HIPOKRIZIJA

evo nam čestitke?! hm...hm....neki se godinama ismijavaju iz redova koji su bili 80.g. prošlog stoljeća? ispada da se niti 40 godina nakon nismo nikud dalje makli, dapače...onda se čekalo u redu za kavu, deterdžent i benzin ali ne i za kruh i obrok?

https://www.dnevno.hr/vijesti/pretuzne-scene-koje-ce-vas-slomiti-kod-svetog




-duha-nepregledna-kolona-ljudi-koji-cekaju-na-red-za-hranu-1454361/?fbclid=




IwAR0dyIFYeQ6DyzgI3965AKBtU4_1ZfsDdYtxQgV2bvmrGIxY3WYU9HlRmXA

Link







radije bih da i danas ja idem u austriju i trst po kavu i trapke nego li da ovoliki jadni ljudi stoje u redu za današnji ručak! a popovi koji ovih dana hodočaste ulicama gradova, mislim da bi bilo pametnije da je (moj) novac koji je država njima dala, dala ovim jadnicima koji su gladni i omogući im da prežive? to bih ja nazvala "hod za život"!

p.s.
eto i moje pisanice! a i komentar na temu jaja i ostalih bakanalija ostavih niže dolje! prije pet godina bila sam na jednom zanimljivom događaju...vuzem to zovu vu križevcima! tada sam vidjela najveće jaje! i prisustovavala uskrsnim krijesovima! sve u svemu, simpa događanja, kraj, običaji, ljudi

Možda da počnem gotovo od kraja? Jer, kada ti oveće samostojeće ogledalo padne u kupaoni na pločice sve očekuješ samo ne da ostane cijelo i čitavo? A upravo se to dogodilo! To je možda i najveći i najvažniji događaj dana, nema sedam godina nesreće? Svi svodimo ovih dana svoje računice i nekako smo svi postali računovođe, bilo novca ili odnosa (ljubavi?). Neki se, kao što čitam povezuju ovih dana sa ljudima s kojima nisu to činili godinama? A neke veze i brakovi pucaju upravo zbog blizine te daljine koja ih je spojila u vidu covida! I mene su imali neki takvi potrebe ovih dana zvati? Pače, ne samo da nemam potrebu proširivati krug svojih znanaca, prijatelja, rodbine već svodim i reduciram sve što je višak! Uvijek sam imala običaj površne kontakte i poznanstva radije raskinuti nego li ih vući sa sobom godinama. Često sam ljude brisala iz svojih adresara netom što smo završili neku aktivnu komunikaciju. Ponekad je to bilo pretjerano, pa sam neke ljude vraćala jer su bili uvrijeđeni kaj sam ih obrisala (iako se post festum ispostavilo da je prvotna odluka bila ispravna)...a na neke sam i povraćala kad su mi se ponovo javljali!

Kak reče M. Streep:

“Više nemam strpljenja za neke stvari u životu! Ne zato jer sam postala arogantna, nego jednostavno zato jer sam došla do točke kada više ne želim gubiti vrijeme na stvari koje me čine nezadovoljnom ili tužnom.

Nemam više strpljenja za cinizam, pretjerani kriticizam ili zahtjeve bilo kakve naravi!

Izgubila sam volju za udovoljavanjem onima koji me ne cijene, nemam ljubavi za one koji me ne vole i ne želim se nasmiješiti onima koji se ne smiješe meni.

Te trošim više niti sekundu na one koji mi lažu ili pokušavaju manipulirati.

Ne želim više biti u blizini onih koji se pretvaraju, koji su nepošteni ili površni.

Ne toleriram akademsku aroganciju i ne prihvaćam popularnu trivijalnost. Mrzim konflikte i usporedbe!

Vjerujem u svijet suprotnosti i zato izbjegavam ljude s krutim stavovima i nefleksibilnim osobnostima.

U prijateljstvu ne toleriram nedostatak odanosti i višak izdaje. Ne slažem se s onima koji ne znaju dati kompliment ili riječ ohrabrenja. Teško mi je shvatiti ljude koji ne vole životinje.

A povrh svega – nemam strpljenja za nikoga tko ne zaslužuje moje strpljenje! “

Tako nekako i ja ovih dana svodim svoje bilance iako ih nikom ne predajem a još manje prodajem ili namećem! Reducirala sam sebe ima već tri tjedna od svih kontakata (onih in vivo) i mogu reći da sam zadovoljna kako uspijevam posve normalno i dobro živjeti oslonjena nase. Nikad nisam imala potrebu imati upaljen radio tek toliko da nešto svira i stvara dojam nečije prisutnosti. Niti imati kraj sebe ljude koji tek čine neki broj prijatelja, znanaca ili ljubavnika? Dapače, nikad nisam imala prijatelje s povlasticom i uzela npr nekog sexualnog partnera samo zato jer mi se našao pri ruci? Ni danas to ne radim. U mene gromoglasna tišina. A kad si u tišini možeš najbolje čuti sebe a glasna kakofonija drugih ljudi gotovo da ti je nepodnošljiva? Nekih, koji hine prijateljstvo ali se nikad ne javljaju. Ili onih koji se javljaju gotovo svaki dan al nikad ne nađu vremenu niti volje za susret s tobom face to face? Nažalost, ima onih koji desetljećima već „ uživaju“ moje društvo a da ga uopće nisu zaslužili osim trajanjem. Dopuštam tima i takvima da su ipak tu kraj mene. Jedno takvo prijateljstvo traje već više od 40 godina sa mojom dvostrukom kumom (dupli propali brakovi). Sutra bih mogla ostati bez tog prijateljstva, jer, osim dugogodišnjeg prisustva u životu, malo što imamo zajendičko! Eto dokaza kako prijateljstva mogu opstati i dugo godina a da ljudi nemaju gotovo ništa zajedničko. Gotovo da takva prijateljstva podsjećaju na dugovječne brakove ili veze koji traju i traju....ali nema ničeg osim trajanja? A možda je tajna u tome što smo obje vodenjačice a poznato je da mi možemo sa svim i svakim održavat površne kontakte? Na sreću, u mom slučaju ja sam podznak škorpionka a oni pak imaju upravo intenzivne odnose (kako sexualne tako i druge), iznimnu dubinu i povezanost te osjećaj pripadnosti i odgovornosti! Imam i jedno dugogodišnje (deset let ) iskričavao prijateljstvo koje je i mnogo više od prijateljstva! Kad ti čovjek učini ogromnu uslugu koju ti ne učini niti tvoj rođeni onda to cijenim, jer mi nitko nikad takvo što nije dao! Obično su uzimali u mom životu. I u tom druženju, unatoč različitosti skužila sam da mi škorpioni imamo intenzivnost na jednom drugom nivou i često ne trebamo ništa reći već samo šutjeti i bivamo povezani? Eto nas i u ovim teškim vremenima! Ne viđamo se više barem jednom tjedno na kavi, ali se čujemo svakih par dana! Jedno drugom smo one sigurnosne ziherice (sigurno se sjećate njihove svrhe pri prvoj pomoći) jer niti on niti ja gotovo da nemamo koga? Ja se možda više tako osjećam a on stvarno nema nikoga! Osim to dvoje ljudi imam još par ljudi (ja sam uvijek imala više muških prijatelja nego li prijateljica) s kojima prijateljujem dugo godina već (više od pet) i iako se rijetko vidimo, kad se čujemo i vidimo, znamo da smo si dobri i važni i koji znam da uvijek postoje za mene! Imam i jednu frendicu s kojom baš i nemam nešto zajedničko osim odlaska na plesnjake ali veže nas osjećaj da si možemo pomoći kako i jesmo, kad je trebalo! Ja njoj, ona meni! I inače sam često imala u životu „prijateljice“ koje su imale neke koristi od mene, ili su je bar očekivale i prijateljstvo je trajalo koliko i taj interes ili očekivanje! Dosta ljudi sam upravo sa iskrice odstranila, neke čak kirurškim rezom ne zato što sam dobar kirurg već upravo stoga što ne podnosim prijateljstva koja to nisu! Licemjerje mi je strano a istina i lojalnost su mi jako važni postulati u životu! Neki ljudi su se sami izgurali iz mog života svojom naprasitošću, nepromišljenošću, indolencijom i post festum „pameću“ što kod nas škorpiona ne pali. Jednom kad te prekrižim, gotovo! Prolaznici ne trebaju nego ostati prolaznici u našim životima! A ovo definitivno nisu vremena za prolaznike, ne samo zbog corone već i zbog godina. Kad ostariš i sve premise dovedu do zaključka, onda je i on ispravan! Što ne znači da prema nekim ljudima nisam bila nepravedna, prema nekima gruba, nekima nisam dala drugu šansu etc etc. Ali, ipak mislim da je svatko dobio po zaslugama, i malkice više što i nije zaslužio. Bilo dobro ili loše! Osim što svodim račune ovih dana, mazim sebe! Jučer sam si radila tortilje, danas šparoge (one baš taljanske), spekla sam si štrudlu od jabuka i višanja, obaveznu čašu merlota uz ručak i bambus navečer uz kokice i neki dobar film! Dodali su mi pet novih filmskih programa al ne pretjerujem mogu ponekad biti disciplinirana. Dva su mi dnevno dovoljno! Čim spomenem dvaput, odmah me to asocira na prošli uskrs koji pamtim samo po tome što sam tada imala zadnji sex! Ove neke pokušaje nakon toga ne računam jer zna se što je sex? I mogu vam reći da sam se navikla! Čvrsto sam obećala sebi (a i darivatelju bona za dobar sex) da ću prvom prilikom za vikend (kad otvore karantenu i odlazak iz prebivališta) otići i iskoristiti ga (bon mislim)! I tak, drago mi je da sam tamo i tu, jer tamo gdje sam ja bila vi ćete tek doći (nadam se i želim vam)! Jedino što mi je važno ono s početka priče....svela sam sebe na pravu mjeru....otkrila sam smisao života ne tražeći ga! Usrećujem sebe, a ako i kada naiđe netko...hm...možda usrećim i nekog pored sebe? Do tada...au revoir!

frenki boy

Link

ha ha imam jednog fenomenalnog frenda kaj mi svaki dan pošalje hrpu duhovitih porukica!
ova danas zaslužuje i javnu pohvalu u vidu bloga!
pa kaže poruka:

sutra u 11 sati bumo pljeskali za sve žene kojima je iz dana u dan postavljeno pitanje KAJ BUMO DANAS JELI?

nemam inače običaj u jednom danu imati dva posta, ali kako sam fulala profesiju (želja mi je bila biti novinarka ali spala sam na trkeljanje po iskrici) onda bar s vremena na vrijeme kad pročitam članak koji bih potpisala i sama, moram podijeliti! moram javno obznaniti da tako mislim, jer mislim! nažalost, kak reče ovaj novinar, onaj tko pjeva ne misli...i doista, ako itko apstrahira većinu toga što je ovdje napisano (nema veze s politikom niti s aktualnom vlašću već sa 30 godina našeg postojanja) onda fakat ne misli? evo i teksta, ne morate misliti, samo vas molim da pročitate?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/kolektivno-urlanje-moje-domovine-ciste-
ruke-i-ispran-mozak/2170446.aspx




Kolektivno urlanje Moje domovine - čiste ruke i ispran mozak

KLJUČNA poruka jučerašnjeg poziva na kolektivno urlanje Moje domovine s prozora i balkona, koje je ponegdje doživjelo dojmljiv fijasko, bila je da građani, u ovoj kriznoj situaciji po javno zdravlje, moraju imati čiste ruke i ispran mozak. Samo građanin bez nečistih misli prema motivima političkih vlasti i stručnjaka svih pasmina može relativno mirno živjeti u neproglašenom izvanrednom stanju, prihvaćati suspenziju svojih prava, čekati liječenje u starim bolnicama ili nešto novijim sportskim dvoranama.

I pritom pjevati.

Dakako domovini.

Samo kojoj?

Nitko se nije odvažio

Da se netko, recimo, sinoć odvažio zapjevati bivšoj državi, danas potpuno proskribiranoj, koja je iza sebe ostavila bolnice, hitne pomoći, domove zdravlja i relativno očuvan sustav javnog zdravstva trenutno okupiran pokušajem suzbijanja koronavirusa, u najblažem bi slučaju bio prokazan kao jugonostalgičar, a vjerojatno i obogaćen nizom kontuzija. Takva se diverzija, koliko je poznato, nije dogodila. Hrvati su pjevali Hrvatskoj.

Građanima srednje i starije dobi, kod kojih nije metastaziralo hrvatstvo, Moja domovina podsjetnik je na gadno vrijeme. Počinjao je rat, s jedne su strane fizički ugroženi, mobilizirani, avanturisti i idealisti grabili puške i jurišali, a s druge su se gradili agrokori, kutleraji i opremale hrvatske gospodarske komore. S jedne se strane mahalo zastavama i urlalo, a s druge varalo, kralo, pljačkalo, ubijalo i deložiralo. Sve je to opisano nekoliko milijuna puta u novinskim tekstovima, knjigama i publikacijama, pa ovdje nećemo daviti detaljima.

Poziv na urlanje

I onda, na početku kataklizmičnog proljeća 2020., dok pokušavamo dokučiti što je točno ovo, koliko će trajati, hoće li nas dohvatiti više nego dosad, dok se borimo s elementarnim ljudskim strahovima, nacionalna radio-televizija poziva na urlanje Moje domovine.

Jer, kako nas uči ne tako daleka povijest, primjereno kroatizirani građanin - a pjevanje domoljubnih napjeva spada u pouzdane simptome takvog stanja - oslobođen je suvišnih sumnji.

Nema mjesta za pitanja

Na ustima ispunjenima hrvatstvom nema mjesta za praktična pitanja. Na primjer, zašto je domovina koja traži naša grla, umjesto u obnavljanje postojećih ili gradnju novih bolnica i domova zdravlja, trošila hrpu javnog novca – vašeg novca, novca svojih građana – u velike sportske dvorane? Zašto liječnicima i medicinskim sestrama nije osigurala primjerenije radne uvjete? Zašto nije gradila i obnavljala škole, te divne zgrade za naša najveća blaga u koje je nedavno stigao čak i sapun? Zašto nema normalno pravosuđe?

Zašto je Hrvatska radiotelevizija, koja je jučer nadobudno apelirala da u osam navečer iz pluća glasno izbacujete preostale rezerve privrženosti naciji, samo jednom odlukom iz rujna 2016. godine dala 9,6 milijuna kuna (devet zarez šest milijuna kuna) za seriju General, vjerojatno najgore ostvarenje nastalo u režiji dvonožnog višestaničnog organizma. Zamislite sada, dok se tresete hoće li i vaše tijelo početi emitirati simptome korone, na što bi sličila najbliža bolnica da je u njoj, namjenski i kontrolirano, potrošeno 9,6 milijuna kuna.

Ne, bolje je ne razmišljajte. Pjevajte Moju domovinu.

Pjevajte da se ne pitate

Pjevajte i da se ne pitate koga su ugrožavale dvije žene u šetnji gradom kada su se na njih, jučer prije podne, obrušili rabijatni epidemiolozi iz splitske druge policijske postaje? Čije je zdravlje ugrozio muškarac koji se sam sunčao na Bačvicama pa ga je nadležni službenik civilne zaštite, ili neke druge organizacije s parapolicijskim ovlastima, lijepo zamolio da odjebe u skokovima? Zašto živimo u faktičnom, a neproglašenom izvanrednom stanju? Zašto Zdravko Marić nosi skupu masku kakvih nedostaje medicinarima?

Ma briga vas, pjevajte.

Tko pjeva, ne misli.

oda. moram priznati da mi nije čak niti godila, iako obično čovjek kad mu netko povlađuje i kaže da je bio u pravu to jako godi! pače, osjećala sam neku krivnju što sam bila u pravu? jer, reče mi jutros moj zadnji bivši dečko da sam u toliko toga bila u pravu! ali rekla sam mu to drito u facu i to ga je smetalo? danas, par mjeseci nakon to mi on kaže u facu (mislim, prek moba se razme)! dečko je rođeni zagrepčanec, par koljena, krasna kuća u centru zagreba koja je sada u potresu dobila po tintari i nije upotrebljiva za život i nije više za stanovanje! istina, dečko ima još jedan veliki stan u kojem mu je i firma, kupio je i kćeri stan...ali osta bez roditeljskog doma tj krasne dvokatnice iz početka 20. stoljeća....sa krasnim vrtom u centru grada...sjenica, magnolija....prekrasan hall...sa vitrajem...jednom rječju, ostala sam zapanjena? ostao je i bez prihoda jer je suterenski dio kuće od cca 120 kvadrata iznajmljivao! i reče da je sve bila istina što sam rekla...i glede bivše tazbine, i glede kćeri (koja je dijelom bila i razlogom našeg razlaza) i glede posla...sve mu se posložilo da nije moglo gore? ali, kak ono vele...svako zlo za neko dobro! pa je on ovako zbog potresa riješio kućerinu u kojoj je sam živio tako da će to morati prodati...doći će netko s hrpom love (po mogućnosti ovi kamenjari kaj su dotepli u zege i njima uopće nije problem platit milione eura) i zaposjest teritorij! imam gorak okus, al ne od kave već od istine. često sam tako post festum bila u pravu i često su mi tako post festum ljudi priznali (ali najprije sebi) da to što sam vidjela dalje i kako sam vidjela...no, mene i moju neku priču to ne amnestira. dapače, bilo bi mi draže da nisam bila u pravu, da sam ja sjebala nešto..da sam imala takta i ne rekla istinu.jer kad nešto ti sjebeš, moš to i popravit? ovako...samo sam nijemi svjedok još jedne ode! a nisu baš nimalo vremena za to. nisam naučila lagati, zatajiti, zamatati u celofan i gladiti...no dugo već znam da su zbog toga svi tantijemi došli na naplatu! moj život bi bio bitno drugačiji da sam ja bila drugačija? ali, to sam i kakva sam...takva sam!
evo malo dobre mjuze za ova vremena kad nema okupljanja da nas podsjeti kako smo se nekoć radovali životu! možda malo i previše pa sad ispaštamo?

Link

kako niti jutros nemam što čitat mogu pisat! uvijek mogu pisat i kad nemam što? pa mi tako zaostao jedan arak papira (iz doba dok se još tipkalo na pisaće mašine bez kompa) na mom stoleku za lap...pišre rukom: japanska poezija! mitsune, sosei...sve neki mudraci. blago njima, em su pokojni em nemaju covid 19 za dobro jutro! prošetah (volim aorist) jutros pesu oko kvarta i ne sretoh niti pesa! i pesi spavaju. davno, prije 37 godina (znam jer sam te prve godine bila baš u rodilištu i trebala izać van nakon poroda, al fala bogu ne u petrovoj već u vinogradskoj) uveli su ovo neprirodno računanje vremena. i sad organizam više ne funkcionira astronomski već ovo kvazi...pa kaže moj sosei:

"tek što si mi rekla: dolazim
čekao sam; kao što se želi
puni mjesec ujesen, da nam zasja
nakon dugih pomrčina uveče.
ja luda"

ne čekam više dragog, što ne znači da neće doći? čekam svoj normalan život! koji će valjda opet doći? ali i da ne dođe, važno je znati. neizvjesnost i nemogućnost...kak netko reče: "najgore što u životu jest...izvjesnost trajanja i nemogućnost izbora"
pa tako i ja zaključujem da je ovo jedna od najgorih nedjelja! no mogu pustit valjka i akija...da nas sjete na vremena kad smo imali nedjelje, kad smo tugovali, željeli, čeznuli...ovo danas me podsjeća na ravnu crtu...a kažu da je pravac crta koja je beskonačna?
al nek svira, ko u neka dobra stara vremena kad je nedjelja bila dan, drugačiji od drugih jer sad su svi isti!

Link

(PAZIM ŠTO, AL NE I KAKO?)
Kad si odgojen u autoritarnoj obitelji (vojnički odgoj) gdje je uvijek više dolazilo do izražaja kako mi se nešto naređuje i zabranjuje, počneš osjećati averziju prema autoritetima! Barem ovim nametnutim, bilo u vidu vlasti bilo kao profesore, političare, moćnike svih fela. Pa sam tako i ja razvila popriličnu averziju upravo prema agresivnom ponašanju...propagandnih poruka, glazbe, kazališta, nasilnih filmova...jednom rječju, moj osobni život u djetinjstvu, prerastao je u eksponencijalno nasilje na svim nivoima i porama društva! Kako odgovoriti tom izazovu? Ili ga prihvatiš ili ignoriraš? Ja sam ga prihvatila i na njega odgovorila tako da sam uvijek birala riječi u obraćanju drugima, ali uglavnom nisam prešućivala! One su bila strogo precizne, uglavnom ubojite ako sam to željela postić ili meke kao pamuk, ako su pak bile s tom namjerom! Nažalost, prihvaćajući izazov nasilja sa svih strana koji me u životu okruživao, izradila sam jedan svoj obrambeni mehanizam. Na taj način (to je inače kratica-sigla u stenografiji koja mi je ostala u pamćenju do dan danas),da sam riječima željela biti što preciznija i razumljivija. Pri tome sam obično zaboravljala način priopćavanja i zaboravljala da „...svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari“. Nisam skoro nikad koristila staniol papir u što smo onomad zamatali bombone koje smo stavljali na bor i tako ga kitili o božiću i novoj godini. Općenito, ne znam uvijat i zavijat, već drito, kak bi rekli moji dragi talijani. Nažalost, ljudi pak obično nemaju niti vremena niti sluha za nijanse. I obično čitajući nešto, stvaramo vlastite projekcije, što je onaj drugi htio (ne što jest) reći? Ljudi rijetko i teško postižu koncentraciju za tekstove dulje od pet rečenica? Ljudi su u suštini vrlo površna bića! Zato smo valjda i izmisliti televizor, PC, mobitel...više ne čitamo knjige, ne šaljemo poruke, već samo sličice! Nažalost, upravo s riječima sam najbolja, dugo već na ti. Ovaj drugi način je način (bje to izvrsna rock grupa) brzog ali i opasnog živjenja. Mi nemamo više vremena za preglede nečije duše, tijela...već samo postavljamo dijagnoze? Normalno, ne sebi već drugima. Jer, uvijek je bilo lakše savjetovat druge što da čine kako bismo i mi imali što činiti...prema drugima! Stoga sam danas odlučila ne samo poslušati (povremeno pogledam i poslušam takve priče) riječi ovog gurua već ih podijeliti i s vama! Ne zato da vas poučim, niti zato da kažem da ja sve znam, već samo zato što imam lap....što ste vi tu, što je netko drugi to izrekao i što mi je to baš danas poslala moja frendica, s kojom sam jako bliska ali povremeno se udaljimo iz čisto svjetonazorskih razloga. I onda mi ona pošalje popravak....namijenjen njoj....meni...vama....svemiru! prije upotrebe ne treba niti promućkati niti piti tri puta na dan! Meni je bilo dovljno da je tu i da sam odslušala...a mislim da sam i....poslušala?

https://www.youtube.com/watch?v=e0asIPdRFuk&feature=youtu.be

p.s. upravo je u tijeku pressica stožera! i ja sam imala jučer svoj call centar, pa su se tako na mom skypu izredali mnogi...to su ti kontakti i zanimacija koju činim kako i preporučaju! danas ćemo unučica i ja imati predstavu uživo kao u kazalištu...sa lutkama i pričom! živim skoro pa normalan život kao i obično. fali mi odlazak na kavu u kafić, fale mi moji prijatelji in vivo...no ne falim sama sebi! malo me brine broj respiratora, broj liječnika, ali i moja mirovina koja će valjda stići drugi tjedan? i kaže beroš da smo mi građani koji se držimo propisanih mjera, heroji! iako, znamo da heroji upravo umiru prvi?

danima već pozivam i prozivam ovdje (ali ne samo ovdje) na poželjno i potrebno ponašanje! i doista, evo netko je to sažeo i u ovaj članak!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-mnogi-ne-postuju-samoizolaciju/21

69077.aspx


istrgla sam iz cijelog teksta bit, onako kako ju ja vidim!

".....PO NJEMU, ČETVRTINA ISPITANIKA PRIDONOSI OPĆEM INTERESU BEZ OBZIRA NA SVE, ČETVRTINA MISLI SAMO NA SEBE, A PREOSTALI, CIJELA POLOVICA, UVJETNO PRIDONOSI OPĆEM INTERESU, TO JEST ČEKAJU DA VIDE KAKO ĆE SE PONAŠATI DRUGI..
POMAŽE DRUŠTVENI PRITISAK
U TOM KONTEKSTU DRUŠTVENE MREŽE "IMAJU TENDENCIJU PRENOSITI PREVIŠE LOŠIH PRIMJERA, ŠTO OSTAVLJA DOJAM DA POSTOJE SAMO PREKRŠITELJI", REKLA JE ANGELA SUTAN. "TAKO SE STVARA ZAČARANI KRUG."
ALI ONE MOGU BITI I KORISNE JER OMOGUĆUJU DA SE IZRAZI NEZADOVOLJSTVO KOJE OSJEĆA VELIK BROJ LJUDI, ŠTO ĆE POTAKNUTI NAJSEBIČNIJE DA PREISPITAJU SVOJE PONAŠANJE...."


većina i ovdje šumom, a ja i nadalje drumom! no, važno je kako rekoh, imati moralni zakon u sebi, a vama, kako vam drago! to vas uopće ne amnestira da ću kad god treba (ja mislim da treba, a slobodno se i vi izrazite, iako se izražavate svojim neizražavanjem) oplesti po vama...svima nama koji nemate taj moralni kodeks ponašanja u ovoj situaciji?

(citirani tekst sa linka)

ČEST je to bio prizor zadnjih dana - ljudi se druže na tržnicama, a državni lider im drži predavanje da moraju ostati u kućama. Zašto mnogi tu uputu nisu shvatili ozbiljno?

Previše ljudi "olako" shvaća samoizolaciju, rekao je nedavno francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Drugdje u Europi mnogi Nijemci, često mladi, također ignoriraju službene pozive da ostanu kod kuće. Pojava je to na koju nisu bili imuni ni Hrvati ni brojni drugi Europljani.

Čak je i Italija, prva europska zemlja koja je uvela stroge i opće mjere i gdje su razmjeri koronavirusa prvi bili vidljivi, teško uvela potpunu karantenu.

Europske zemlje pogođene pandemijom koronavirusa podijelile su se na dvije skupine, na one koje su proglasile karantene radi općeg dobra i one koje to oklijevaju.

Ali mnogi ljudi ne pripadaju ni u jednu od spomenutih skupina, nego se ponašaju onako kako se ponaša većina, rekla je Angela Sutan, profesorica bihevioralne ekonomije u burgundskoj poslovnoj školi.

Oni koji su prošli vikend uživali u sunčanim parkovima spadaju u tu "rastezljivu" skupinu.

"Problem je što su ti ljudi ujedno najvažniji i najopasniji”, rekla je Sutan. "Ako primijete da drugi ne surađuju, ni oni više neće surađivati."

Ti zaključci temelje se na istraživanjima bihevioralne ekonomije. Ta disciplina, koja istražuje spoj ekonomije i psihologije, pokušava objasniti iracionalno ponašanje iz ekonomskog kuta.

Austrijanac Ernst Fehr poznati je stručnjak u tom području. Početkom 2000-ih proveo je istraživanje koje je pokazalo kako se ljudi dijele po ponašanju.

Po njemu, četvrtina ispitanika pridonosi općem interesu bez obzira na sve, četvrtina misli samo na sebe, a preostali, cijela polovica, uvjetno pridonosi općem interesu, to jest čekaju da vide kako će se ponašati drugi..

Pomaže društveni pritisak

U tom kontekstu društvene mreže "imaju tendenciju prenositi previše loših primjera, što ostavlja dojam da postoje samo prekršitelji", rekla je Angela Sutan. "Tako se stvara začarani krug."

Ali one mogu biti i korisne jer omogućuju da se izrazi nezadovoljstvo koje osjeća velik broj ljudi, što će potaknuti najsebičnije da preispitaju svoje ponašanje.

"Oni osjećaju da profitiraju izlazeći u park jer su učinili nešto hrabro", objasnila je. "Ali ako naiđu na neodobravanje na društvenim mrežama, mogli bi ponovno razmisliti o tome."

Što je, dakle, najbolja taktika vlastima da uvjere ljude da poštuju samoizolaciju?

Zanimljiv francuski pristup

Mnoge zemlje odlučile su se kažnjavati ih: svatko koga policija zatekne vani kada ondje ne bi smio biti, dobije novčanu kaznu. Je li to najbolja strategija ili je pametnije pouzdati se u odgovornost građana?


Potrebno je i jedno i drugo, kazalo je nekoliko ekonomista, koji također smatraju da je pozitivno to što se, na primjer, od Francuza traži da ispune izjavu kojom opravdavaju izvanredne izlaske jamčeći za to svojom čašću.

"Kada stavite svoj potpis na papir, pojavljuje se mentalni refleks, što znači da ljudi, ako su već bili skloni poštivanju pravila, žele poštivati i novu obvezu", rekao je neuroekonomist i profesor na sveučilištu Sciences-Po Thierry Aimar.

"Taj potpis stvorit će mentalne mehanizme koji će rezultirati poštivanjem obveze kako bi se izbjegao jedan oblik kognitivnog nesklada", rekao je.

Kognitivna disonanca mentalno je stanje u kojem osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju.

"Kod većine ljudi koji su već poštivali društvene norme mozak će osnažiti samodisciplinu."

Taj učinak može dugoročno oslabjeti, ovisno o tome kako se ponašaju svi ostali.

"Ako se razviju oportunistička ponašanja, stajalište ljudi koji prirodno poštuju naredbe može evoluirati u pogrešnom smjeru", zaključio je Aimar.

Budući da su neke europske zemlje već u karanteni, a bit će i druge na drugim kontinentima, poštivanje takvih restriktivnih mjera ostaje jedan od najučinkovitijih načina da se uspori brzo širenje virusa, po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).

često sam se pitala, zašto je biti u pravu, pogrešno umjesto da to bude afirmativno i da većina propita svoje mišljenje? jer, nažalost, upravo često mi se to događalo u životu! mi koji promišljamo i vidimo dalje, obično zbog većine koja to ne čini, najebemo? evo, ispada da sam i ovaj puta bila u pravu (još prije dva tjedna) jer sam upozoravala, gledajući omjer testiranja i zaraženih da situacija u HR nije dobra! a danas, eto to oglašava i liječnička komora. dovoljno je pogledati koliko je većina eu zemalja učinila testiranja, a koliko HR? zašto mi nismo bili kao slovenija, kao češka (koju sam stalno iz prve ruke navodila kao primjer zatvaranja kafića, testiranja, zatvaranja granica, zabrane izlaska etc)...a ne skoro pa zadnji po testiranju? kaj stvarno u HR ljudi ne vrijede pišljiva boba, već ih se ostavlja doma u samoizolaciji bez da ih se testira? koga mi to varamo? sebe najprije! baš čekam jutros što će stožer reći na sve to?

https://www.index.hr/vijesti/clanak/lijecnicka-komora-premalo-testiramo-na-

koronavirus-to-se-mora-povecati/2168695.aspx

i da, evo i nešto pozitivno!nakon skyp razgovora sa kćeri mogu reći da ima sretnih ljudi! njih dvoje su sretni (tako kaže kćer i zet) što žive u češkoj! i pobraja mi sve mjere koja vlada čini za njih, svoje građane! ovi moji su direktno pogođeni turizmom jer imaju hostelski smještaj u centru praga i biznis povezan uz to! država će im...bla bla bla...država će svim roditeljima koji su ostali doma čija djeca ne idu u školu i vrtiće, dati će im nešto kao dječji doplatak...naknadu što su doma! država će poduzetnicima davati ne samo za plaće, već dotični moraju plaćati samo 20% doprinosa...bespovratno tj ne moraju platiti za tri mjeseca (kao naši npr) ništa od poreza i doprinosa...država naprosto oprašta sve! i tako, ima još toga...bravo neke države nisu trulo kapitalistički nastrojene već vode brigu o svojim građanima! sretna sam jer je to još jedan dokaz da sam u pravu...da ima ljudi i zajednica koje vode brigu o svojima! i da, koji ne hiću floskule ala meija, pri tome radeći na grbači istih tih zagrepčanaca koje kakti bodri? meijo, ostani doma i smanji si plaću kao i svi uhljebi...na minimalac! tada ću povjerovat da svi vi iz vlasti doista cijenite svoj narod?

tutanj me probudio i skočila sam iz sna? nisam znala što je, ali kad sam vidjela moju pesu kako podvijena repa trči po kući, znala sam da nije dobro, da je vjerojatno potres! uzela sam što trebam na brzaka, i pošla prošetat pesu! bez panike, sa maskom i rukavicama...i jednom torbicom sa najnužnijim...lijekovima i slično! nedjeljno jutro kad uglavnom nema ni pesa vani, ljudi već stoje oko zgrade unezvereno gledaju, prčkaju po mobitelima! korona nam je taj čas svima bila u drugom planu jer smo osjećali da je ovo gore? drugi me zateko vani, čudan osjećaj kad stojiš na zemlji i osjećaš njeno podrhtavanje! treći, blaži me zatekao doma...nije dobro, ali valjda tako mora biti? majka priroda nam daje upozorenja koja obično ne slušamo? i čovjek po ne znam koji put shvati, kako je malen pod zvijezdama! držte se, moji sugrađani, prijatelji...što nas ne ubije to nas ojača (tako kažu) iako mislim da nas sve to polako ubija! gledam umotanu dječicu jutros s brižnim roditeljima i sjetim se rata kada smo onako sneni jurili u skloništa. i gledam te susjede, koje uglavnom ne poznajem...eto nam loše prilike da se srećemo? došlo nam vrijeme opasnog življenja. ali, lap radi, struje ima, plin je tu za skuhat kavicu...stanje redovno...do prvog izvanrednog?
(zapis sa fejsa 22.3.2020. 8h)

p.s. i iskrica (konačno) proradila! ova dva dana jedino mi ona falila?

voljela bih da se prozovemo...dovoljno da samo napišemo: tu sam!

dobar vam ovaj dan, blogeri!

interwiev ministra zdravstva g. beroša:

https://www.index.hr/vijesti/clanak/ne-budemo-li-se-pridrzavali-mjera-prije


ti-nam-talijanski-scenarij/2167394.aspx


Poruku koja se dijeli društvenim mrežama prenosimo kako smo je i dobili:

"Ljudi ne shvaćaju eksponencijalni rast. Od jučer do danas u 16h broj oboljelih je narastao za 22%. Sa 105 na 128.

Za tjedan dana, 27.03. ako nastavimo ovako imat ćemo 515. I dalje ne zvuči loše?

Tjedan dana iza, 03.04. imamo 2070. I dalje nije loše?

08.04. dolazimo do broja od 5600.

Od 5600 85% će biti blago bolesno. 15% će možda trebati respiratore. Imamo ih 800. Što bi značilo da od 840 ljudi koji budu trebali ventilaciju, njih 40 je neće moći dobiti..."

nije prvoaprilska šala, ali eto nas za malo više od 10 dana tamo...u travnju! tko preživi, živjeti će!
a sada malo smijeha iz našeg studija, molim?
fenomenalni dave allen!

Link

i tako, pričam opet jutros sa kćeri...jučer su u jednom danu kod njih testirali 2000 ljudi i imaju novih 200 zaraženih! i kaže ona, zna mala, da su podaci ovdje u HR netočni. jer, kod nas je do sada svo ovo vrijeme testirano 1200 ljudi? i ima preko 100 zaraženih, dakle 10% a sigurno je i više...bojim se da je kod nas izvjesniji scenario italije nego li npr češke? česi već sada prakticiraju mjere za pomoć ugostiteljima i ostalima...i ljudi koji tamo žive imaju fakat dojam da se država dobro brine za njih! savjetuju neizlazak van ne samo bez maske i rukavica (kažnjivo), već stavite i naočale (bilo kakve), kapuljaču...pri svakom izlasku van! iako ni to nije garancija...garancija su samo savjesni ljudi koji se drže uputa a ne kao kod nas gledam jučer, ženice na tržnici na dolcu bez maske, bez rukavica bez ičega...al važno kažu u mikrofon kak se oni pridržavaju svega!!!! tko je tu lud? biće ja!

Link

https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-ekonomija-je-na-samrti-ovo-vla
da-mora-napraviti-sada/2166744.aspx


IAKO SAM SIGURNA DA UPRAVO TO NEĆE UČINITI DRŽAVA?

cit. tekst sa linka koji potpisujem:

TISUĆE ljudi iz privatnog sektora u posljednjih nekoliko dana dobile su obavijest da se više ne moraju pojaviti na poslu. Sretnijima su plaće smanjene na minimalac.

Restorani ne rade, narudžbe se otkazuju, kompletna ekonomska aktivnost stavljena je 'on hold'. Oni koji još nisu osjetili posljedice, osjetit će ih uskoro. Stanje će svakim danom biti sve gore.

Pošteđenih će biti vrlo malo, odnosno samo oni koji na koroni uspiju profitirati.

Hrvatski privatni sektor je na koljenima, a autistična vlast bez dana iskustva u stvarnom privatnom sektoru od mjera je izabrala sljedeće: odgodu plaćanja spomeničke rente. I par jednako uvredljivo nebitnih poteza.

Plenković se za to vrijeme jučer sastao s predstavnicima tiskanih medija i televizija kako bi dogovorili kako pisati o koroni. U zamjenu za pisanje po ukusu vlasti, vlast će osigurati pokoji milijun eura u oglasima javnih kompanija na račun poreznih obveznika. Kao i do sada.

Korona neće ubiti hrvatsku ekonomiju

Da se razumijemo, korona neće ubiti hrvatsku ekonomiju.

Ako ovo bude kraj i konačni debakl hrvatske ekonomije, ubili su je uhljebi, paraziti, lopovluk, Crkva i udruge, turističke zajednice i ministarstva ničega, Hrvatska gospodarska komora i Zlatne kune, Krstičević i King, županije i općine, korupcija, namještene javne nabave, pečati i biljezi, petljanje države u tržište, poticaji i povlašteni krediti, kriminalna pretvorba i privatizacija, branitelji privilegija imovinskog rata, Linići i Bandići, HRT i HDZ, porezna uprava i umobolno visoki porezi i zaduživanja za hranjenje svih navedenih parazita i lopova.

Gušenje sposobnih da se hrane podobni, otimanje radnicima za veće koeficijente neradnicima. Stečajevi neposlušnima, predstečajne nagodbe prijateljima. Vječiti optimisti bez osnove. Ekonomski analitičari koji su gurali glavu u pijesak. Narod koji obožava novac, a mrzi kapitalizam.

Korona će samo javiti vrijeme pogreba.

Ovo su jedine mjere koje mogu spasiti Hrvatsku

Što Hrvatska sad zapravo može i treba poduzeti? Iskoristiti priliku da odreže s proračuna sve neesencijalne troškove.

- Gašenje HRT-a (oko 1 mlrd kuna godišnje)

- Jednostrani raskid Vatikanskih ugovora (1,5 mlrd kuna godišnje)

- Ukidanje svih poticaja

- Ukidanje svih obaveznih članstava i financiranja komora i agencija. Gašenje HTZ-a, ono malo posla što rade neka preuzme Ministarstvo turizma

- Ukidanje svih povlaštenih mirovina

- Gašenje svih nerentabilnih i neesencijalnih kompanija u javnom vlasništvu

- Pola ljudi u administrativnom dijelu javnog sektora treba momentalno dobiti otkaz i socijalnu naknadu godinu dana

- Ostaloj polovici administrativnog dijela javnog sektora (za početak) prepoloviti plaće

- Ukinuti sve donacije nevladinom sektoru, osim onom dijelu koji se aktivno bavi starima i bolesnima

- ... (ubacite rezanje neesencijalnih proračunskih troškova po svom izboru)

Na proračunu treba ostati samo neophodan dio javnog sektora, stari i bolesni. Ostalo rezati sjekirom. To će otvoriti mogućnost za maksimalne porezne rezove, koji će pak motivirati ljude da kad se otvore granice iz uništene ekonomije, ne pobjegnu glavom bez obzira.

Hrvatska ima jednostavan izbor: žrtvovati sposobne ili podobne. Budućnost Hrvatske ovisit će o tom. S tim da sposobni poslije mogu i zaposliti podobne, podobni bez sposobnih mogu samo jesti pečate.

Ako mislite da je to što zagovaram pretjerano i da bi dovelo do nasilnih prosvjeda, pričekajte da vidite alternativu.

kak to da ovih dana nema selfića? gdje vam je smisao za šalu? ja se danas selfala....maska, rukavice a nisam u samoizolaciji! samo obična građanka koja drži do preporuka i discipline. čak i kavu pijem sama! uredno čitam net, pratim što se događa u svijetu i komentiram! fala bogu nismo još eksponencijalno nadrapali! baš danas komentiram tam vani u nekim medijima na netu kak je svako zlo za neko dobro! pa tako naša zaostalost, osobito ona ekonomska... primitivizam i sindrom ognjšta nas spašava od veće ugroze i većeg broja zaraženih ala italija, spanjolska, njemačka, britanija i sl! još da nam nije famoznog ispijanja kava na zege trgovina u radno vrijeme, gotovo da ne bi bilo nit korone! sve u svemu, bilo bi najbolje ove kaj "rade" po raznim državnim uredima poslati doma. jer ovako pate, nemreju po kafićima a nemaju kaj niti radit...ubi ih dosada? čisto mi žal ovih ljudi kaj idu na posel javnim prijevozom...dobila sam par maski i hrpu rukavica pa sam dala ljudima koji foršibaju po vlakovima, busevima i tramovima. možda sam sada najsretnija kaj sam u mirovini iako sam se vozila osobnim autom! moja pesa i ja smo došle na viši nivo..njoj brišem šapice vlažnim maramicama (nek je bar nekaj vlažno) a cipele ostavljam ispred vratiju! ak ih netko mazne, nek mazne i koronu! sve u svemu za sada sam dobro i javljam se bez mikrofona iz svog "wuhana". češće se čujem s djecom, ljudima nego li prije...svi smo nekako bliži što je i logično. nevolja spaja ljude! valjda bu nas tako spojila i ovdje na blogu! i da, večeras u 20 sati imati na rtl emisiju o vjenčanjima,spajanjima nepoznatih ljudi (brak na prvu)! neki iz moje udruge su protagonisti i kažu da su se dobro zabavljali...mladoženja mi je dugogodišnji znanac, a i naša blogerica bu isto tam! eto, dat ću si truda i odgledati to....bez maske i bez rukavica! onak, face to face sa tevejom erteela!

Sve se više zadržavam na indexu, net hr, zagreb info a sve manje tu? Jasno i zašto! Ozbiljno shvaćam situaciju, koja mi pak teško pada? Ovo je jedan od rijetkih vikenda kada sam full doma! Nema plesnjaka, nema kina, nema koncerata, izlazaka...samo šetnjica! I lazanje sa jadranskim kozicama, danas za ručak! Pozvala sam jednog dragog čovjeka da se družimo uz to. Nije ugodno jesti sam, ali kako stvari stoje s koronom, izgledno je da ću to sve češće činiti. Priča mi kćer da (cura je studirala medicinsku biokemiju pa kuži) je situacija u Češkoj drastična, sve zatvoreno od kafića, restorana svega osim apoteka i dućana za namirnice! Zatvorene granice, nema turista. Priča mi opet ta ista kćer da joj se frendica koja je bila u Wuhanu u izlaciji javila i prenijela sve bitne stvari kako se ponašati i što činiti. Puno je više zaraženih i onih koji cirkuliraju i prenose zarazu nego što su službene brojke, jer se to eksponencijalno povećava. I treba svašta činit. Ajme, nemrem prestat jesti salate, nemrem tušem prati zapakiranu hranu iz dućana...a sve bi to trebalo? Prati kvake, ključeve, metalne dijelove, liftove, lap, mobitel...skidat odjeću s kojom si vani, nosit masku, rukavice...jbt u što se pretvori život? A ovaj moj kaj dolazi na ručak ne znam jel bih ga prije stavila u karantenu pa onda upotrijebila? Iako smo u fazi istipivanja ili bolje rečeno opipavanja? Nismo prijatelji, nismo ljubavnici...a praf da velim, ne znam kaj smo? Naprosto se par mjeseci družimo dok nam je ugodno i dobro zajedno. Puno se smijemo, iako je smijeh samo pokriće za sve ono čega nema ili pak čega ima a ne želimo to pokazati? Ljudi se obično upravo smijehom i nehajnošću maskiraju kako ne bi doprijeli do njih? Pa da tek onda ručamo? Kaže mi ex suprug da ima par maski viška i rukavica i da će me danas opskrbit. Dobro je kad imaš exa koji oće ne samo pričati s tobom već i dijeliti kad je frka. Sve u svemu, jebeno, bez da smo se! Idem sad spremat stan i pripremat lazanje...mljac! Treba živjeti svaki dan kao da je posljednji jer će jedan takav i biti!