HIPOKRIZIJA

btw evo komentara (na blog ivana "astradalnog" na temu koja se već danima provlači ovdje na blogu o poželjnosti da je muškarac znatno striji od žene)...jedne koja je "preživjela" tu "sreću" da je bila 15 let sa starijim muškarcem! ha ha...moja priča je malo drugačija...istina, tako počne kako si napisao ivane tj. kako kažu...on razumije, on je duhovit, on je pažljiv, on je galantan, on ima stila, on je u sexu pravi majstor etc...ali većina završi upravo tako kako je i moja...oni postaju nesposobni, stari i žena (ako je pametna) odlazi od njih! sav taj glamour prekratko traje da bi vrijedilo žrtvovati veći komad svog života zbog toga....eto, ja sam poklonila svojih 15 najljepših godina (ja sam imala 30 a on 42) i požalila sam. jer, sve što je bilo lijepo potrlo je ono ružno poslije...oni postaju egoistčni, sebični, impotentni, bahati muškarci koji su nekoć mogli sve..a potom im se ruši cijeli njihov svijet. i umjesto da potraže razumijevanje žene, priznaju da više nisu, ne mogu...oni postaju nemogući, nepodnošljivi...ko divlja zvijer u kavezu! nema ništa gore nego impotentni muškarac kojem je nekoć bio cijeli svijet pod nogama (tu govorim o muškarcima koji su bili i umom i tijelom a i materijalno vrlo, vrlo poželjni). tak da...jednom i nikad više! osobito ne nakon pola stoljeća...

gloria gaynor : i will survive

Link

davnih dana (u doba socijalizma kada većina vas nije uopće razmišljala o svom bitku) susrela sam se sa jednom zanimljivom pričom. bushido kodeksom, budiskičkim svećenicima i njihovim pričama, bashom (bje onomad i jedan nick ovdje pod tim imenom) etc. pa tako u jednoj od tih priča iskusni mudrac svećenik koji poučava svog učenika hodao je tako po ovom svijetu bez puno buke. naišli njih dvojica do neke mlade djeve kojoj su ispale sve stvari jer je uporno pokšavala preći preko ogromne lokve vode da se ne smoči. priđe stari svećenik njojzi i obujmi je te prenese preko lokvetine. djeva neokaljana i zahvalna produži put. a bome i ova dvojica. i idu tako oni svijetom kad eto oglasi se mladić učenik svećenik i priupita svog učitelja: učitelju, a zašto ste vi prenijeli onu mladu djevu preko lokve kad to nije dopušteno? na to će mirni svećenik učitelj: pa ja sam ju prenio preko lokve i tamo ostavio! a zašto ju ti još uvijek nosiš? danas je srijeda kako reče meija. a ja sam zapis o svojoj samoći i filingu glede iste napisala u nedjelju. onako, naizust! zašto vi još danas u srijedu lamentirate o tome što sam ja i kao napisala? davnih dana (1976.g.) živjela sam nevjenčana...potom se razvela još davne 90. kao preljubnica! potom živjela ko ljubavnica..pa se opet udala nadomak pola stoljeća! nije baš uobičajeno. no, ja s time živim već dugo...ne baš uvijek u suglasju, but nikad u proturječju. to savjetujem i vama. istina, vi ste danas tamo gdje sam ja bila u nedjelju..ja sam danas posve dugdje! gdje? ne pada mi napamet vama dijeliti savjete da vi svoju punoću osjećate kao moju prazninu ili da ja svoju prazninu nadjenem vašom punoćom. dobro vam reče vega: ima ljudi koji to što čine čine poradi sebe a ne drugih! vi ste kolateralne žrtve...bez cilja i namjere! tu ste ko i ja...stoga, stay well! meni je i mene posve dovoljno! iako ne znam što bi da mi nema mene?

primijećujem ovih dana da neki pričaju sami sa sobom? nije loše... no dobro je bit svjestan toga! ja eto trenutno pripadam političkoj (lijevoj) opciji koja je na vlasti tak da ne rogoborim...no koliko već sutra, za mjesec, godinu...eto opet vas desničara...i tak se kolo stalno okreće..no, valja poštivati legitimno izabranu vlast i njene postupke! pa se na legitiman način borit protiv njenih odluka, zakona...opet zakonom a ne čekićem i razbijat..hm...nešto što sam između ostalog i ja platila! tek toliko na temu čekića i..nakovnja (ćiriličnih ploča). iskreno, većini vukovaraca (a i nas svih ostalih) zabole za ćirilicu..neke budale su to onomad izglasale a kako sam legalista, poštujem napisano. ajmo to promijenit na legalan način a ne čekićem. iako neki znaju samo razbijati...ostavit ću ih u miru! a ovdje ću zatvorit komentiranje..jer ovo nije politička tribina već dejting sajt.
i da prijavila sam nick agentica tajne sile zbog govora mržnje i blog ispod!

dajem besplatni tečaj kako od ljubavnice postati supruga! zakaj? pa zato što sam jedna od rijetkih žena koja je od ljubavnice postala supruga...žena koja je uz djecu imala ljubavnika...ona koja je ostavila dva muža...ona koja je voljela 15 godina istog čovjeka....reklo bi se da znam kaj znači ljubav, ali i žena koja ostavlja. nažalost, obično o tome trućaju žene poput meije koje nit su bile majke, nit supruge, nit ljubavnice...al zato uredno drže slovo o braku, supruzi, djeci ...i to svaki dan ovdje. to kao da ja dijelim savjet kak se ponašat u...remetincu? zato, dajem besplatne savjete kak biti zatvorenik u remetincu! ne bih pisala ovaj glupi blog da nisam isprovocirana tamo jednom blogericom koja mi neda komentirat a priča gluposti! a glupost i pretencioznost valja takvom okvalificirat!

 zanimljivo da sam zapis pod ovim nazivom na blogu napisala nekog sličnog datuma...preciznije...21.08.2009. 17:56:53 ....no, kako nemam bootie call večeras ću samo zapisati a ne i obrisati se ko onomad! upravo se vratih s jednog eventa na otvorenom...jarun i kaže udruga samaca da puno samaca na jednom mjestu nije samoća! ne mislim tako. upravo hodajući od tamo ovamo, osjećala sam svu samoću! par gitara, dobrih pjesama, cuga nije dovoljno da čovjek zaboravi. ima jedna dobra himna nas samaca i dok ju pjevaš ne znaš jel bi se smijao ili bi plakao? od vremena do vremena zamišljam neke ljude, osobe i potom zagrljaj. onaj topli, meki dodir bića. trenutno ne mogu zamisliti, ne meki zagrljaj već lik, tijelo, ruke koje me obavijaju. s prijateljem sam popila kavu u najboljem kafiću tj. kava je tam najbolja (to je večernjak onomad proglasio kao second place glede kave u gradu zagrebu). potom sam ručala sa dragim čovjekom...fine punjene lignje, bijelo vino, kolači...podsjetilo me na negdašnje ručkove kod mene. i šetnja bje onak s noge na nogu! danas ni sara nije radila vratolomije. sve je bilo...taman. i večernje druženje...samaca! a potom mi je jedan zagrljaj dvoje ljudi pored mene bio posve dovoljan da shvatim da moj bootie call ne sadrži ime, dodir...nema adresu na kojoj stanuje moja želja, čežnja. iako ona još uvijek stanuje u meni!

dinah washington: what difference a day makes
Link

subotnje je večer i groznica filmska uglavnom trese iza zavjesa. ja polako dolazim sebi. ne od jučerašnje svirke i plesa iliti možda ruke u ruci. hm...dobar je osjećaj nakon nekoliko mjeseci kibiciranja osjetiti pogled (vlastiti) koji se zaustavlja na čaši pića. obično ljudi zapamte nebitno, ono što je tog trenutka rečeno. pa tako ja onomad rekoh da pijem šveps biter lemon i otada mi on naručuje dotični. dobar razlog za prići i provesti večer. nekoć se to tako radilo. nekoć su muškarcI dame častili pićem i potom pričali, plesali. nekoć su to bili živi ljudi. danas uglavnom je tu net. no, kako sam jučerašnju dramatiku preživjela (bit će to po svemu sudeći roman u nastavcima) uslijedila je nova. ova današnja! taman kad sam pomislila da sam ostala bez svoje sare (hm...kakav bi to nick bio samo tera?) ona je dobauljala do mene. onako mokra počela je skakat po meni. i ja se bacih na nju bez obzira što sam u hipu bila posve mokra. no, prije trenutak dva trčala sam savskom pustopoljinom i vikala iz sveg glasa:sara!!! kako nam se život iz trenutka preokrene i postane noćna mora? dovoljan je trenutak nepažnje, ona je opala u savu, bujicu ju je ponijela i ženska je plivajući (valjda) otišla na drugu stranu obale. dezorijentirana počela je trčat uz obalu, po obali...drama prvoklasna. tek skupljajući priče prolaznika shvatih da je to moj pas na drugoj obali. niti kada, niti kako ne čuh? no, prigrlile smo jedna drugu opet na ovoj obali. to me nije spriječilo da obavim posve dobar ručak sa kćeri i večernju šetnju sa jednim frankofonom? mi vodenjaci smo majstori priče. no, ova mislim ipak neće imati hapy and. možda i stoga što će me moj šveps čekati i drugi petak? pomalo shvaćam kako i koliko sam promijenila svoj život. slažem taj mozaik od...petka, save, sare...dobro je znati da i daljina može biti blizina. ona ljudska, topla. dobar je osjećaj kad i 70. godišnjaku moš dat savjet koji mu je još uvijek bolji sluga neg gospodar? ponekad se pitam koliko godina imam? osobito kad potrči ona djevojčica i prospe šaku savskog pijeska. ili ona koja je ludostima šarala plesni podij! vrijeme mi je promijenit zavjese...stavila sam ih prije par mjeseci kao zamjenske dok se prethodne ne operu. potom zaboravila i ostavila. sutra mi dolazi gost na ručak! u stvari, ponekad se pitam je li možda kod mene ko na kolodvoru? a ne volim metež. još manje putovati! čemu onda? ili sam možda samo u prolazu...dok muzika svira!

triggerfinger i follow rivers (lykke li)
Link

neki su me pokušali ovih dana demantirati da ovo nije dejting sajt već sajt na kojem se razvila plićina! a u plićini nemrem plivat...davno već! ponekad me ponese neki val u dubinu, but...roniti ne znam. vicevi i plitka konverzacija nikad mi nisu bili in. što ne znači da se ne mogu šalit i glumit klauna onak baš ko da je ovo cirkuska šatra! ali, 15 minuta uvoda je posve dovoljno. potom slijedi razrazda, pa zaključak. ne pristajem na plićinu. poznato je da sve što je lijepo, kvalitetno je i rijetko. tako i ljudska rabota. to što svuda oko sebe srećem ružnoću ne znači da ju moram i prihvatiti. pače, odbijam ju već desetljećima. čovjek je usamljen u ljepoti. kao i svaka ljepota prirode ili čega već drugoga je jedinka. nikako čopor. zato su valjda i oni traperovi majmuni ošli s drveta? istina, neki su još ostali. no, ja sam tu. čitam, slušam, gledam...osluškujem ljepotu! čak i ovdje...od vremena do vremena? al, plićina je tako zavodljiva..ta svi živi su tamo! eto, jučer otvoren šoping centar point u vrbanima. inače miran kvart i raskršće odzvanjalo je...čoporom! kamo god se okreneš...čopor? nekima je to prirodno stanje, but...nekima je primjereniji silazak...sa grane!

http://nexus-svjetlost.com/intervjui/item/29-davor-pavuna-esencija-covjeka-

i-svemira-su-svijest-i-ljubav-zato-cinite-dobra-djela

Link

Kažu (a ne lažu, osim ponekad) da ak ti život na jednoj strani uzme, da na drugoj? Uvjerih se to ne jednom. No i toliko puta da nije tako. Tada ga pošalješ u p.m. a toliko puta već jesam da više nit brojim. I onda se po ne znam koji put uvjeriš da je upravo tak. Eto, jučer sam namjerila otići put mora. Kartu kupit navečer prije jednog sačekivanja na kolodvoru. No, tako to biva kada se sniva. Iako ljetovanje i nije neko, tek posjet frendu i rodnom gradu nešto dana. Bez psa to i nije to. Bez ljubavnika i dragog opet nije isto, gotovo kao bez psa ;). No, ponekad je bolje skupiti sve svoje i otići. No, očito mi nije bilo namijenjeno, jer u neko doba jučer kako su sve više padale ove kiše tako se sve više spuštali i vodopadi niz moje oči i glavu. Kažu da je prvi signal migrene titranje pred očima, onak kao da roniš kroz vodu! Pada tlak, muti ti se. Deja vu, toliko puta. I sve znam. Stavit noge u šok položaj (zato mi dizanje nogu nije nekaj jer me odmah asocira na taj položaj) i čekat? Obično je rezultat isti: bljuvanje. Moj ex mi reče da on nikad tak nije bljuvao ni kad se najviše napio. Nisam, pa ne znam o čem priča. Al jesam ovak trezna! No, prođe taj dan i eto me danas. Nisam mislila da ću u kratkom vremenu drugi put raspakiravati kofer, no i to je život! Neke stvari se uče i u drugoj polovici stoljeća. Osobito mi optimisti. No, kako mi se zatvorilo to jučer tj. danas sa putem tako mi se danas otvorilo indirektno. Eto, kćer mi dobila posao...ne onak prek agencije za mjesec dva već za ozbač. Volim kad mogu pomoći ljudima. O djeci se ne računa. Često se pitam da mora da je život dosadan ljudima koji nemaju djecu? Ona uvijek nešto hoće, moraju, trebaju...dok si živ! Uče nas kako ne biti egoist, no kao i obično svaka škola ovisi o đaku. Mene su recimo učile kako da budem ta! Često sam ljudima pomagala u životu. Mnogi su mi zahvalni. No, ima i onih kojima sam pomagala ali sam im potom i uzela to što sam im dala. Nevjerojatno je kako ljudi reagiraju kad im nešto daš, a oni misle da je to njihovo pravo? Potom se jako ljute kad im to uzmeš! Neki su čak i životom platili to svoje uzimanje a ne davanje! Tada im otmeš to svoje. Kak često znam reći a nije moje, svakom njegovo! Ima valjda nešto u tome kaj nisam otputovala? Možda trebam skupit snagu za idući tjedan...liječnika (rutinski pregled al nikad se ne zna)...sud. Hm, ovaj potonji mi ne da mira. Znaš, ono kad sve umre i odamre i ti nekak odahneš. Nema više! A potom odnekud neki kostur u vidu spodobe koja nit liči nit priliči...al, eto...ponestalo love za šoping pa hajdmo malo se namirit? Dobro je da je većina životnih priča iza mene. Nit prodajem nit se trudim drugima prodavat sebe. Osim nešto poslovno. Baš se pitam kako je nekim ljudima (meiji) svaki dan dolazit ovdje incognito? To valjda kad nemaš djecu, onda si tak uveseljavaš život? Večeras ću zgrabit pod mišku jedan merlot by rhone valle (trebao je otić put istre, but..), dopustit jednom frankofonu da dojde po mene i otić...hm...u Ameriku! Joe, i to je...život!
chris de burgh lady in red

Link

znala sam da ti to ne možeš! no, trudila sam se...kao i obično u životu, zalud! ne bi čovjek vjerovao, unatoč razlici muškarca i žene, kako su neke osobine (ljubomora i jal) prokleto zajedničke i ženama i muškarcima!

jel mogu tako sebi reć? slijedeća ja! ili je to samo neki drugi sloj iste mene? kako inače objasniti žarku želju da dopustim sebi ponovni pokušaj? sretoh prije dvije godine jednog charme gospodina. popili smo prvu kavu i na istoj dodir bje prvi znak..raspoznavanja duša! a kako danas blog vrvi o dušama, intuiciji, razumu i ostalim blagodatima neću i ja dalje trkeljat o njima. meija je to učinila posve dovoljno, za moj ukus i previše! no, kako sam pristaša božine sekte glede sažimanja i ja ću onak uz kavu i an pasan pokušat nać odgovor? iako smo već i dogovorili ponovni čvenk...onak pun simbolike! on se vraća autobusom sa mora..a ja ga čekam na stanici i vozim doma. pri tome smo dogovorili i zagrljaj...jer dugo ga nitko nije dočekivao? pokušat ću kad tad dogovorit i neki reciprocitet? u stvari, zbunila me i zbanirala sve moje sigurnosne sustave jedna gotovo benigna rečenica koju obično izgovaraju žene: želim samo sjediti uz tebe, dodirivati te i pričati...i tako ostarjeti! pa sam povjerovala da je moguće pronaći što sam to propustila prije dvije godine? a znam da nisam ona ista. hm..pitanje je koliko sam stvarno drugačija? kada bih mogla vatru donje glave nekog "mladića" od 50 preseliti na glavu nekog 60 i nešto godišnjaka koja obara svojom lucidnošću? hm..čega se odreći? za sada ničega, bar u pokušaju...no tada obično ostajem bez...ičega!

a da (kao i obično) malo proširim temu muško ženskih odnosa (trkeljanja je danas bilo posve dovoljno, no baš tome uprkos)
evo malo intrige (al one prave)

e sad ste me ponukali na jednu staru raspravu koju sam imala onomad sa svojim partnerom! btw čin jebanja...kaj i vama dečki on podrazumijeva nečiju (zna se i čiju, žensku) podčinjenost? ili je jebanje ipak (po meni) ravnopravan čin dvoje koji teže biti...jedno!

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

jer, dudh...tko je jeben a tko jebe...kod jebanja?

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

btw nisam znala dudh da je inteligencija presudna kod jebanja? možda ona emocionalna...iako i ona može biti na entu potenciju al potenciometar (onaj kojim se jebe) može bit zaništ?

CC što si to podijelila s nama! ne umišljam si da smo ikome važni, osim samima sebi...i tako i treba bit. samo si sve to rekla...tu!

pitaš me što mi je na umu (to me obično fejs pita kad otvorim stranicu)? još uvijek isto. kako osamljenost izvire iz svih naših kutaka upravo onda kad zagasimo sva svjetla, kad pozdravimo zadnjeg prijatelja, kad otpravimo ljubavnika (može i u mislima)....na umu mi je ljubav, čežnja. što više izlazim sve više osjećam samoću. čopor te najviše podsjeća na...jedinku! ranjivu, snenu...još uvijek možemo trčati poljima. nisu ona tako daleko. jesam li još uvijek ona soseova luda:
"tek što si mi rekla:dolazim čekao sam;
kao što se želi puni mjesec ujesen,
da nam zasja nakon dugih pomrčina uveče.
-ja luda!"

ili mi je možda bliži kundera:"život je negdje drugdje" reče:

ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim
sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj
žena) nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta
se žudnja odnosi samo na jednu ženu).."

still got the blues....
Link

ne mogu se u njoj ne dohvatit jednog zapisa od prije koje godine o gnomima i trolima! zato jest valjda većini ovdje na blogu upečatljiv nick mai? pa ga sveudilj spominju i groze se njime. il od njega.svejedno. no, „Nije visina, obronak je strahotan!" pa tako u strahu od i za mai, bojite se svoje strahote! eto, meni ne pada napamet vukailisicu zvati nekim drugim nickom osim trenutnog i aktuelnog, a sigurna sam da ima onih koji su bili plodonosniji? ne pada mi na pamet vinslet se obraćat sa nekim njenim bivšim...već samo općim sa njenim sadašnjim! ko i sa pogninim. istina, obično to biva ko igra domina...jedna kocka padne, pa popadaju i sve ostale. pa me tako perce zove mai, a nema pojma što je sve i kako pisala mai? žalosno je da me većina ovdje pamti koju godinu. a najbolju sebe dah upravo na nike, menibezmene, rosejack_titanic...no, valjda je mai zapamćena po suštini..nikad više nikom? nećete dopustiti da vas voli, da mu vjerujete, da živite, da vi volite...da budete i kad niste. barem ne ovdje, barem ne javno. neki (hrabri) se blago u gospodinu povuku odavle, neki uporno mršave do neprepoznatljivosti (vega) kako bi bili fit (ha ha upravo ona mi nedugo spočitne da sam stalno na nekim dijetama a ja prvi i zadnji put to bila prije 15 let nakon što sam prestala pušit). koko čita ono što ne piše a vins i meija poput kakvih šiparica samozadovoljno komentiraju moj blog tri dana unazad? ii to uporno o nicku kojeg nema! pa bih voljela da mi kažete...što vam je mai tako draga? eto, profil deaktiviran već danima...da ne kažem mjesecima. tu i tamo nešto još napišem, but...ona još uvijek živi u vama? bome ste si utjerali strah u kosti! a vidim danima već o strahu. došla vam amygdala (ha ha ima li neke simbolike?) na dejting sajt te vam na blogu udjeljuje...milost! stoga i ja ištem milost (osobito ko meijina pobočnica budući me i danas presenitilo od mudrosti koja sijeva s njena bloga) i pristojnosti čak...zovem se sara_tera. ako je kome problem izgovorit ovaj nick, onda molim da ga nit ne spominje. u protivnom počet ću vas zvati kojekako...tako da će vam bit neugodno. mi škorpioni u ruhu vodnjeka posebno smo opaki..imamo lucidnost vodenjačku al je osveta...mračna i duboka poput onih špilja u kojima obitavaju škorpioni.
i bez komentara molim...udijelite to meiji i sličnima koji to broje!



ah da...i evo utjehe za neutješne koke....


Link

ah da, u kronici dana zaboravih spomenut da sam jučer pri izlasku iz garaže na cvjetnom gotovo se sudarila sa aleksandrom! ne onim makedonskim niti onim kraljem, al bome onim sevinim da! i nije tako loš, al nije nekaj...hm...moj sused je bolji. a kad smo kod njega, nije sinoć spavao doma..a nit jutros ga nema...pa sam sretna...biće da je neka cura u pitanju? jedino kaj ne znam jel bilo sinoć bože ovdi? jer ak je, znači nije ona i neće bit male plave rudlave dječice? ak je nije bilo (to perce sigurno zna) onda ima nade!?

napisah jučer da se neću javljati bar tjedan dana, osim u slučaju nužde! a kako neki muškarci imaju potrebi srati (to su nekoć zvali velka nužda) nisam odoljela. pa kaže on meni danas (nakon jučer):

"Draga V ...., prespavao sam i zakljucio da nisam spreman za vezu s tobom. Zasto? Predobro, cak i vise
nego to mislis, poznam tvoga pokojnog muza i shvatio sam da bi to poznanstvo bilo izvjesna barikada
u svaom pokusaju da ti se priblizim. Mislio sam da to nece biti tako, ali sinoc sam se uvjerio u
obrnuto. Nadam se da me razumijes, ispricavam ti se, ali moram ti reci da sam poslije kave s tobom
bogatiji za spoznaju da postoje ispravne zene i da sam na pravom putu kako si pronaci druzicu....
Volio bih kada bsimo ostali u kontaktu i sreli se na jos pokojoj kavici, poput one sinoc."

pa se pitam, zakaj muškarci osim u šekretu imaju silnu potrebu srati? jer, i meni se poneko (često i prečesto) ne sviđa nakon prve popijene kave pa mu ne pojem kak je..."ispravan"? koja je to grižnja savjesti, svijesti ili još bolje...mogla bih romane napisati na temu muškarčeve gluposti i poimanja dužnosti. i slaganja opravdanja za svoje postupke...jer oni će i kad ševe tuđu ženu reći da to radi iz...dužnosti! nije važno prema kome, čemu? no, na svu sreću moja intuicija mi reče da je on jebivetar...što sam mu i rekla, netrepnuvši. istina, u nekom obrazlaganju da to nije, pogubio se i moj konac od niti pa sam mu na trenutak i povjerovala. tako da sam mu sinoć poslala sms za laku noć! i to je sav moj grijeh! volim takva brza svršavanja, al unatoč druge polovice stoljeća ne razmem zakaj njima (muškarcima) uz svršavanje treba i...sranje?

taman kad sam pomislila da ću se odmoriti od meije i njenog pisanja na blogu (koji je btw užasan i sa i bez nje), kad eto ti ona danas opet piše. onako sva ustreptala nakon godišnjeg i prvo kaj joj dođe pod ruku (nogu) ili ne daj bože srce upravo...blog! a ja sretna da već danima ne moram pisat...biti tu..dolaziti...stvarno je blog pase...iskrica je pase! to mi ga dođe ko onomad kad sam pušila kutiju i pol cigareta...a sada došla na 2'-3 uz kavu! vjerojatno da ukinem kavu (a neću) ne bih niti pušila i samim time bila ovisna? eto, tako je sa mojoj iskricom. tu i tamo kapne neki dejt...eto, upravo neki dan bjah na jednoj kavi...dečec mlađahni (sram me reći), obrazovan, kuluturan, useljiv čak...but, nema kemije! s moje strane. iako je on pokazivao znakove da ga ja jako palim, ja se nimalo nisam zapalila. pa nit njega na koncu. jer lijepo smo se sporazmeli nakon prve kave...on bi sex da se tješi od ex (kak se ovo dobro rimuje) a ja bih vezu da se tješim od ex sexa! i to smo tako lijepo dogovorili u nedjeljno jutro da dugo već nisam s nekim tako lijepo dogovorila..prekid. tak da bi dobro bilo da vinslet i company odu malo na tečaj kako riješiti stvar? istina, lakše je o tome trkeljati na blogu nego se u stvarnosti primit posla i riješit stvar. iako ničeg nije nit bilo. no, neki me već i nakon prve kave prozivaju...kaj se skićem, da sam svuda samo ne s njima etc...ima i onih drugih, koje boli kurac zame (iako moram priznat da sve manje). takve i ja nastojim provarit s prvim...gutljajem vina! sve u svemu, na zapadu ništa novo. osim što sam upravo pri kavi i krustadi! čitam tu i tamo vinslet, vegu i meiju i baš si mislim kak je dobro što sam sama sebi važna...tak da mi one nemreju to bit! nit nebit! sve u svemu...jebeš blog! ja eto mogu trkeljat ovdje svašta a moji kavanski i pvt frendovi nemaju pojma da ja pišem i o...njima! tek toliko na temu..koliko je blog čitan! ostajte mi zdravo i živo pozdravlja vas (ne gavrilović ivo) mejina pobočnica! obećajem da se neću glasat bar tjedan dana, osim u slučaju nužde? a i godišnji mi se nezadrživo bliži...svi ste se vratili, pa ja moguć otić!