HIPOKRIZIJA

nakon finog odojka (to jedem dva puta godišnje i baš mi paše), poneke čaše bambusa, dobre pjesme a još bolje svirke...blamaža! ha ha...bilo bi smiješno da nije žalosno! eto, ne zaslužih u šest mjeseci poruku, al ju danas zaslužih. čudni su puti gospodnji?

nit ovaj put!

hm...love, inspirativan si mi, pa da znaš da hoću napisat blog na temu roditelja i djece. moj otac vojničina uglavnom je dijelio pravdu (već sam u ranoj mladosti osjetila razliku između muškog i ženskog spola) remenom i to seletivno! sinko jedinko bje svetinja a mi ženskadija od djece, pogodne za kažnjavanje. zarana sam naučila što je red, rad a bome i poredak u obitelji! znalo se da je na čelu stola mjesto za oca, hranioca i alfu. to što je on pio i pod stare dane postao notorni liječeni alkoholik, hm...bje dobra pouka. tako da se cijeli život nisam napila. tko kaže da iz loših stvari ne možemo dobro naučit? iako nisam voljela oca, poštivala sam ga. i danas ću za njega reć ne da je bio pijandura i propalica već otac koji me odgjio. no, zato sam prvom prilikom pobjegla iz roditeljskog doma glavom bez obzira...u drugi grad. i počela samostalno živjeti, našla si posao i raskinula sve veze s roditeljima. kojima sam se onda opet vratila...sticajem okolnosti...i ostala živjeti s njima i svojom obitelji ciglih 8 godina. otac je ubrzo i umro, a majka je konačno počela živjeti! nisam joj to zamjerala...dapače, bilo mi ju je drago vidjet kako pod stare dane (70 godina) dolazi s prosllava novih godina u jutarnjim satima, odlazi svaki vikend na plesnjak etc...u djetinjstvu sam se uvijek osjećala kao pale sam na svijetu, unatoč velike obitelji. bila sam drugačija od vršnjaka, brata, sestre...imala sam neki svoj svijet koji sam nalazila u puno knjiga koje sam čitalaa. i svojoj mašti i pisanju. takva neshvaćena furala sam kroz cijeli život. roditeljske ljubavi ne bje, sem na kapaljku.. i svi mi djeca patimo upravo zbog toga. roditelji misle da daju puno i previše, al ljubavi djeci nikad dosta. pače, kao djeca jedva da se sjećamo tih i takvih davanja. koja nas onda određuju kroz cijeli život. jer, mislimo da nismo dovoljno dobri i da nismo zaslužili roditeljsku ljubav? nju često i u zrelim godinama kupujemo od roditelja, time da im udovoljavamo i pokušavamo učinit sve kako bismo im bili...ono što nismo u djetinjstvu? a oni pojma nemaju za naše traume? i otuda svi prijepori, sve frustracije. ne volimo dovoljno sebe jer mislimo da nismo dovoljno dobri pa stoga nism zaslužili nečiju (roditeljsku i inu) ljubav! no, ima jedna bitna razlika između roditeljstva nekad i sada. nekoć su se roditelji poštivali ma kakvi bili...kao profesori i još neke profesije. danas djeca kažu ovako: a zašto bih te poštivala? zašto zaslužuješ da te poštujem samo zato što si mi roditelj, ak to nisi zaslužila? danas je priča obrnuta...danas roditelji trebaju zaslužit poštivanje svoje djece...valja to zaslužit? donekle se slažem, no tko je taj tko sudi i prosuđuje? objektivno? ima li toga? ili to dođe posthumno...kad djeca sama postanu roditelji, kad odu, ne daj bože djeca prije roditelja etc...eto, love...pokušala sam ukraatko napisati što mislim o svojim roditeljima...nisam voljela kakvi su bili, al sam ih poštivala! možda je to gore neg li što moja djeca mene i oca vole, al nas ne poštuju! neke nove i druge vrijednosti...ala novac...egoizam...postali su važniji od odi roditeljstvu? na koncu, jedna sam od onih koja smatra da manji dio dobijemo od roditelja (kostur) a potom gradimo i zidamo sami sebe! to smo što nosimo, istina, u genima...al smo više to što smo učinili i htjeli da bude od nas. na koncu, drago mi je da sam odgojila misleću djecu koja misle o svemu, pa i o svojim roiteljima, bez obzira kako?
p.s. zatvorit ću komentiranje jer mi nije do lamentiranja i slušanja tuđih savjeta i priča...naprosto nek svatko piše svoju priču.
i da...lijep je sunčan dan danas, unatoč mojoj virozi...i radujem se petku!

sam dobila, jer mi ističe premium! i kao i uvijek do sada, obično sam se znala pitati: jel ima smisla da uplati premium (najkraći) za slijedeća 3 mjeseca? što ako se zaljubim? što ako sretnem nekog tko je vrijedan moje pažnje i odlaska s iskrice? jbt ko da sam židovka (a ne samo napol slovenka)? normalno, da ga obično uplatim. i normalno da se pokaže ta odluka ispravna. čak i kad imam nekog dulje od mjesec dana, što je zadnjih godina nemoguća misija? a ne bih htjela biti ovdje i biti s nekim. to nije fer, barem tako pričam već godinama. a godinama sam tu i često s nekim, bar na mjesec dana. ha ha...u čemu je onda kvaka? pa u tome što obično tada ipak ne brijem (tolko) ovdje...dođem, napišem blog, pročitam poruke, ponešt i odgovorim i thats it! i ljetos sam tako imala jednu pričicu na ljetovanju s dragim, i dogodilo se nešto što mi je do tada bilo nezamisliv: otišli nas dvoje na izlet...na rastoke! tri krasna dana...pa potom i na more...pet dana zajedničkog bivanja. no, s večeri umjesto da divanimo i pijuckamo vinčeko negdje na obali, on gleda glupe serije a ja ni manje ni više...napisah blog na tu temu? tada sam def. shvatila da nas dvoje osim sexa nemamo ništa! no, nisam ovo pisala zbog toga, već onak uz kavu, šmrkava kakva jesam (mozak mi grozničavo radi) želim gerin blog apostrofirat i nešto kaj sam na njem napisala! o amorovim strelicama i bježanju od emocija? morti mi je okidač i ovčina kava...prva? jbt nikad nisam prvim kavama pridavala važnost...tek druga, treća su bivale važne? bilo kao palac gore ili kao palac dolje...normalno, važno mi je da se meni tip sviđa (jer obično se ja njemu sviđam...znam da ovo zvuči prepotentno, al je istinito) i da se ja poželim s njim nać opet? što ću s ova tri dodatna dana premiuma? vjerojatno ću se vratit na mai jer tamo mogu pisat bez premiuma...možda se neko vrijeme suzdržim od uplate? možda zbog, prve....druge...treće kave, čaja, kolača...hm...glasa, pogleda, poljupca...priče...pjesme...možda? sunce je na zalazu ponad plješivice! fališ mi, iako te ionako nema? ha ha...možda ću kad te bude, slavit tvoje odsustvo? tako često mi se čini...deja vou....a nije dobro nit što ćeš ovo možda čitat? kamo da se skrijem (ko srna gonjena od lovaca) ak više nemrem nit na blogu? uh...teško mi sllušat ovu stvar...no, ipak...živa sam! a sve je ionako samo privremeno, stalna samo mijena jest! umara to prepoznavanje istih pogrešaka, istih promašaja, a samo su...ponašanja? uvijek sam dopuštala da sam možda u krivu, al uglavnom nikad nisam bila. čak i kada sam bila (bilo me)! sve je to od vrućice...iako mi je hladna glava al još vruće srce. koliko sutra bit će drugačije?
tuti fruti...nasloni glavu...
Link

upravo je prošao najteži dio dana, tjedna...onaj nedjeljni ručak! s krasnim pogledom ka plješivici i sljemenu obično nedjeljom ručam sama. i taj događaj unatoč proteku vremena i nadalje mi je gotovo nepodnošljiv. osta još samo pokoji gutlljaj druge čaše vina. rekoh ti, umjesto da ti pričam kako mi je, nappisat ću blog. potom ću čitat vegu, sigurno ima i mene u njenom blogu. nema da omane! no, da se vratim današnjim divljim (oliti oboritim) oradama, blitvi i...samovanju! kad potječeš iz velike obitelji (četvero djece) onda ti je privatnost poželjna. nikad nisam imala svoju sobu do li tek u srednjoj školi kad se jedna sestra već zaposlila i otišla od kuće. odrastanje u obitelji punoj djece nosi želju za imati svoj plejs samo za sebe...za čitanje, za igru, pa i za dragog dovesti! potomm su došla i vlastita djeca...koja su imala svoju sobu, ali ne i ja kao roditelj svoju spavaću? moji starci su oduvijek imali svoju spavaću sobu pa mi to bilo čudno (ja sam bila ta koja sam svoj sexualni bračni život uškopila na uštrb dječje sobe) jer sam ja svoj prvi bračni krevet i spavaću sobu imala upravo nakon...dva braka! no, živt je takav...djeca odu, supruzi odu...ostanem sama sas svojim pogledom na plješivicu i sljeme. nedjeljom on je baš samotan. godinama često poziivala sam kćer i zeta na ručak, gotovo svaku nedjelju...radila bakanalije, potom prestala. iz nekih mojih razloga koji baš i nisu moji. ova druga kćer sa svojimm suprugom bje daleko zahvalnija na mojim pozivima i bakanalijama, al nema je više u blizini...živi u jednoj evropskoj metropoli i uglavnom se čujemo prek skypa. imam ja još uvijek obitelj, pače...ona se i proširila...unučicom! al nemam s kim objedovat nedjeljom? ljubavnike i "važne" ljude koje sam nekoć češće pozivala k sebi na fini ručak, uglavnm sam prestala. tu i tamo, netko to i zasluži a ponekad sam i ja dobre volje...pa pozovem! ili frendove...no sve rjeđe. zato mi valjda toliko i nedostaje moj čovjek? manje jedem, zato sam valjda i smršala koju kilu? pogled na plješivicu je i dalje isti, fina klopica također, but...ja sam stvarno spremna opet za...život u dvoje? stoga naslov laže, ima i te kako ima na zapadu nešto novo! čežnja za tobom!

happy! rekli mi sinoć da se to i vidi na meni. a ovjekovječila sam sebe ili se (opet u mojoj famoznoj kupaoni) prije izlaska na čagu. i opet more dobre mjuze. ovaj put je i disk đokej amater bil pun pogodak. ne samo po mjuzi. dobro vam jutro....sami, osamljeni...dobro nam veli maza. kome mi to ovdje govorimo što smo radili, kako se osjećamo i sve što jesmo ili nismo? možda najviše sami sebi, jer kad na glas izgovorimo neke strahote, ljepote ili dileme nekak je lakše. uvijek se nađe neki stvor koji te utješi? čak i tako da te razjebe...dobro je da smo svoji...idem sad popit kofi a potom ovaj vikend imam radni zadatak; biti od pomoći kćeri i unučici (zet skiće po veroni poslovno)! sve u svemu, strgana sam od tolke čage sinoć! no blistam (kako kažu)! možda ću se opet zaljubit? pa je ovo proba...da vidim kak to djeluje name? ha ha...dobro vam jutro, đezeri!

prođe i mjesec dana od našeg susreta! onako, usput sam pristala u uvjerenju kako će to bit još jedan...mimohod. ne ko onaj u povodu domovinske zahvalnosti vrućeg kolovoza, al pomalo sličan? pompozan, nepotreban al...upečatljiv! tebi. ja sam dugo sama pa me susreti u mojoj osamljenosti baš više i ne bacaju...na leđa! gotovo da se ne bih mogla sjetit kad se (ako ikad) takvo što dogodilo? počela sam sve više zaboravljat, iako pamtim ko da je jučer bilo. gledao si uglavnom u drugom smjeru i po tome sam zaključila da si...nezainteresiran? ni meni taj naš prvi susret ne bje od nekog dojma, no ipak intriga bje jača od ravnodušnosti. naša šetnja koja je uslijedila koji tjedan potom u suton grada i u srcu jeseni, odigravala se upravo u jedini dan kada zagreb miruje! kako li smo samo našli (nabasali, prije bih rekla) na taj birc u kojem sviraju...jazz? kat bje samo za nas...žestica nam je pasala. a onda poljubac između dva tramvaja bje znak za rastanak. nakon kojeg su uslijedili naši svakodnevni sastanci. ponekad možeš više reći uz posrednika nego li dok te gledam, dok me gledaš? nadam se da nećemo zašutjeti slijedeći put kad se dodirnemo? iako bih voljela već danas zašutjeti i biti ti blizu. toliko da me dodirneš, dirneš čak ko što si danas! još uvijek se pitam kako i gdje samo nađeš sve te lijepe riječi? samo se sjetih te naše...mjesečnice! i zahvalna sam bidenu što je u zagrebu pa sjedim u uredu i pišem...tebi! moja adresa je još uvijek ista, očekujem i ja tvoje pismo. ljudi si ponekad više kažu u čežnji nego li u zbilji. ono sve što si mi pričao, uradi! znat ću da si to ti!

danas sam si u orsayu u arena centru kupila baš onak glamuroznu crnu haljinu sa šljokicama srebrnim za novo leto! dekolte otraga, naprijed na cicama poneki nabor, duboki prorez otraga, pripijena uz tijelo baš kak ima biti...baš onak ko prava merlinka! tak sam se i osjećala glamurozno i šik kad sam ju probala i obukla. i nisam odoljela. nova godina je blizu...i bez obzira kaj se nadam da bum ju čekala s jednim dragim dečkom (mjesto je nebitno) nadam se da će bit priike obući ju? a za svaki slučaj sam si kupila još jednu onak tuniku crnu..sa malo šljokica i meni inače jako dragim otvorom spreda! i tako sam si kupila malo sreće. i takva hepi otišla sam na lanište i siget, poslovno! jer ovaj šoping ne bje poslovno već onak usput! i onda su mi u jednom kiosku opale na glavu dvije kutija sa svakakvim materijalom...onak sa staklene police! koja budala stavlja težak teret na gornje police...te je dotični samo isklliznuo. sva sreća, osim glavobolje ne bje ništ...nikakav potres mozga ili kaj? dotični šlampavci će dobit jezikovu juhu...danas sam opet naučila jednu životnu istinu: ne raduj se previše, kad tad klopit će te nekaj! čisti merfi! popila sam kavu, glava će doć k sebi, al ostat će krasna haljina...fotkat ću je jedan dan...imam dojam da sam više slaba na oblekicu nego na muškarce? barem zadnje vrijeme...no da se i tu ne dogodi to što mi se već danas dogodilo, da najprije skočim pa onda kažem...hop? ponovo pijem popodnevnu kavu otkad su napisali da je zdravo popit cca 5 kava...ja sam se ipak zaustavila na tri!

"...Prema izmijenjenom Kaznenom
zakonu, računalni sustavi i
internet uvršteni su i u kazneno
djelo govora mržnje, pa će se
ubuduće svatko tko 'putem
računalnog sustava ili mreže javno
potiče ili javnosti učini dostupnim
letke, slike ili druge materijale
kojima se poziva na nasilje ili
mržnju usmjerenu prema skupini
ljudi ili pripadniku skupine zbog
njihove rasne, vjerske, nacionalne
ili etničke pripadnosti, porijekla,
boje kože, spola, spolnog
opredjeljenja, rodnog identiteta,
invaliditeta ili kakvih drugih
osobina' kazniti zatvorom do tri
godine...."

http://m.tportal.hr/vijesti/234882/Od-jucer-su-uvrede-na-internetu-kazneno-

djelo.html

"....Kaznu zatvora izbjeći će pak oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko nekoga uvrijedite putem interneta, ta osoba može vas privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica. Jednaka je stvar i za sramoćenje gdje kazna možete iznositi do 360 dnevnica, dok vam za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevnica ne može biti manja od dvadeset kuna ni veća od deset tisuća kuna...."

bilo bi dobro da blogeri kojima je milo vrijeđati druge ljude (koza, krava, budala etc) da razmisle o ovom potonjem, prije no što takvima okvalificiraju druge blogere! istina, slažem se s bojazni da će sada svaka budala moći tužiti nekog zato kaj mu je rekel da je...ružan, debeo, mršav, glup etc...iako je to morti istina? no, sva sreća da je teret dokazivanja na onome tko tuži pa je za očekivati da neće biti puno takvih parnica.

za sve one koji su bili 21. 11. 1996.g. (bjah ta) na trgu za stojedinicu jedno malo podsjećanje...i pitanje: što bi vas danas odvelo na trg u tolikom broju? isto pitanje vrijedi i za sve one koji nisu tamo bili (iz ovih ili onih razloga)?
(objavjeno 21.11.2013. facebook)

a danas, devet godina poslije....većina nit nema pojma kaj je to: stojedinica? snježi vu zagrebu! takvo što (kao okupljanje građana u tolikom broju) je nemoguća misija. mi smo izgubljen narod, čovjek pojedinac, sva ova tzv civilizacija trulog kapitalizma! a snijeg? snijeg je i nadalje posve prirodna pojava! čak i u hrvata!

da malo citiram samu sebe (tnx gero)
"sex je samo svršetak...ljubavi! nema veće ekstaze od orgazma....uglavnom! dakle, ne mislim time reć da ljubav bez svršetka nije ljubav, ili da je svaki svršetak ljubav! ne, oni koji znaju, znaju! onim drugima džaba objašnjavat!

"uvijek sam se pitala što je to tako strastveno u vjeri...da će ubit za nju? nikad nisam razumjela vjernike (možda mi okusi i mirisi vjere nisu ušeč?) koji u ime boga, alaha ili kako li se već zove njegov bog ubija druge vjere? koji je to poriv i zašto samo "moj" bog mora biti ispravan? ja dopuštam i prepuštam svimma vama, ako želite, imajte svoga boga! al dopustite i vi meni da ja svog nemam! tj ne tražim ga u crkvi, klasičnoj molitvi, u određenne dane, na određenim mjestima! za mene je bog..svuda! i vjerujem u svoj život ovdje i sada, a ne u neki...bolji? možda ga i ima..al ga nužno ne trebam, jer sam ovaj ovdje zemeljski svojskki živjella!

"u stvari, sad kod gere vidim koliko mi nedostaju moji...blogovi! ups...bogovi! iako je tome kriv jedan dječak s kojim obično pričam preko žice...i ponešto uživo! skoro da bih rekla onu iz biblije...nemam drugih bogova do li...čovjeka!

btw gero, to što reče fromm je tako dobro opisao u svom "umijeću ljubavi"...gdje on govori o sjedinjenju! e to je prava riječ za čovjeka o kojem pričaš!

pašemi, bad..kaj velite na strast...mozga? o kako je predivna da strast za...znanjemm npr...ili spoznajom!

i toliko mi dobra ova kava s komentarima, da ću je pretvrit u...blog! tnx na izazovu, gero! vidiš kako nas uskrata tjera na...biće..na više...bolje! kad i dok uživamo, uglavnom ne mislimo o užicima...samo ih činimo. no kad ih nemma i izostanu..uf...vapimo! što nas više čini živima do li...vapaji? za bilo čim, bilo kim...čak i za životom?

na meiju djevicu logično mi da jazz i love reagiraju...razvaljivanjem pipice! a žal mi je kaj ta ista djevica nije shvatila smisao i svrhu...sjedinjenja? tak da...sorry pam na društvu! no, hvala kao inspiraciji za moj blog...ljudska glupost je...neizmjerna!

p.s.
u stvari htjedoh reć jednom dječaku koji je u ratu postao bolji čovjek da je sutra njegov dan! opet, zbog ljudske gluposti i zlobe, neki životi su prestali, neki su se nastavili u egzilu, neki su se vratili...a neki su i danas prognani (ko mali glavašević koji se eto još nije dokazao u glavama nekih budala....) hvala vam dečki što ste preživjeli svu tu strahotu razvaljenog (ne pipice) doma...života. da neki znaju značenje te riječi ne bi je nikad spominjali!

."A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.
Grad - to ste vi."
Siniša Glavašević
/hvala frendici na fejsu, citirano s njenog profila/

Uvijek (kad kažem uvijek mislim na zadnjih osam let na blogu) su mi išli na živce „kuleri“ na blogu. Bilo je ženskih jednako kako i muških. No unatoč razlici u spolu „rejting“ je bil isti. Sveudilj su se trudili ostavit dojam kak su oni kul i kak su tu slučajno u prolazi, poradi dobre zajebancije i zabave. Toliko su se trudili ostavit taj dojam da je to bilo grdo za videt. Jer, oni nisu luzeri koji ovdje stanuju. Danima, satima, godinama! Oni mijenjaju nickove lakše nego neki čarape. I imaju ih ko aševe u rukavu tucet. Oni pače otvaraju odmah na tucet nikova, koje onda ko špilove karata bacaju pred nas bijednike! Ko kad igrate šah a tamo neki silni piončići samo smeteju. Čemu uopće služi ta pješadija, osim da plješće. Njima! I raja im nekak povjeruje? Često sam se pitala zašto i pokušavala si to objasnit? Meni je to tako prozirno i uvijek dokučivo. No njima...hm...kad ljudi sami povjeruju u svoje laži nije im čak niti bitno što drugi misle? Ostali su kulisa, nužna za neki "dobar" scenario, ali ipak samo kulisa. Uvijek se može nać dovoljno dasaka, čavala i...zabijaj! Najniži oblik vrijeđanja (normalno, jer nemaš argumente) je iskrivljavanje čak i vlastita imena (nicka)? Po mogućnosti to mora bit neka ogavna kovanica koja bi odmah u startu nokautirala protivnika. Potom slijedi bujica još ogavnijih komentara kojima se treba dokazat da je dotični/a sudionik bloga...gnjida, đubre, niže biće, glupača, koza...jednom rječju ne zaslužuje nit gromoglasnog prdeža. Kojeg obilato koriste (kao i druge izlučevine i opise) koji bi trebali posvjedočit istinitosti njihovog nipodaštavanja sumnjiva (osuđenog) blogera! U toj zajebanciji i ruganju sve je dopušteno. Privatna prepiska, sedmo koljeno rodbine, svi živi i mrtvi, sve informacije i poluinformacije kao i judi polusvijeta koji su kadri zakardašit kontra...dotičnog/e za malo topline i trenutak pažnje! To se zove ljuti boj i osvješteno pisanje! Što više pljuvačke, to veća čitanost. I vike: držite lopova! To što je "car" parade gol, nikom ništa. Ta nećemo pričat o njegovoj "hudoj sudbi" glede...supruga, mame, tate, djece, ljubavnika, posla i ostalih sporednih stvari koje ili nema i nije nikad imao (a nisu stvari) ili ih je imao/la...prekomjerno. Nije važno imati dobar brak, djecu, posao koji te ispunja, ljubavnika (ne nužno)...važno je prokazati bližnjeg svog koji iole podsjeća na...sreću. Jer, to je proskribiran pojam na blogu, iako je novijeg datuma. Sjećam se dana kad se ovdje posve lijepo dijelilo ljubavnička i ljubavna preganja i došlo na blog poput ove očice večeras, samo da bi se ostavilo malo ljubavi...svoje i poželjelo drugima njihove! Čak su i iskričarski blogeri tako zgodno očijukali...ponekad i otvoreno zavodeći i vabeći. Istina, bilo je i iskričavog frcanja, jer ponekad se događalo da više momaka želi jedno te istu djevu ili više djeva nekog "dečkića"...al sve se to rješavalo džentlmentskim ukrštanjem mačeva od...riječi i slova! Bilo je uvijek sekti, skupina zatvorenih za bio kakve slučajne namjernike i blogere koji su bili svoji. Takvi nikad nikom nisu bii poželjni, jer samim time što su takvi, sumnjima su morala. Ta zna se da svatko nekom pripada, otpada, služi nekom interesu? Dvorska svita bloška obično je bila uviđavna i nije često (zlo) rabila palac gore ili dolje. Tek tu i tamo očitim kradljivcima ideja, originalnosti i hvastavcima. Tadašnji blog vrlo je brzo izlučio prave od onih drugih. Zato je i bilo malo, ali odabrano drutšvo koje je pisalo. Uglavnom ne bje slika. One su stigle na blog puno kasnije. Čak bih se mogla i prisjetiti s kojim nickovima, a jedan od predvodnika bje zelena žirafa sa svojim zvjerinjakom. Autsajderi su pokušavali tu i tamo s pisanjem al su mogli doć do izražaja tek radnim jutarnjim danom kada većina blogera nije nit pisala. Neki su stekli i "slavu" u takvim uvjetima pisanja. Znalo se da je večer rezervirano za druženje, pisanje, bloganje! Nije to jadikovka za M. Hopkins i njeno...those where the days, već posve suvisla kronologija zbivanja. Većini vas to je danas nepojmljivo, jednako kako je mnogim hrvatima put u pakao i dalje....popločen najboljim namjerama! Davno sam napustila taj put i te staze, na koje većina vas tek kroči. Ja mogu bez vas a vi još bolje bez mene. Stoga, nije svih ovih riječi bilo vrijedno ovo mjesto (koje čine ljudi) već ljudi koji su ga činili. Više ih uglavnom nema. Pokoji relikt (koko, vrbi, zlica) zajedo samnom je ipak...reliquiae reliquiarum. Kako davno bje dok sam igrala šah, dugo mi je trebalo da prihvatim...pat poziciju! Koja se očitovala u tome da nepišem, pišući! Predajem partiju (predaja nije mat, medo jer govorim o pat poziciji) i odsada ću biti tek povremeni više promatrač nego li sudionik. "vječnim" veselim blogerima, kojima je sve smiješno (osim njih samih). njima želim još puno glupih, tupih i inih bivanja ovdje! Plodonosnost nije upitna, kao niti ljudska glupost. I hipokrizija (kakav je i naslov ovog bloga)! U mojoj srednjoj školi kad smo imali apšit naručili smo na gradskoj lokalnoj radio stanici: rastajem se cigani sa vama! Neću vam pustit tu stvar jer bi to značilo da sam postala vi! Pustit ću sebi jednu, ma dvije... dobru, staru...prastaru...meni ušeć!

Sachmo/What A Wonderful World
Link

i jasno,

moj lenon

Link

i za kraj...let it be

Link

dakle, prije no što odgibam (prestanem pisati na blogu) s bloga ovime podnosim peticiju iskrica blogu (dejting sajtu, adminima) protiv nickova.....ravus, rexus i thorex... koji svojim pisanjem na blogu vrijeđa dostojanstvo svakog čovjeka poglavito žene! stoga ostavljam otvoren ovaj blog u želji i nadi da ćete mi se pridružiti te da ćemo zajedničkim snagama maknut s bloga dotične nickove koji stvarno nagrđuju ovaj virtualni svijet i vrijeđaju svakog člana bloga i iskrice! ako pak ne, sretno vam bilo i uživajte u njegovim bljuvotinama. bolje niste nit zaslužili.

da zaključim današnji svoj dan na blogu (uz kavu) s jednom predivnom misli na temu kaosa i svega što on u stvari jest i nije!
ne samo kaos već i blog! (tko su mi a tko oni):

".... "Ako leptir zamahne krilima u Pekingu, on može uzrokovati uragan na Floridi".

To ne znači da vjetar koji nastaje mahanjem leptirovih krila uzrokuje uragan, već da i mahanje leptirovih krila može promijeniti slijed događaja koji bi se zbio da leptir nije mahao krilima (svi smo bitni). Također bi se moglo reći i kako će zamah leptirovih krila spriječiti pojavu uragana na Floridi. Kada bi uspjeli uvrstiti sve moguće utjecaje na početne uvjete, pokazalo bi se da i dalje ne bi mogli u potpunosti predvidjeti buduća zbivanja...."