TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

podsjećam da se ne zaboravi:
Link
btw ne pevetirajte za sličicu imate je na mom profilu........

Nikada s ničim nismo zadovoljni (potpuno).
heheheee......ne palite se nisam jugonostalgičar a i da jesam so what?
Pišem o sasvim nečemu drugome.
Nakon „državničkih obveza“ neopterećeno sjedam na osunčanu terasu kafića i pomislim konačno.
Ni kava se ne hladi, voda u čaši guta led brže nego ja nju. Zabavljam se šarenim tiskom kako ne bi razmišljao o budalaštinama čitajući budalaštine. Osjetim svuda toplinu sunca, po čelenki, ispod sunčanih naočala, po nogama, tijelu.
I upravo to me odvuklo od kave, tiska, uživanja na suncu. Oko mene toliko topline a unutra u srcu osjetim hladnoću. Na trenutak pomislih kako bih rado promijenio ovo toplo vrijeme za ono hladno kada mi je unutra kipjelo od vrućine.
Na žalost nemam te snage da mijenjam vrijeme i od tuda malo nostalgije u vlastitoj nemoći. No ista me brzo napustila dok sam se približavao autu.



A i ovo mi nije bio baš nekakav potez. Dok sam se borio s kavom i mislima, autić se sunčao i tek kad sam ušao u njega vidjeh temperaturu: vani 19,5° u autu 43,8°C.
Brzo zaboravljamo kakva nam sve veselja može donijeti sunce. Svojim nemarom postao sam putujuća bomba!?

Ne budite nostalgičari, nema od toga nikakve koristi.
Uživajte u suncu i njegovoj toplini ali ne zaboravite na unutarnje grijanje, ne isključujte ga nego redovno ložite i rasplamsajte ga da se ne gasi.
Svima želim puno topline izvana i iznutra. Kipite i nema tog klima uređaja koji će vas ohladiti.
S gaćama i badićima vratile ste mi osmijeh i toplinu. Odajem počast blogericama (2) koje su ipak pokazale da imaju najbolje badiće i to na sebi, ostalo sve viđeno po dućanima izuzevši naglavne instalacije još par blogerica.

Link

Link

Dolazi toplije vrijeme i ne pretjerujte s vatrom
Link

Bez muzike i sličica.........

Podnaslov: Odnos prema piću u Hrvata: vino ili pivo (s osvrtom na kulturu pijenja).
Povod: Isprovociran tekstom u zapisu na blogu : - Tihi glasić razuma..tamo gdje ga nema...."Vodič kroz iskricu"

to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina,
Autor: ladonna2 102 god | 11.04.2013. u 14:11

Ladonna2 - ništa osobno, vjerojatno nisi autor teksta, a ako i jesi imaš pravo na svoje mišljenje
Isto tako napisom mi nije namjera nikoga povrijediti ili učiti ga pameti.


Skratiti ću najviše koliko mogu.
VINO... vrijeme kulture uzgoja, proizvodnje i pijenja vina u Hrvata (Juga) počinje u ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, ne bi vjerovali na inicijativu tada tvornice alkoholnih pića SOUR BADEL u suradnji s Poljoprivrednim i Tehnološkim fakultetom u Zagrebu (Ne ulazim u tradicionalnu proizvodnju vina i vinskih sorti koje vuku korijene iz davnine, nažalost od svijeta pol-priznan samo „Babić“ radi specifičnog uzgoja i obrade vinove loze i „Plavac mali“ kao autohtona sorta). U istoj akciji pod parolom razvitka nerazvijenih djelova Juge u SAP Kosovo i Metohija podižu se prvi puta „plantažni vinogradi“ s točno određenim cijepljenim sortama loze i tada (ne bi vjerovali) najmoderniji podrumi s tehnologijom prerade grožđa u EUROPI !!! Ni Francuzi to nisu imali na jednom mjestu. Stjecajem okolnosti i struke imao sam priliku ne gledati nego učestvovati u tome. Obišao gotove sve podrume od Istre, Dalmacije do Baranje.
Dakle pišem o kulturi pijenja vina, a ne lokanju u Hrvata od cca 30 godina. Čast iznimkama, tvrdim da 90% nema kulturu pijenja vina jedino ako mislite da se to odnosi na izgled blještave etikete, cijenu, propagandu, znanje u odabiru čaša i sorta vina vezano uz jela, da ne uplićem vina proizvedena van Hrvatske.
Ako slučajno miješate vino s mineralnom mulzirajućom vodom, vodovodnom vodom, kišnicom ili soda vodom (što je grijeh) nastojite da porijeklo vode bude čim bliže mjestu gdje raste vinova loza čije vino pijete.
(to je samo mikron u kulturi pijenja vina, dalje učite sami)


PIVO...o pivi neću ništa pisati jer imate već nešto napisano u mojem ranijem zapisu. Kultura pijenja piva u Hrvata svedena je na pijanstvo, alkoholizam, nogomet i nasilje i ne vidim tu baš nikakvu kulturu.
Zavirite malo van granice lijepe naše, možda se se malo pivski kulturno uzdignete od pijenja, gastronomije, medicine i tradicije proizvodnje i pijenja piva.

pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina.
Tko je vrjedniji, bolji, kulturniji i znate li što su to fina vina, ostavljam vama i ne želim komentirati.
Imam svoje mišljenje i dajem laganu prednost vinu, ali ne pljujte po pivi s nerazumijevanjem.

Htjeli ili ne htjeli svi mi za sobom vučemo kolica natovarena svim i svačim. Svi od rođenja skupljamo sličice, salvete, kofere, djecu, ljude, životinje, biljke, aute, stanove, kuće, garderobu, nakit, ribičke štapove, peraje, skije, alat, šlaufove, stolice i hrpe potrebnih i nepotrebnih stvari.
Sreća naša što samo ne skupljamo ili nam sam uskače novi, već svojim putem i gubimo teret. Uglavnom kolica, prikolice, vagone vučemo sporije ili brže, nekada pre brzo uletimo u zavoj pa nešto poispada, izgubi se, nekada samo iskoči, kako bi usput pokupili opet kakav novi teret. Ponekad želimo na bilo koji način utovariti nešto što nam se baš sviđa, a ne ide, ili nam ne stane u kolica, ili se rasipa pri utovaru, ili jednostavno se ne želi voziti. Nekada bi rado nešto izbacili sami da nam olakša vuču, a ne možemo jer je sraslo s prikolicom i niti tamjanom se ne da iskrcati.
No ne mislite da svaki teret otežava vuču. Ima prekrasnog tereta koji nam pomaže u vuči i ne vozi se kao kofer. Gura nas toliko da niti ne osjetimo prikolice i vagone.
Takva prtljaga nam je najdraža i ako traje duže zaboravimo na prikolice i gubimo osjećaj tereta.
U takvim trenutcima niti ne marimo za prtljagu i postaje nam sve jedno ako putem izgubimo koji kofer ili cijelu prikolicu. To niti ne osjetimo, važno nam je da jurimo bez napora.

Pitam se da li vi vučete kolica, prikolice, vagone?
Da li vam je teško ili opće ne osjetite da nešto vučete?
Koje prtljage bi se rado riješili, a što bi htjeli utovariti?
Vučete li svoje natovarene prikolice po strogo usmjerenim ugrađenim šinama, cestom, off road ili možda letite zrakom, bez znakova, semafora, ograničenja brzine ili visine?
Da li vam Iskrica koferić spada u draže terete, da li vam olakšava ili otežava vuču?

Link
Jeste li nekoga prepoznali?

Link
Link

U svakom slučaju i više smo nego pametni:



- Završiš svaki telefonski razgovor za 30 sekundi
- Za godišnji odmor dovoljno ti je 7 dana i jedan kofer
- Možeš sam otvoriti sve vrste konzervi i tegli sa džemom
- Prijatelji te ne sažalijevaju kada se udebljaš
- Kada mijenjaš programe na TV-u, ne zadržiš se tamo gdje vidiš suze
- Stražnjica ti ne igra nikakvu ulogu na intervjuu za posao
- Tvoji orgazmi su pravi
- Kada odslužiš vojsku, više ne moraš nikad ribati WC
- Previše seksa neće ti uništiti reputaciju (naprotiv)
- Za svega 5 eura dobiješ pakiranje od tri para gaća
- Možeš se istuširati i obući za 10 minuta
- Ni jedan suradnik na poslu neće ti natjerati suze u oči
- Ne moraš se brijati ispod nivoa vrata
- Ne moraš svaku noć spavati uz nečija dlakava leđa
- Možeš ispišati svoje ime u snijegu
- Možeš jesti bananu i sladoled na javnom mjestu, a da te nitko ne gleda pohotno
- Nitko neće prekinuti sa pričanjem sočnog vica zato što si ti ušao u sobu
- Automehaničari ti uglavnom pričaju istinu
- Ne dobiješ slom živaca ako netko ne primijeti tvoju novu frizuru ili cipele
- Konstantno si u istom raspoloženju
- Možeš se diviti Clintu Eastwoodu, a opet nećeš odmah poslije filma početi sa dijetom
- Znaš najmanje 20 načina da otvoriš pivsku bocu
- Sijeda kosa i bore samo podcrtavaju tvoj karakter
- Briga te što ti ljudi govore iza leđa
- Tri para cipela su ti i više nego dovoljna
- Ljudi ti ne bulje u grudi dok razgovaraš s njima
- Ako netko dođe na party u košulji ili sakou koji je isti kao i tvoj, to jedva i primijetiš
- I za kraj, jedno pitanje - što je to celulit?

Za utjehu ženama nije sve tako. Npr. oko važnih stvari kao seks.
Žene mogu kad god požele, muškarci samo onda kad mogu.


Link
Link
Link
Link
Link
Link

Cvike, UV faktor 35, šeširić, maramu......
pivo sa sedme stepenice na ulazu u podrum..

Link
Link
Link
Link
Link

Ugh, vruće........

Link

Zadnjih dana dosta se raspravljala i brusila ova tema. Kao čovjek od tehnike, lakše se izražavam „tehnički“. Svi dati prilozi u raspravama od iskustvenih, znanstvenih, statističkih jednostavno sam unio u priloženi graf, nebitno o spolu (znajući da mi mai neće zamjeriti).
Ovako pojednostavljeno ispada da nam godine i nisu toliko važne jer na njih osim malo kozmetičkih zahvata ne možemo utjecati. Bitno je da li smo uspjeli biti u krivulji?

Dragi iskričari, da li ste uspješni ........ do sada?
Ja sam laganica u silaznoj putanji grafičkog prikaza. Još malo pa se neću moći seksati.
Perspektiva „plava“ - udri dok ide ili uživaj lagano dok možeš?

Link

Link

nema povratka samo sjećanja, krivulja ide svojim smjerom
Link

malo bla, bla za one koji imaju živaca i vremena (nema seksa na znanje mnogima, očito da se seks ne smatra životnim uspjehom). Taj je garant s iskrice:
Link

Link

- ako se ovako nastavi *****
ideja iz zapisa na blogu (ne mogu ga naći, autori će se prepoznati)



Link
Link
Link
Link
Link
Link



nekad se nastupalo u frakovima.........?
Link

bez komentara molim..........

Link

Link

Link

Link

Prošetah (bez psa jer ga nemam) susjednim ulicama, livadama po friškom snijegu koji još uvijek pada. Dišući hladnu svježinu shvatim da kroz zube pjevušim davno zaboravljenu stvar.
TOGETHER u filmu Electric dreams!!!!

Ajme, puna usta muzike, glava uspomena............

Bilo je to doba kada je Zagreb imao dvije videoteke, da dvije tek otvorene....
Za švercani novi videorekorder (VHS) zamijenio sam Fiat 126 (ne Poljski već oriđiđi talijanski 600 ccm) gotovo za iznos godišnje plaće. (mogao sam uzeti 5 kom BETA sistema koji je brzo izbačen iz upotrebe i uglavnom je samo reproducirao). (vrijeme ZX, Commodore 64 i Schnaidera)
Nagrada? Gledanje ne titlovanih originalnih filmova od kojih većina nikada nije došla na naše područje, da ne kažem švedske i danske tro do pet minutne pokušaje koje smo mogli gledati samo na osmici, kasnije na super 8 (bez zvuka ali u boji!).
Iz tog vremena je i gledanje navedenog filma. Kao organistu oduševila me „električna“ muzika.
Nešto drugo od HAMMONDICA (danas Roland), DIAMONDICA električnih orgulja koje su pokušavale ubaciti elektronsku pratnju i na kojima sam pokušavao glumiti orkestar. Zahvaljujući putovanju u Irak sreo sam se prvi put sa sintersajzerom i odmah kupio Casio 10, jedan od prvih komercijalnih sintersajzera kojeg sam u džepu tankerice prenio preko granice (bio je manji od melodike).

Od tog vremena mi u glavi buči muzika iz filma Electric Dreams. Gledao sam poslije i drugi dio, možda je snimljen bio i treći, ali mi tutnji samo ovaj prvi. U stanju sam duel čela i kompjutera svirati na svom sintersajzeru satima a da me nikada nisu zaboljeli prsti ili počela boljeti glava (od drugih pjesama je).

Naravno da sam kasnije kupio sintersajzer pa drugi još bolji, pa treći...........
No godinama oduševljenje je splaslo. Snagu koju daje sintersajzer, kojom se klavijaturista pretvori u One Man Music Band, koji se iz svirača pretvara u dirigenta simfonijskim orkestrom koji pod najčešće jednim do tri prsta (danas i tipkom na kompjuteru) izaziva savršenu pratnju bilo kojeg realnog ili sintetiziranog instrumenta za svoje solaže, poštujem ali pravi muzičari ne radi nostalgije već radi užitka ipak vole solirati svatko na svom instrumentu.
Skidam kapu Romanu Butini i svim stranim (da ne nabrajam) koji su sintetsku muziku svojim muziciranjem doveli do savršenstva.

asocijacija - Svi smo mi Iskrica.
Kako bi bilo da zvučimo savršeno? Zar nije ljepše ovako da svako uporno lupeta po svom instrumentu, netko sasvim tiho, netko hoće sve nadglasati, netko želi da ga svi instrumenti prate, netko pobrka sve i ode u krivi tonalitet, netko ni ne zna svirati, nekom se ne da svirati, netko namjerno kvari, netko želi birati koja će se pjesma svirati, netko ne želi svirati a svira najbolje, netko ne zna držati ritam, netko svira bržim ritmom, netko je ljubomoran što drugi bolje svira, netko unutar orkestra napravi svoj bend koji svira svoju muziku, netko ne zna napraviti pauzu......

Ha? Jeste li se prepoznali u kojem od gore navedenih svirača? To je muzika za moje uši !!!
Kako bi izgledalo da sviramo savršeno? Nikako......
I muzičari se tuku svojim instrumentima, ali nikada do krvi.


Zato je dobro cyb napisala sve je to Electric Dreams, i hvala joj na tome.
Nemojte ovo shvatiti kao relativiziranje, sve cijenim i sve Vas volim.
Dragi iskričari sanjajte i dalje (elektronski) i uživajte u bogatstvu naše ne savršene muzike.

Cyb znam da voliš čelo:
Link

http://www.youtube.com/watch?v=B_A9-2kyZak

I tekst nešto kazuje, ovo za lakše praćenje:
http://www.youtube.com/watch?v=CVZXj53i9Js

.....isuu miki ?


.... iz mojih vremena vožnje tramvajem

Alzo dakle!? Ugodnog li iznenađenja!

Uglavnom, u životu rijetko sam koristio javni prijevoz. Sa 20 godina sam već imao svoj auto,
kasnije u štali po dva, tri... tako da nisam bio vezan uz javni prijevoz.

Sjećanje na tramvaje me uglavnom veže uz djetinjstvo i srednjoškolske dane. Kakva je to bila
uživancija. Otvarali smo vrata sami i kad nije bilo stanice, a prema kondukterima sam gajio
posebnu ljubav.
- prijelaz molim! - iako ga nisam trebao, volio sam da mi kondukterka ili kondukter šara po mojim
kartama drvenom (plajvajz) olovkom koja je na vrhu imala štambilj sa brojem (53). Zašto sam
upamtio baš taj?

Jednom, vraćajući se s čage (Big Ben) naravno zadnjim tramvajem br. 2 smjer Žitnjak, s trga u
11.30 po nepisanom pravilu ulazilo se u sendvič ili na pulfer. Ne zato što nije bilo love (svi smo
imali iskaznice s blokovima, kasnije s pokazima) nego tko će se voziti u „smrdljivom“ tramvaju
kad je ljepše vani na vjetru, možeš pušiti, dobacivati prolaznicama i naravno praviti se važan u
tehnici prestrojavanja u sendviču kada je tramvaj skretao na raskršćima. Mislim da bi nam i
spajdermen bio zavidan. No nije bilo baš uvijek bajkovito. Sjećam se tadašnjih prijatelja koji su
ostali bez jedne ili obje noge, ali srećom nikada iz mog društva nije nitko poginuo.

Zašto štambilj 53? Kondukteri i vozači su oduvijek intervenirali i rastjeravali nas s nama dragih
pozicija (valjda za naše dobro), iako smo im kroz prozor pokazivali da imamo karte i da se ne
švercamo. Badava. Uvijek negdje već u predgrađu (mi smo to znali, poznavali čak i njihove
međusobne signale) dva ili tri konduktera zajedno s vozačem, zaustavili bi naglo tramvaj između
stanica na opće čuđenje putnika i krenuli u lov i rastjerivanje nas u sendviču ili na pulferu.
Kondukteri srećom nisu imali oružja osim gore spomenutih olovaka s štambiljem, za razliku od
vozača koji su pod obavezno koristili željeznu šipku kojom su se nekada prebacivale skretnice.
Uvjeravam vas da takva šipka kada vam dodirne leđa ili noge nije ni malo bezazlena. Naravno da
nisu svi i uvijek uspjeli pobjeći. Tako sa i ja bio jednom ulovljen. I što će sa mnom osim da mi
spomenu i nabroje svu rodbinu i zalijepe pokoju pljusku. Služili su se i suptilnijim metodama.
Ulovili bi za glavu, otkrili čelo (tada smo svi nosili bitlsice i šiške) i udri svojim štambiljima dok se
najmanji dio čela bijelio.
Eto tu je taj štambilj br. 53 pedesetak puta poljubio moje čelo koje se tjedan dana plavilo (to se
nije ni ribaćom četkom, vimom i radionom dalo skinuti) i tako me stavilo na ruglo i podsmjeh
svekolikog pučanstva.

No pečati mi nisu ostali u ružnoj uspomeni, da pače nebrojeno puta su me spašavali. Profesori u
školi su imali poštovanje prema kondukterima i prema plavom brojčanom pečatu. Kondukterska
izjava ovjerena potpisom i pečatom na poleđini tramvajske karte vrijedila je više od liječničke
ispričnice.

- teta (striček) kondukter (nikada drugarice ili druže jer bi se odmah osjetili odgovorni Titu!?)
danas imamo test a ja nisam stigao ništa naučiti i dobiti ću jedinicu. Molim vas hoćete mi na karti
napisati da kasnimo radi iskakanja tramvaja s tračnica (nekad ništa neuobičajeno) ili da se desila
nekakva nesreća pa tramvaj kasni (15, 20, 30 ili više minuta ovisno o procjeni)? Prosimmm...

E tu smo bili saveznici, naškrabana nebuloza s potpisom i pečatom službene osobe pa sad neka
se netko od profesora usudi napisati neispričani sat. Naravno da se ponekad pretjerivalo u tome i
bez potrebe, ali uvijek je upalilo. Bio sam zaljubljen u taj pečat.

Ajme kuda me priča odvede a želio sam napisati kako sam nedavno odlučio otići u grad javnim
prijevozom i kako sam se (ugodno) iznenadio izgledom i vožnjom tramvajem.
Za razliku interijera kojeg sam pamtio, kao da sam ušao u „spejs šatl“. Vožnja tiha, osvijetljeno
kao Betlehem, svemirske stolice, svjetleći panoi s nazivima stanica, sve se to još ponavlja u
razglasu, automati za poništavanje karata s kolor displejima a nigdje rupom gdje možeš kartu
poništiti, dok me nisu prosvijetlili suputnici da ima takav samo jedan kod vozača. A vozač?
Kao da upravlja Enterprajzom u Star Trecku samo mu fale komandant data i sedma od devet.
Jednom riječju oduševljen. Jest da to nije bilo u špici niti mi se žurilo, ali sam si obećao da ću
prvom prilikom opet u tramvaj i to ovaj novi makar propustio par starih.








Link

Link

Link

Link

Link

Uz pjesmu i toblač kupim svoje prnje i odlazim u realu.
Možda ipak s malo sjete, ali tak se šika na rastancima.

Svi ste mi bili dragi i volim vas blentave kakvi jeste.
Nitko mi se ničim nije zamjerio niti me povrijedio, baš
suprotno jako ste bili dobri (prema meni).
Baš ste pravi sa svojim zapažanjima, klanovima, borbama,
muzama, fotkama, radostima, tugama, željama.......

Na žalost nisam našao vjetar koji bi napunio moja jedra
da zajedno s vama krstarim Iskricom.
Ne, niste vi krivi razlog je samo u meni.

Želim Vam mirno more jer na teško i oluje ste već navikli
tako da Vam se bonaca čini nestvarnom.

Veselim se mogućem susretu s Vama u reali, sigurno
ćemo se prepoznati.

STAY BEATIFUL


Link

Link

Link

Link

Link

Link

Pivo se smatra se jednim od najstarijih alkoholnih pića u povijesti.

Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz
slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio napitka. Slad se dobiva od žitarica, najčešće
od ječma i daje pivu sastojke ekstrakta o kojem ovisi punoća okusa i koncentracija osnovnog ekstrakta
piva.

Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u
kome šećer prelazi u alkohol i ugljični dioksid. Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod,
pa se s pravom smatra "tekućom hranom". Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara
energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka.

Pivo, naime, obiluje vodom, vitaminima, mineralima i elementima u tragovima. Primjerice, sadrži vitamine
B-grupe, posebno B1, B2, B3, B6 te magnezij, kalij, kalcij, željezo i cink. Bogato je ugljikohidratima, proteinima
i flavonoidima, ali i antioksidansima. Odavna prepoznata ljekovitost piva potvrđena je i u mnogim znanstvenim
i kliničkim ispitivanjima.

Probajte, umjesto mlijeka u smjesu za palačinke naliti pivo (crno).
Pivo u kulinarstvu ima veliki značaj, na žalost ne baš u našoj kuhinji jer ćemo ga radije popiti nego zaliti janjca
na ražnju par minuta prije skidanja s vatre.
Možete i isprati kosu s pivom i napraviti frizuru bez gela.

Pivo gasi žeđ, osvježava i potiče dobro raspoloženje. K tome, u razumnim količinama, pivo pogoduje zdravlju
i ljepoti.

Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još
7000 godina p.n.e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odande se proizvodnja
piva prenijela u stari Egipat, Perziju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su poznavali proizvodnju piva već 2000 godina
p.n.e., a Grci su, primajući civilizaciju od njih, naučili i vještinu proizvodnje piva.
Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti. Proizvodilo se od ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi dodavali su mu razne začine i med. Današnji glavni sastojak, hmelj, počeo se koristiti tek u 13. stoljeću.

Pivo se našlo i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom zakoniku (uklesanom klinopisom na stupu
od crnog diurita (vrsta kamena vulkanskog porijekla). Hamurabi, babilonski kralj (1729.- 1686. p.n.e.) kaže: "Pivo
ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni."
U zakonu još stoji: "Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće, treba biti pozvana
na odgovornost i bačena u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja
ide u gostionicu piti, ima biti spaljena."



Tko voli nek´ izvoli.



Na zdravlje !



Ratovi radi piva?

Link

Link


Link