HIPOKRIZIJA

budući mi ne daš komentirat na tvom blogu, morala sam ovako otvorit blog. dakle, nama iskričarima koji smo na dejting sajtu fakat je žal kaj se blog pretvorio, prvo u prepucavaonicu, potom u izrugavaonicu (sjetimo se samo pok.hornija kojeg si sveudilj podržavala u njegovoj ružnoći, a potom i rexa kojeg većina blagonaklono tolerira) što je rezultiralo time da su se ljudi sklonili! pitaj se koliko si takvom današnjem blogu pridonjela i ti? jer, nekoć se nije stavljalo ljude na ignore samo zato što su drugačije mislili ili dolazili na blog izrazit svoje mišljenje. ljude se stavlja na ignore ako uporno dolaze na vlasnikov blog i vrijeđaju, omalovažavaju ili su izrazito nepristojni prema nekom od sudionika nekog razgovora. osim toga, meijo, blog ne služi kao razbribriga oženjenima, ubračenima i ostalima koji za radnog vremena nemaju posla pa dangube ovdje po cijeli radni dan! blog je mjesto gdje iskričari (koji znaju da su na dejting sajtu i da je prvenstveno pvt osnova njihove komunikacije) dodatno se druže, pričaju i razmjenjuju svoja iskustva dejtanja! gdje si ti u tome? nit dejtaš nit pevetiraš? dakle, reklo bi se opet, puno vike nizašto! što ne znači da ti ne možeš plakati za iskričavim blogom i svojom zanimacijom i ispunjavanjem života na ovim stranicama. no, ti imaš svoj život. no tebi je stalno za vrijeme tvog bloganja trebalo da nama solerima na našem dejting sajtu dijeliš savjete. nama to nije trebalo, pa smo se zato i povukli. reklo bi se kratko, divlji otjerali pitome! možda napose shvatiš da si na krivom mjestu, jer postoji portal blog.hr gdje se pišu blogovi. ovo je dejting sajt gdje se dejta...čak i na blogu! kako sam doajenka bloga (pišem od 2007g.) uzela sam si za pravo da ti komentiram tvoj blog, na mom blogu! zato je blog i umro jer nema na zapisima razgovora, rasprave...različitih ljudi različitih mišljenja. zavladala je isključivost i egoizam...ja sam jedini bog i nema drugih bogova do mene! rezultat je ovaj koji jest! no, nama iskričarima uvijek ostaje dejtanje i pvt...tak da...sorry!

the beach boys/good vibrations
Link

za dobro jutro, malo dobrih sinoćnjih vibracija! pozdrav blogeru kojeg sam sinoć srela gore u holivudu...a i svima vama, mojim dragim blogerima dobar vikend!
e da, znala sam ja da vam je nedostajala moja kupaona? mi vodenjaci ispunjavamo želje...još samo danas (circus maximus) u vašem gradu!

C/P mojih komentara (mislim da misli zasužuju svoje mjesto na blogu) na ovčičinom blogu:

hm...što vas je tak pogodila zlicina opaska da je iskrica bijeg od samoće? kad ona to jest! pri tome nije važno jeste li ubračeni ovdje (tim gore, jer to znači da s partnerom nemate dobar odnos) ili ste soleri...ona (iskrica) jest nadomjestak! onaj tko ima sadržajan i ispunjen život ne dolazi ovamo? po kaj bi to npr došao? da se druži s ljudima? pa ima ih in real life. priznat ćete da su druženja u real life puno puno...svrishodnija i nisu tako pološna! može te partner zagrliti dok priča, možes s frendicom, dok kvalitetno s njom pričaš, brinut o tvojoj djeci pa se ti malo odmoriš (ili tvom pesu npr)...etc! dakle, iskrica jest surogat kao i svi takvi sajtovi...ne samo dejting već i oni drugi (npr fejs). otuđeje čovjeka od čovjeka je uzelo maha i danak. no, fala bogu ima ljudi koji znaju i imaju o čemu pričati! meni je zoran primjer ovo ljeto bio moj partner...ja sam bila na iskrici i pisala blog a on je gledao seriju na tv. očit primjer kako svatko svoju glad za druženjem popunjava na svoj način? to dvoje ljudi nema što radit zajedno, ali kad su već zajedno surogatom nadomještaju svoj "suživot". nema ništa loše u tome da ljudi povremeno odu od svog partnera i druže se s drugim ljudima...ali ljudi koji su svaki dan na iskrici..upražnjavaju ovdje ono kaj nemju doma! samci svoju samoću i želju da s nekim pričaju, grle se i ljube, svađaju, jednom rječju ostvaruju socijalni i fizički kontakt..a ubračeni i oni u vezama..hm...isto to, jedino kaj su oni sami u dvoje!

Autor: sara_tera:(09.10.2015. u 16:38)

oni pak koji priznaju sebi i drugim da im teško pada njihova samoća (bilo u dvoje ili solerima) čine prvi korak da si pomognu i izađu iz nje! takvi su ovdje i ne skrivaju svoju namjeru da nadomjeste tu prazninu, novim ljudima, druženjima, razgovorima i svime što čovjeku treba! oni mogu bez beda pričaat i o ozbijnim temama al se i zezat jer oni su tu...svoji na svome! oni drugi, koji fingiraju sreću i da su ovdje samo radi zabave, lažu sebe i druge! bezuspješno. i oni se uglavnom ovdje smiju na glas...i traže da se svi smiju? jer oni svojim smijehom zatomljuju tugu i osjećaj samoće! sami pak žive sa svojom samoćom ne tjerajući ju već mjenjajući sebe, svoje okruženje a bome i ljude koji vide samo sebe. većina ljudi ipak ne vidi osamljene ljude...čak niti samo ljude! oni vide sebe i šlus! ima jedna dobra izreka...možete varati sve ljude neko vrijeme, možete svo vrijeme varati neke ljude, al ne možete svo vrijeme varati sve ljude!

Autor: sara_tera (09.10.2015. u 16:44)

nisam ovdje pisala od 2013.g. no danas me ova prepiska (iako, kao što je vidljivo nije od danas već baš od te 2013.g) potaknula i inspirirala. a kako i sam blog kaže (anatomija ljudske gluposti) valja mi ovo zabilježiti!


Ispis dopisivanja između korisnika sara_tera i xxx (starost 60. godina):
Četvrtak, 25.07.2013. u 06:31
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
sara_tera
Bok! Možemo se upoznati...????
Četvrtak, 25.07.2013. u 17:31
Pošiljatelj: sara_tera
Primatelj: xx
Re: sara_tera
ne..čini mi se da nisi pročitao profil, jer da jesi ne bi to
niti pitao!
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:49
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
sviđaš mi se...može upoznavanje?Iz Zgb sam,pravnik,profesor,akademski slikar itd...Ivan
čekam...
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:56
Pošiljatelj: sara_tera
Primatelj: xxx
Re: hm
kao pravnik, profesor etc...bio bi red da pročitaš kaj sam
napisala u profilu? pozdrav!
Četvrtak, 08.10.2015. u 17:59
Pošiljatelj: xxx
Primatelj: sara_tera
Re: hm
ko ti je kriv što ti nisi profesor itd....kakve to veze ima s
čitanjem budalo glupa

p.s.
(u svom profilu xx navodi da živi u nesretnom braku a ja u svom profilu napisah da molim oženjene da me ostave na miru)

kao što rekoh, vratit ću se! u suton prošlog dana. bilo je nužno. jer valjalo je proslaviti jedan ročkas. ne moj. ali lijepo je biti prvom damom! dugo nisam popila tolko crnog vina i zaboravih kako glava boli od tog (nisam nikad niti znala al po čuvenju). dobar je osjećaj biti opet u nečijem zagrljaju. onak, an pasan! lijepo se i ovdje vratit...imaš dojam ko da imaš zakupljeu pretplatu u lisinskom i svaki čas treba zasvirat...kisin! imam i prijatelje kojima sam se vratila. izgleda da čovjek skuži kak nedostaje ljudima tek kad ode? sve u svemu jedno dobro subotnje jutro. btw nastavak slijedi tijekom dana...treba proslaviti sve te...djevce (i djevice)!
Sammi Smith - Help Me Make It Though The Night
Link

btw evo komentara (na blog ivana "astradalnog" na temu koja se već danima provlači ovdje na blogu o poželjnosti da je muškarac znatno striji od žene)...jedne koja je "preživjela" tu "sreću" da je bila 15 let sa starijim muškarcem! ha ha...moja priča je malo drugačija...istina, tako počne kako si napisao ivane tj. kako kažu...on razumije, on je duhovit, on je pažljiv, on je galantan, on ima stila, on je u sexu pravi majstor etc...ali većina završi upravo tako kako je i moja...oni postaju nesposobni, stari i žena (ako je pametna) odlazi od njih! sav taj glamour prekratko traje da bi vrijedilo žrtvovati veći komad svog života zbog toga....eto, ja sam poklonila svojih 15 najljepših godina (ja sam imala 30 a on 42) i požalila sam. jer, sve što je bilo lijepo potrlo je ono ružno poslije...oni postaju egoistčni, sebični, impotentni, bahati muškarci koji su nekoć mogli sve..a potom im se ruši cijeli njihov svijet. i umjesto da potraže razumijevanje žene, priznaju da više nisu, ne mogu...oni postaju nemogući, nepodnošljivi...ko divlja zvijer u kavezu! nema ništa gore nego impotentni muškarac kojem je nekoć bio cijeli svijet pod nogama (tu govorim o muškarcima koji su bili i umom i tijelom a i materijalno vrlo, vrlo poželjni). tak da...jednom i nikad više! osobito ne nakon pola stoljeća...

gloria gaynor : i will survive

Link

davnih dana (u doba socijalizma kada većina vas nije uopće razmišljala o svom bitku) susrela sam se sa jednom zanimljivom pričom. bushido kodeksom, budiskičkim svećenicima i njihovim pričama, bashom (bje onomad i jedan nick ovdje pod tim imenom) etc. pa tako u jednoj od tih priča iskusni mudrac svećenik koji poučava svog učenika hodao je tako po ovom svijetu bez puno buke. naišli njih dvojica do neke mlade djeve kojoj su ispale sve stvari jer je uporno pokšavala preći preko ogromne lokve vode da se ne smoči. priđe stari svećenik njojzi i obujmi je te prenese preko lokvetine. djeva neokaljana i zahvalna produži put. a bome i ova dvojica. i idu tako oni svijetom kad eto oglasi se mladić učenik svećenik i priupita svog učitelja: učitelju, a zašto ste vi prenijeli onu mladu djevu preko lokve kad to nije dopušteno? na to će mirni svećenik učitelj: pa ja sam ju prenio preko lokve i tamo ostavio! a zašto ju ti još uvijek nosiš? danas je srijeda kako reče meija. a ja sam zapis o svojoj samoći i filingu glede iste napisala u nedjelju. onako, naizust! zašto vi još danas u srijedu lamentirate o tome što sam ja i kao napisala? davnih dana (1976.g.) živjela sam nevjenčana...potom se razvela još davne 90. kao preljubnica! potom živjela ko ljubavnica..pa se opet udala nadomak pola stoljeća! nije baš uobičajeno. no, ja s time živim već dugo...ne baš uvijek u suglasju, but nikad u proturječju. to savjetujem i vama. istina, vi ste danas tamo gdje sam ja bila u nedjelju..ja sam danas posve dugdje! gdje? ne pada mi napamet vama dijeliti savjete da vi svoju punoću osjećate kao moju prazninu ili da ja svoju prazninu nadjenem vašom punoćom. dobro vam reče vega: ima ljudi koji to što čine čine poradi sebe a ne drugih! vi ste kolateralne žrtve...bez cilja i namjere! tu ste ko i ja...stoga, stay well! meni je i mene posve dovoljno! iako ne znam što bi da mi nema mene?

primijećujem ovih dana da neki pričaju sami sa sobom? nije loše... no dobro je bit svjestan toga! ja eto trenutno pripadam političkoj (lijevoj) opciji koja je na vlasti tak da ne rogoborim...no koliko već sutra, za mjesec, godinu...eto opet vas desničara...i tak se kolo stalno okreće..no, valja poštivati legitimno izabranu vlast i njene postupke! pa se na legitiman način borit protiv njenih odluka, zakona...opet zakonom a ne čekićem i razbijat..hm...nešto što sam između ostalog i ja platila! tek toliko na temu čekića i..nakovnja (ćiriličnih ploča). iskreno, većini vukovaraca (a i nas svih ostalih) zabole za ćirilicu..neke budale su to onomad izglasale a kako sam legalista, poštujem napisano. ajmo to promijenit na legalan način a ne čekićem. iako neki znaju samo razbijati...ostavit ću ih u miru! a ovdje ću zatvorit komentiranje..jer ovo nije politička tribina već dejting sajt.
i da prijavila sam nick agentica tajne sile zbog govora mržnje i blog ispod!

dajem besplatni tečaj kako od ljubavnice postati supruga! zakaj? pa zato što sam jedna od rijetkih žena koja je od ljubavnice postala supruga...žena koja je uz djecu imala ljubavnika...ona koja je ostavila dva muža...ona koja je voljela 15 godina istog čovjeka....reklo bi se da znam kaj znači ljubav, ali i žena koja ostavlja. nažalost, obično o tome trućaju žene poput meije koje nit su bile majke, nit supruge, nit ljubavnice...al zato uredno drže slovo o braku, supruzi, djeci ...i to svaki dan ovdje. to kao da ja dijelim savjet kak se ponašat u...remetincu? zato, dajem besplatne savjete kak biti zatvorenik u remetincu! ne bih pisala ovaj glupi blog da nisam isprovocirana tamo jednom blogericom koja mi neda komentirat a priča gluposti! a glupost i pretencioznost valja takvom okvalificirat!

 zanimljivo da sam zapis pod ovim nazivom na blogu napisala nekog sličnog datuma...preciznije...21.08.2009. 17:56:53 ....no, kako nemam bootie call večeras ću samo zapisati a ne i obrisati se ko onomad! upravo se vratih s jednog eventa na otvorenom...jarun i kaže udruga samaca da puno samaca na jednom mjestu nije samoća! ne mislim tako. upravo hodajući od tamo ovamo, osjećala sam svu samoću! par gitara, dobrih pjesama, cuga nije dovoljno da čovjek zaboravi. ima jedna dobra himna nas samaca i dok ju pjevaš ne znaš jel bi se smijao ili bi plakao? od vremena do vremena zamišljam neke ljude, osobe i potom zagrljaj. onaj topli, meki dodir bića. trenutno ne mogu zamisliti, ne meki zagrljaj već lik, tijelo, ruke koje me obavijaju. s prijateljem sam popila kavu u najboljem kafiću tj. kava je tam najbolja (to je večernjak onomad proglasio kao second place glede kave u gradu zagrebu). potom sam ručala sa dragim čovjekom...fine punjene lignje, bijelo vino, kolači...podsjetilo me na negdašnje ručkove kod mene. i šetnja bje onak s noge na nogu! danas ni sara nije radila vratolomije. sve je bilo...taman. i večernje druženje...samaca! a potom mi je jedan zagrljaj dvoje ljudi pored mene bio posve dovoljan da shvatim da moj bootie call ne sadrži ime, dodir...nema adresu na kojoj stanuje moja želja, čežnja. iako ona još uvijek stanuje u meni!

dinah washington: what difference a day makes
Link

subotnje je večer i groznica filmska uglavnom trese iza zavjesa. ja polako dolazim sebi. ne od jučerašnje svirke i plesa iliti možda ruke u ruci. hm...dobar je osjećaj nakon nekoliko mjeseci kibiciranja osjetiti pogled (vlastiti) koji se zaustavlja na čaši pića. obično ljudi zapamte nebitno, ono što je tog trenutka rečeno. pa tako ja onomad rekoh da pijem šveps biter lemon i otada mi on naručuje dotični. dobar razlog za prići i provesti večer. nekoć se to tako radilo. nekoć su muškarcI dame častili pićem i potom pričali, plesali. nekoć su to bili živi ljudi. danas uglavnom je tu net. no, kako sam jučerašnju dramatiku preživjela (bit će to po svemu sudeći roman u nastavcima) uslijedila je nova. ova današnja! taman kad sam pomislila da sam ostala bez svoje sare (hm...kakav bi to nick bio samo tera?) ona je dobauljala do mene. onako mokra počela je skakat po meni. i ja se bacih na nju bez obzira što sam u hipu bila posve mokra. no, prije trenutak dva trčala sam savskom pustopoljinom i vikala iz sveg glasa:sara!!! kako nam se život iz trenutka preokrene i postane noćna mora? dovoljan je trenutak nepažnje, ona je opala u savu, bujicu ju je ponijela i ženska je plivajući (valjda) otišla na drugu stranu obale. dezorijentirana počela je trčat uz obalu, po obali...drama prvoklasna. tek skupljajući priče prolaznika shvatih da je to moj pas na drugoj obali. niti kada, niti kako ne čuh? no, prigrlile smo jedna drugu opet na ovoj obali. to me nije spriječilo da obavim posve dobar ručak sa kćeri i večernju šetnju sa jednim frankofonom? mi vodenjaci smo majstori priče. no, ova mislim ipak neće imati hapy and. možda i stoga što će me moj šveps čekati i drugi petak? pomalo shvaćam kako i koliko sam promijenila svoj život. slažem taj mozaik od...petka, save, sare...dobro je znati da i daljina može biti blizina. ona ljudska, topla. dobar je osjećaj kad i 70. godišnjaku moš dat savjet koji mu je još uvijek bolji sluga neg gospodar? ponekad se pitam koliko godina imam? osobito kad potrči ona djevojčica i prospe šaku savskog pijeska. ili ona koja je ludostima šarala plesni podij! vrijeme mi je promijenit zavjese...stavila sam ih prije par mjeseci kao zamjenske dok se prethodne ne operu. potom zaboravila i ostavila. sutra mi dolazi gost na ručak! u stvari, ponekad se pitam je li možda kod mene ko na kolodvoru? a ne volim metež. još manje putovati! čemu onda? ili sam možda samo u prolazu...dok muzika svira!

triggerfinger i follow rivers (lykke li)
Link

neki su me pokušali ovih dana demantirati da ovo nije dejting sajt već sajt na kojem se razvila plićina! a u plićini nemrem plivat...davno već! ponekad me ponese neki val u dubinu, but...roniti ne znam. vicevi i plitka konverzacija nikad mi nisu bili in. što ne znači da se ne mogu šalit i glumit klauna onak baš ko da je ovo cirkuska šatra! ali, 15 minuta uvoda je posve dovoljno. potom slijedi razrazda, pa zaključak. ne pristajem na plićinu. poznato je da sve što je lijepo, kvalitetno je i rijetko. tako i ljudska rabota. to što svuda oko sebe srećem ružnoću ne znači da ju moram i prihvatiti. pače, odbijam ju već desetljećima. čovjek je usamljen u ljepoti. kao i svaka ljepota prirode ili čega već drugoga je jedinka. nikako čopor. zato su valjda i oni traperovi majmuni ošli s drveta? istina, neki su još ostali. no, ja sam tu. čitam, slušam, gledam...osluškujem ljepotu! čak i ovdje...od vremena do vremena? al, plićina je tako zavodljiva..ta svi živi su tamo! eto, jučer otvoren šoping centar point u vrbanima. inače miran kvart i raskršće odzvanjalo je...čoporom! kamo god se okreneš...čopor? nekima je to prirodno stanje, but...nekima je primjereniji silazak...sa grane!

http://nexus-svjetlost.com/intervjui/item/29-davor-pavuna-esencija-covjeka-

i-svemira-su-svijest-i-ljubav-zato-cinite-dobra-djela

Link

Kažu (a ne lažu, osim ponekad) da ak ti život na jednoj strani uzme, da na drugoj? Uvjerih se to ne jednom. No i toliko puta da nije tako. Tada ga pošalješ u p.m. a toliko puta već jesam da više nit brojim. I onda se po ne znam koji put uvjeriš da je upravo tak. Eto, jučer sam namjerila otići put mora. Kartu kupit navečer prije jednog sačekivanja na kolodvoru. No, tako to biva kada se sniva. Iako ljetovanje i nije neko, tek posjet frendu i rodnom gradu nešto dana. Bez psa to i nije to. Bez ljubavnika i dragog opet nije isto, gotovo kao bez psa ;). No, ponekad je bolje skupiti sve svoje i otići. No, očito mi nije bilo namijenjeno, jer u neko doba jučer kako su sve više padale ove kiše tako se sve više spuštali i vodopadi niz moje oči i glavu. Kažu da je prvi signal migrene titranje pred očima, onak kao da roniš kroz vodu! Pada tlak, muti ti se. Deja vu, toliko puta. I sve znam. Stavit noge u šok položaj (zato mi dizanje nogu nije nekaj jer me odmah asocira na taj položaj) i čekat? Obično je rezultat isti: bljuvanje. Moj ex mi reče da on nikad tak nije bljuvao ni kad se najviše napio. Nisam, pa ne znam o čem priča. Al jesam ovak trezna! No, prođe taj dan i eto me danas. Nisam mislila da ću u kratkom vremenu drugi put raspakiravati kofer, no i to je život! Neke stvari se uče i u drugoj polovici stoljeća. Osobito mi optimisti. No, kako mi se zatvorilo to jučer tj. danas sa putem tako mi se danas otvorilo indirektno. Eto, kćer mi dobila posao...ne onak prek agencije za mjesec dva već za ozbač. Volim kad mogu pomoći ljudima. O djeci se ne računa. Često se pitam da mora da je život dosadan ljudima koji nemaju djecu? Ona uvijek nešto hoće, moraju, trebaju...dok si živ! Uče nas kako ne biti egoist, no kao i obično svaka škola ovisi o đaku. Mene su recimo učile kako da budem ta! Često sam ljudima pomagala u životu. Mnogi su mi zahvalni. No, ima i onih kojima sam pomagala ali sam im potom i uzela to što sam im dala. Nevjerojatno je kako ljudi reagiraju kad im nešto daš, a oni misle da je to njihovo pravo? Potom se jako ljute kad im to uzmeš! Neki su čak i životom platili to svoje uzimanje a ne davanje! Tada im otmeš to svoje. Kak često znam reći a nije moje, svakom njegovo! Ima valjda nešto u tome kaj nisam otputovala? Možda trebam skupit snagu za idući tjedan...liječnika (rutinski pregled al nikad se ne zna)...sud. Hm, ovaj potonji mi ne da mira. Znaš, ono kad sve umre i odamre i ti nekak odahneš. Nema više! A potom odnekud neki kostur u vidu spodobe koja nit liči nit priliči...al, eto...ponestalo love za šoping pa hajdmo malo se namirit? Dobro je da je većina životnih priča iza mene. Nit prodajem nit se trudim drugima prodavat sebe. Osim nešto poslovno. Baš se pitam kako je nekim ljudima (meiji) svaki dan dolazit ovdje incognito? To valjda kad nemaš djecu, onda si tak uveseljavaš život? Večeras ću zgrabit pod mišku jedan merlot by rhone valle (trebao je otić put istre, but..), dopustit jednom frankofonu da dojde po mene i otić...hm...u Ameriku! Joe, i to je...život!
chris de burgh lady in red

Link

znala sam da ti to ne možeš! no, trudila sam se...kao i obično u životu, zalud! ne bi čovjek vjerovao, unatoč razlici muškarca i žene, kako su neke osobine (ljubomora i jal) prokleto zajedničke i ženama i muškarcima!

jel mogu tako sebi reć? slijedeća ja! ili je to samo neki drugi sloj iste mene? kako inače objasniti žarku želju da dopustim sebi ponovni pokušaj? sretoh prije dvije godine jednog charme gospodina. popili smo prvu kavu i na istoj dodir bje prvi znak..raspoznavanja duša! a kako danas blog vrvi o dušama, intuiciji, razumu i ostalim blagodatima neću i ja dalje trkeljat o njima. meija je to učinila posve dovoljno, za moj ukus i previše! no, kako sam pristaša božine sekte glede sažimanja i ja ću onak uz kavu i an pasan pokušat nać odgovor? iako smo već i dogovorili ponovni čvenk...onak pun simbolike! on se vraća autobusom sa mora..a ja ga čekam na stanici i vozim doma. pri tome smo dogovorili i zagrljaj...jer dugo ga nitko nije dočekivao? pokušat ću kad tad dogovorit i neki reciprocitet? u stvari, zbunila me i zbanirala sve moje sigurnosne sustave jedna gotovo benigna rečenica koju obično izgovaraju žene: želim samo sjediti uz tebe, dodirivati te i pričati...i tako ostarjeti! pa sam povjerovala da je moguće pronaći što sam to propustila prije dvije godine? a znam da nisam ona ista. hm..pitanje je koliko sam stvarno drugačija? kada bih mogla vatru donje glave nekog "mladića" od 50 preseliti na glavu nekog 60 i nešto godišnjaka koja obara svojom lucidnošću? hm..čega se odreći? za sada ničega, bar u pokušaju...no tada obično ostajem bez...ičega!

a da (kao i obično) malo proširim temu muško ženskih odnosa (trkeljanja je danas bilo posve dovoljno, no baš tome uprkos)
evo malo intrige (al one prave)

e sad ste me ponukali na jednu staru raspravu koju sam imala onomad sa svojim partnerom! btw čin jebanja...kaj i vama dečki on podrazumijeva nečiju (zna se i čiju, žensku) podčinjenost? ili je jebanje ipak (po meni) ravnopravan čin dvoje koji teže biti...jedno!

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

jer, dudh...tko je jeben a tko jebe...kod jebanja?

Autor: sara_tera | 26.08.2013. u 15:27 | opcije

btw nisam znala dudh da je inteligencija presudna kod jebanja? možda ona emocionalna...iako i ona može biti na entu potenciju al potenciometar (onaj kojim se jebe) može bit zaništ?