Zeleni Lucifer se vratio
.
Broj samica je, generalno gledajući, u porastu. Za dokaz te tvrdnje, nije niti potrebno nešto detaljno zavirivati u surove statističke podatke. Dovoljno je površno preletjeti novine, naročito ženske ili se jednostavno ulogirati na neku društvenu mrežu. Zajednički nazivnik svih njihovih "kuknjav
S Andreom se viđam zadnje tri godine. Prije nje, viđao sam se sa Tamarom a prije Tamare viđao sam se s Anitom, a prije Anite viđao sam se saaa... još nekoliko djevojaka. Sve u svemu, gorko sam patio prije toga jer nikada nisam imao ženu i mislio sam , kad se domognem konačno ženskog tijela , konačno
„O svakom čovjeku ovisi hoće li steći prijateljstvo i naklonost drugih ljudi. To je posao koji mora obaviti sam. Ako ne uspije, nitko drugi nije kriv.“
Susrećem jutrom poštare.
U tramvaju, pored glavne stanice.
Torbe im teške i pitam se…
Ima li još uvijek među svim tim kovertama pokoja ljubavna stranica.
Rukom ispisana.
Koju nestrpljivo čekaš kad znaš da ti je poslana.
Koja te iznenadi kada stigne nenajavljena.
Po kojoj trag suza ostavlja mr
Abre los ojos...ABRE LOS OJOS
opet ista stepa i ravni dosadni horizont...
oštar, postojan vjetar suši mi obraze kao da maloprije niz njih nije kliznula razularena patnja...
otvori oči, gledaj...
otvori oči, prepoznaj...
otvori oči i bježi...
ne zastajkuj
stepa je nepregledna
ulaz
Ona se boji
Da ponovno se otvori rana
Da ponovno se prisjeti
Onih davnih dana
Ne vjeruje više nikom
A ponajmanje samoj sebi
što ako prekrsi obećanje
Što ga je sebi dala
Da je nitko više prevario ne bi
Neću dopustiti nikom više
Da mi blizu priđe
Ne želim plakati
Od pogleda skrivati se
ovako zanima me dali sam jedini..iskreno izluduju me njezne zenske ruke,a jos od nikoga nisam cuo da ga to isto toliko izluduje i napaljuje..normalno da me napaljuju sise i ostalo kao i svakoga ali ovo posebno..ono sa frendicama sam na kavi i kada god npr..stavi ruku da se vidi meni odmah hrpa stvar
majketi, zašto ja ne mogu više otvoriti svoj stari profil? Nisam promijenila lozinku, kunem se. Promijenila sam e-mail koji nije više aktivan (t-com), pa ne mogu redovnim putem dobiti password. Što ću sad
Donosim ti svjetlost zvijezda
u kantici što nema dna
U pospanom svijetu zaborava
bez galame iza nas
Da li je to prašina od koje sam načinjen
koja je učinila da lutam kao slijep
dok me ti ispunjavaš i okružuješ
u praznini moga uma
Nitko me ne može razuvjerit
i zato se maknite da prođem