???
Neke tajne ostaju da zive...i kad tuga nestane bez traga...
voljela me jednom davno a kao da i nikad nije
dao sam joj srce svoje, zahvalno je ZLATO MOJE
dugo ga je mazila i pazila, a jednom rječju zgazila
zlato moje, to ona više nije, ništa više nije kao
zadnjih par dana se stalno pitam zašto se meni sve to događa...??? u subotu sam bila vani i srela sam osobu koja je probudila jedan dio moje prošlosti a taj dio je najgori u mom životu... a sad se on vratio da ga moram svaki dan gledat i podsjećat se kako sam glupa nekad bila,...i kao da mi nije bil
oke... ovo je jadikovka :) urednica mi je slala mail, hoce da napisem ljubavnu pricu... a ja nemam inspiracije.. to je tuzno zar ne? zivim u romanticnom gradu, pogled mi s terase puca na more... puse... lagano pada kisa... ali meni je pomisao na nekakvu ljubavnu pricu u ovo doba godine smijesna. zar
"Stanarima Galjufove ulice Grad neće biti talac", poručio je prigodom jučerašnjeg obilaska gradilišta gradonačelnik Bandić, te konkretno rekao - "A vi, ako želite mir, kupite grunt v Zagorju i onamo se odselite i pustite nas sve na miru!"
Na pitanje o zakonitosti radova u Galjufovoj, odgovorio je
moram nesto napisati
jer me boli
ipak nsmatram je losom
ipak je to ispala samo opijena nedelja ujutro iako znam jednu latinsku
in vino veritas
ali....
eto sto je tu je malo boli ali pametni izwlace iskustwo:
k tome sam jos procitao ovo i lakse mi je sljedi citat:
Nepalska Sretna Mantra
... kako se osjećaju frajeri kad ženskoj skinu wonderbra ;)
http://klik.vecernji.hr/Default.aspx?art=43884&sec=3635
koja prevara!
sex lifestyle
kako da počnem,,napišem par slova a da ne pogriješim..kako da te dotaknem a da nešto krivo ne shvatiš..da ti objasnim ono neobjašnjivo..
u današnjem svijetu ovaca odnosno ljudi koji prate, služe, robuju nametnutim mišljenjima teško je vratiti ili nametnuti neki standad..teško je bit
bio je sasvim obichan dan, rukavice nisma nosio...
no dobro, ubiti jako rijetko ih i nosim. volim kad mi se ruke smrzavaju, i da znam da sad nije hladno...
sparnocha zraka je stojala u atmosferi, u osvjetljenoj zagushenim majcom svjetlom sobi, nepomichno stoi dim pljuge i svira neki blues.. mala
Pao sam...i samo osjećam slobodu koja me nosi toliko daleko da je gotovo ne moguće osjetiti taj pad...
Nema me...al znam jedno što zaustavlja suzu u mom oku,znam da nisam ni postojao...Znam samo da nije ni bilo bitno postojat ako te nikada nije ni osjetila...
Bitno je zaključati se iznutra jer za
Mislim da me ne zaslužuje...u jednom sam od najsjebanijih razdoblja života, i uz to imam osjećaj da sam strašno posesivna što bi volila da mi se javio bar jednom u zadnja tri dana.
Koako je to tužno. Rekla sam sebi da neću ni provjeravati mail, a onda pomislim, mozda ipak, i samo se izdeprimiram. A