TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Potvrdu...............

Jedno je traženje društva za zajebanciju, a drugo za ozbiljne stvari.
Za ove prve nam je nebitno bilo što o njima osim da se kužite u zeki i da vam je ugodno u
njihovom društvu (za ženske iskrice je bitno da društvenjak ima lovu i po mogućnosti da je
potentan o.a.)
Ovi drugi su problem.........

Probajte selektirati prema svojim željama (godine, visina, status, boja očiju ..........bla, bla, bla)
svoje potencijalno buduće partnere(ice) pa ćete vidjeti da od nekoliko stotina tisuća Iskrica
spala knjiga na 2 do 3 slova. I to još nije nikakva garancija da su te osobe realne jer vi najbolje
znate kako popunjavate svoj ili svoje profile.

Sada tek počinje mučan posao uspostave prvog kontakta i od jadna tri kandidata dobijete odjeb
od dva. Hahahaaa ostao je jedan(na) kojeg treba raskrinkati.
Kako je Iskrica puna „bisera“ (nisam mislio na bisernu, ona je unikat), makar vi mislite da je to
nepristojno, imate pravo od sugovornika(ce) tražiti sve privatne podatke ako vas veže zajednički
interes kao što su ozbiljna veza ili brak.

Svako muljanje u samom početku komunikacije uništava vezu jer otvara sumnju u iskrenost.
Zato se po tko zna koji put ponavljam, upitajte se koliko ste iskreni prema sebi i drugima.

Svi imamo pravo graditi svoju sliku o drugima na temelju naših saznanja do kojih dođemo na
bilo koji način, ali nemamo pravo pljuvati druge izmišljenim argumentima.

Da pojednostavim, čist račun duga ljubav (ako ju tražite i naravno međusobno kliknete).
S tog razloga tražim i dajem, sviđalo se to mom sugovorniku(ci) ili ne.

Evo blogerima jedna od potvrda koju možemo dati i tražiti.
(naravno da nebi trebala biti starija od 3 mjeseca)

POTVRDA

Pa da sada vidim koje šuše će mi sjedati na PVT ????

I ponesto o lijekovima.........

Ne zaboravite da se radi samo o legalizaciji uzgoja za medicinske svrhe, a ne za pušioničare.
Medicinski kanabis i lijekovi koji ga sadrže pacijentima dostupni od jeseni, tako kažu za RH. Moram pogledati u kalendar kada nam dolazi ta jesen?

Jbg danas kaj god dotakneš je ljekovito, a ljekova toliko ima da ih ne bi mogao sve nabrojati do kraja života.
Interesantno je da je svaki lijek sve učinkovitiji od predhodnog, a na svijetu se najviše potroši (ASA) acetisalna kiselina (cca 40.000 tona/godinu) lijek star cca 2.400 godina (kora od žalosne vrbe), farmacijski izoliran 1763.g. (Edward Stone), laboratorijski sintetiziran 1897.g. (Felix Hoffman) koji danas može svaka šuša pripremiti u šupi (sad sam tek skužio moju baku koja je hvalila Hoffmanove kapi i kombinirani prašak).

Mislim da se ni kanabis ne koristi ništa krače od ASA, pogotovo za aleluja situacije. Na mene djeluje blagotvorno, ali bez efekata izlječenja jer sam poseban medicinski slučaj. To ne znači da ne podržavam legalizaciju istog u medicinske svrhe jer znanstvenici i pacijenti tvrde da ima puno prostora za njegovu primjenu s jako dobrim rezultatima.

Uporaba kanabisa je jako široka osim u medicini tako i u prerađivačkoj industriji. Moji štigleci (češljugari) su najljepše pjevali kad su se nakrkali konoplje. Možda je ovo put obećan od predsjednice da ćemo za pet godina biti najbogatija država EU. Vrag bi ga znao. Ako ništa drugo naša propala tekstilna industrija bi mogla raditi bikinije (vidi sliku dolje) koji bi bili objeručke prihvaćeni u svijetu (muškim rukama).



Ja sam zaključio da za sada mogu solidno živjeti bez kanabisa, ali bez pive, kao što se vidi na donjoj slici, ne mogu se niti popišati, a kažu da pivo ne spada u medicinu već u prehrambene artikle (prije jela obavezno ogulite staklo kako bi došli do sadržaja i lakše gutali).



Zapis zaključavam za komentiranje jer bi me vučko mogao opet prijaviti adminima i mislim da nakon mog elaborata nemate što dopisati i komentirati jer je sažet i jasan.
Ako neko smatra da se tu ima još nešto za pisati neka otvori novi zapis da mu ja napišem ono što u mom zapisu još fali.

Hvala vam na razumijevanju.

nesto iz bakine kuhinje iz vremena kada se ni voda od kuhanja nije bacala, a priprema je bila brza i efikasna, svi sastojci u punoj snazi, jelo puno aroma okusa i mirisa.

sastojci:
voda, ulje (svijska mast, nikako maslinovo ulje jer to ulje nije medij za termicku obradu), cesnjak (bijeli luk), krumpir, luk, jaje (kokosje), brasno (T-400), sol, mljevena crvena paprika, ocat (kvasina), endivija (ili neka gorka salata), preprzeni kruh (tost) ako nemate specijalne kruscice koje izdubite i u njima servirate juhu, umjesto tanjura) i naravno domace pivo (Budvar)

priprema:
oguljen i nasjeckan krumpir na kockice kuhati u malo!!! zasoljenoj vodi
sitnije nasjeckan luk zarumeniti na ulju (ne da bude staklast niti karboniziran vec boje bordoa)

u tarionik staviti zlicicu soli, zlicicu crvene mljevene paprike, zlicicu ulja i tri reznja ociscenog cesnjaka. Tuckom tarionika dobro sve izgnjaviti da se dobije gusta masna homogena smjesa. Tu smjesu ubaciti u lonac za juhu i dodate par polukuhanih kockica krumpira koje protisnete s viicom.

kad je krumpir kuhan ocijedite ga i ubacite u tavu s przenim lukom. Vodu od kuhanja vratite na vatru i u nju nabacajte zlicom zlicnjake (brasno, jaje, voda, kap ulja, trun soli). Kada su zlicnjaci kuhani, procjedjene ubacite u tavu s krumpirom i przenim lukom. Tu smjesu dobro promijesajte kako bi se sljubila i dobro je ako se koja kockica krumpira raspadne jer ona lijepo poveze smjesu. Po potrebi samo dosoliti i ev. dodati malo crvene paprike.

Salatu oprati, sasjeckati na zeljenu velicinu i zaciniti prema zelji.

Vrucu vodu u kojoj se kuhao krumpir i zlicnjaci naliti u lonac za juhu s vec ranije opisanom pripremljenom smjesom, dobro promjesati i lagano prokuhati cca desetak minuta.
Juhu servirati u izdubljenim kruscicima koji se pojedu zajedno s juhom, ili naliti preko razlomljenog prepecenog kruha u tanjur.

Glavno jelo servirati uz obilje salate.

Da bi vam jelo jos vise prijalo, obilno zaljevati domacim pivom ili Budvarom (ako nemate budvara, proci ce bilo koji lager ili pilsner dvanajstica)

Dobar tek
Posveceno mojoj babicki (Bozena Nemcova, procitajte ako niste) koja vec dugo odmara i koja nije autor recepta kao ni ja.

(pisano na tabletu tako da sve jezicne i pravopisne greske nisu iskljucene)

Jadna od mojih “omiljenijih” riba za lov i jelo. No nije to sve. Uz ovu ribu postoje legende o nastanku njezina imena. Nastojati ću ukratko prepričati legende onako kako sam ih ja čuo od "znalaca" još kao dijete.

Sveta riba:
Sveti Petar, dok još nije bio sveti, bio je običan ribar (ribič). U njegovo vrijeme baš i nisu postojali nekakvi sofisticirani alati za ribolov pa je najčešće u isti išao bez ičega. Jednom mu se posrečilo rukom uhvatit veliku prekrasnu ribu koja je poslije obilježena za sva vremena. Zapravo mjesta koja je Petar dodirnuo prstima na tijelu ribe pretvorila su se u crne točke. Od tada svi šampijeri imaju na sebi dvije crne točke kao dokaz da su baš one izabrane od Sveca da se njima hrani (zato vi plebejci, koji ne cijenite sveto, nemojte ni pokušavati jesti ovu plemenitu ribu).

Božja riba:
Bog Zeus, u pauzi svojih sranja koja je priređivao Bogovima i ljudima, odluči se strmopizdit sa svojih oblaka (čitaj neba) malo na Zemlju među zemljane kod kojih i nije bio baš omiljen. Divlji i razuzdan kakav je bio, potjerao svoje konje upregnute u kočiju i forsirao ih u nebeskim zavojima
toliko da su im popadale potkove. Dok ih je sve našao i pokupio i s konjima bez potkova put do zemlje se jako odužio. Stigavši konačno na Zemlju, umoran, iscrpljen i gladan stane u selu tražeći pomoć da mu netko potkuje konje i da hrane. Zemljani su se, poznavajući takve bogove, maknuli s ulice i pozatvarali u kuće. Vidjevši da mu ljudi neće pomoći, iscrpljen i gladan ode do male uvale i legne na plažu da se barem malo odmori i razmisli kako da se vrati u nebo. Nije se još ni pravo izvalio kad iz mora izleti prekrasna riba (vidi sliku). Oduševljen njenom veličinom i lijepim oblikom, odmah zapali vatru i ispeče nesretnu ribu. Bješe to božanska gozba od prekrasnog mekanog mesa i zanosnih mirisa. Zeus se začudi kako tako slasna riba ima tako velike i oštre kosti. Kada je kosti malo posložio, vidio je da kosti sliče kovačkom alatu. S gornje strane glave uzme hvataljke (mašice), s vilice čekić, s obraza nakovanj, a od bodlji posloži čavle. Uzme otpale potkove i sa svim potrebnim alatom od kostiju potkuje konje. Povratak u nebo s tako potkovanim konjima nemjerljivo kratko je trajao (poput munje). Od tada je Zeus ribu koja ga je spasila prozvao svojim kovačem. Dokaz: latinski naziv - Zeus Faber.



Za takvo što treba sveta priprema:



Božanski je uhvatiti nešto ovakvoga:



Neću Vam napisati najbolje recepte za pripremu ovakvog božanstva jer Vi to ne zaslužujete.
Imate Google.

https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=20525&log=475858#comments

Link
Link
Link
no comments

neka Vam barem ovi dani prođu u miru, veselju, ljubavi.........

Za one koje(i) vole filozofirati i velike riječi.
A sve je tako jednostavno i jasno.

Link

c/p
Istina je da su kardiovaskularne bolesti najčešći ubojice, a epidemija se proširila cijelim društvom. Također je istina da su ove bolesti većinom nepotrebne i s lakoćom bismo ih mogli izbjeći. Svake godine zbog bolesti srca u svijetu umre gotovo 18 milijuna ljudi. No prava epidemija koja pustoši našim planetom uzrokovana je dubokim osjećajem otuđenosti, usamljenosti, beznačajnosti, nemoći, besmisla ... Ljudi su nesretni pa se tješe premasnom, preslatkom ili preslanom hranom, alkoholom, duhanom...
Za nesretna srca postoji samo jedan lijek koji ne proizvodi ni jedna farmaceutska tvrtka a to je – ljubav! Ljubav koju pokazujemo kroz prihvaćanje, poštovanje, opraštanje, suosjećanje, dodire.

Ljudi smo i društvena smo bića. Tijekom milijuna godina brinuli smo se jedni o drugima, voljeli jedni druge... Zajedno smo živjeli. Trebali smo jedni druge.
Danas su druga vremena. Ubijamo jedni druge zbog nafte, vode i nizašto ... Mrzimo se, tučemo i ubijamo samo zato što netko drugačije osjeća, misli, moli ili vodi ljubav. Nemamo vremena za rodbinu, za prijatelje, za poznanike. Nemamo vremena za sebe. Još, više, veće... više novaca, veći auto, bolja kuća. Imamo svega previše, a nemamo ništa što nas čini sretnima. Usamljeni smo, sami, tužni, prazni. I tu prazninu ispunjavamo hranom, alkoholom, drogama ili nekim drugim oblikom bijega od besmislenosti vlastita bivanja. Gladni smo ljubavi, a tu glad može zasititi jedino ljubav.

Nitko ne želi posljednje trenutke na ovom svijetu proživjeti u novom automobilu, pred divovskim televizorom, uz pametni telefon. Posljednje sate želimo provesti s nekim kome ćemo reći: “Volim te. Želim ti sve najbolje. Oprosti ako sam te ikada povrijedio. Bilo je lijepo. Sve će biti dobro.” Posljednje minute želimo provesti s nekim tko će nas držati za ruku i reći: “Volim te. Bio si mi jako važan. Mnogo si mi dao. Oprosti ako sam te ikada povrijedio.” A nakon toga, i prije nego što se srce zaustavi, osjetimo unutarnji mir, savršeni mir znajući da je naš život imao smisao. Postanemo svjesni da za sobom ostavljamo ljubav – jedino što je i vrijedno ostaviti.

Ne trebamo čekati taj posljednji trenutak. Učinimo to danas. Za zdravlje svojeg srca. Neka nas ljubav učini sretnima. Pokažimo nekome da ga bezuvjetno prihvaćamo, razumijemo i podupiremo, da je za nas važna osoba. Možda ćemo tako nekoga podsjetiti da pokaže nama koliko smo mu važni, da nas bezuvjetno prihvaća i podupire. Ti osjećaji međusobne pripadnosti, sigurnosti, sućuti i važnosti stvorit će čudesnu kemiju u našim tijelima koja će koristiti našem srcu.

Davanje i primanje ljubavi čini nas zdravijima i sretnijima, a životu daje smisao. Kad volimo živjeti, tada ćemo se pobrinuti i za sitnice kao što su zdrava hrana, više kretanja, manje otrova.

Uživajte zdravo – svaki dan, a ne samo 30. rujna kada je svjetski dan srca.

Iskrica i WC su jeduna mjesta gdje se i najhrabrije(i) useru. Sreća, nisam hrabar i ne hodam usran.

odoh pod tuš i danas me nema cijeli dan

U stvari nije bilo kave, ostali smo budni i bez nje......
Da ne trošim slova prilažem mali slikopiščić.
Time ostavljam svakom da sam ispriča priču o
mojoj iskričarskoj kavi, bez kave...........


Nije Praha, već srce Zagreba, bez mraka i skrivanja


Za starog a naivnog, on zna.......


Bez ovoga ne bi bio „Budvar“


Trebalo je to s nečim presjeći, da ostanemo na nogama


Skromno, a ukusno


Na kraju, odnekud uvijek izbije šlag

Ne mogu se odlučiti koji mi je bolji, pa stavih oba tri !

Link

Link

Link

POzdravljam se od smrde jer da ona ne voli filipa nebi mu pokazao
solidarnost vec bi ga poslao u kulac, koju pm cvili kao kad dijete
razbije koljeno. Vec i mali bebac se digne, zapisa koljeno, pljune na
ranu i zalijepi list i s osmjehom trci dalje.
CUvajte smrdku da od tuge za pilipom ne umre. NA kraju ako
i rikne, sprovod nece biti prije ponedjeljka, a onda cu vec biti tu
s kamelijama.

ONi koji misle da idem na vikend pa radi toga misle da me nece biti
nemaju stvarno s cim misliti jer su supljoglavi.

Citam vas iz sigurne kuce u tajnosti. VOzdra

dobro kaže ona narodna......hebo sam ježa (ježicu) u leđa.



Da ne mislite da sam se uplašio ježića. Ne. Oni su mi divni
u svojim lutanjima kroz odrastanje. Obožavam djecu valjda
radi toga što me vraćaju u njihovo doba i lako suosjećam
s njima. Ponekad žalim što nemam više djece, tako da su
mi ovi ježići samo bonus pride.
Možda zato što sam i sam bio neukrotivo dijete. Uvijek na
rubu sudbine da postanem kriminalac ili policajac.

No tu je Ježurka. A ona je posebna priča. Pogledajte još jednom
sliku. Za moje oči predivna. Čudom, meni kome svaka dlaka
smeta, ne smeta mi njezina ni najmanja bodlja.

Ali (but)? Jeli neko od vas hebo ježa u leđa?

Link

Vidi zapis kod meija „ADMINI!“ od 05.07.2013. u 11:43

Od tuda je sve krenulo.....iz ZG

Link

Par sati prije ulaska u parkiranom autu na samoj granici s prednjim
kotačima u EU i zadnjim u RH, u zagrljaju najdraže iskrice na
spuštenom sjedalu uz svjetlost krijesnica i ubrzano disanje.
Želim da nas opetovano ponovo primaju u EU što više puta samo
da to ponovimo.

Kao pripadnik i stari član EU, već pomalo uspavan novim primanjima,
nespremnog me iznenadila predstavnica HR i mogu samo konstatirati
da je svim Hrvaticama osvijetlila obraz, Hrvati me i tako nisu nikada
interesirali (osim kao društvo uz pivo).

Jedino je došlo do male greške u protokolu. Ona je primila mene i
dopustila da kao predstavnik EU uđem u nju, a ne kako su Vas
mediji krivo informirali da je ona (HR) ušla u EU.

haahaa.....možda sam to samo budan sanjao?
Ne. Razbudio me jutros pogled na unutrašnjost auta punu materijalnih
dokaza s obiljem DNK (za forenzičare).

Ipak sam ušao u HR, novu zvijezdu EU........

Kako i gdje ste vi dočekali spajanje?