja ti ni po čemu, osim po mitu, ne pripada. I možda se baš u grabeži za tom grobnicom koje se trudio dokopati i prije nego što je napunio 50 godina, otkriva tvoj istinski strah, strah da si u stvari nevažan i svijest da za sobom nemaš ništa za ostaviti osim milijuna vrijednog crnog granita i grobnog mjesta unatoč čemu će te ovaj narod svejedno zaboraviti.

A nepravedno bi bilo zaboraviti Dragana Kovačevića jer je upravo njegov slučaj do kraja razotkrio kako funkcioniraju vlast, biznis i društvo u Hrvatskoj i koliko je čvrsta mreža interesa kojima je država spletena.

Velikan Dragan Kovačević je zaslužio da se njegova obiteljska grobnica proglasi grobnicom hrvatske države, a da predsjednik Milanović i premijer Plenković svečano u nju polože lijes s Ustavom.

Svatko od nas ima neke svoje univerzalne vrijednosti neovisno od općih univerzalnih vrijednosti iz kojih ipak izviru! One ga prate cijeli život i što god se čovjeku događa, ne odstupa ili teško odstupa od onoga što mu je bitno. Pitanje je jedino koliko često si ljudi postavljaju takva pitanja i nađu odgovore? Meni su to u partnerstvu... ljubav i iskrenost, potom poštivanje i odanost odnosno pripadnost, intelektualna zanimljivost i znatiželja, fizička privlačnost i dodiri (sex)! I tako kako stvari stoje danas, ispada da sam sve to ostvarila! Istina, ne s jednim partnerom nego s nekolicinom? Moj prvi partner (suprug) bio mi je u to vrijeme (17 let) veliki oslonac i tada mi je trebao netko tko će me prigrliti iz ralja moje porodice te odvesti u sigurnost! Ljubav je najveća sigurnost! Voljeli smo se puno i dugo i tada sam imala sretnih 10-tak godina mog života i braka! Bile su to u neku ruku i najsretnije godine mog mladalačkog života (stvaranja djece koju smo željeli, stvaranje doma i sl), no sa svojih 30 i nešto sitno, prerasla sam ne samo njega već i obitelj kao jedino utočište i svrhu bivanja? Uvijek sam bila znatiželjna i voljela čitati, pisati a to bome nije moguće uz hrpe pelena i ostalih sranja koja donose mala djeca? Uvijek sam imala više smisla za veliku djecu pa sam tako taj dio odrastanja svojih kćeri (fizičko opsluživanje u vidu šetnji i ostalih igara) prepuštala ocu! No, kada su curke krenule u školu i počele s raznim pitanjima, otac je velikodušno njih obje prepuštao meni riječima: mama će vam to objasniti, ona to zna bolje! I znala je. To su nekako čak i djeca počela razaznavati! Jednom, kasnije, kad je starija kćer već bila studentica rekla mi je: znaš, mama...drago mi je da si se rastala jer uz tatu ne bih nikad upisala studij povijesti i filozofije, a uz M. jesam. S tatom bih vjerojatno završila kao frizerka? Kad prerasteš neke odnose, najbolje je ostaviti ih iza sebe! Pa sam ja sa svojih 35 prerasla taj brak, djecu i obiteljski život kao jedini smisao i sadržaj života. Dobila sam u prvoj turi ono što mi je trebalo! Slijedilo je vrijeme kada sam trebala duhovni i intelektualni razvoj i odnos s mojim prvim suprugom postajao mi je svaki dan sve tjesniji? Osoba sam koja posegne u životu kad nešto želi, pa sam npr tako mijenjala posao u nekoliko navrata i kretala u nešto posve novo i drugo! Nije mi bilo loše gdje god sam radila (škola, općina) ali kad sam dosegla neki svoj vrh, kretala sam dalje! Nažalost, često opet ispočetka u dokazivanju s novim poslom. No, zahvalna sam sebi i svojoj zbnatiželji, jer sam tako širila i svoje vidike i znanja! Mijenjajte posao, nemojte ostajati zarobljeni cijeli život na jednom poslu, jer...Povremeno prođem i sada mimo svog posla koji sam zadnje radila (hrvatska lutrija) i prolazim kao pored turskog groblja iako sam tamo ostavila svojih 30 godina! Jedino po čemu pamtim tih 30 godina i tu firmu je to što sam tamo srela ljubav svog života! U 30-tim svojim godinama života srela sam se sa glađu za znanjem i strašću! Kad sretneš osobu koja te i intelektualno i fizički pali (a pri tome je 10 let starija) nađeš neku novu sebe koju imaš u sebi ali ti je trebao taj netko kao okidač, da se nađeš! Reklo bi se da intelekt i sex neidu skupa? O da, i te kako idu u paru, dapače...često sam se slijedećih skoro pa 20 godina pitala...gdje prestaju naša intelektualna snubljenja i pripetavanja a gdje počinju sexualna maštanja i ostvarenja! U ispunjenju životnih sokova (uma i tila) dočekala sam i pola stoljeća! Nikad nisam toliko uživala u svemu što mi je dotični drugi suprug mogao i htio pružiti (on je bio zanimljiva i iznenađujuće smiona osoba a poneseni ljubavlju često smo bili nenadjebiv par u koječemu...kad se lav i vodenjak spoje, dolazi do vatrometa, često i do praskanja, rastanaka i odlazaka, mirenja! Putovanja, odlasci na zanimljiva mjesta jer je on bio zanimljiva i iznenađujuće smiona osoba, sklon životnoj avanturi, žustre rasprave i razgovori. Još sam tri stvari (konstantne vrijednosti koje je partner trebao imati) željela u svom životu podijeliti s partnerom? Željela sam npr. da moj partner meni spravlja jela, pa sam doživjela taj užitka da nakon posla dođem doma i sjednem za stol! Moj dragi je spremao ručak mjescima dok je bio doma a ja radila (koji je to dobar osjećaj i to sam neizmjerno cijenila)! Važno mi je bilo da je pažljiv, da me obasipa cvijećem i sitnim pažnjama i da ne zaboravlja na neke važne datume (obično sam se šalila sa mjesečnicama jer ne bismo dočekali godišnjice)! Važno mi je bilo da me voli, ali i da ja volim njega! Nažalost, zadnji put sam voljela prije četiri godine i otada nisam, što ne znači da me zadnja dva partnera nisu voljela? Dapače, bili su tako pažljivi i dragi prema meni da uglavnom nisam mogla vjerovati da mi se to ipak događa! Ja nisam njih mogla voljeti i nekako u tome su stvari i prestale biti lijepe, jer čovjek koji ne voli ne prašta lako neke nesavršenosti oliti grijehe! Svaka ta veza nekako je jednako trajala...cca pet mjeseci i šlus! Čemu ovaj zapis? Pa možda zato što sam shvatila da sam dobila i odživjela sve što mi je bilo važno u životu: poštovanje i ljubav, pažnju i nježnost, avaturu kako intelektualnu tako i sexualnu. Nažalost, jedino što nisam uspjela doživjeti (a k tome nisam niti težila do sada) bje materijalna superiornost tj materijalna sigurnost koju mi može osigurati druga strana, iako sam bila svjesna toga da taj dio skoro nikada nije štimao? Bila sam dva puta nadomak toga, s drugim suprugom i ovim zadnjim dečkom koji je bio baš imućan i volio potrošiti novac na ručkove, poklone i još koješta! Nije poanta u tome koliko imaš već koliko si spreman pružiti i živjeti jedan dinamičan život sa puno sadržaja? Volim ljude koji vole živjeti punim plućima i priuštiti si, jer sam i sama takva! Tako gledano, sve što sam željela i što mi je bilo važno u životu ostvarila sam...puno ljubavi, puno predivnog sexa, obitelj tj djecu, intelektualne i zanimljive razgovore s ljudima koji imaju sličnu želju i potrebu za tim, male sitne pažnje i događanja koja volim (ples, cvijeće, izlasci, fina klopica, zanimljivi razgovori). Istina, za to mi je trebalo šest partnera (dva životna +četiri lijepe veze) i šteta što to nisam uspjela sve ostvariti s jednim, cjeloživotnim partnerom? Nadam se da ovo opet neće ispasti kao neka samohvala, jer je sav taj „divan“ život bio i pun boli, patnje, stradanja, pokušaja, promašaja, padova i svega što život nosi! No, shvatila sam da ništa što je dobro (ili loše) ne traje vječno. Preostaje mi još osmisliti mirnu i dobru starost, provesti zanimljive godine u tim nekim meni važnim stvarima, uz zdravstvenu sposobnost i materijalnu sigurnost. Pri tome poštujući neko biće ili više njih koji će me pratiti na tom silasku (to nisu djeca koja odu svojim putem), jer još uvijek mi je važan socijalni kontakt, dodiri, druženja...mi vodenjaci smo takvi, druželjubivi ljudi! Čitam danas V. Rudan i njenu objavu o djeci i unučadi i suglasna sam posve...jebe se njima za nas! Zato treba imati partnera (icu) u kojem ujedno imaš i prijatelja! Meni su uvijek moji partneri bili najveći prijatelji i uglavnom su drugi prijatelji bili sporadični u mom životu! Zamišljam sebe kako pod stare dane (negdje u nekom domu, iako vani ima prekrasnih kućica-domova i cijelih naselja za starije ljude gdje ne samo žive već se i druže) ispijam kavice u društvu na nekom trgu, odlazim na neka penzionerska kratka putovanja, očijukam s dedekima u domu i sl. Još sam premlada za to, to ću negdje za deset let razmišljati gdje i kako to opredmetit? Moja pokojna majka je sa 75 let odlazila redovito na plesnjake, menjala garderobu i đinđe tri puta na dan kad je bila u domu i tamo poživjela 10 let! Ostarjeli ljudi ne prestaju živjeti samo zbog godina koje nose već možda više zbog toga što nemaju adekvatnog partnera a nisu više spremni na podnošenje pizdarija i bilo kakva druženja? Većina nije niti svjesna koje se to nove i dobre mogućnosti otvaraju nakon što su se tolike druge zatvorile? A možda je i nama sve to samo utjeha kao što je vama mladima utjeha da ćete imati neki budući život jer vam se ovaj sadašnji uglavnom ne sviđa (iz raznih razloga)?
p.s.
Unatoč godina i proteku vremena na društvenim mrežama, osobito na iskrici, i nadalje pišem o muško ženskim i partnerskim odnosima i zato sam još uvijek tu! Ne trebam virtualnu zabavu s ljudima s kojima se uopće ne poznajem i s kojima nemam ništa zajedničko? Sama stvaram svoje okruženje (temama o kojima pišem i sadržajima bloga) a nažalost, ljudi se uglavnom bave tuđim okruženjem? Ni mene ne zanimaju mnoge stvari objavljene na blogu (npr udaja ili ženidba nekih mladica ovdje, ili što su vam jela djeca i radila u školi, ili što su vam radilli roditelji, ljubimci, ili koliko vam je naraslo cvijeće ili slušanje mjuze koja se vama sviđa...etc etc...) ali ja ih uglavnom preskočim, ne čitam, ne komentiram a naročito rijetko posvećujem blog nekim temama koje me uopće ne zanimaju? Ali zato ono što mene zanima, uglavnom ne nalazim ovdje ili rijetko? Ne vidim razloga da se i vi ne bavite sobom i svojim interesima umjesto npr opet ovim mojim blogom? Meni je npr vječna negativna inspiracija HDZ ili ova država, kapitalizam i slične teme...ali ne pišem svaki dan o tome niti me svaki dan frustriraju jedno te ista tuđa sranja? Ne kužim zakaj sam ja, unatoč godina pisanja, i nadalje crvena krpa mnogima, iako volim crvenu boju! Taj odgovor morati će svatko naći ponaosob! Ja sam u ovom zapisu pokušala opet ponešto napisati o svojim promišljanjima o životu i ne kanim nikog uplitati kome nema mjesta na mom mjestu! Ono je samo moje! E tu sam veći kapitalista od svih i mojim kapitalom, ma koliko bio javno dostupan, nema pravo nitko raspolagati! Tako mi Ustava i privatnog vlasništva!

j. radan/fado
Link

Konačno malo reale na blogu! A nije da nisam znala da je tako, ali dobro je bar ponekad ovdje sresti ljude a ne glumce? Nažalost, 90% ljudi ovdje ima problem kao i Houston! 10% ljudi jest problem. I onda rješava taj problem! Ja spadam u ovih 10% na iskrici i tražim si para već više od desetljeća, ali ne nalazim! Jer, otac i majka su mi pokojni već godinama pa nemam problem s njima. Imala sam, iako je i to bilo razumno, otac umro mlad (alkoholičar) a majka provela u domu 10 godina! Zadnjih šest mjeseci kod mene u mom stanu i potom umrla sa 86 godina. Ne bih nikom poželjela život kao što sam ga imala tih šest mjeseci, jer ga nisam imala. No, učinila sam to upravo zbog sebe i svog mira danas! I djecu sam sama odgojila i davno su već otišla. I od toga prođe i desetljeće. I posao sam odradila ima već dvije godine i zaslužila svoju pristojnu mirovinu! I udomljenu pesu izbedinala evo već 11 godina i došla i ona do svoje starosti. Čekamo samo što nije otišla. Čitajući vas tamo kod Ete (ali ne samo ete) ne mogu ne reći: pa ja sam sve to odradila! I znam da djeca neće biti prema meni kao što sam ja bila prema svojoj majci. Kako to znam? Pa tako što smo mi drugačije odgajali svoju djecu nego li što su naši roditelji odgajali nas? Oni su sebi centar svijeta i nek tako bude. Jer, konačno sam i ja sebi centar svijeta! Houston, you have a problem! Ja sam sama sebi problem zato što više ne rješavam tuđe probleme! Dobar je to osjećaj ali sve u svoje vrijeme. Postoji vrijeme tj naš život za druge pa onda i za nas same! Ovih dana me nazvao jedan znanac s kojim sam se družila prije dvije godine. Stariji je od mene pet godina. Ja sam stara, on je prastari, ali tek je sada shvatio ono o čemu sam mu pričala prije dvije godine? Radio je non stop, iako nije morao! Radom je nadomještao obitelj, partnericu, život! I imao volje i vremena za gubljenje? Sada kaže konačno je bio na odmoru i nikad se više ne vraća (konačno) radu i ljudima koji nisu vrijedni njegova truda! Želi se posvetiti sebi i činiti ono što voli i što ga veseli! Sjetio se mene da zajedno poradimo na jednom druženju ljudi određene dobi (stare) ali sklone promišljanju i razmišljanju, u kojem bi bili moderatori! Već dosta dugo radim na sebi, Houston rješava probleme i više nema probleme! Houston je postao problem, ali ne u smislu da treba nešto popraviti, zamijeniti, promijeniti već se naprosto treba posvetiti Houstonu i samo biti Houston! Tada više on nije problem nikome...ni onima koji su bili i otišli, ni onima koji će tek doći. Zato valjda ja i ne trebam doći ovdje na iskricu i iskaliti sav bijes na drugima koji me opsjeda zbog...roditelja, djece, posla? Niti hihotati od jutra do navečer kako bih ostavila dojam da sam sretna i zadovoljna? Zato valjda i ne nalazim društvo sebi na blogu i nisam vama poželjno društvo, jer ja sam sve što vi niste (slobodna, bez obveza, sređena i mentalno i fizički i materijalno, stara, ali zahtjevna i sl)! Cijelo vrijeme na blogu preferira se upravo suprotno? Ovdje sam ono što jesam! Što ste vi vidjeli ili niste, doista je problem vašeg Houstona koji ga treba i rješavati! Ja sam se lansirala u orbitu zvanu vlastiti život sa svim što on donosi, odnoseći! Svoja sam, at last and at least (nakon 12 godina učenja engleskog možda on i nije baš nešto kako ga čitam i pišem, ali meni je drag)....osjećam to i gotovo da je nebitno jel to dijelim ili ne s nekim čovjekom? Voljela bih...at last, but...(svjesna sam da nisam niti ću, osim rijetkih i izuzetnih prilika i zbog njih sam još tu)

Link

(ljudi...žene..ovih dana čitam o jednom pokusu s golim ljudima i učenicima koji su postavljali pitanja i pričali. izveli su to čini mi se u nizozemskoj ili belgiji (nebitno)? i da, slažem se s takvim susretima sebe...goli ljudi...to smo mi)

p.s.
"Starim ljudima koje susretnete trebate pružiti ruku i čestitati što su sve nedaće života preživjeli i dospjeli u starost! Ne stidite se toga, čak i ako vam ne uzvrate ljubaznošću.
Ne mora značiti da ćete vi vidjeti svijet na isti način kako ga ja vidim, ili da ćete se sa mnom uopće složiti. Možda ćete se za gangnam ženom upadljivo okrenuti i zazviždati, a staroj ženi iza nje viknuti „Miči se s puta, babetino!“. Zašto? Jer, možda ste upravo taj gangnam momak koji vjeruje da je ‘skroz na skroz’ uronjen u vrijeme u kojem živi i da je svemu ovdje napisanom spreman uputiti prezriv pogled. Nema veze. Imate na to pravo."
(PUT ČAROBNJAKA Deepak Chopra)

predzadnji zapis mi se zvao: dobar savjet! danas sam i nadalje na dobrom! obično u ovo vrijeme poslije ručka kad svi vare, ja se volim sexat! a kako sam danas bila kod ginića nekako me spopalo poslije ručka. pomislila sam na njega...i moj ginić (zamjenski) mi bje lajt motiv! čovjek ima neki dobar organ (glas) i baš mi onako potaman, nježan a opet muški, negdje oko 50 leta, cca 2 metra korpulencije...pa sam si zamislila i umislila! pa mi u krevetu post festum ručka došao na misao. a meni dobra misao na dobar kurac obično završi...samnom! iako nema njega, ima mene! pa smo se dohvatile me, my self and i! pa sam osjetila potrebu to i podijelit, na dejting sajtu! kaže mi danas jedan tipkalac da je iskrica zakurac. daleko od dejting sajta. jer, ne zanima ga politika, ne zanima ga kuhanje i svađanje, bildanje ega..zanima ga ona, žena! i mene on, muškarac! s dobrim kurcem. pa sam dotičnom poželjela odgovorit u stilu ovog bloga na pvt, pa sam odustala. bolje da ovdje iznesem sva svoja htijenja nego li da ga prepadnem? otpast će mi i zadnji tipkalac zbog njegova veličanstva kurca! meni i danas još dovoljno samo pričat o tome pa se uvlažim (zato su me valjda sve suhe ovdje i proglasile veleuvlaženom, na čelu s eternisom)! od ovog zapisa dolje prođe i desetljeće (napisan je 20.9.2010.g.) al ja još uvijek mogu, hoću, želim! i zato sam ovdje, jer nada umire posljednja! a i nakurac mi idu ta nadjebavanja muška (bilo bi vam bolje da primite neku ženu za istać) kao i bildanja ega...a stvaran život...zakurac! ajme, što sam danas zlorabila dotičnog? neću tako skoro...barem ne na ovaj verbalni način. podle su mi namjere provest u djelo a morti i nedjelo...ovisi kako za koga? nekom je sex u ovim godinama nezamisli a ja eto svršavam i sama sa sobom! bolje i takvo osobno nadjebavanje nego li bloško?

(c/p 20.9.2010.g. moj weblog)

Ponekad moramo zatvoriti oči kako bismo jasnije vidjeli. I upravo se to opet dogodilo. Ovih dana jedan mi je znanac spočitnuo da nekako ne pišem zadnje vrijeme. A i abeceda je nestala. I bje u pravu. Ali kako sam ljubitelj istine, tek kad sam otišla u krevet shvatila sam da mi je on često bio inspiracija. Ne samo fizička. Već i ona intelektualna. Krenem spavati (normalno kad sama spavam) a onda se misli počnu rojit. I shvatim da sam večeras ostavljala dojam žene koja ima tj. nema sexualni život. To jest istina. Trenutna. Reklo bi se da već danima a možda i mjesecima živim prilično penzionerski. A kad tamo, nije da mi je još soba topla ali toplo mi je sjećanje na…nas. Koliko jučer…ili bje već prošao i mjesec dana oslonjena i nagužena na tvom barskom stolcu tvoje kuhinje prodirao si u mene svojim kurcem. Nakon dugo vremena jedan konačno dobar kurac. Bje to tako dobar osjećaj…kao kad nakon dugo vremena opet posve slučajno naiđeš na neki kolač od borovnice koji si davno, davno…negdje jeo. I zaboravio si sve osim okusa. A dobar kurac je poput dobrog okusa. Koji se teško zaboravlja. I baš mi godi sada razmišljati upravo o tvojoj kuhinji u kojoj smo završili posve slučajno. Jer plan je bio posve drugi. Trebali smo završiti kod mene. I ta epizoda od tvoje kuhinje i barskog stolca bje sve od nas. Istina, pokušali smo mi opet već isto veče, ali nekako nije išlo. Pa smo krenuli i slijedeći dan put izleta, ručka…pa i nekog, ovaj puta mog kreveta. Ali nije išlo. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali od svega pamtim jedino (ili možda najviše) taj barski stolac tvoje kuhinje. I tvoj kurac. U meni. Bje prekrasno. A sve ovo pišem zbog večerašnjeg lamentiranja na blogu na temu svršavanja…moći i nemoći. Kako je mala granica između njih…a tako veliko…prostranstvo. U koje se mogu smjestiti toliki brakovi, veze, godine, mjeseci…muških i ženskih neprospavanih noći, dana, suza. Čak eto i mog večerašnjeg bdijenja. No, vrijedilo je. Dobar kurac je uvijek vrijedan toga. Još uvijek. Iako mi se čini ne zadugo.

p.s. ha ha, kak volim kad se zajebem? pa sam se tako prije 10 let zeznula i napisala, ne zadugo? a gle vražice ne spava ni deset let nakon! nakon ove zgode nabavih barski stolac...ali priznajem da zadnje vrijeme služi samo biljkama s ponekim cvijetom! možda se i neka zvjerka popne nanj?

NEDOSTAJEŠ MI! (KRONIKE IZ NARNIJE ILIA KAKO VAM DRAGO)

nedjelja
Obično večeri poput ove, kad krenem od kraja do kraja kreveta shvatim da te tražim? Počne s nekom erotikom no to je tek uvertira. Pomislim kako bi mi trebao dobar kurac da me izjebe a onda krene čežnja za tvojim zagrljajem...osjećam kako tonem u san a ti me držiš...potom se ipak okrenem na svoju stranu i spavamo u nekom kontaktu...bilo rukom...nogom, makar nožnim palcem..Dugo već nisam navikla spavati s tobom. Možda zato što odeš? Imala sam ovih dana posla. Očistila sam cijelu kuću od buha. Izgleda da smo to jedino podijelile s Badom, pesom jednog vlasnika? Nedostaješ mi dugo već...dulje nego što te znam. Večeras sam i krevet promijenila, al sam to ona ista ja. Dokle? I mrzim ta svoja stanja nemoći kad te očajnički trebam ..mine to i opet mir...ko Porgi i Bes. Ujutro ću stavit link, sad pišem na mobu. Summertime...ono crnačko ljuljanje u ritmu ljeta koje je otišlo...pokoji titraj u mojoj jeseni života. Zima samo što nije otišla. Ostani u njoj, sačekajmo konačno novo ljeto ..zajedno?
kao...njih dvoje..

ponedjeljak

A tek Tin...o kako me on stalno prati...kak reče..mojom stopom idi, pokazat ću ti kako gospe ljube..." Neka...valja poći sad, sutra će zazvoniti a ja ću samo reći: bok...kako si...da, dobro sam...što ima...a nema!
Takvi su razgovori bez smisla koji ništa ne govore a sve prešute! A zašto? Zar imamo i sutra? A kako, kad nismo imali niti juče!
Kad nejde onda nejde...spavanje mislim!
Sada si i nespavanje mogu priuštiti!
...a i ona se nekako nije mogla smjestit...niti k meni na krevet već onak pod nogama...na tepihu!a sacmo je nanadjebiv...satchmo...eh...zna se da mislim na L.A. alias sačma

utorak
i pita mene upravo jedan tridesetosmogodišnjak da li mu vjerujem da je spavao sa ženom mojih godina? zašto mu ne bih vjerovala?
večeras sam se tako lijepo smijala...sama! jedan zgodan film i onaj krasan glumac cristy...izvrstan je film napravio na temu glumatanja i glume...glumaca! i nas ostalih. šteta kad se čovjek nema s kime smijati, smijanje u dvoje je zakon!
jazz...blues...soul...sve mi je draži! onak za dušu, koju sam potepla. a onda natruhe zztopa, acdc-a!

srijeda
pisala mi jedna blogerica da sam joj falila na blogu i da joj je drago što sam se vratila. a ja sam pisala cijelo vrijeme i kao što rekoh: "vratit ću se jednog dana", vratih se u ovu pustinju!
dugo već nemmam ja s kime niti razgovarati a kamoli pričati? draže mi ovako samoj sa sobom! kćer ide na dva tjedna u pragu. nije mi do nje, al mi je do unučice. prekrasna mlada damica...svaki dan sve krasnija. krijepi mi dušu...u moru pustinje i poplavama sranja. lamatam rukama, održavam dah, i iako mi ništa ne fali...ništa nemam osim praznine! osobito u gluho doba...kad sablasno igraju se sjene...da mi je bar otići. tada bi konačno otišla i ova nada.
kako su ljudi u stanju i nadalje povrjeđivat druge ljude samo zato što povrjeđuju sebe? kad smo najjadniji, povrjeđujemo druge! sretna sam jer to činim sve rjeđe. sada, pišući sve ovo, povrjeđujem sebe...no tako mi je lakše, sjediti za lapom nego li ležati u mraku u krevetu! nevjerojatan sam trezvenjak...popijem jedan bammbus i šlus. nemrem se niti napit? bar za sad! čitam neke naslove i....idem!
i da, ne nisam bila u srijedu na brbljavoj jer je sada utorkom...to prepuštam hm hm...radije ću u kic na pjesničku žensku veče! mijenjam jednu solidnu ženu za pet nesolidnih mušaraca!

četvrtak
e sad jutrom uz kofi idem čitat kaj sam trkeljala noćas?
suvislo, da nemre suvislije bit! pročisti se um noću i izađe van čisti...um! kaos emocija ionak pluta na njem!
ko ulje na vodi! to ja zovem suživot koji me prati već pet desetljeća (onih prvih 10 jedva da pamtim!
đubrad, obrisali su main blog...imala sam ga u praćenima...baš mi je žao. obrisala ga iskrica, ali moje fotke uredno stoje na netu...e bome ću ih tužit...slike koje su objavljene na tom blogu su i dalje javne a bloga nema...skandalozno! no, ima i to svoje prednosti, barem neće lopovi krasti moje blogove i stavljat ih tamo gdje im nema mjesta!

petak
stvarno, čitam danas o jednoj bahatoj curi koja je tako mlada a tako degutantna...kao čovjek, kao žena, kao političarka! i sjetim se jednog drugog našeg svjetskog čovjeka, dr. mihaljevića...svjetska klinika..al ono kaj je najbitnije, čovjek je tako jednostavan, skroman...nije bahat kao ovi naši bijedni doktorčići. svaka mu čast...a i amerima u toj njihovoj klinici...znam iz prve ruke da su perfektni! hvala mu što je spasio mi i stariju, a bome lani i mlađu kćer (ovu mlađu nije on operirao jer više ne operira ali je sredio da može doć na operaciju a da nije imala još niti pola love potrebne za operaciju...pa su je primili pod hitno i sve riješili)...hvala im! i mojim hrabrim kćerima koje su sve to preživjele. a i ja sam još cijela! taman za u krevet!

subota
ručak u troje, on, ona i ja! frezije i bugarsko vino! koja kombinacija. mislim da nije dobitna, iako se tako činilo? rekla bih sve je stalo u tjedan dana. što mi je najžalije? obično nemam s kime jesti. obično nemam s kime popit čašu vina i pričat. imam s kime šetati. imam i s kime plesati. radije bih slušala blues, jazz, rock...s tobom. ali nema te! dobro je imati svoje ljude, prijatelje...jedne za kavu, druge za ples, treće za bambus, četvrte za blues, pete za ručak? primijetili ste da sam preskočila sex, jer za sex nemam svoje ljude. sex imam samo za dragog mi čovjeka! puno previše ljudi...a tjedan ima samo sedam dana! ja bih radije sve sa jednim. i ne mora biti svaki dan, kak skoro nikad nit nije. sve znaš i saznaš u ovim nekim godinama ali znanje i primjena nisu isto. pače, posve odvojene stvari.
i gotov tjedan...sve opet ispočetka! meni nije trebalo sedam godina (koliko je Lewisu trebalo dok je napisao sve knjige Narnije) već je sve stalo u sedam dana stvaranja! dok gledam annie hall (w.alena) razmišljam o tome što sam danas čula..i malo se prestravila! mojoj sister su ugradili bypass...još jedan u obitelji!
p.s.
svi dani su tu, nisam niti jedan zaboravila ili preskočila? u stvari, sviđa mi se ova kompilacija neovisno od dana koji nedostaju, ne po redosljedu već po sadržaju! nekoć mi je woody allen bio jako zanimljiv zajedno sa svojim filmovima...danas, deja vou

(za čitoljupce, c/p blog by me 14.3.2019)



Ella Fitzgerald & Louis Armstrong - Summertime

Link

jeste li primijetili (teško je to ne primijetit, ne treba vam hubble, vidljivo je prostim okom iz svemira) da ste danima već okupirali webblog slikama? čast iznimkama perceti i đuri, koji su napisali krasne tekstove! ali, čovjek fakat nema razloga za doći ovamo, ja radije odem po zelenjavu na plac i dobijem kvalitetu iz prve ruke? ili kad trebam živinu, osobito picekovinu i to odem do placa pa kupim beštekovu ili blagusovu. iako mi ptice nisu nešto, osobito ovi pacovi što lete! sad su i šljive rodile, dajte malo neku šljivu u oko...da bude kompletna jesen! no, kak bi rekel moj šeki, kako vam drago! da, doista nedostaje i pokoja bundeva (oliti tikva) pa se ukazah, kako bi dojam bio posvemašnji! uskratit ću vas (ne samo za svoju glavu) već i za foto...iako mi pada na pamet baš neka lijepa fotka s krokodilskim suzama koje vi ronite zato kaj je blog nečitljiv? drugi put budem!

ups...gotovo da zaboravih? pa danas je 11. rujna! znate, onaj crni rujan kada su zbuksali one twinse! ja pamtim da sam bila u varaždinskim toplicama na ladanju! na kavi, u kafiću sam gledala kako sve to gori i nisam mogla vjerovat? ali meni više znači taj rujan u mom osobnom životu! nevjerojatno koliko mi se važnih događaja dogodilo baš u rujnu? svog prvog muža upoznala sam 11. rujna, potom se i udala pet godina kasnije istog tog datuma! pa sam prvi put spavala s mojim drugim mužem 10. rujna! prvi posao koji sam dobila bio je upravo 1. rujna! drugi važan (i zadnji posao sa kojeg sam otišla u mirovinu) posao koji sam dobila bje opet 17.rujna! fakat, taj rujan mi je baš bio onak presudan? tko zna, morti mi i ovaj donese nešto važno? ili bolje da se klonim rujna, jer možda su mi se konačno sve važne životne stvari dogodile i vrijeme je da se ovog rujna ništa takvo što ne dogodi? sve u svemu, obožavam rujan...jesen...pa i mog života! eh, tek sam sada dospjela do lapa jer mi je unučica fakat okupirala..dan...noć...no lijepo je imati unučad! ljepše nego li vlastitu djecu, ovo odradiš i pošalješ ih doma mami i tati! a vani je prekrasno...jedino kaj su terase pune ljudi a to ne volim! dugo već nisam bila navečer na cugi, i neću tako skoro. kad odeš u prvu kvartovsku birtiju nemreš nit razgovarat od zaglušne buke...stvarno su mi ljudi postali tlaka? ali, valjalo je nazdraviti svim tim godišnjicama koje su prohujale ali ostaviše traga...zauvijek! btw nisam primijetila da se itko sjetio te grozne 2011. g.? očito nam je korona nova pošast koja nas okupira? tko preživi, pričati će!
p.s.
danas će i godišnjica dugogodišnjem frendu kako je umro...iskričar, čak i bloger jedno vrijeme...manje od 60 godina...njemu posvećujem ovu sliku mora i plažice gdje smo se kupali i družili upravo nekih rujanskih dana prije dvije godine!

"....pohlepa za imanjem i gomilanjem modificirala se u sklonost ka pukom dobrom funkcioniranju, kao shvaćanju sebe kao robe koja je-ništa. lakše je otuđenom, tržišnom karakteru da se mijenja no zgrtačkom karakteru koji se mahnito držao za posjede i naročito za svoj ego..."
ili
"...svaka politička partija iskorištava glasače uvjeravajući ih da ona zastupa istinske vrijednosti humanizma. pa ipak se s onu stranu svih političkih partija nalaze samo dvije grupe: angažirani i ravnodušni....ljudi danas čeznu za bićima koja imaju mudrosti, uvjerenja i hrabrosti da djeluju prema svojim uvjerenjima. .."

"...što će se desiti ako se ništa bitno ne učini na premošćivanju tog jaza (misli se na jaz bogatih i siromašnih)? ili će epidemija zavladati u tvrđavi bijelog društva ili će glad nagnati stanovništvo siromašnih nacija u očaj pa će, možda uz pomoć simpatizera iz industrijskog svijeta, počiniti čin destrukcije, možda upotrebljavajući mala nuklearna ili biološka oružja, što će unijeti pomutnju u tvrđavu bijelih..:"

zanimljivo, ova potonja konstatacija izrečena je u knjizi E. Fromma, Imati ili biti?, tiskana 1986.g.
Čini li vam se poznati scenario 30 godina nakon koji živimo day by day? Nebitna je rasprava je li virus mutirao, izašao iz laboratorija Wuhana ili je zaista neki gmaz ostavio traga na čovjeku? Važno je da ne znamo (i ne možemo) promijeniti jaz među ljudima...oni koji imaju previše i onih koji nemaju ništa (govorim o materijalnom)? za razumijevanje svega što nas ide premalo je ovih par citata...stvar je kompleksnija, ali svatko od nas je dio toga. i priča o 100 majmuna je priča dok ne postane stvarnost? ima li ova generacija živućih ljudi šansi za preobrazbu? iskreno, bojim se da nema. šezdesetih su još neka djeca cvijeća pokušavala glazbom, drogom i drugim stvarima skrenut pažnju na nesrazmjer, na kapitalističku dominaciju velikih sila, naoružanje i vojnu industriju koja održava pola amerike? što je s generacijama nakon i ovima danas? ništa, oni uglavnom stave slušalice u uho i idu...u p.m.! tek kad stignu, postaju svjesni da su tamo...nigdje!

što tražih, ne nađoh, što nađoh...ne tražih!

znam da se ponavljam, ali u neko doba čovjeku ostane uglavnom samo ponavljanje! i minimalizam...pokreta, osjećaja, događaja i...smisla u besmislu!

sve češće se pitam...što bi me razveselilo? što bi me iznenadilo? probudilo? ili (ne daj bože) zaokupilo ko ljubav kad npr zaposjeda svaki djelić? lako je trkeljat pustopoljinama bloga, virtuale...al koračat u reali...e moj čovječe, nema toga više! možeš se truditi, čak i činiti...ali zanijeti? može li se tko zanijeti (mislim na ove preko pola stoljeća)? gdje i kada se to izgubilo? ta sposobnost da nas ponese i zanese. jesmo li ikad pronašli taj zanos? ako nismo niti izgubili, kako bismo pronašli? otaljavanje ja to zovem. no, baš u tom posvemašnjem otaljavanju svaki dan nalaziš smisao. kava sa šlagom, čaša vina, poneko i ponešto druženja....unučica...dijete. pogled u neko oko i posvemašnja praznina...neki drugi, tuđi ljudi prolaze kroz moj život. i ne nalazim nikog svog! bilo pa prošlo. koja je to utjeha? i jučer sam...ali bih i danas. kad će se umoriti moja želja od mene same? jer, ja se umorih. zašto još uvijek zabavljam sebe? većina to očekuje od drugih, iako mi se čini da pomalo i ja sve više imam upravo takva i ta očekivanja! kava ispijena!

Živim solo, kak veli krelec, i ujutro bih voljela s nekim popričat uz kafe! Ali, kad već ne pričam, mogu pisat, pa nek ljudi čitaju! A nije loše niti pričati sam sa sobom, to činim sve češće! Neki dan sam napisala u blogu da me sram što sam na iskrici! Pa sam osjetila potrebu ponešto napisati o tome kako me lažni moralisti ne bi pogrešno protumačili? Dugo sam tu, od 2006.g. i nije da nisam imala veza, prijateljstava, druženja, čak i sex za jednu noć...dobro je jednom rekla juice, ako žena dovoljno dugo živi ima puno... sjećanja! Pa sam se tako ovih godina družila kako virtualno tako i stvarno s dosta ljudi! Neću o prijateljima, od kojih su mi neki i danas, deset godina nakon, još uvijek...nabolji! Kažu da ti je prijatelj onaj koji će ti učinit ono kaj ti neće nit rođeni? Bilo je i onih drugih hinjenih, no kao što sve prođe u životu što nije dobro, tako su me i oni prošli! Nažalost, neki nikako da zaborave da sam ih ostavila, a osvetoljubivost često traje dulje nego li sam odnos. Ljudi teško mogu podnijeti i oprostiti što sam svjedočila njihovom jadu, čemeru, knock dawnu i ostalim ljudskim padovima, iako meni svaki pad znači i dizanje! Više ću prozborit o jednom sindromu koji me prati sve ove godine! Jedan znanac mi baš neki dan reče da je bio u prethodnoj vezi dugoj osam godina...i da je ona prekinula bez riječi? Kako može veza koja traje tako dugo otići samo tako? Obično se pitamo ono što ne razumijemo? Ja ne razumijem njih, oni ne razumiju mene! Moja prošla veza bila je po mnogo čemu jako dobra! Nakon dugo vremena konačno sam srela muškarca koji mi je bio egal partner, imao više nego ja (kuća u centru zagreba, privatni biznis koji još pomalo radi više iz hobija nego kaj mu treba, obrazovan, s njim sam mogla dugo i puno pričati, kulturan). On je bio dugo godina u lošem braku i to je ostavilo na njega traga, čovjek koji je godinama živio u podzemlju a jedina veza sa stvarnim svijetom bile su knjige (u životu nisam vidjela toliko knjiga kao kod njega). Obilazili smo koncerte, izložbe, plesnjake...od vintage bara, route 66, hard place do cabareta M. Ungara! Odlasci u kino, kokice, izlet u deželu...sadržajan i lijep život kakav sam nekoć vodila sa svojim ljubavnikom i suprugom dugo godina! Ali, ne zna se svatko nositi sa slobodom koju ima i izborom koji može učiniti? Sve te kao i prethodne priče ponukale su me da napišem ovaj zapis pitajući se: zašto ljudi ostaju u lošim brakovima, vezama dugo godina preko svake mjere? Moja poanta je u slijedećem: nisam ja toliko dobra koliko su drugi loši! Pametna sam i obrazovana žena koja zna da u današnje vrijeme i u mojim šezdesetim godinama života teško mogu negdje sresti čovjeka za druženja, ljubav, sex? Pa sam čim sam postala slobodna (drugi brak koji je završio prije 14 godina) odlučila učlaniti se na iskricu, potom badoo, two...a i u udrugu 50+! I tako već desetljeće. Ali, nije mi cilj virtualni život već onaj stvaran! I nije da nije bilo ljubavi, bilo mog zaljubljivanja bilo njegovog (jedno njegovo je upravo iza mene) ali nekako niti jedna ta ljubav i veza nije potrajala? Ne zato što su to bile loše veze, što ljubav nije bila dovoljna već upravo suprotno...željela sam sve a ne mrvice, željela sam kvalitetu koja traje a ne samo da traje....i željela sam to svom svojom žestinom i bićem! Bacam se u život posve! Dakle, dobar sex, dobar razgovor, dobar život sa izlascima, druženjima. Neki tj većina mi je bila zahvalna jer sam im pokazala kako život može biti drugačiji? Ali upravo taj žar i svestranost, strast kako fizička tako i intelektualna, ta želja za znanjem i životom, obično im je bila previše i da tako kažem, stajala me glave. Iako moram reći da me svi moji bivši poštuju iznad svega i dan danas smo si dobri! Čak i moj prvi suprug, kojeg sam ostavila me zovne svakih par dana da pita kako sam i kaže da znam da uvijek mogu računati na njega, iako je čovjek u braku! Ali, svaka ljubav ima vijek trajanja. Kada umjesto ushita, oduševljenja, dragosti, ljepote počnu otaljavanja, navike, druženja tek toliko da nisi sam, ružne riječi ili još gore, šutnja...jednako kao i hrana koja ima oznaku: best before, vrijeme je otići. Istina, možeš ju koristiti i nakon, možeš još dugo konzumirati nakon isteka roka trajanja...al time riskiraš teške probavne smetnje, trovanje i slična sranja! Tako je i sa vezama, ljubavima, brakovima...dobro je biti u nečem dok je dobro. Kad prestane to biti treba imati muda i biti sam! Ja uvijek kažem radije sama dobro nego li loše u dvoje! Neki će reći da nisam u stanju ostvariti dobru vezu? Kao demanti mogu nabrojati svoj dugogodišnji dobar brak (13 godina) te jednu dugogodišnju vezu (15 godina) koja je isto završila brakom...kao i zajednički život šest mjeseci prije par godina, te nekoliko veza koje su trajale od godine dana do par mjeseci zadnjih više od 10 godina soliranja! Poanta je da ja odlazim i prekidam kada priča nije dobra i kada uz sav trud stvari ne štimaju? Ili on odustaje jer ne može i ne zna drugačije? Nije bitno tko je kriv ili zaslužan, obično uzajamno ne možemo ili ne znamo....ili zaljubljenost i želja nisu dovoljne da se razlike prevladaju! I onda moja očaranost ili zaljubljenost (istina, zadnje četiri godine nisam se uspjela u nikog zaljubit iako nekolicina jest u mene) obično biva prekinuta mojim razumom koji ne pristaje na polovične odnose, odnose bez razgovora, sexa, odnose koji su sve samo ne dobri! Ok, reći će neki (tako vas biblija uči) u dobru i zlu...no, to vrijedi kad si s nekim godinama...onda trebaš gutat i ponešto opraštat! Kompromis kad postane sam sebi svrhom, guši i ubija čovjeka. A možda sam već i okorjela samica (iako sam svojim zajedništvom često pomagala druge)? Dugo već prati me jedan sindrom, od riječi: bolji si čovjek od mene do...za klasu si bolja od mene i sl. I obično post festum dečkima bude žao i ne znaju zašto nisu mogli drugačije? Znam, nije me lako pratit a kamoli prestić a muškarac je genetski tako građen da mora biti jači, veći od nje, svoje partnerice, jer većina je ipak još uvijek na brdovitom balkanu a zna se kako ovdje muškarci doživljavaju žene! Zato valjda i tolika zavist i animozitet i ovdje, kako od žena tako i muškaraca! Što je čovjek jadniji (neimaština kako fizička tako i ona mentalna) to je jalniji! Još toliko toga mogu! Kak reče jedan pametan čovjek, ja ću više zaboraviti nego što su neki ikad znali (umjeli)? Nije lako tako živjeti kad si sam i osamljen i uglavnom okružen ljudima s kojima rijetko kad i malo što imaš zajedničko? Ipak, s vremena na vrijeme podijelim sebe s nekim drugim bićem i zato sam tu! Taj sram o kojem sam pisala i na što sam mislil ne odnosi se na to da mislim da je iskrica loš sajt. Dapače, u današnje vrijeme internet upoznavanja su kao nekoć odlasci u kino!A...sram me mene koja ne mogu biti drugačija, takva prilagodljiva i prosječna! Ne mogu abdicirati od svog uma, srca, tijela! Zašto većina ljudi ipak to može, ne znam? I zbog njih me sram, jer kako reče Marcuse: ono što doživi jedan čovjek, doživjeli su svi ljudi! No, pomalo sam bezbrižna, jer sve razine će se spustiti, sva očekivanja će izostati, slijedećih deset let sigurno neću vitlat kopljima što ne znači da ću baciti sva koplja u trnje! Do tada, uživam u svemu što si mogu priuštiti, što mi drugi nude...nisam biljka niti vegetiram u virtualnom životu! Vrituala mi je samo sredstvo ali ne i put, osobito ne cilj! To je taj sram o kojem sam pričala...sramim (sram je jedan vid nelagode i neugode) se zato što sam bolja! I za vas, koji to niste i ništa ne činite da to popravite? Takva sam kakva sam i volim se unatoč toga, a volim i vas, ljude! Ne morate nužno i vi mene! Preispitujem se, ali ne odustajem od sebe! A vama, kako vam drago? Ako nećete biti bolji, budite gori...ja ne mogu!
p.s.
Ovaj moj zapis je naprosto moj pogled na svijet. Objavljujem ga ovdje možda samo zato što sam ovdje anonimna (iako svi imamo oib i uopće nemamo svoju privatnost), što sam platila ovaj prostor za pisanje i u 21. stoljeću više ne pišem dnevnik! Više niti ne ištem razmjenu mišljenja, ne diraju me niti pljesak niti kletve...naprosto sam tu i pišem sebi u brk! Iako nisam uopće brkata! I da malo odmijenim ove slikopise riječima, slovima...jer ljudi u stvari komuniciraju riječima, zar ne? Slike gledamo očima, iako kažu da su oči ogledalo duše! Jednu moju dušu i njezinu sliku ću ipak stavit dugo nisam već! Otišla sam u Dumovec i otada se družimo već više od desetljeća pa se može reć da sam i te kako vjerna i ostvarila dugotrajnu vezu (ha ha šala mala)!
(c/p veljača 2020.)

čemu opet ovaj zapis? pa možda zato što neke stvari i ljudi prolaze, neke ostaju dugo...a neke zauvijek! nema nam druge nego da živimo sami sa sobom! na nama je (onoliko koliko smo otok a koliko more) koliko i kako ćemo to ostvarit?
i da, samo pijem još jednu svoju kavu ponedjeljkom...i živim svoj život! a možda i zato što sam ovih dana čitala jedan članak o anketi koja je provedena (mislim na instagramu ili nešto slično) o brakovima, vezama...koji traju godinama a da uopće nema bliskosti, sexa...i oni smatraju da je to normalno? meni nije niti će ikad biti. nisam sama zato što to želim već sam sama zato što ne želim bilo kako...u dvoje! radije solo!

ta sam! ovako uz jutarnju kavu čitajući ponešto, sve više je mira u tom mom nemiru! znam kad ću se smirit i pomalo težim. umori se čovjek od svih tih talasanja, osobito ako i nisi neki plivač? i postajem sve više svjesna da sam upravo ta...urbana rasistica! čak i anarhistica! možda drugima djelujem u onom grubom (pravom) smislu, ali meni je to pomalo prirodno stanje otkad znam za sebe? no, velika obitelj, supruzi, djeca, posao...sve te to odvoji od tebe i odradiš. često sam znala reći da nisam znala bog zna što, ali to što sam znala i činila, činila sam najbolje što sam mogla! sada cijenim svakog prijatelja i poznanika /nekoć sam to odstranjivala samo tako/ i ako ga zadržim, on je vrijedan. ako pak ne, nije mu nit bilo mjesto. istina, sve ih je manje jer odstranjujem one koje vidim da nemaju neki smisao ili je smisao i svrha onoj drugoj strani? prozaično i potrošačko vrijeme je definitivno iza mene! od bjesomučnih kupnji krpica po šoping centrima do nemile potrage za ljubavlju koju sam kupovala po tim istim centrima! istina, jučer sam se lecnula jer sam u jednom /dobrom/ filmu čula istu rečenicu koju je meni prije dosta godina rekla moja kćer: ok, tražiš ljubav...ali moraš li se pojebati sa svakim tko naiđe? sex je precijenjen! ona je tada imala tridesetikoju a ja pedesetikoju. i ja sam svojoj kćeri odgovorila kao i ona majka sinoć u filmu, svome sinu: pa volim sex i želim ljubav! nitko nam nikad neće sasuti brutalnu istinu u lice kao vlastito dijete! zato je dobro što ih imamo, da nas uče o nama onako kako dijete vidi roditelja. kako smo mi kao djeca vidjeli svoje roditelje! istina nije draga i nije česta, baš zato ju treba njegovati! zato sam ja urbani ne samo rasista (kao moj znanac s kojim sam pričala o tome) već i anarhista! saspem istinu ko da sam dijete nekom roditelju! teško se cijepim, krstim i savijam, barem u kičmi! ruke, noge, glava...mogu ko pavijan sa svake grane na granu! nemoj mi lomit kičmu, jer me onda nema! jer, nemam ništa osim sebe i te leđne moždine. tih sokova što struje i bruje mojim venama....ha ha...evo za dobro jutro jedna mlada plava, oštra i tako nježna!

Link

jedan znanc na iskrici mi je ovih dana napisao poruku a inače to baš ne radi! ali očito mu je prekipjelo?
pa kaže:
"Zakaj se tu na blogu raspravljaš sa nekim ruralnim poluintelektualcima i pri tome im daješ šansu
da te vrijeđaju ! Najnoviji primjer je ta novopridošla nekakva brkatazmija koja sebe predstavlja
za nekakvu intelektualnu a sam Nick govori o kakvoj seljakuši je riječ , a da ne spominjemo njezin
vokabular....mogla bi ti biti i kćer , ali se ne libii vrijeđati te . Mogu oni biti bilo kaj , ali
nikada neće shvatiti kaj znači pojam građansko....njima je rvacko i rvaština u duši , u
njihovom dnk-u , i zato ova zemlja nikada nebu bila ono kaj smo mi mislili i željeli da bude ! Oni
to jednostavno nikada neće shvatiti , a možda smo i mi bili u krivu...možda su oni pravi Hrvati ,
a ne mi....nemam više pojma kaj da mislim....
Ahhh , evo vidiš i sam sam se zapetljao u tu priču , a cilj ove poruke je bio da ti preporučio da
malo pogledaš internetsku stranicu Medium . Tu možeš pisati svaki dan besplatno , a možda i pri
tome nekaj zaraditi...tam te neće susretati nikakve zmije ni gušteri...
Mislim da imaš kaj reći , pogledaj ništ te ne košta , a imaš i aplikaciju !"

uvijek sam u životu razmislila o svim savjetima, čak i onima koji su dolazili od nesklonih mi ljudi da ne kažem neprijatelja?
uglavnom se ipak priklanjam onoj prastaroj...da savjet nečem služi, ne bi se dva puta prehladili!
no, da divlji neće (kao što jesu na ovim balkanskim prostorima u real life) otjerati pitome i ovdje, barem što se mene tiče, neće! i nadalje sam ovdje ne samo da pišem već i da sretnem čovjeka, možda i svog životnog partnera? na hrelić ću otić potražit dobre, stare stvari, u route66 ću otić na dobar blues, u lisinski na bečku filharmoniju kak i jesam (žao mi je ali ljudi ne opraštaju drugim ljudima dobar i stvaran život)...i biti tu dok budem htjela! no da ne treba budalama davati povoda, tu je moj znanac u pravu! na pvt već dulje vrijeme odstranjujem sve nepotrebno...vrijeme je i da na blogu učinim pokoji rez! onak baš ko pravi kirurg, odstranjuješ zloćudno a da pri tome ne odstraniš i zdravo i benigno tkivo!

p.s. imam i ja jedan savjet
sjećate se neki dan mog zapisa paklene naranče i onih muha i mesa iz hadrijanovih memoara? ako ne, nit ne trebate, vama je dovoljan čola!
ima ova jedna njegova stvar koja dobro kaže: produži dalje! sad otkrila da je to čola, čiji nikad nisam bila fan i baš je pravi trash pjesma. čovo je dobro izgledao za svoje vrijeme, al ga pregazilo vrijeme! pravo je umijeće otići kad treba otići (kao npr janica kostelić) a ne ostati predugo! ja sam trebala davno otići ali nisam. meni više niti jedan savjet ne pomaže već naprosto čekam da ovi moji životni sokovi (želja za pisanjem, razgovorom, ljubavi, sexom) presahnu! ne tješi me nimalo što ih većina nikad nije niti imala?

Link

jedan od načina komunikacije jest i zatvaranje komentiranja!

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20008&log=515456#comments


link bloga i svih komentara! nekoć, te 2015.g. se doista i razgovaralo na blogu! i to zamislite o kojoj temi? upravo ovoj....pa sam napisala i blog na temu govora mržnje, uvreda i sl! gdje smo danas? tko želi pročitati može pročitati cijeli blog (100 komentara) ima i pokojnih (medo)! poanta je da smo mogli razgovarati ma koliko smo bili različiti! bila sam naivna te 2015.g. rekavši da će "...konačno će blog poostati mjesto razgovora?"...no upitnik upravo govori koliko sam bila skeptik! nije poanta da nemamo zakonski okvir, nije pitanje imamo li svaki dan kandidate za prijavu, dapače...imamo primjera koliko želimo upravo ovih dana...što jest prijepor? imati muda! a možda ova odredba kaznenog zakona neke ipak opameti?

GOVOR MRŽNJE, UVREDE.... (konačno će blog postati mjesto razgovora?)

"...Prema izmijenjenom Kaznenom
zakonu, računalni sustavi i
internet uvršteni su i u kazneno
djelo govora mržnje, pa će se
ubuduće svatko tko 'putem
računalnog sustava ili mreže javno
potiče ili javnosti učini dostupnim
letke, slike ili druge materijale
kojima se poziva na nasilje ili
mržnju usmjerenu prema skupini
ljudi ili pripadniku skupine zbog
njihove rasne, vjerske, nacionalne
ili etničke pripadnosti, porijekla,
boje kože, spola, spolnog
opredjeljenja, rodnog identiteta,
invaliditeta ili kakvih drugih
osobina' kazniti zatvorom do tri
godine...."

http://m.tportal.hr/vijesti/234882/Od-jucer-su-uvrede-na-internetu-kazneno-





djelo.html

"....Kaznu zatvora izbjeći će pak oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko nekoga uvrijedite putem interneta, ta osoba može vas privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica. Jednaka je stvar i za sramoćenje gdje kazna možete iznositi do 360 dnevnica, dok vam za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevnica ne može biti manja od dvadeset kuna ni veća od deset tisuća kuna...."

bilo bi dobro da blogeri kojima je milo vrijeđati druge ljude (koza, krava, budala etc) da razmisle o ovom potonjem, prije no što takvima okvalificiraju druge blogere! istina, slažem se s bojazni da će sada svaka budala moći tužiti nekog zato kaj mu je rekel da je...ružan, debeo, mršav, glup etc...iako je to morti istina? no, sva sreća da je teret dokazivanja na onome tko tuži pa je za očekivati da neće biti puno takvih parnica."

a komentari su izvrsni...iskričavi, vrckavi...pomalo na rubu uvredljivosti...ali pristojni i nikako ne za prijavu! možda neki nešto i nauče iz dotičnih komentara?

p.s. zatvaram komentiranje! zašto? možda zato što niste vjerodostojni!

a sebi ću pustit ovaj song...imagine sam ostavila perceti a ovo je baš zame!
Link

jutrom sam čitajući index uznemirena tekstom hitila dotični na blog a potom ošla odmorit dušu! i okupat se, kako rekoh da skinem sve te nijanse sive sa sebe!
ovo je već drugi put u deset dana kak sam se okupala na slapiću (belavići)! prvi put sam skoro posve odoljela fotkat i zakeljit ovdje, al danas nisam! prekrasna priroda, prekrasno zelenilo, izvrsna i ne preskupa klopica...sve u svemu krasan jednodnevni izlet! moj frend i ja smo ležali na travi ispod vrbe i mislim da smo postiglni rekord? naime, on i ja imamo više od 130 godina! al, rijetko s kim mogu tako i toliko razgovarat i smijati se! igrali smo i badminton...sami na livadi, nigdje nikog! osim moje pese! na koncu se i ona okupala, odustavši trčkarati od jednog do drugog za lopticom. google mi danas poslao obavijest da sam popularna (lokalni vodič sedme razine) i da im se moja recenzija (lagvić) sviđa tj to je označilo 500 ljudi! a danas mi na googlu i vlasnik zadnjeg restića žganjer odgovorio i zahvalio na mojoj nekidašnjoj recenziji! dobar je osjećaj kad pomažeš ljudima. a i ovaj danas restoran uz kamp slapić vrlo solidan. prekrasna priroda, pogled (evo par fotki), dobra i jeftina klopica. ja to činim iz gušta a ne za lovu! sve u svemu što više korona napreduje, ja više uživam! jer sutra, tko zna oću li? preporučam otići u tjednu kad nisu velike gužve! ovo mi prek ljeta bolje paše nego more, pače rekla bih da zelena i plava baš idu skupa, plava u lipnju i rujnu, a zelena u srpnju i kolovozu! a rujan, zna se...kad svi odu u zagreb, ja put mora. divno je imat plažu samo za sebe! a smiješi mi se i paklenica, again! obećajem da ovaj put neću stavit škampe (ne bih ja nit otišla u restač na škampe jer je to bezobrazno skupo a ja doma napravim bolje...umjesto za 500 kn za 200...al ex baš navalio da se slikaamo). najbolji su škampi na buzaru doma, kad se zasvinjiš do lakta i onda sve obližeš (i toč i prste)! sve u svemu, ja sam sretna žena danas!

kako stvari stoje, ukinut će iskricu kao dejting sajt! jer država brine o ćudoređu, pa tako ispada da će i iskrica prijeći (kao i svi drugi projekti u državi) u nadležnost crkve! jer, po tome koliko ova država daje školama, vrtićima, zdravstvu, domovima za stare... ne samo da će djeca bit u nadležnosti crkve već i starci! a nejebica će prijeć u normalno staje (osim kod popova) pa nam neće nit trebat nit škole nit vrtići. izumrijet ćemo i tak nam i treba. u ovim godinama će mi fakat teško pasti to kaj nema vrtića, škola...ali za staračke mi ipak nije svejedno! iskrica mi još jedini zanimljivi portal, osim indexa se razme! a otamo i prenosim ovu važnu vijest...o čujte, o počujte!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/vlada-pomaze-lokalne-zajednice-s-20-mil
ijuna-kuna-od-toga-crkvi-dali-177-milijuna/2207608.aspx


a tekst zaslužuje i c/p nek stoji jer obično link nakon nekog vremena nestane! e moje ovce od hr naroda...a ja najveća,ovca kaj sve to moram plaćat a nit prismrdim svim tim crkvenim bakanalijama! pa nek nam i dalje trudnice, bebe i ostala ženskadija baulja tam po petrovoj kak i je za vrijeme potresa! i nek crknemo dok tražimo zdravstvenu pomoć u svim tim sociijalističkim prastarim bolnicama, staračkim domovima...jer ne sjećam se da je u ovoj državi ijedno izgrađeno? sram nas bilo? jel vas? mene je! zadužili smo djecu i njihovu djecu za kaj? za šupke koji guze druge šupke? kaj je preveć je preveć!

MINISTARSTVO regionalnog razvoja i fondova EU već četvrtu godinu zaredom provodi projekt Program ulaganja u zajednicu, a ove godine je, kao i prošle, podijeljeno 20 milijuna kuna. Od 124 prihvaćena projekta, njih 110 pripada Katoličkoj crkvi, odnosno od ukupnih 20 milijuna kuna za razvoj zajednice, 17,7 otišlo je "Crkvi u Hrvata".

Prioritet je trebalo biti zdravstvo

Ovim natječajem nastavljena je tradicija HDZ-ove vlade da daleko najviše novca za "razvoj zajednice" odlazi u ruke Katoličke crkve, odnosno za obnovu križeva, crkvi, samostana i domova za umirovljene svećenike. Zanimljivo je da je ovogodišnji natječaj davno bio završen, kao i da su već dodijeljena sredstava, no rezultati su objavljeni tek danas. Napravili su to tek kada smo u službenom novinarskom upitu zatražili rezultate dodjele sredstava za 2020. godinu. No, krenimo redom.

Ministarstvo regionalnog razvoja već godinama provodi program ulaganja u zajednicu, a to opravdava potrebama, kako kažu, "šire lokalne zajednice za ulaganje u obnovu, izgradnju i rekonstrukciju građevina javne namjene čija će provedba pridonijeti jačanju socijalne kohezije, izvornih vrijednosti, vjerskih sloboda i očuvanju kulturne baštine, kao i druge građevine javne namjene koje imaju utjecaj na širu lokalnu zajednicu".

Iako su korisnici Programa neprofitne organizacije iz područja zdravstva, obrazovanja, kulture i socijalne skrbi te vjerske zajednice, upravo ove posljednje dobivaju daleko najviše novca. Prema ovogodišnjim kriterijima, najviše su se bodovali projekti koji pridonose podizanju kvalitete zdravstvenih usluga, i to s 12 bodova od maksimalnih 20, osam bodova išlo je za one koji pridonose zadovoljenju vjerskih potreba.

Od 124 prihvaćena projekta, 110 ih pripada Crkvi


Od 124 prihvaćena projekta, za promicanje kvalitete zdravstvenih ustanova prihvaćena su svega tri. Tako je za sanaciju pokrova Opće bolnice Virovitica dodijeljeno 200 tisuća kuna, a 300 tisuća kuna dobila je Opća bolnica u Slavonskom Brodu. Isti iznos, 300 tisuća kuna, dobila je i Poliklinika za rehabilitaciju djece - Zlatni Cekin u Slavonskom brodu.

Kao što smo napisali u uvodu, 110 projekata dobila je Katolička crkva, odnosno župe, svetišta i crkve. Najviši mogući iznos koji je dodijeljen bio je 300 tisuća kuna. Taj iznos dobilo je Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, a toliko je dobila i obnova centralnog memorijalnog križa Župe Gospe van grada u Šibeniku. Isti iznos dobili su obnova crkve sv. Nikole Tavelića na zagrebačkoj Kustošiji, obnova crkve u Donjoj Bebrini, izgradnja spojnog mosta franjevcima u Zagrebu, samostan u Sinju, dom za umirovljene svećenike Đakovačko-osječke županije, numizmatička zbirka Svetog Šime, samostan u Makarskoj te katolička škola u Bokanjcu.

Vrtiću za ogradu 100 tisuća kuna

Četiri projekta dobila je Srpska pravoslavna crkva, a jedan makedonska crkva. Tek za usporedbu spomenimo kako je Kazalište Marina Držića dobilo 150 tisuća kuna, Pučko otvoreno učilište u Novskoj dobilo je 80 tisuća kuna za grijanje i stolariju. Dječji vrtići u Medulinu i na Pagu dobili su 100 tisuća kuna za obnovu ograde i krovišta. Škola u Ližnjanu dobila je 280 tisuća kuna, a gimnazija u Puli 250 tisuća.

Natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije by Index.hr on Scribd