TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Krivo vrijeme, krivi blog, ajde bok......(zadnji neka ugasi svjetlo i zaključa vrata)

malo kasnim u razmišljanju da li je to „ljubavno pismo“?
Trud autorice, želja da ga dobijem, hrabrost da mi ga uruči sve kazuje da je.
Za razliku od vaših ovo je još toplo, svježe i napisano pred par mjeseci.
No koliko je pismo toplo, toliko je autorica hladna.

Link

ovaj golub ima i prstenje, bilo ih je i takvih

Kako krila purgera nisu narasla do razine galeba, bili su golubovi. Ništa manje nisu bili uspješni u raboti od galebova. Čak su bili u prednosti i s manji krilima pokretljiviji, mogli su brže mahati i imati prednost što nisu na svom terenu i time bez brige ča će svit čakulat.

Pisati ću u prvom licu. Svaka sličnost s stvarnim događajima je slučajna jer bilo je to davno, a i Alchaimer radi svoje. Sumnjam da će se netko s Iskrice prepoznat, osim možda Vučka kojeg nema, a jednom svojom slikom iz mladih dana objavljenom na iskrici (na plaži u speedkama zavaljen u crnim cvikama s čašom balića i flaškom kraj sebe), kao da smo se već vidjeli, a možda i potukli oko teritorija (iako mislim da sam malo stariji od njega)?
Na kraju da ne bi krivo pomislili, to su ionako priče starijih dečki ispričane dok sam ja tapkao životinjsko carstvo i pikulao se (hm).

No ljeto je uvijek činilo svoje. Zagreb pust, prazan. Jedino se noćni život tu i tamo znao zagustiti, ali to nije bilo to. Domaće puce su sa starcima otišle na more, studenti doma, a fureštkinje su u ono vrijeme rijetko dolazile u Zagreb, a kamo li punile noćni život. Što nam je preostalo nego otići na ORU ili haklati na dva mala?

More. Vrvilo od komada, bijelih, crveno friško opaljenih i smeđe brončanih kao kip Grgura Ninskog. Radilo se većinom u dane vikenda, rjeđe preko tjedna. Preko tjedna se skupljala lova da se nađe za benzin, talijan, parizer, pivu jer je to sve što je trebalo za uspješno izvršenje svete dužnosti tj. učiniti ljetovanje nekoj strankinji nezaboravnim (i u dobrom i u lošem obliku). Auta je uvijek bilo i nije bilo bitno jel fiček ili mercedes, netko je imao svoj, nekome su posudili starci a nekada se bome posegnulo i za tuđim bez njegovog odobrenja. Za Balić je bilo lakše jer su starci uvijek imali bar jedan u „buffetu“ da se nađe za doktora.

Tako naoružani, nabildani (svako je nešto trenirao), zdravi, potentni i puni želje i snage, vikendom rano ujutro kretali smo nekada čak i u kolonama. Teren se znao. Od Medulina, Kvarnera do Senja. Zahvaljujući Titovom mostu, teritorij se proširio i na Krk (Malinska, Njivice, Baška). Rijetko se posegnulo za Cresom, Lošinjem ili Rabom iz jednostavnog razloga gubljenja puno vremena na putovanje a k tome još i trajekti (jedino ako je dolazila u obzir nečija prazna vikendica, onda da). Putem se odlučilo o mjestu djelovanja što je ovisilo o tome koliko imamo vremena, benzina i love.

Vremenom su usvojeni standardi ponašanja. Bez obzira koliko nas je bilo, uvijek se radilo u dvojcu, rijetko u trojkama ili sam. Prvo grupno snimanje plaže i uočavanje glavnih neprijatelja domaćih galebova.

Hahaaa, mislim da danas mladi niti ne znaju zašto se tuku i od kuda tolika mržnja purgera i tovara na utakmicama. U moje vrijeme uz mirogojček cijeli stadion se grlio s tovarima i rijetko je bilo incidenata. Krivi smo mi stari konji koji smo to zakuhali na plažama, a mladi znajući da postoji nekakav davni razlog prenijeli to danas na sport.

Procjena broja i snage galebova davala je pristup plaži. Ponekad bi se potukli s njima ako je plaža bila obećavajuća i mi sigurni da ćemo ih otjerati. Nekada nam je to pokvarilo lov jer tko će šta uloviti s šljivom ispod oka pa smo dan proveli po birtijama na fliperima i putu doma.

Ako smo prvi problem uspješno riješili (nekada i odlaskom na „pitomiju“ plažu), razvili smo se u strijelce i započeli obred. Logika. Gdje naći komade za obradu? Jako jednostavno, tamo gdje ima najviše male djece. Vjerujte, nije to tako jednostavno i ne dođe se baš uvijek do krune. Prvo snimanje satima općeg stanja. Tko kome pripada, tko je s kim, s kim priča, leži, s kim ulazi u vodu i još masu detalja. Nije bilo nužno niti da bude strankinja. Konačno naoružan podacima i s ciljanom skupinom dva do tri komada, golub kreće u akciju. A, ne ne, neću vam iznositi detalje. Samo neke tek toliko da razvijete maštu i uživite se u trenutak.

Prvo plivanje u širokom luku, možda kakva lasta s mula, malo dužeg ronjenja na dah, tek toliko da se privuče pažnja i promatra reakcija odabrane skupine. Djeca su bila slijedeća stepenica. Izroniti kakvu perisku, zvjezdaču, školjkicu i pokloniti je djetetu i prvi kontakt je zagarantiran i nikada ne omane. Kratka procjena reakcije i zeleno svjetlo za dalje. Blaženi ježinci što ih Bog rasipa u more. To je bilo naj opakije. Iznošenje par komada na plažu (kao čistimo da se djeca ne napiknu) bilo je ritual. Djeca svih dobi i porjekla jednostavno vas opkole. S djecom naravno još radoznalija skupina, a to su one. Vještim čerečenjem jadnih ježinaca, izradom „pepeljara“, ogrlica od zubi i darovanje istim ovaj put ne više djeci nego njima, našim metama. Ovaj puta to nije više gledanje već stupanje u nespretni hrvatsko/englesko/njemačko/češki razgovor i prvi tjelesni kontakt u gužvi i darivanju, vezivanju ogrlice oko vrata, primjećivanju opaljenosti i potrebe da se to namaže kakvom kremom, a mi stručnjaci za mazanje (moš si mislit Nivea i Solea). U toj fazi već se vidi rezultat i pada konačni odabir i jednostavno postanete nerazdvojni na plaži, bez obzira što gazda leži par metara na zgužvanom ručniku opečen do boli i zamišljen kako bi sa svojim luftićem otplivao do najbližeg otoka. Samo prihvaćanje mete da se s vama odmakne dalje od „svojih“ kako bi se bolje upoznali od kuda je, s kim je, kako joj se sviđa more i bla, bla, daje garanciju uspjeha.

Naravno da poslije ručka gazda i djeca moraju odspavati i kad se dobro odmore popodne će doći na plažu gdje će se naći s našom metom. A ona? Danas joj se baš ne spava popodne, a čula je i vidjela da u gradiću ima zanimljivih stvari za pogledati (još od rimskog doba). „Doma“ će objasniti gazdi da ga to baš i ne zanima i bolje da si odspava i ne pojavljuje se na suncu jer je previše izgorio, a i djeca (nije nužno bilo da ima djecu) su ili premala ili nemaju interesa za takvoga što i njima je bolje da ne idu na sunce.

Bingo. I to je to. No nekada je trebalo čekati do poslije večere pa i do ponoći dok selo ne zaspi. No uvijek je čekanje bilo nagrađeno.

O razlici i ponašanju meta prema porijeklu od kuda su dolazile neću, ali vjerujte razlike su ogromne pogotovu između tadašnjeg istočnog i zapadnog bloga (bloka). Mislim da sam vas i ovom kobasicom dovoljno zagnjavio. Možda, ako vas bude interesiralo, nekom drugom prilikom.

Hvala malojmazi7 - povukla me za jezik.........
njen zapis:
GALEB...KO NE ZNA STA JE GALEB, STRAPA BEZVEZE...A TAKO SU SE MNOGE BUDALETINE GALEBOM I PREDSTAVLJALE....ISTINA JE OVO...
autor: malamaza7 30.05.2013. u 8:40 | Editirano: 30.05.2013. u 8:51

Link
Link

zapisi:
- DANAS PROLUPO, ZAPELA MI JAGODA U GRLU I PREKINULA SEZONU
KISELIH KRASTAVACA
- KAKO ĆE IZGLEDATI ZA DVA MJESECA?
- JEDINO ŠTO MI RASTE NA ISKRICI :(
- UPS, PUŠIONA?
- NOĆAS SAM DOBRO SPAVAO :)
- ČIST RAČUN DUGA LJUBAV
- SELIM....
- HM.....NNNI (U SUBOTU PRIJE PODNE)
- ZA DOBRE ŽELJE NIKADA NIJE KASNO - BISTRO
- TRAŽIM, ŽELIM, A PRUŽAM ???
- VIDIM JA DA SU ŽENSKE ZABORAVILE KAKO IZGLEDAJU MUŠKE GAĆE!
- NOSTALGIJA (JUGO) ZA HLADNIM VREMENOM
- KULTURA PIJENJA
- KOLICA, PRIKOLICA, VAGON (KAROCA)
- NEKOLIKO RAZLOGA ZAŠTO JE IPAK BOLJE BITI MUŠKARAC:
- EVO VAM SUNCE (KALAISANO)
- NE VIDIM RAZLIKU, SVE JE LJUBAV PETKOM
- KADA SMO VEĆ KOD STARENJA, GODINA, SEKSA: ŠTO ZNAČI USPJEH?
- TOLIKO O VELIKIM I MALIMA
- NEĆE VALJDA......BOŽSKRS
- POSVEĆENO
- ELECTRIC DREAMS - THX CYB
- TRAMVAJ ZVAN ......
- SRETAN OSTANAK JA ODOH :)
- IMATE LI NEŠTO ŠTO JE STARO GOTOVO 10.000 GODINA, A NISTE ZNALI?
NIJE REKLAMA TO JE PIVO
- I ŠTO DA SI JA MISLIM SADA?....ZBUNJ
- COUNTRY – POPODNE
- MUKE PO BLOGU.......
- STILSKE VJEŽBE

Link
Link

to sve od 04.02.2013. u 16:00 kada sam otvorio blog?
Dobro da ne trošim papir, ode šuma!
Rezultat: PTSP, nervni slom, lagani moždani udar, zastoj i slom srca, 15 kg manje!
Pa sada blogaj majmune.........

meni jedno od najseksi voća definitivno jagoda.
Hraniti nekoga jagodama i „žvaliti“ se istovremeno
još uz dodatak šlaga što po tijelu što po jagodama.....mrak

Nisam zaboravio ni okus dinje pokapane Bacardi Superior bijelim rumom
i lubenice natopljene Smirnoff Black No55 votkom.........

Pitam se zašto jagode mogu bez alkohola?

Link

Slike u isto vrijeme na istom mjestu vrviti će ljepoticama.
Sada (danas) blaženi mir i tišina i osim mirisa makije i mora ne
osjete se kreme raznih faktora i dezodoransi.
Čak se ni galebovi ne karaju. Tišinu prekida samo cimentanje
mora od autokampa sve do plaže. Prema tempu rada biti će
gotovo do slijedeće sezone....vjerojatno će se i tu plaćati vapori...

Link

niti guzica
niti trbuh
već samo...........



Link

Moje iskričarenje od prilike izgleda kao moj koš za smeće.
Na Iskrici mi je bilo sve riješeno u prvih 15 dana iskričarenja.
Nagradila me nečim o čemu nisam niti sanjao. No vremenom
se pokazalo sve jednostrano i uzaludno. Ne, nije krivnja u drugoj
strani, sam sam izazvao situacije koje nitko ne može prihvatiti.
Jednostavno sam u svemu ispao iz normalnih okvira od kojih se u
neke nisam uklapao ni u samom početku. I to je dobro.

Od tada sam se priključio blogu i ne zanosim se ciljevima s kojim
sam se pojavio na Iskrici svjestan da ovdje izgubljeno neću moći
nadoknaditi. Kriteriji za realu podignuti su mi do neba iako sam
svjestan da sam ne vrijedim toliko koliko tražim od ev. druge strane.

Sada iskricu prihvaćam više kao zabavu, upoznavanje zanimljivih
osoba, komentiranje, pisanje, razmjenu iskustava i nikada odbačenu
želju za kvalitetnim druženjem ili vezom na duže staze.
Sreća imam puno zanimacija i strasti u reali tako da se nadam
da bloganje neće završiti ovisnošću.

Link

Sanjao u boji, neću spremati krevet, neka ostane ravno.....
Link

javno postavljeno pitanje, javan odgovor
dragoj mi mai_saraj

jel' netko vidio moj pinklec?



baš se muvam gore - dolje........(stepenicama, nema lifta)
Link

U jednom zapisu postavih pitanje zašto je bolje biti muškarac?
Iz niže navedenog baš i ne ispada tako. No spol ne biramo.

U gotovo svim zemljama muškarci umiru mlađi, kod nas, u prosjeku, pet godina ranije nego žene. Je li to neizbježno?

Mnogo je znanstvenih i popularnih objašnjenja zašto muškarci ne žive tako dugo kao žene. Ovaj tekst je mješavina znanstvenih i popularnih argumenata, iz kojih muškarci još uvijek mogu dovoljno naučiti i tako si dodati još koju godinu života, a one godine prije odlaska barem učiniti zanimljivim i lijepim. U svakom slučaju, na trajanje i kvalitetu života muškaraca odlučujući utjecaj imaju njihove žene.

Muškarci prije postaju nepotrebni

Kad više nije u mogućnosti obavljati poslove “sijača sjemena”, muškarac postaje biološki nepotreban. U tom trenutku gubi tjelesnu snagu, a također postaje i manje sposoban za tzv. “muške” poslove. Zamjenjuju ga potomci koji su tada na vrhuncu svoje snage. Muškarci postaju biološki nepotrebniji kako njihova djeca postaju samostalnija. Žene su i nakon gubitka reproduktivne sposobnosti biološki neophodne: kćerkama i snahama pomažu nakon poroda i u svakodnevnoj brizi za djecu i kućanstvo. Žene postaju biološki nepotrebnije kada njihovi unuci postanu samostalni i počnu se brinuti za sebe.

U tijelu muških se događaju hormonalne promjene koje muškarca čine manje muževnim. Postaju osjetljiviji, nježniji, a u njima se sve više javlja ženski element. Vizualno se to vidi na manjoj obraslosti lica (brada, brkovi). Hormonalne promjene u ženskom tijelu uzrokuju to da žene postaju “muževnije”- jače, agresivnije, dominantnije, a prostor u kojem žive pretvaraju u “svoj teritorij”. Najvidljiviji znak simboličnog stvaranja sposobnosti za preuzimanjem moći je pojava brkova kod žena. Kad muškarac izgubi svoj teritorij, počne se povlačiti; stalno nešto čeprka po garaži, po daljinskom upravljaču, vrtu, a često bježi u gostionu gdje u društvu drugih “izgnanika”gubi zdravlje, ponos i novac. Žene se ne povlače: postaju slobodnije, hrabrije, krenu na jogu, ples, putovanja, čitaju knjige o duhovnom razvoju i slično. Vrijeme i energiju troše na stvari koje životu daju smisao i svrhu. Osim te biološke nepotrebnosti, što muške pogodi ranije i teže, je možda još važniji osjećaj društvene nepotrebnosti. Muškarac koji je imao važan i autoritativan položaj na poslu, društvu, pa čak i kod kuće, najednom dobiva osjećaj da nije više važan (potreban, koristan). Ostaje bez cilja, a i život gubi smisao. Mnogi muškarci koji ubrzo nakon odlaska u mirovinu ne nađu način da i dalje imaju osjećaj potrebitosti (važnosti), umiru u nekoliko godina. Drugačije je pak s muškima koji sa radoznalošću i veseljem prihvaćaju i razvijaju žensku stranu u sebi: umjesto autoritativnosti usvajaju jednakost spolova, umjesto naredbi komunikaciju i zajedništvo, shvaćaju da potrebu za važnosti lakše zadovolje sa ljubavlju nego snagom. Muški teže podnose teret starenja: ovisnost o drugima (kod npr. osobne higijene) češće doživljavaju kao poniženje, gubitak dostojanstva. Često žele što prije napustiti ovaj svijet, a često im se te želje i ostvare.

Muškarci manje brinu o sebi

Muškarci su, također, u razdoblju do starosti prilično invalidne osobe, naravno ako kao invalida definiramo osobu koja ne samo da ne može brinuti o sebi nego i osobu koje ne zna brinuti o sebi. Njihove žene brinu o tome da su siti, napiti, uređeni... Što muškarac više stari, više mu je brige potrebno, a od svoje žene sve više očekuje da igra ulogu njegove majke. S druge strane, što žena više stari manje je spremna biti majka svojem mužu. Dugoročna skrb za sebe muškarcima nije blizu, više su skloni zadovoljenju trenutnih potreba. Muškarci obično ne čitaju knjige i članke o kvaliteti života, o hrani, o zdravlju. Isto tako muškarci imaju puno gore prehrambene navike nego žene – jedu puno više mesa i mesnih proizvoda, a i više masnoća. Statistike kažu da troše puno više alkohola i puno manje vode. Muškarci jedu upola manje povrća i voća nego žene. U prosječnoj obitelji žene se češće odriču večere pa je zato i ne pripremaju. Priušte si poneko voće ili salate, dok muškarac pojede kobasicu koju zalije alkoholom. Da hrana značajno utječe na zdravlje ne treba posebno napominjati. Muškarci su manje fizički aktivni, s izuzetkom kakvog natjecateljskog sporta gdje se mogu nadati da će pobijediti ali takvih je s godinama sve manje. Žene jedu puno manje i koriste zdraviju hranu. Žene puno više čitaju o zdravlju, o prevenciji i liječenju bolesti, o međuljudskim odnosima, u njihovim časopisima je više informacija o kvaliteti života. Žene češće planiraju dugoročno, brine ih budućnost i za nju se odgovorno pripremaju. Žene češće imaju prijateljice u koje imaju puno povjerenje što može značajno smanjiti stres, dok muškarci imaju više prijatelja u raznim aktivnostima.

Muškarci ne brinu dovoljno za svoje žene

Muškarac je lovac koji je svojevremeno “ulovio” svoju ženu. Za njega je tada lov završio, a žena ne želi biti jednokratan plijen, želi biti “ulovljena” što češće, po mogućnosti svaki dan. Zato, da bi ju muškarac uvijek iznova lovio i brinuo se o svojim potomcima, žena ga želi održavati u dobrom stanju, na mnogo načina brine za njegovu dobrobit i učinkovito funkcioniranje. Muškarac to prihvaća kao dužnost plijena, kao nešto što mu pripada, kao nešto što njegova žena radi za njega kao konkretnu osobu i zaboravlja da žena to radi za imaginarnog (funkcionalnog) muškarca. U godinama stvaranja životne bilance (što sam činio u životu, jesam li bio sretan, što sam započeo na ovom svijetu, što mi još ostaje...) žena počinje kritičnije gledati na svog konkretnog muškarca i počinje se pitati: “Tko je ovaj stranac kojem cijeli život kuham, perem, peglam i podnosim ga? Što ja imam od toga? Što je dobroga on učinio za mene? Da li me čini sretnom? Trebam li ga još uvijek?” Većina žena nije zadovoljna odgovorima na ta pitanja. Možda zato udovice ostaju udovice.


Na jednom predavanju kuharskim majstorima rekao sam da muškarci umiru mlađi jer im žene kuhaju sa ljutnjom. Sav bijes, ljutnju, frustraciju, umor pa čak i mržnju prenose na hranu. I zato, kad muškarci jedu hranu u kojoj je puno negativne energije, prije umru. Vi, koji ste barem malo zavirili u kvantni svijet, to nećete shvatiti samo kao šalu.

Kako produžiti život

Kad bi se muškarci pobrinuli da im žene kuhaju sa veseljem, da u hranu unose ljubav i radost, i njihov život bi bio, ako ne dulji, onda pouzdano puno ljepši. Kada bi se muškarac odnosio prema svojoj ženi kao da je idealna, lijepa, zavodljiva, takva bi uistinu i postala, ako već nije. Postala bi njegova boginja, njegova inspiracija, izvor snage i želje za zdravim i dugim životom. Pravi muškarac se svaki dan upita što bi dobroga mogao učiniti za svoju ženu. Povremeno ju upita da li je sretna i što si želi kako bi mogao to učiniti za nju. Odrasli muškarac prihvaća svoju ženu kao ravnopravnu osobu koja dobrovoljno živi s njim zato da je njoj (ne njemu!) ljepše. Često se mora zapitati koliko zaista doprinosi njenoj sreći. Muškarac koji želi biti cijenjen, mora cijeniti svoju ženu, njezino vrijeme, trud i brigu. Svoju partnerici nikada ne smije shvaćati kao nešto što pripada njemu, kao i ono što ona napravi da je to dužna napraviti. Normalno je da se žene umore u brizi za svojeg muškarca, kao i da fizički ne uspijevaju više to raditi onako kako su radile u mlađoj dobi. Stoga samostalan, odrasli muškarac zna brinuti o sebi: zna kuhati, prati, peglati, otići u nabavku. Snaga muškarca se ne mjeri po tome kako uspješno kontrolira obitelj, nego koliko pridonosi obiteljskoj sreći. Svoju moć iskazuje kroz poštovanje, velikodušnost, toleranciju i nježnost. Biološku nepotrebnost možemo kompenzirati društvenom potrjebnošću, intenzivnim sudjelovanjem u obiteljskom životu. Ako ćemo u obiteljskom životu sudjelovati na način da se othrvamo nadzoru, kontroli i prodikama, biti ćemo sretno prihvaćeni sa korisnom ulogom “mudrog”. Gubitak društvenog položaja možemo kompenzirati održavanjem znatiželje, učenjem, postavljanjem sebe u središte vlastitog interesa, istraživanja i osobnog razvoja. Kod tjelesnih aktivnosti odaberemo ne natjecateljske sportove, hodanje, jogu ili slične aktivnosti za njegu duše i tijela. Ako je moguće, možemo imati vlastiti vrt. Na taj način imati ćemo dvostruku korist, prvo zbog rada i obrade zemlje a drugo zbog kvalitete hrane.

Razlika između zdravih i bolesnih je često u činjenici da su zdravi žrtvovali neke trenutne užitke zbog dugoročnih koristi. Postoji vrijeme kada treba biti jak i brinuti za dugoročno dobro. Postoji vrijeme kada treba biti jak u svojoj nemoći. I postoji vrijeme kada vremena nema.

Malo seksistički, zastarjelo ali u mnogim stvarima se slažem u potpunosti (tekst nije skroz moj)
Ne bedira me i nisam u komi. Imam još puno posla, ideja, želja za ostvariti.


tko kuži, kuži...(naparapavnopo.drupugipi.nipisupu.bipitnipi)

Link
Link
Link
Link
Link

slin...slin........
Link
Link

Sretan rođendan!
(oprosti posudio sam glavu za čestitku)

Komentar na: imam sve, nedostaje mi još „malo“.......
Nadam se da ću započeti dugotrajnu vezu. (?)



Link

Kriterij, da nije žalosno bilo bi smiješno.
Katrati i doktorati uglavnom o drugima jer smo mi besprijekorni, savršeni, lijepi, pametni
i što je najvažnije sami sebi dovoljni i tražimo još samo nešto malo... Nadam se da ću
započeti dugotrajnu vezu.
Samo dio „jako važnih“ niže navedenih pitanja dati će vam odgovor
ako ih postavite sebi a ne tražite odgovore kod drugih?
Pitate se što će netko moći naći i zavoljeti od onoga što je u vama?

Što bi bilo kad bi bilo? Kakav mora biti?
Kakvoga si želim?

Da li ima lijepe oči?
Da li ima njegovane ruke?
Da li je dovoljno visok?
Da li je dovoljno težek?
Da li je zgodan?
Da li je samostalan?
Da li je obrazovan?
Da li je kulturan?
Da li je dobro situiran?
Da li zna voljeti?
Da li je galantan?
Da li je zabavan?
Da li ima smisao za tehniku?
Da li zna voziti auto?
Da li zna što popraviti?
Da li zna krečiti, farbati, lijepiti tapete?
Da li se snalazi u kućnim poslovima?
Da li zna objesiti, opeglati, složiti veš?
Da li mu je vrhunac sendvić ili možda zna skuhati nešto posebno?
Da li zna s djecom?
Da li je dobar u krevetu?
Da li voli putovati?
Da li je psihički, fizički i moralno-politički zdrav?
Da li zna skidati zvijezde s neba?
Da li zna barem tri jezika?
Da li zna svirati barem jedan instrument?
Da li zna pjevati?
Da li zna skijati?
Da li zna kartati?
Da li se zna zabavljati?
Da li zna očistiti i odabrati, uloviti ribu?
Da li razlikuje kategorije junećeg mesa?
Da li zna razliku grincajga i vegete?
Da li bere i prepoznaje gljive?
Da li zna rastaviti i sastavit hrvatski samokres?
Da li se razumije u informatiku?
Da li zna ploviti s motornjakom i jedrilicom?
Da li zna letjeti s F-16?
Da li ima sve zube?
Da li mu je kosa bujna?
Da li se njeguje s nečim osim sapuna?
Da li pere zube?
Voli li živtinje?
Voli li prirodu?
Zna li razlikovati bukvu od hrasta?
Voli li cvijeće?
Da li puši?
Da li se fiksa?
Da li zna gatati i čita horoskope?
Da li može izroniti perisku?
Da li zna peći kolače?
Da li je bio gonjen, zatvaran, kažnjavan?
Da li nosi odjeću i obuću s potpisom?
Da li je vrijedan i zarađuje?
Da li je lojalan?
Da li nosi gače, slipke, bokserice ili ne nosi?
Da li se podriguje?
Da li hrče?
Da li je u životu prdno?
Da li zapišava školjku?
Da li pusti vodu za sobom?
Da li zna nabrusiti nož, srp, kosu, mačetu, sjekiru?
Da li zna cijepati drva?
Da li zna što je do sada pronađeno na Marsu?
Da li zna zašto sunce grije?
Da li zna razliku između cirusa i strato kumulusa?
Da li zna što je to vazdazeleno?
Da li se zna služiti alatom?
Da li zna nacrtati kravu?
Da li zna čemu služi podložak za pivo?
Da li razlikuje lozu od šljive?
Da li zna da postoje boje?
Da li je ikome u životu napravio nešto dobro?
Da li zna napraviti kućicu za ptice?
Da li je agresivan?
Da li je smiren?
Da li je osjećajan?
Da li je tolerantan?
Da li ima svoj stav o bilo čemu?
Da li je pažljiv?
Da li je nježan?

Naravno da to nije ni desetina pitanja koja postavljamo drugima.
Koja od ovih pitanja postavljamo sebi?
Kada odgovorite samo na napisana pitanja saznati ćete da ne tražite
nego samo želite a sami ne znate što..........
Ne želim vas obeshrabriti, siguran sam da postoje likovi baš za vas
i tražite dalje jer ako ne budete tražili nećete ni naći.
CV i medicinsku dokumentaciju a onda tek kava.
Naravno najnoviji izvod iz MKR da se vidi bračni status, OI, izvod
tekućeg, žiro i deviznog računa, uvid u kreditne, debitne i ine kartice
(porezna i imovinska), prometna i vozačka (ne fotokopije) na uvid
na prvoj kavi. Da ne zaboravim i tipove mobitela i sve brojeve pazeći
da nisu pri-paid i uz provjeru da se legalno nalaze u imenicima.

Ne bu mene niko veslal..........Čist račun (fiskalizirani), duga ljubav.
Tek toliko da se zna pripremiti ona koja želi sa mnom na kavu.

NE SHVAČAJTE OVO OZBILJNO OSTATI ĆU VJEČNO NA ISKRICI !!!

podsjećam da se ne zaboravi:
Link
btw ne pevetirajte za sličicu imate je na mom profilu........