HIPOKRIZIJA

samo za društvo u kutu (vega & co)

robin thicke
blurred lines unrated

Link

u stvari ova verzija je još i bolja...nude


Link

Vikendom ona obično vino pije iz kristalnih čaša. Dobro je da ih još uvijek ima šest i da ih nije potratila bacajući ih za "savršenim muškarcem“. No, kako obično krpa ima i neku zakrpu, kruh pogaču, tako i prva vrsta uvijek ima i neku...rezervu. Kad čovjek nema vlastiti život obično promatra tuđi. Većina toga nit nije svjesna. Tog zimskog dana bje debeli minus. Ona je imala navučenu debelu kapu, rukavice tako da joj je samo nos i oči virili van. Ona, blondina duge kose savršeno građena bez kape, šala, bilo čega što bi moglo nagrđivat sklad njene figure. On u kapi ko za sibir. Samo su mu oči virile. I samo su se značajno pogledali i jedan titraj na kraju usana rekao joj je da ona nije ta i da misle isto: pa koji vrag tjera ženu da tak gologlava ide na tu neman. Dugo nakon ne vidje ga niti s jednom plavušom? Niti crnkom. Uglavnom sam. Uvijek u stvari sam. Ona većinom sa svojim pesom. Kako i doliči prilici, trenirka ili neke hlače po mogućnosti što prostranije. Ljeti kosa dignuta u rep, punđu...ili nešto nalik. Ima on neko čudno radno vrijeme i posao. I lijepi mali volvo. Dvodnevnu bradicu i crnu prošaranu kosu. Pomalo sijedu. Charme muškarac. Dovoljno visok, s pločicama. Ošišan taman koliko treba jer ona ne voli ćelavce. I ona zna bit dotjerana, često. Toliko da ostavlja dojam da je savršena žena. Ali uvijek je sama. Ili gotovo uvijek. Susret u liftu i pridržavanje vrata..hm...teško da joj je netko tako pridržavo vrata? Poneki nemir kad su sami u liftu. Bez riječi. On muškarac u najboljim godinama, tek što je prešao četrdesetu. Tako se barem čini. Ona, ljepotica nekih dana žena prešla polovicu stoljeća s tragovima ljubavi na sebi. Još uvijek lijepe oči, pravilan nos, usne za ljubiti s tragovima...opet ljubavi. I želje. Prodorni pogled njegovih crnih očiju ne ostavlja ravnodušnim. Negdje do i oko kosti. Svaki put kad ga sretne, poželi da je mlađa. No, kako ne može dokučiti njega, promatra njegovo bivanje. Auto parkiran pred prozorom. Vidi kada dođe i kada ode. Kao da ga čeka? Gotovo da mu poznaje puteve? A opet, samo kibicira! I čeka svog muškarca? Ima jedna jako zgodna mala u ulazu, isto plava. Čini se da je znatno mlađa od njega. Ali, ona ih je spojila u svojoj priči. Voli lijepe priče pune ljubavi i ljudi koji se vole. Žao joj je mladih ljudi koji su solo. Toliko toga ima u ljudskim životima što valja podijeliti. Upravo u vrijeme njena ručka on odlazi...valjda na ručak. I dok se ona valjala u svom krevetu zamišljajući kako vodi ljubav sa svojim muškarcem, onaj drugi je otišao! Ali vratit će se..uvijek parkira na istom mjestu!

Dok čekam da mi se ručak ohladi, napisat ću ovo kako mi misao ne bi pobjegla.
Znaš...baš te hoću! Unatoč toga što se nismo baš proslavili u ono nešto malo sexa na brzaka? Hoću te tako silno da već mjesecima mi nije privlačan niti jedan muškarac. Nije da se nisu motali neki, nije da nisam pokušala nečiji drugi zagrljaj poželjeti. No, tebe želim i hoću. I o tebi razmišljam. Zamišljam kako vodimo ljubav...dugo, puno! Ma toliko zamišljam nas da to nije normalno? Možda zato što nisamo...i ne izlaziš iz mog uma i tijela. Sve sam ti to već rekla. I vjerojatno si umislio svašta glede mene. Vjerojatno nisi navikao da žena tako jasno pokazuje da te hoće? Gotovo da bih mogla pustiti ti prisliyevu...you are always on mine mind...gotovo ko onaj citat iz „Hadrijanovih memoara“ M. Jirsenar. I ne želim stati...prestati. Al ne znam što ti želiš? Idem jesti...sada! A voljela bih dugo s tobom pričati o svojoj želji...možda bismo došli i do tvoje? Voljela bih toliko toga što nisam, ali si uvijek bio u prolazu. A ti jedini nisi bio prolaznik u mom životu (tako barem u mojim željama)....dugo već ne bje takvog!

e moj stranče....

Kada napokon dođeš, po čemu ću te prepoznati?
Tako se dugo već čekamo a nismo dogovorili znak, ni godišnje doba, ni grad.
Zavirujem u lica neznanaca u kafićima, tramvajima, knjižarama… zbog straha da bi mogla proći pored mene, i da ćemo se možda mimoići.
Ali onda se nasmijem svojoj ludosti, jer kako da se promaše oni čiji je susret zacrtan, a cijeli život put koji vodi prema zagrljaju.....

primijetila sam da ljudi koji me poštuju (i više no što bih htjela, jer to obično znači da me se boje) ne čine to iz poštivanja već iz straha...uglavnom! više strahopoštovanja. primijetila sam (ne jučer i ne jednom) da ljudi ako im uzvratiš njihovim oružjem i oruđem pomalo...zanijeme? osobito intelektualno jaki i bahati. recimo da nisu navikli da su drugi ljudi prema njima takvi već isključivo sebi prisvajaju to i tako! pa kad sam svom "savršenom muškarcu" uzvratila njegovim načinom, povukao se i zavukao u neku puževu kućicu. po mogućosti slinavu, kakvi i jesu muški slinavci. potom čitam vegu i njene lamentacije samo zato što nemre podnijet da ju netko drugačije vidi? jedno je njegovati vlastiti stil (kao npr ja) a drugo je ljude maltretirati sobom! čak i na svom blogu. no, sve to me nije dokrajčilo. jedna prekrasna pesa jučerašnjom svojom radošću unijela je i radost u mene! pa smo obje bile garave...mokre...ali vesele! jer, kako je netko upriličio palež savske pustopoljine na njoj najviše ima gara...popaljene trave...no sava je i dalje tamo...mami. i takve garave vratismo se predvečer nas dvije...nekakav mir i spokoj me primio. čak toliko da nisam niti trebala nečiju ruku, poljubac, pogled. iako sam poslala jednu ljudsku poruku pri kavi. kad osjetim da neko biće pati, kad vidim u očima...osjetim u duši...nisam ravnodušna! i smiješna mi ta zabluda i mit o meni kao ženi bez duše i srca samo za..kurcem! dobro je da me ima po...celom telu! i inače...ne volim melodrame...volim drame! normalno, u kojima sam glavna glumica. onak ocvala sa šalom i...lepezom! volim se...što ne znači da ne plačem često sa sobom! to je to odrastanje o kojem koko priča...što ne znači da sam se makla daleko od pete godine...po mojoj procjeni negdje sam pri...sedmoj!

ali ponekad dobro dođe ovaj blog! natočila sam si drugu čašu vina. to rijetko činim, čak niti uz ručak. no, kako sam sinoć otpravila u pakao (pakleni, sad znam kak je pri tebi) svog savršenog muškarca imam razloga nazdraviti! sebi koja sam to preživjela. istina, teškom mukom. jer, najviše bole vlastite zablude! neću se ogoliti ko pam, iako niti nemam tolko tajnih službi pri sebi. s godinama počnu otpadati ti repovi i gotovo da ništa nit ne ostane. ogoliš se pomalo svaki dan tak da se ti slojevi ljušte dnevno, a ne godišnje ili ne daj bože...svakih deset let! no, to se događa tek nakon pola stoljeća. kada se konačno sastaneš sam sa sobom. i tako se ja sretoh jučer ne sa sobom već sa njegovom kćeri! a nije prvi put. no ovaj put smo i pričale! kad te netko pozove na ručak pa to odgodi do večere...hm...nije u redu. kad te netko pozove na more pa potom dan za danom to odgađa...nije fer. kad te netko pozove na doček nove godine...pa se iznenada razboli...hm...pa kad te pozove k sebi doma, a iznenada kćer ostane doma i nejde van...hm...kad ti je auto na popravku iznenada i zato nemreš na produljeni vikend...ili ti je eto baš na oluju i produženi vikend rečeno da moraš doć i postrojit počasnu postrojbu..hm...kad kiksa u sexu pomislim hm..vrućina je koja ga onemoća! kad mu postaviš direktno pitanje: jesi li oženjen, a on odgovori: nisam....sve to mogu progutat! i gutala sam jer sam vjerovala da postoji...savršen moj muškarac! nemam fobiju bit sa oženjenim muškarcem ako ga želim...ako mi je onak baš po mjeri! no, laži nikad nisam tolerirala...barem ne one koje su...in continuo! cum grano salis? tamnice duše i tijela i labirinti kojima neki ljudi hode nikad ne prestaju! nisam ta. svijetla sam žena svijetle duše i tijela...što ne znači da drugima svijetlim u mraku..ha ha! samo sam svoja...u želji tvoja...no u pičku materinu i oženjeni muškarci koji nemaju muda to i biti! i žene koje ih takvima imaju. jadno je bilo tome svjedočiti...no, bilo pa prošlo!

sinoć sam na dvije različite adrese i različitim povodom poslala poruke (mail i sms) gornjeg sadržaja! obožavam to kako mi mozak u određenom trenutku (a priori a ne post festum) pronađe u svojoj sivoj kori baš ono kaj mi treba! ponekad ostanem zadivljena time...jer to je jedina svrha i razlog pabirčenja svega i svačega u životu. i previše znanja svega što je nepotrebno i neprofitno! čovjek obično cijeni to što zna ovisno o tome što mu to donosi u materijalnoj (ili nekoj drugoj) zadovoljštini. pa tako je moja sve manje neg materijalna. pače, ovaj refren jedne jako stare pjesme trebala bih ponoviti nekoliko puta...glede posla...države...ljudi...djece...roditelja. no tada mi nit aktualni saborski sat ne bi bio dovoljan. sve lakše i sve više mogu biti...bič! a nisam atila. a nisam nitit ta. još uvijek me košta no učim svakim danom sve više. dojadilo mi odlazit na mai radi pisanja blogova....pa ga pišem tu. iako su sve riječi suvišne...ostavit ću pjesmuljak od manfred mana i tekst...riječi su nenadjebivo dobre! tko bi reko?
manfred mann: ha ha said the clown
Link

Ha ha said the clown
as the king lost the crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Feeling low got to go
see a show in town
hear the jokes have a smoke
and a laugh at the clown
in a whirl see a girl
with a smile in her eyes
never thought I'd be brought
right down by her lies

In a trance watch her dance
to the beat of the drums
faster now sweating brow
and all my fingers are thumbs
wonder why I hit the sky
when she blows me a kiss
in a while run a mile
I'm regretting all this

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Time to go close the show
wave the people good-bye
grab my coat grab my hat
look that girl in the eye
where's your home what's your phone
number stop fooling around
could have died she replied
"I'm the wife of the clown"

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Ha ha said the clown
as the king lost his crown
he's the knight being tight on romance
ha ha said the clown
is it bringing you down
that you've lost your chance

Jedna uvažena mlada blogerica (više komentatorica) nedugo mi reče kako ima uredan sex! Isprva mi ta riječ nije stvarala neki problem, but kako sam sve više razmišljala došla sam do spoznaje kako ja upravo imam....neuredan sex! No razmišljajući o pojmu urednosti, sjetih se dana (to je valjda jedna od rijetkih stvari zbog kojih sam zadovoljna što imam više od pola stoljeća) kada me obično liječnik/ca pitao/la...imam li urednu menstruaciju? Se razme, svakih 28 dana! Jer da nije i kada nije bilo tako, obično bi zazvonio alarm na uzbunu? I tako meni ta rječca uredan baš nimalo lijepo ne zvuči. Jer kaj to znači imati uredan sex? Jel to znači da ga imaš uredno svakih...hm...sedam dana? Svaka 24 sata? Svakih 15 dana? Jednom mjesečno? Ili možda ko godišnja doba? Proljeće, ljeto, jesen, zima! Bje jedan prekrasan korejski film. Ali uredan sex nije nimalo prekrasan. I riječ uredan me još podsjeća na iste poze...ono svaki put ista (uredna) misionarska poza! Ili neka druga. Uredna (redovna)! Baš mi je drago što imam neuredan sex i po pitanju termina i po pitanju poza! A i po pitanju orgazama. Jednom je to jedan, potom nijedan (hm, to već malo teže, al nije nemoguće), a kad zaredaju...počesto niti ne brojim! Reklo bi se da imam uredno neuredne orgazme. Tko o čemu ja o orgazmima. No da se vratimo na redovan sex. Dotična je mlada žena koja ima djecu. Nejačad bi se reklo. Pa e mam sjetim svog „urednog“ sexa u doba dječice? To je bilo razdoblje skrivača. Kćer ode na plesnjak, tulum ili štogod poput kave s društvom a on i ja brže bolje uskočimo u krevet! Hm, često kad nam se sexalo...onako za stolom iza ručka morala sam rješavati domaću zadaću ili gledati neki dječji film! Navečer, kada nisam bila za ništa, imala sam priliku voditi ljubav...hm, čini mi se da je to bilo onak...po narudžbi! Zato mi je uvijek bio draži..neuredan i neredovit sex! Onak, sexaš se kad hoćeš (moje omiljeno doba je upravo popodne poslije ručka kada postajem posebno razvratna), s kim hoćeš (hm...nije baš da je bilo moguće uvijek s kim hoćeš, ali uvijek sam to činila s kim i kada sam htjela od mogućeg) a i gdje hoćeš! Istina, ne ponosim se jednim sexom na radnom stolu, no zato ću uvijek pamtim jedan u moru, na stijeni, na zidu kupaone, u fotelji, na ležaljci etc). Baš se pitam kak se i gdje sexaju ovi kaj imaju uredan sex? Jel ta urednost podrazumijeva bilo što drugo osim kreveta? Itina, i sama sada pod stare dane preferiram sex u krevetu (i to sam se pobrinula da bude onaj hrastovi koji ne škripi i stvara zazubicu susjedima, iako imam susjede lezbe)! No, da se vratim na poantu ovog mog bloga. Htjedoh samo reći da mi je drago da imam neuredan sex! I vama predlažem da imate neuredan sex. Pri tome pojam neuredan nikako za mene ne znači sex od vremena do vremena (vjerojatno kod većine iskričara to upravo znači nakon nekoliko godina) već za mene to znači da se sexam kada želim, s kim želim i koliko želim (mogu)! Trenutno mi to vrlo polazi za rukom (da ne kažem i nečim drugim)! Jel tome razlog moj mlađahni dragi ili moje godine koje su sve samo ne mlađahne, ne znam? No, nije ni važno...važno je da traje! No, kako mi horoskop ima natruhe škorpionske nemrem ne primijetit ovih dana od još jedne mlađahne blogerice konstataciju kako ima ispunjen život unatoč bivanja na blogu i iskrici? Dapače, čak su dvije to ustvrdile (bucka i marta)! Pa nemrem ne zapitati se (onak škorpionski) kak to uspijevaju? Mislim, biti tu s večeri, s podneva i jutra a istovremeno bivati i s komadom? Uz svu onu mladalačku energiju i željom za izlascima, druženjima, ljubljenjima i sexanju, pitam se koliko vremena ostaje mladoj ženi za iskricu? Onoj koja ima takav život jedva da ostane pola ure i to na poslu? Zato i ne čudi koko (a nije šanel) i njena konstatacija da joj je žao svakog mladog stvora cca 20, 30, pa i do 40 ljeta koje ovdje boravi, jer to niti je normalno niti zdravo! Istina, i njima je vjerojatno ovo sajt na kojem sreću svoje vršnjake, ali bilo bi mudro da ne glumataju kako su ovdje radi zabave i laprdanja a ne nalaženja partnera! No za takvo što valja znati svoje nemogućnosti pa onda dedukcijom dolaze i do...mogućnosti! Jer nije normalno da mlada žena tipa bucke druguje s jednom ostarjelom ženom koja nena nikoga svoga (osim kučeta i mačeta)? Iako je meni i to normalno, ali pod uvjetom da ona to stvarno želi? Marta barem ima dječicu i utoliko joj još manje vjerujem da ne želi život...u dvoje! No, kada čovjek ne uspijeva u nekim stvarima, zaniječe uopće svoju želju i time ne postoji...neuspjeh i razočaranje! Danas sam pročitala jednu glupost (gdje će neg na fejsu) kako je normalnije imati lažan osmjeh na faci nego li svakome objašnjavati zašto si tužan? Taj javno proklamirani slogan govori tako puno o licemjerju, lažnoj sreći i kreveljenju i trkeljanju po cijeli dan ovdje na blogu! Neki poglavica od vinetuo čak reče da je njemu neprimjereno ovdje pisati bilo što ozbiljno? I ja bih vjerojatno tako mislila da si stavim...perjanicu?

p.s. Danas sam napisala pismo iskrici. Glede nemogućnosti pisanja na mom blogu i komentiranja tuđih blogova jer više nisam premium. Rekoh kako je to ružno i tužno! A potom se nasmijah sebi i svojoj naivnosti? A možda samo ljudskosti!

danas sam u automobilu čula ovu stvar. dugo nisam i nikako se nisam mogla sjetit zašto mi je tako poznata, tako bliska a opet tako daleka. da, bje to jedno drugo vrijeme kada sam ju svirala. bje to jedno ludo vrijeme. eto, večeras sam ju opet poželjela svirati. možda su riječi te koje me nagone. napisala sam jedno pismo koje sam već par dana ostala dužna. rijetko imam priliku pisati ženi. možda stoga što su žene tako rijetko bile u mom životu? zato sam valjda i imala dvije kćeri. imam ih još. napravila sam izvrstan kolač od malina, jagoda...hm...i upravo ga ženama ponudila. normalno, nakon što sam nahranila svog čovjeka! volim činiti ljudima ugodu, davati. danas mi reče jedan čovjek da me ljubi! nisam uzvratila, iako sam željela...sutra ću...danas nisam mogla, jer skidala sam rublje...pred kišu!

shakira/santana...ILLEGAL

Link

i zadnja poruka koju sam poslala prije dva tjedna, pročitana je! i zadnji premium dan je iza mene. kažu, produžit će mi još tri dana. koja mi ne trebaju i ne znače. lijepo je kad ti iskrica ne znači gotovo ništa. osim pročitati pokoji blog i komentar. što ne znači da me nema. dapače, uvijek me najviše bilo kad me tu nije bilo. i falit će mi upravo taj premium baš stoga što tada mogu doći kada želim a da moje prisustvo ne remeti niti moje niti tuđe bivanje. danas sam se opet puno smijala. istina nekoj simpa filmskoj pričici, ali tako je dobro ići u kino, večerati kokice i piti kolu. a potom se ljubiti. ne na platnu već stvarno. i vrijeme je da pođem na spavanje. laku noć, iskrica! imam još dva dana...uživam u njima kako sam navidljiva!

btw ne sjećam se jesam li ikad ovdje (mislim da nisam) ispričala vic! al večeras hoću!

i tako dva bika gledaju s vrha brda stado krava koje mirno pase. i kaže mlađi bik starijem: što kažeš na to da se sjurimo dolje i pojebemo svaki po jednu kravu? na to će stari bik: što kažeš na to da mirno siđemo i...pojebemo sve krave?

Ovu konstataciju pročitala sam jutros uz kavu čitajući novine (one šuštave a ne virtualne)!
Pa opet, čitajući dalje citiram: "...Zanimljivo istraživanje provelo je i sveučilište Harvard. Skenirajući mozak magnetnom rezonancijom, otkrili su da mozak pozitivno reagira na dijeljenje informacija iz privatnog života s drugima. Zaključak je da se ljudi u tom trenutku osjećaju kao da primaju nagradu..." završen citat (prenosi Today health)!

Ovo pišem umjesto odgovora pogni, čuvarici "intime spavaće sobe" na mojem jučerašnjem blogu! A i ostalim bloškim dušebrižnicima glede mog zdravstvenog stanja (izazvanog "prekomjernim" sexom)!

ah da, dugo nisam svirala...pa eto malo moje sam!

Link

Je kažu majka mudrosti ! But, kad je riječ o Zagorju i kokošima bolje je izbjeći dotično. Istina, neke iskričave kokoši (vegetarijanske) su gotovo jednako neizbježne ko i ove Zagorske. No, zbog takvih kokoši i pišem ovo...kad već nemaju svoj sexualni i ini život, da im podarim malo svoje idile! Ukratko, da ne duljim, kako je ovo bio treći vikend vu Zagorju, očito je bilo vrijeme opuštanja. Kako to obično biva u životu, na početku smo oprezni. Otvaramo sva čula, oči, uši, nos, ticala! Hm. Istina, nemamo ticala al ih obilato koristimo poput ruku, nogu...on i njega! Tako je to s isturenim dijelovima tijela. Oćeš nećeš ona su tu, nadomak ruke. Normalno, i nje! No, da se vratim na zagorsku kokoš. Moja kuja (koja je kao što rekoh nedugo vegi, za razliku od nje, vrlo cijenjeno i voljeno biće) je imala eskapadu. Istina, moja i njegova nepažnja na trenutak bila je dovoljna za njen nestašluk. Na svu sreću ovaj puta nisam prošla kao prošla ko lani vu Zagorju kada sam kokoš platila 100 kunića. I tada ispala junak dana, budući da sam se svom silinom bacila na nju (on je pokušao, al nije uspio kao i neke druge stvari). Pri tome sam ostala i bez kokoši i bez love. Epizoda bje vrlo slična ovoj jučerašnjoj. Istina, ovaj puta u drugom kraju Zagorja, nadomak Dežele! Nekako sam bila tako važna dok sam gazila po granici i toj jebenoj Europi. A i nije nešto. Mutna Sutla ne bi uoće reko da je u Europi? A kokoš bje naša domaća (gotovo ko iskričarska) zašla u tuđe dvorište, moja Sara našla rupicu u ogradi, jurnula za kokicom, stala ju čerupat. Pesonja vlasnika kokice očito je bio mužjak i samo je mahao repom i gledao moju Saru. Jedina prisebna osoba bje on! Kako i dolikuje pravom muškarcu, preskočio čovjek ogradu (hm...pitam se kako je mogao, gotovo 100 kila i nije baš neka virtuala) i krenuo za njom. Neću sad o detaljima tko je koga čerupao, naganjao ili kaj već...epilog bje da ovaj puta ja nisam morala intervenirati glede kokoši i kuna, jer je sve to on riješio. Istina, ja sam to post festum odradila nekim ticalima ali sve u svemu...imam dojam da smo svi bili zadovoljni? Zadovoljeni čak obostrano! I asocijacija bi bila identična, al ima jedna bitna razlika. Prošla kokoš je bila bez muda, a ova bje s mudima! Osim Sare, se razme. Njen pesonja je ipak samo mahao repom al ništ ne bje od avanture. Ovaj put je bio red na gazdarici! I nije perfekt....reklo bi se da je pluskvamperfekt! Radnja koja je trajala u prošlosti, traje i trajati će u budućnosti! No, ne treba ponavljati...greške! Valja biti spreman, moj Horacije! U nekoj priči obično je tako da baš kad se opustiš (tako bje i sa kokoškom) iznenada te strefi neki neugodnjak! Iako se ovih dana samo smijem...dugo već se nisam tako smijala. Dugo već nije me netko tako nasmijavao? Izgleda da je vrijeme da se prestanem čudit? Jer, dobro mi i kćer reče na to kaj imam mlađeg frajera: Pa bilo ti je i vrijeme!

Reče, lijepa si......čak toliko puta da gotovo da ne vjerujem! Reče, posebna si...čak toliko puta dok si vodio ljubav samnom da ne vjerujem! Reče: ljubim te. Pitaš me usred noći: „Jesi li dobro?“ a ja ne mogu spavati uz tebe! Ispuniš svaku moju želju, kao da je tvoja tako da se više ne usudim željeti! Pitam te: „Koliko to može trajati?“ Hoćeš li reći: „Sutra ću ti reći samo za....sutra“! I sve današnje misli htjedoh zabilježiti, rojile su se kao da si tamo. Obično mogu reći ti sve kad nisi tu kraj mene. Potom, kada jesi, sve izgubi smisao i značenje i spremim za poslije. A poslije ne dođe. I tako jurnu misli dok šećem savskom pustopoljinom. Ovaj put sam te poslušala, uključila sam snimač (nekoć je tome služio diktafon). No, misli koje su se rojile istog trena su nestale. Kao da su se i one preplašile da će ostati zabilježene i pobjegoše? Slušala sam više svoj glas nego riječi. A potom sam nešto trkeljala u snimač mobitela...o strahu. Možda i nemam takta, ovdje u ovom virtualnom svijetu koji je pun laži...reče mi jedan profi pisac da nikad neću biti dobar pisac! Ali je zato želio žarko bit sa mnom! Jer dobar pisac piše o drugima a ne o sebi! No, u stvarnosti sam stvarnija od nje same i baš stoga prebirem po...snovima! Onima koji su bili i ne daju mi da više sanjam. Onima kojih nije bilo a niti neće. Onima koji nisu bili a doći će. Hm, koji me najviše muče? Kako znati prepoznati one koji nisu bili a doći će? Kako prepoznati bilo što (drugo) u moru....sjećanja?
Ponekad je dobro stajati na rubu ponora i gledati u njega. Jer ne znaš jel on gleda tebe ili ti njega. Ali znaš da jesi i da ćeš opet biti i stvarati sutra kao da je…jučer!

kako je dobro podijeliti..dobro prije spavanja!

(HOLLIES)

Link

Čini mi se da sam o dobrom kurcu pisala već prije par godina, al mogla bih opet! No ovaj put bilo bi zanimljivije pisati o...njoj! Hepo kocki! Takvu ljubavničko sexualnu izjavu mi još nitko nije dao! Normalno, najprije sam prasnula u smijeh! Jer priznati ćete da jest duhovito? Potom sam razmišljala o istoj. Mora bit da se čovjek šali? Kak može babac preko pola stoljeća bit hepo kocka? Ta zna se čemu ona služi? Ili ima još poneko neupućen? Istina, i ja sam bila do prije par ljeta jer u moje doba dok sam ja roštiljala (otprilike moja generacija je to i uvela u doba socijalizma obavezno na prvi maj) takvih pomagala nije bilo. Bile su žigice, po mogućnosti one Drava! Ili neki upaljač...na plin. Tad je to bilo jako in...osobito Ronson! Hm, bila su to vremena kad pušači nisu bili prognanici i građani drugog reda, već pače...pušači su bili hoh! No, da se vratim ja na hepo kocku. Kad ti mladac (takvima možeš zvati one koje možeš poslati po šibice i cigarete) kaže da si ko hepo kocka, nema boljeg komplimenta. Jer reklo bi se da je prava stvar kad se žena brzo pali, za razliku od muškarca. On mora gorjet, al ne izgorit? No, da ne duljim više, bit će da je to bilo zbog logorske vatre koju smo palili...pa je netko morao glumit i hepo kocke? Btw oprala sam kosu u kišnici (ups...ne bje kišnica, već bunar) i ponovo zastresla kosom ko nekad. Svaka rudla stoji opet na svome mjestu. Što ti je seoski život. No, kako sam se vratila u civilizaciju, nalakirala sam nokte i pričam...pizdarije!

(vins), ne bih svraćala jer stara dobra izreka kaže...govno što više diraš, više smrdi! but, kad me netko danima razvlači po blogovima poput matoka i stikse (ne prođe niti jedan blog, barem ono što čitam da me ne ismijavaju) a vi sa strane skandirate ( to obično rulja čini kad se nekog vješa), nema se što drugo reći! btw kad bi stiksa, matok i ergo imali muda sjeli bi sa mnom face to face i shvatili (već na prvi pogled i dojam) kaj je to vaginalni orgazam. jer njima bi riječi bile suvišne (kao i svakome, jer se o tome ne priča..to se doživljava) na njihovu žalost niti će to doživjeti (stiksa) a niti će dotični dečki sresti ženu koja to može, zna, hoće! to je otprilike kao da neukom, prljavom i starom feudalcu koji je imao ključ pojasa nevinosti neke djeve, pričaš o...ženinom orgazmu! u stvari...žao mi je tih ljudi iako se njima sigurno neću bavit ovog meni doista produženog i nadam se izuzetnog vikenda! o svojim orgazmima (i ovog produženog vikenda) možda ću pisati...post festum. tek toliko kak dotični ne bi morali ići posuđivat ljubavnika ledi četerli...mislim da ih nema baš u knjižnicama? sve su ih spalili ljudi poput većine ovdje bloški nazočnih čistunaca koji nisu u stanju nit prostačit (barem ne po aniću i njegovu pravopisu)!

p.s.
stvarno postoji firma graditelji svratišta...pa se nadam da me neće tužit adminima za (zlo)porabu lika i djela?