Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi

Jeste li primijetili danas ako ste na koji dokument pisali današnji datum.
9.10.2019.
Čitljiv je jednako u obadva smjera :)

Koliko ste se puta našli u takvoj situaciji? jučer nisam mogla otići prijateljici na posljednji ispraćaj jer nisam imala kome ostaviti dijete na čuvanje. Bila je to jedna od onih teških situacija kada ti se srce želi prepoloviti jer te želja vuče, a mogućnost ne dopušta. Nakon dugo vremena osjećala sam se nemoćnom i usamljenom. Uvijek sam bila.ponosna na sebe što sam sama nakon razvoda uspjela izgraditi život. A sada ta samoća jučer mi je bila prepreka. Bila.mi je prijateljica još iz ratnih godina, Bedema ljubavi, prvih crta bojišnice...sve do danas zajedno smo gradile programe na važne obljetnice vezane uz ratne godine, prijatelje kojih više nema. Iako je bila povelika razlika u godinama razumjele smo se. Nikada se nismo dogovarale za kavu, ali kada god smo se srele našle smo vremena. I dva dana se borila za život, ali je ovu zadnju bitku izgubila. I sram me što sam propustila njen zadnji ispraćaj. Znam da mi ona prva ne bi zamjerila što joj nisam došla. Zadnji put srele smo se 16.rujna. Sretne što smo još jedan program završile uspješno. Uz komentar, imamo godinu dana da smislimo kako ćemo napraviti još nešto bolje. Nismo znale da nam je to zadnji projekt kojeg smo zajedno napravile. Zato, cjenite život. Ljude koje volite. Sunce izlazi i zalazi. Život se rađa i život se gasi. Cjenite svake trenutke u životu.

Dobro jutro svima. Moje greške su samo moje. Neke ispravim...a neke isprave mene :-(
Ipak...vjerujem...DOBRO dolazi onima koji vjeruju, JOŠ BOLJE dolazi onima koji su strpljivi, a NAJBOLJE dolazi onima koji ne odustaju. S ovim željama neka vam je lijepa nedjelja. I da vam se baš danas dogodi možda ono "najbolje".

Mislila sam da ništa ne može nadmašiti dvadesete ili tridesete…tako mlada gledala sam one u pedesetima kao neke iznimno stare, ozbiljne… ono kako se kaže „…kao Biblija“ :-) i nisam uopće razmišljala kako ću ih i ja dočekati. Pišući sada ovo, razmišljam, možda isto tako danas mene doživljavaju oni koji su sada u 20ima ili 30ima :-)

Najbolje od svega što sada u 50ima uviđam da i to nije tako loše biti. A i nekako se ne osjećam starom…osim ako me zdravlje tu i tamo ne podsjeti na tu činjenicu.

Zašto uživam???
Neplanirano…u 50te sam ušla opet kao slobodna žena. Taman dovoljno od razvoda da se stvarno osjećam slobodnom i uživam. Neopterećena. Kuham kada mi se kuha…pospremam kada mi se posprema…ne moram nekome polagati račune zašto sam poslije posla ostala na kavi ili na večer opet idem van. Kada želim društvo nađem si ga, kada želim biti sama i uživati samo se zaključam u svoju oazu mira.

Rezultat te slobode je i moja snaga…jaka sam u 50ima više nego ikad ranije – snaga proizlazi iz toga što sam položila puno emocionalnih ispita, pa i onih egzistencijalnih, financijskih, poslovnih i životnih. Bit ću skromna pa ću si dati skromni vrlo dobar, jer uvijek može bolje.

Smatram se još uvijek mladom i dalje volim iste stvari, slušam istu glazbu, gledam filmove, idem na koncerte, putujem….
Još jedna prednost Kluba 50+ je što više ne odgađam stvari kao prije… sada sam ipak u 50ima i ne znaš što ti donosi sutra. Zato gledam uživati sada. Ne odricati se nečega, odgađati nešto ako ne moram za sutra, već napraviti i uživati odmah.

Ranijih sam godina bila opterećena kilogramima…dijetama… sada sve manje. I u debljini vidim prednost. Mršavice imaju više bora, a kod mene sve to nekako lijepo i puno…nije samo koža :-) :-) Sada će netko komentirati, je da…ali nije dobro za kosti. ..za zdravlje. Ma znam to. Svjesna sam toga. Ali sve ovo danas nekako lakše nosim. „Ipak sam ja rodila dvoje djece i imam 50 godina“…znala sam si govoriti gledajući ovo ljeto mlade pretile ljude na plaži pred kojima je tek život.

Danas ugađam sama sebi…redovito na frizuru, farbanje (ipak ne volim sijede koje odaju mi godine )masaža, geliranje noktiju…. Jer cijeli život sam se zbog nekoga i nečega odricala. Danas nikome ne dugujem, imam dobar posao, relativno OK zdravlje i treba biti skroman. Za Klub 50 i ovo je puno.
A tek kako sam proslavila svoj 50ti u lipnju. Tulumarila sam 3 dana …. I još jedan znak starenja. Ja sam s 50 dobila vibrator na poklon. Valjda i ti pokloni dolaze s godinama :-)

Koliko puta u danu dobijete ovakvo pitanje…kroz poruku…slučajni susret na ulici…susret u prolazu u kafiću…na poslu…?
Odgovorite li automatski – „dobro sam“, „super“ „ide“ i slično …. iako se u tom trenutku baš tako ne osjećate, ali želite izbjeći nepotrebna nova potpitanja i objašnjavanja? Ili iskreno odgovarate, onako kako s osjećate.

Meni se dogodilo da sam na pitanje slučajne prolaznice s kojom se tu i tamo sretnem na postavljeno pitanje počela plakati…i to 2 puta u nekom razdoblju od 3 godine. Jednom s razlogom, a drugi put … ne znam.. samo se dogodilo. Suze krenule same od sebe. Nisam tog jutra očekivala da ću taj dan plakati, ali podsvijest je valjda reagirala na postavljeno pitanje.

S druge strane, koliko često vi postavite to pitanje drugima? Kurtoazno? Ili vas baš zanima kako se sugovornik osjeća? Ili iz navike?

Tijekom proteklih godina na Iskrici često sam u porukama dobila da sam komplicirana, zahtjevna, neobična, da mi nije mjesto ovdje, da sve preozbiljno shvaćam…. Slušajući druge, pomisliš u jednom trenutku da je to stvarno i zaista tako….ali, samo u jednom trenutku. Potom odlučiš ostati svoja i ne pretvarati se da si nešto što nisi.

Naići će već jednom netko tko će prepoznati to što želiš i tražiš. U godinama smo kada naš popis želja se više ne može kupiti novcem i lažnim obećanjima. Počinjemo cijeniti one neprocjenjive stvari. Sretni smo ako dan završimo barem s jednim osmijehom na licu i poželimo sutra ustati i veselimo se novom jutru i danu.

Zato, kada izgubim taj jedan osmijeh na licu, kažem doviđenja, pozdravim se, poželim sreću…..jer ja je više nemam. Ljudi se ne gube tek tako. Gube se riječ po riječ, dan po dan…. Taj dan odluke često je bez osmijeha, ali nađemo razloga ustati se i krenuti dalje. Zato….. ulažite vrijeme u ono što vam je bitno i nikad nećete žaliti zbog vremena koje je prošlo. Tako je i s danima i s ljudima u vašem životu… znat ćete da ste dali sve od sebe i nećete žaliti.

Često, niije sve što želimo dobro za nas, a nije ni sve što smo nekad propustili manjak, iako se tako čini... Nekad jednostavno treba prihvatiti ono što jest, jer kad pustiš da stvari teku, neke jednostavno rijeka života odnese, a neke ostanu na mjestu... Naučila sam da ne treba zaustavljati tok ….. ionako ostaje samo ono što već pripada ili želi pripadati vama. Tako je i s ljudima u vašem životu.

U jesen sam nekako uvijek tužna….podsjeća me na odlazak…sunca…mora…ljeta…topline…
Zato… evo me opet. Da vam opet dosađujem svojim ozbiljnim pričama na ovom često neozbiljnom mjestu. Tek tako da me ne zaboravite. Za početak…3 mjeseca

Dojmila me danas pa samo dijelum. Poučna. Mladić vidno tužan naiđe pored starog imama, a imam ga upita:" Momče, zašto si tužan? "Ma dragi moj efendija, ja htio da ženim jednu djevojku, ali kad sam se raspitao o njoj, svi kažu nije za tebe, naopaka je, da Allah sačuva. Lijepa cura, moj efendija, ali eto šta ćeš, nije nam nafake."
Hoćeš li ti momče da ja tebe oženim jednom od svojih kćerki?" - upita efendija. "Imam samo jedan uvjet. A to je da se raspitaš o mojim kćerkama. Pa ako čuješ sta loše, nemoj se ženiti."- reče efendija i krenu kući, a mladić niz čaršiju da se raspita o efendijinim kćerkama.
Sutradan dođe mladić efendiji u kuću, lijepo poselami njega i hanumu. "Šta veli narod o mojoj čeljadi, momče?"-upita efendija. "Efendija, stid me i reći, ali kad već pitaš da ti kažem. Kažu u čaršiji, onakav fin i učevan insan, a da mu vidiš nalet djece, Bože sačuvaj. I još mnogo toga ružnog, moj efendija." "Hm, promrmlja efendija i reče:" Sinko, ja i moja hanuma sami živimo. Ona, Allahovim emerom, nikad nije mogla zatrudniti. Mi nemamo djece. Samo sam ti htio pokazati, da ne slušaš šta narod priča.

Dobrota u riječima stvara povjerenje, a dobrota u davanju stvara ljubav....❤️ Na jedan moj oglas u grupi iznajmljivača apartmana na našem Jadranskom moru, u potrazi za smještaj u lipnju za sina (mladić s teškoćama u razvoju) i mene, javila se obitelj iz Rogoznice i besplatno nam ponudili 7 dana. I drugi iznajmljivači nudili su povoljne cijene za noćenje u svojim privatnim porukama, ali Ante je odmah napisao "BESPLATNO" za vas. I što reći... Treba vjerovati u dobro. Da se dobro dobrim vraća. Danas vi pomognete nekome, sutra će netko drugi možda pomoći vama.
I kad bi postojao samo taj lanac dobrote svima bi nam u životu bilo ljepše. Divan dan koji vraća vjeru u ljude.

Često mislimo da znamo što volimo dok jednom ne odlučimo isprobati nešto novo... Naš svijet se najčešće kreće oko onoga što nam je poznato, postajemo robovi rutine (s istim ljudima se družimo, na ista mjesta izlazimo, istim stazama šetamo....)a pojma nemamo da je iza ugla možda nešto bolje Zato neka nas ne bude strah promjena. Uvijek sam nakon njih mogla više, postizala bolje i bila sretnija... tko zna? Skrenite iza ugla....mozda se i vi ugodno iznenadite..

Ako ste „single“ blagdani vam vjerojatno i nisu najdraža stvar na svijetu. Blagdani su dani kada posebno do izražaja dolazi obitelj i njezino značenje, a vama je izgubila smisao. To se moglo dogoditi jer neki od nas nemaju obitelj i prijatelje u blizini, neki su izgubili voljenu osobu pa nemaju s kim provesti blagdane, a neki dolaze iz razvedenih obitelji pa ove blagdane njihovi najdraži upravo provode kod NJEGA/NJE
"Običnih dana" samoća ne pada toliko teško? Ali blagdani su posebna priča. Oni posebni dani kada ti ta opcija nije najprihvatljivija.
Dani su to kada bi najradije cijelo vrijeme prespavao, ugasio tv da ne gledaš druge kako blaguju sretni i zadovoljni, pobjegao od depresije i jedva čekao novi radni dan. Jer tada je ipak lakše. Brže prođe. Nisi sam.
Svima koji se ovako osjećaju, ali i onima koji su ovog vikenda sretni i nisu sami, želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

Koliko ste puta u životu donijeli odluku da ćete promijeniti nešto u životu...nečega se odreći...nešto ne prihvatiti....ne ići i biti s nekim tko vam nije sjeo "na prvu"....
A potom vremenom promjenili svoje stavove i poglede i prihvatili i manje od oniga što ste zamišljali i odlučili?
Kako si to tumačite? Da ste sami bili nerealni u očekivanjima? Ili...Da je manje=više? Ili... Bolje nešto ili netko nego ništa i nitko! Ili... Jednom se živi, zašto komplicirati? Ili...
Je li to znak slabosti ili krive procjene u sebe i druge. Možemo li tada biti sretni i zadivoljni?

Kako doživljavate osobe (a i sebe ako vam se dogodilo) koje ste našli tako da ste bili treća osoba? Jeste li i vi kasnije postali višak ?
Da li se vodite onom „Ne činite drugima, ono šte ne želite da drugi čine tebi“ ili vam ovdje, u traženju ljubavi, to nije bitno. Gledate samo da dobijete tu svoju mrvicu ili hormon sreće pod bilo koju cijenu i uvjetima.
Mislite li da ako netko vara s tobom treću osobu, varat će i tebe s četvrtom ili ste više onog mišljenja da nikoga ne možeš nikome ''oteti'' ?!
Da voli tu osobu s kojom je u vezi/braku, ne bi otišao s drugom/drugim.
Već u nekoliko navrata ovdje na Iskrici primjetila sam da se jave tipovi koji su „braku“. Stavila sam u navodnike brak jer gledam sebe. Dok sam bila u njemu nisam ni znala da postoje ovakvi portali

Kad čovjek hoće i želi, TRAŽI i nađe način, kad neće i ne želi, TRAŽI i nađe razlog"...! 

Jednom se živi... Je li vam češće ta misao bila u trenutku kad ste se spremali napraviti neku glupost u životu? Kao opravdanje? Ili češće u onim razumnim okvirima kada ste donosili važne životne odluke. Slušate li tada sebe. Ili ste pod utjecajem drugih?
Popričate li ponekad sa sobom, tek onako da čuješ sebe. Naravno, kad ste sami da ne bi drugi mislili da ste pošandrcali :)
Često sam izgovor trazila i u riječi "sudbina", ali vremenom sam shvatila da je ona ništa drugo nego izgovor za neuspjeh. Zato ipak nekako radije biram "jednom se živi". Žaljenje je za slabiće :)

TUŽNA kad nešto vidiš
LJUTA jer ne možeš ništa učiniti
SRETNA jer znaš da će biti bolje