HIPOKRIZIJA

dugo me ne bje na savi iz znanih razloga (paklene vrućine a tada baš i nije ugodno šetati uz savu ili pak prolomi oblaka, grmljavina i kiša). no danas smo nas dvije ipak uspjele prošetati šarenim poljima i livadama osutim bijelim biljkama nalik tratinčicama. kao da se sava okitila za neko vjenčanje...ili makar kao djeveruša! unatoč toj ljepoti, nadam se da će ipak uskoro izaći kosci i pokositi tu šumu od travusine jer se neda kroz tu travu šetati! ipak, uživala sam danas u tom obilju, u toj predivnoj kombinaciji bijelog i ljubičastog. stoga sam danas otrgnula djelić te ljepote i napunila dvije vaze u svom domu!

Link

1. Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo.

2. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh, začet u nepismenosti i njome vječno obilježen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije.

3. Duh palanke duh je zatvorenog, izolovanog društva, koje se ne razvija. Stagnacija je osnova palanačkog duha. Duh palanke inicijalno je suprotan filozofiji razvoja.

4. Lijenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha.

5. Duh palanke opstaje na principu masovnog ismijavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje.

6. Duh palanke u osnovi je pornografski, iako seksualnost javno osuđuje.

7. Duh palanke je manijački egocentričan, a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egizstencijalnim oblicima. U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promovira agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha.

8. Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma. U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca profil je ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti (u palanačkom svijetu žena se izjednačuje sa teritorijom), a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga iznevjeri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim.

9. Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.

10. Duh palanke ukorijenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i neimaštine. Zato je palančanin uvijek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čovjeka za njega su suštinski nepoznate. Iako se poziva na boga, palančanin je u svojoj srži uvijek bezbožnik.

Roxy Tramell

p.s. jutros čitajući slovin zapis, onak uz jutarnju kavicu baš me podsjetio na to gdje sam...gdje i s kim živim! zagreb...HR...upravo je palanka i sveprisutan palanački mentalitet! bravo slovka! (šteta kaj je tekst na ekavici, ali i ekavica je službeno prisutna u HR jeziku kao narječje barem tako kaže wikipedija)...uživala sam čitajući jer ne bih niti sama bolje opisala ovo što se događa već desetljećima! c/p sam to i na svom fejs profilu pod punim imenom i prezimenom!

kraljičin zdenac je zakon! meni barem, uvijek bio. dovoljno uspona uz stepenice a ipak ne prezahtjevan. a i potok je stalno prisutan, voda koje ima na sve strane žubori cijelim putem. ona je uživala, kao i obično. najveći dio staze upravo je gacala po vodi. dobra klopica u lugarevoj kući (jer je kraljičin dugo već zatvoren), kasačko pivo, dobro društvo dragog i starog frenda...sve u svemu, savršen dan! podsjetilo me to na moje putešestvije u tom pravcu već godinama, pače, desetljećima! odlika nas škorpiona je što smo postojani u nekim stvarima i ono što nam je dobro, toliko utabamo staze da smo ko slonovi! uvijek po istom. pomalo dosadno, ali opet toliko potrebno. jer, moje vodenjak tog svog škorpiona bez problema odvede u avanturu ili nešto novo! sve u svemu, nenadjebiva kombinacija. zato mi nit nemre nijedno muško slijedit. ja sam uvijek muškarcima bila too much! zato su obično bježali glavom bez obzira od mene. ili ja od njih, ali ne na isti način! reklo bi se da je stil bitan. imala sam ga uvijek, a bome imam i danas, svoj osebujan, kako glede glazbe, knjiga, filmova, ljudi...eh, ljudi su mi najveći egzemplar! šaroliko društvo od biti a ne imati mi je uvijek bilo prioritet. svatko treba sebi složiti prioritete! moj je da hiberniram ovo ljeto. živnut ću u jesen. plaćam visoku cijenu svoje osobnosti! eto, zadnji put sam na moru bila sa svojim parnterom 2005. g....dakle, gotovo 15 godina prođe! istina, bila sam 2x s nekim svojim partnerima, pa još par puta u pokušaju...ali u stvari, nikome baš ne odgovara moje plandovanje u lipnju i rujnu, a ljeti hiberniram! dugo se nisam s nikim tako slagala kao sa mojim pok. partnerom. životnim! bio je to jedan osebujan, divan život! s usponima i padovima, ali uvijek smo se voljeli! dugo i puno. kad takvo što proživiš i preživiš, teško me ne samo zadivit već i uopće zainteresirat? jednom mi jedan čovo reče: pa ti si svugdje bila, sve si doživjela...mora da je tebi jako dosadno u životu? nije, ali me pomalo zamara ta predvidljivost!

p.s. neću pustit bonamasu iako sam kanila...pustit ću jednu drugu stvar...ovih dana mi baš nekako sex i sve sexy na pameti..a ovo je stvarno sexy!
Lily was here - Candy Dulfer / Dave Stewart
Link

unučica mi se vratila s tenerifa! uredno su stizali video uratci moje kćeri....sa iguanom, bazenom u apartmanu, kitovima i ostalim svjetskim čudima! a ja iz zagorja! slijedi hibernacija, kao i svako ljeto u zagrebu. da imam neku kuću u šumi i nekog za po doma, ne bih bila tu gdje jesam. na more neću, iako imam poziv. al nemam poziv koji bi htjela da imam? tak je to u životu, koga ti hoćeš, taj tebe neće a koga nećeš, trči na sve strane! iskrica je tako jadna da mi to tužno gledat. sinoć sam opet ludovala, kao da mi je 30 a ne šezdeset i nešto više! ponekad se pitam otkuda mi te force kad čujem npr t. turner, joan jett, queen, stonse..... cijedilo se s mene a ja ne posustajem! biće mi fali sex...nisam se sexala još od uskrsa! ajme...neće valjda biti do božića...biće tako kažnjavaju nas ateiste...od blagdana do blagdan! a vjernici jednom godišnje i šlus! ha ha...volim rock! i lipe koje mirišu...volim lipanj! čekam rujan! thast all folks!

Link

Trenutka ja se sjecam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko prividjenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje taste,
tvoj njezni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu maste.

No, doba minu.Vihor njezni
rasprsio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj njezni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatocenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuca, nalik mrenju.

Al stize dusi probudjenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano prividjenje
i ko ljepote genij pravi.

I kucat stade srce vruce,
nov zivot u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuce,
i ljubav sja, i teku suze.
A.P.

dobila sam novo rješenje za mirovinu (drago mi je da je veća) i tražeći staro da vidim kolika je razlika naletjeh na neke stare stvari. mailove, pisma, opraštanja, ljubav, tugu...na koncu i smrt! moj pokojni, dok je bio živ, često mi je znao reći, nakon naših svađa i mirenja, suza...sve je ok, nitko nije umro! a onda, on je ipak umro...od tuge! nije znao, nije mogao...a volio me, kao i ja njega. tužno je to kad se ljudi vole a ipak se sjebu i zajebu posve! pa me onda u tom moodu sustiglo i jedno drugo opraštanje, bez oprosta! tri godine kako si otišao, danas sam pročitala tih par rečenica naškrabanih na pol lista otrgnutog papira. kao da si otrgnuo sebe i mene iz neke knjige. koja je trebala biti napisana, a nije! najteže su te priče koje su obećavale, koje su bile divne, lijepe...nestvarne čak! danas sam šetala livadom gdje mi je moj dragi često znao ubrati neko cvijeće. i trešnje su opet u zorenju! jedino su grane previsoko. on, onako stasit i prav, znao ih je dohvatiti. pa ipak, sada s odmakom, znam da nije mogao drugačije. jesam li mu oprostila? pitao me to u pismu, hoću li mu oprostiti? nisam, nit neću. ali zaborav čini svoje. danas, na DI DAY brojim dane (bje to 8.6.), pače godine tvog odlaska. nema više dolazaka! možda smo i mogli (prije trebali) drugačije, ali obično ljudi shvate i vide što su trebali i što nisu, post festum. rijetko kome se posreći da greške može ispraviti i uživati u blagodatima...sebe...njega? neka, imam pregršt toga iza sebe. ljubavi puno i čitajući danas sve te mailove, pisma, bilješke jedne davne ljubavi sretna sam što je postojala. nema te više, kao što niti moje ljubavi nema dugo već. otišla sam od tebe i tek tada si shvatio koliko sam ti bila. šteta što to nisi znao dok je bilo vrijeme. sada te nema više. i mene jedva da ima. pa ipak, bila sam dio svega toga...i boli...i ljubavi...i sreće! ne trebaju mi slike, video koji smo ionako uništili...ne treba mi niti tvoja niti moje kćeri da me sjete na to kako nas je bilo. znaju one da je to bila velika ljubav. bile su nijemi svjedoci toga. mi do srži u tome. pa ipak, ne osta nit traga...tvoj pepeo razasut, moja duša negdje u svemiru...sve u svemu, kao da nas nije niti bilo. a opet, riječi koje sam danas čitala sa bijelih stranica papira jasno govore da nas je bilo više od svega što postoji! ostalo je to ipak negdje u tragovima...tvoje...moje dnk! možda konačno sjednem jednog dana i sve to pročitam pa potom i zapalim? čovjek koji nema budućnost ne treba mu niti prošlost. a ja sam samo žena čovjek!

PRAVO STANJE STVARI (ŠAH MAT)

Uvijek (kad kažem uvijek mislim na zadnjih osam let na blogu) su mi išli na živce „kuleri“ na blogu. Bilo je ženskih jednako kako i muških. No unatoč razlici u spolu „rejting“ je bil isti. Sveudilj su se trudili ostavit dojam kak su oni kul i kak su tu slučajno u prolazi, poradi dobre zajebancije i zabave. Toliko su se trudili ostavit taj dojam da je to bilo grdo za videt. Jer, oni nisu luzeri koji ovdje stanuju. Danima, satima, godinama! Oni mijenjaju nickove lakše nego neki čarape. I imaju ih ko aševe u rukavu tucet. Oni pače otvaraju odmah na tucet nikova, koje onda ko špilove karata bacaju pred nas bijednike! Ko kad igrate šah a tamo neki silni piončići samo smeteju. Čemu uopće služi ta pješadija, osim da plješće. Njima! I raja im nekak povjeruje? Često sam se pitala zašto i pokušavala si to objasnit? Meni je to tako prozirno i uvijek dokučivo. No njima...hm...kad ljudi sami povjeruju u svoje laži nije im čak niti bitno što drugi misle? Ostali su kulisa, nužna za neki "dobar" scenario, ali ipak samo kulisa. Uvijek se može nać dovoljno dasaka, čavala i...zabijaj! Najniži oblik vrijeđanja (normalno, jer nemaš argumente) je iskrivljavanje čak i vlastita imena (nicka)? Po mogućnosti to mora bit neka ogavna kovanica koja bi odmah u startu nokautirala protivnika. Potom slijedi bujica još ogavnijih komentara kojima se treba dokazat da je dotični/a sudionik bloga...gnjida, đubre, niže biće, glupača, koza...jednom rječju ne zaslužuje nit gromoglasnog prdeža. Kojeg obilato koriste (kao i druge izlučevine i opise) koji bi trebali posvjedočit istinitosti njihovog nipodaštavanja sumnjiva (osuđenog) blogera! U toj zajebanciji i ruganju sve je dopušteno. Privatna prepiska, sedmo koljeno rodbine, svi živi i mrtvi, sve informacije i poluinformacije kao i judi polusvijeta koji su kadri zakardašit kontra...dotičnog/e za malo topline i trenutak pažnje! To se zove ljuti boj i osvješteno pisanje! Što više pljuvačke, to veća čitanost. I vike: držite lopova! To što je "car" parade gol, nikom ništa. Ta nećemo pričat o njegovoj "hudoj sudbi" glede...supruga, mame, tate, djece, ljubavnika, posla i ostalih sporednih stvari koje ili nema i nije nikad imao (a nisu stvari) ili ih je imao/la...prekomjerno. Nije važno imati dobar brak, djecu, posao koji te ispunja, ljubavnika (ne nužno)...važno je prokazati bližnjeg svog koji iole podsjeća na...sreću. Jer, to je proskribiran pojam na blogu, iako je novijeg datuma. Sjećam se dana kad se ovdje posve lijepo dijelilo ljubavnička i ljubavna preganja i došlo na blog poput ove očice večeras, samo da bi se ostavilo malo ljubavi...svoje i poželjelo drugima njihove! Čak su i iskričarski blogeri tako zgodno očijukali...ponekad i otvoreno zavodeći i vabeći. Istina, bilo je i iskričavog frcanja, jer ponekad se događalo da više momaka želi jedno te istu djevu ili više djeva nekog "dečkića"...al sve se to rješavalo džentlmentskim ukrštanjem mačeva od...riječi i slova! Bilo je uvijek sekti, skupina zatvorenih za bio kakve slučajne namjernike i blogere koji su bili svoji. Takvi nikad nikom nisu bii poželjni, jer samim time što su takvi, sumnjima su morala. Ta zna se da svatko nekom pripada, otpada, služi nekom interesu? Dvorska svita bloška obično je bila uviđavna i nije često (zlo) rabila palac gore ili dolje. Tek tu i tamo očitim kradljivcima ideja, originalnosti i hvastavcima. Tadašnji blog vrlo je brzo izlučio prave od onih drugih. Zato je i bilo malo, ali odabrano drutšvo koje je pisalo. Uglavnom ne bje slika. One su stigle na blog puno kasnije. Čak bih se mogla i prisjetiti s kojim nickovima, a jedan od predvodnika bje zelena žirafa sa svojim zvjerinjakom. Autsajderi su pokušavali tu i tamo s pisanjem al su mogli doć do izražaja tek radnim jutarnjim danom kada većina blogera nije nit pisala. Neki su stekli i "slavu" u takvim uvjetima pisanja. Znalo se da je večer rezervirano za druženje, pisanje, bloganje! Nije to jadikovka za M. Hopkins i njeno...those where the days, već posve suvisla kronologija zbivanja. Većini vas to je danas nepojmljivo, jednako kako je mnogim hrvatima put u pakao i dalje....popločen najboljim namjerama! Davno sam napustila taj put i te staze, na koje većina vas tek kroči. Ja mogu bez vas a vi još bolje bez mene. Stoga, nije svih ovih riječi bilo vrijedno ovo mjesto (koje čine ljudi) već ljudi koji su ga činili. Više ih uglavnom nema. Pokoji relikt (koko, vrbi, zlica) zajedo samnom je ipak...reliquiae reliquiarum. Kako davno bje dok sam igrala šah, dugo mi je trebalo da prihvatim...pat poziciju! Koja se očitovala u tome da nepišem, pišući! Predajem partiju (predaja nije mat, medo jer govorim o pat poziciji) i odsada ću biti tek povremeni više promatrač nego li sudionik. "vječnim" veselim blogerima, kojima je sve smiješno (osim njih samih). njima želim još puno glupih, tupih i inih bivanja ovdje! Plodonosnost nije upitna, kao niti ljudska glupost. I hipokrizija (kakav je i naslov ovog bloga)! U mojoj srednjoj školi kad smo imali apšit naručili smo na gradskoj lokalnoj radio stanici: rastajem se cigani sa vama! Neću vam pustit tu stvar jer bi to značilo da sam postala vi! Pustit ću sebi jednu, ma dvije... dobru, staru...prastaru...meni ušeć!

(neki linkovi, neki blog iz 2016.g.)

p.s.
sve je isto ko i lani!
Link

jutro si započela pogledom i pozdravom s vratiju, kao da možda i nećeš više nikad takva izaći van? a onda, sve prognoze su se izjalovile, čak i ona o kiši. toliko ljudi boluje od račine, svjedočila je tome ovih dana. hodnici krcati starim i bolesnim ljudima. ima li to smisla? toliko bolesti, toliko patnje a tako mali narod? očito život zadnjih 30 godina ubire danak? i tako sretna, oboružana sutrašnjicom provela je dobar joj dan! nekako je sve bilo bolje i ljepše nego li zadnjih dana. a večernji koncert duo Nika Bauman na flauti i Marko Ferlan na gitari bio je točka na i! prekrasni mladi ljudi koji svirajfu prekrasnu glazbu! bila sam tamo i upijala! sretna što sam živa i živahna. potegnula na drugi kraj grada. i dotočila sam si bambus, kako bih nazdravila današnjoj dobroj vijesti! ona druga dobra slijedi u subotu! onu lošu, primila sam jučer. tako valjda i nastaje život, red sreće red tuge i tako preko nekoliko puta! malena, dobro si i dobro ćeš biti! dok god imaš sebe. u ovoj priči bila si posve sama i možeš ti to, kao što si mogla i toliko toga! njih dvije opet pričaju. dobro je da sam dobila info o tome. znači da ipak značim nešto u životu te žene! unatoč protivljenja njenog. sve u svemu, počastit ću se ovih dana za unukin ročkas jednim finim obiteljskim ručkom u umamy! malena, sretan ti dan zdravlja! da, ne govorim to svojoj unučici već ovoj malenoj koja je bremenita godinama ali i nadalje čuči u njoj djevojčica! ha ha, jedan me bivši često oslovljavao tako? a to mi se jako svidjelo, dok nisam shvatila da i ostale žene tako oslovljava! ružno i tužno je kad misliš da si nekom važan a onda shvatiš da te frkne ko šibicu nakon što zapali cigaretu! veselim se životu, dobrim i starim prijateljima...obitelji...iskrici više baš i ne! dobro je, što ne znači da nemre biti i bolje?

to što ne pišem ne znači da mi je duša prazna! iako jest! sinoćnji plesnjak bje jedna druga pustinja! no, red je bio otić frendu za otvorenje, popit očajni vranac i otić doma u pol 12. večeras će mi valjda route 66 popravit mjuzu barem! a i frend je dobar. uglavnom, sve pomalo i polako postaje otužno! oće to s godinama kada više nisi nego li što jesi. ali ipak, i ovakva većini sam previše! najbolja mi je rečenica: neću ostvariti tvoja očekivanja, ne mogu te slijediti etc etc! u stvari, najbolje i jest da slijedim samu sebe. a mene moja pesa! koja isto stari. volim taj ležerni ritam, podsjeća me na porgy i bess! dobar je to život kada ništa uglavnom ne moraš, kada znaš da nitko ništa ne očekuje od tebe. a niti traži! ti još manje. pa ipak....
nekad me pralo što nemam s kime pričati? danas je to gotovo pa prihvatljivo! pače, radije sam solo i pričam sa sobom nego li da pričam s bez veze ljudima. tišina i dalje caruje mojim domom, ne trešti radio po cijeli dan kako bi dao privid nekoga i nečega! istina, ponekad se uhvatim kako slušam kako je tiho. osobito kada niti mobitel ne zazvoni. nekako reduciramo sve, sebe, druge, nepotrebno, potrebno...dobar je to osjećaj kad se okružiš samo svrsishodnim i svrhovitim...kako stvarima, ljudima, događajima. koncentrirana redukcija. koja istina nije uvijek ugodna, pače, ponekad je vrlo neugodna. a onda, posve sam si dovoljna. neki dobar film, čaša vina, dobar ručak, kava i cigareta su mi još uvijek gušt....nasmijala se moja kćer neki dan kad sam joj /preko skypa se razme/ rekla da imam još poneki gušt...i da sam prešla 60. i da je nebitno oću li kapnut od ovog ili onog...važno je da još guštam! sve više razmišljam kad odem, da to bude dobro. ili barem što manje loše? u stvari, sve manje čeznem za bilo čime. čak i za njime! prihvatila sam i shvatila da je ovako dobro i da vjerojatno bolje ne može! rekla bih, tek sada je u životu to prava mjera stvari. jadno je i jebeno kad moraš potratiti cijeli život na trku s...obitelji, djecom, poslom i svim stupidnim stvarima koje se zovu sadržajem! a sada staneš i promatraš vlat, kukca, oblačak koji kreira nebo, vrtlog vira neke vode i shvatiš koliko si toga propustio. a tek sebe? a onda uhvatiš komadić svega toga za sebe i držiš...držiš...dok i to ne pustiš!

Link

obojila si jučer pravom bojom, blog, purpurna! i hvala ti na tome. ne mogu tamo javno kod perceta ali mogu ovako! a i inače, bje to prekrasan film (boja purpra)! nažalost, i danas imamo jednake prijepore prema ljudima koji su drugačiji (bilo po boji ili rasi ili pak svjetonazoru)! dobro će doći ona

matoševa stara pjesma.....

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

...za istinu, pravdu...pojedinac ponekad treba i poginuti! no fala bogu, svi smo još živi samo se ne pokazujemo. neki od blogera (ima nas kaj smo svoji al ima i onih drugih, no svakom njegovo) su tu i kad nisu, jer se njihovi zapisi i ljudskost pamte navek!

....ne volim samo pričati o sexu...ajmo malo o drugim stvarima? iako sve manje volim pričati o bilo čemu. ne stoga što nemam o čemu ili stoga što me većina toga ne zanima već upravo zato što oni koji bi pričali, njihova priča me ne zanima. onih drugih nema. tko mene zanima? što me zanima? pa sigurno ne ovo trkeljanje danima po blogu. i k tome, kad su glavni blogeri eternis koji je zvređal pola bloga pa se pravi nevješt ili meija koja je direktno (ili barem kumovala) da se sa iskrice trajno baniraju i izbrišu neki nickovi? kome oni to prodaju nevinaščad? i tko su ini tj ostali? ajme golotinje i sirotinje. bloške! danas su me fakat nasmijali katolici, ovi hrvatski! jer im ne paše njihov vrhovni poglavar. iako mi je još smješnije (kao ne vjerniku) da o biskupu stepincu treba meritorno reći nekaj neki pravoslavni pop. to vrijeđa mene iako nisam nit hrvatica po zanimanju nit katolkinja oliti vjernica! no notorna je glupost da srpski paroh čeprka po hrvatskoj katoličkoj prošlosti? hrvati bi to sami trebali, pokazati a bome i prokazati svog stepinca...čitam ovih dana da je bio notorni mizogin, pa ako zbog ničeg a ono zbog toga ga treba anatemizirati (a ne proglasit svecem). no reklo bi se svaka crkva ima svoje bogove, vragove i ostalu...siročad! samo da nisu siroti u glavu. što uglavnom jesu. u stvari, tako stoje stvari. sinoć mi je jedan ex poslao virtualno cvijeće. danas u mojoj vazi stvarno cvijeće, žute ruže! nisu od muškog ali ne znači da manje vrijede. dapače, sve više štujem žene u mom životu jer su muškarci dokazano (i prokazano) kurve! iako ne znam tko im daje novac, a oni se ipak kurvaju! ha ha...nije mi baš do pisanja, al napisah! danas sam općenito sklona...otpravljanju! bližnjih, daljih...ukurac i starost!
sve teže mi se i samozadovoljit. kako je to tužno kad ti sex sve manje znači. sada sve više razumijem te jadne muškarce nakon pedesetineke...stvarno je život siromašan bez tog sexa? eto, ja bez njega ciglih 15 dana i fali mi. iako knjigu m. gotovac, fališ mi, nisam vratila. a morti nit neću. neka me podsjeća na zadnji neuspjeh, jer mi ne fališ!

prekrasna valerija nikolovski i njezin trio (livada, mladi stavros) imali su praznik dobre glazbe večeras! uglavnom jazz (ja čuh i natruhe bluesa) plijenili su večeras svojom izvedbom u kulturnom centru N. zagreba! sjajno veče zahvaljujući mojim frendovima! tako je to kad si soler i imaš hrpu prijatelja i svako toliko izađeš s nekim negdje van. nažalost, blues i jazz nisu baš omiljeni u zagrebu, ali tu i tamo čovjek može poslušati dobru mjuzu! nakon mjuze smo zasjeli...nas četvero, s tim da smo ja i frend dijelili savjete našim frendovima, paru! bremenito je biti zajedno a imati hrpu problema! kako ljudi ne vide, ne čuju...sebe...onog drugog! a nas dvoje (soleri) puni pameti i ideja! ha ha...al nekako nismo onomad mogli i znali sebi pomoći kako bi održali (ili uopće stvorili neku našu vezu)! no, vrijednost svih tih mojih negdašnjih veza, pokušaja i vezica su predivna prijateljstva koja traju godinama već! neka čak i desetljeće! sve u svemu krasno veče...
evo malo te mjuze.. prekrasna žena koja dok pjeva osjeća, a jednako tako i pratitelji (klavijature i bubnjevi).
sve u svemu, valja ponoviti!

Link

dobar roštilj (frend je stalni gost pa ga gazda zvao), još bolja mjuza! nisam mislila, al me frend pozvao...vanjska terasa, nebo ponad nas...i veče završavam s njim, mojim gotovo najdražim j.mayallom! kao i ovaj premium! nenadjebiva mjuza...a i dečko koji je pjevao večeras imao je tako sexy glas...da ti se koža naježi! eh, zato valjda i volim još uvijek muške više neg žene! ha ha...toliko je puteva, no moji svi vode...to the end! svakog dana umirem ponovno i svaki živim kao da je posljednji! ou je...a riječi...o da...riječi su isto, ipak samo riječi! zovu na dodire, snove...u konačnici i spavanje, kada nestaješ i gubiš svijest sa sobom! samo neka bude brzo i namah, bez boli i patnje koju čovjek ne zaslužuje! no, bog (ili tko već) ne ispunjava sve želje, ponekom poneku i da! meni je današnja i večerašnja ispunjena u ovoj stvari j. mayala!

John Mayall & The Bluesbreakers with Gary Moore - So Many Roads
Link

hm..ima nešto u tvojoj teoriji mandarineto? ali, poznato je da naš mozak sinapsama juri svaki dan našeg života! istim stazama, ali isto tako radeći i nove. bitno za dobar život je jednako obnavljati stare i raditi nove! kada to u prakticiranju života i činiš onda to otprilike izgleda prilično ležerno...ne siluješ se na odluke već one dolaze same od sebe...a onda nešto lijevo što smo onomad silno htjeli al nismo učinili, učinimo iznenada tek tako, ničim izazvani! ili obrnuto. kada shvati čovjek (istina možda i prekasno da puno toga djelatno promijeni) da se ipak sve u životu događa s razlogom (najviše učimo iz svojih pogrešaka), onda se pomiriš s tom činjenicom i ležerno živiš! nema više silovanja, prihvaćaš uglavnom sve što dolazi ili kad odlazi...sve češće i sve više vidiš u tome ljepotu prolaznosti! i sve više uživaš i u svojoj prolaznosti, s natruhama trajanja! dobar je to život koji uključuje jednako utabane staze (npr imam rituale kao jutarnje pijenje kave, odlasci u šetnje gotovo na uvijek ista mjesta). ali jednako tako i nove izazove, pa ću otići na kavu sa svojom frendicom koju znam 40 godina ali i sa čovjekm kojeg sam tek upoznala na iskrici, plesu ili slično. nažalost, da bi mogao tako živjeti to pretpostavlja osobnu slobodu (da nisi rob rada, djece, obitelji) kao i materijalnu (da ne moraš crnčiti po cijele dane i da si možeš priušitti poneki izazov)! no, najviše mi sami sebe omeđujemo jer nije nemoguće zato što je nemoguće već je nemoguće zato što mi mislimo da je nemoguće! zato, imaš moje odobravanje alex! svaki novi dan, kad silazim sa kreveta onako bosih nogu je izazov....kao da ne znam da li ću stati na meki tepih ili bodljikavu žicu? ali znam, jer ja znam da je uglavnom to moj izbor da li ću uopće zagaziti ili odustati? ono što je neminovno, ne možemo promijeniti (čak niti sebe uglavnom) ali ono što možemo..mijenjajmo!

(c/p moj komentar kod alex koji mi se zdopao, pače...mislim da je to moj credo stoga vrijedan zasebnog bloga)