HIPOKRIZIJA

I dok sam danas uživala s unučicom (više ona nego ja iako se i u meni javilo dijete) u muzeju vlakića, taman negdje u vrijeme ručka pročitah prijelomnu! Bahatog ministra sustigao bahati vozač! No, to me nije omelo da uživam u finoj pašti na bijelo (prolaz varšavska-cvjetni). Prije toga a poslije muzeja ona i ja završile smo u Verdiju...kafiću moje mladosti! Makete grada, sitni ljudi, figurice, sljeme, zagrebačke vizure kolodvora, Zrinjevca i još koješta...bili su baš poslastica za nju u tzv muzeju vlakića u gundulićevoj! Ja sam svoju (poslasticu) uzela u torterije, meni jedan mozart i čiz a njoj sladoled! U tramu me zabavljala pričajući viceve! Ha ha...mislim da je zabavljala cijeli tramvaj! A dok smo išle tam u Gundulićevu, cijelo vrijeme smo svirale i pjevale neke refrene. Istina, većina je asocirala na poznate jinglove iz crtića, ili Pink Pantera i sl. Mala ima smisla za stihoklepca. I ples definitivno jer smo doma navijali just dance 101 verziju. Plišani su plesali uz njezinu i bakinu pomoć! A s večeri, eto lakiram nokte i krećem još malo u vlastitu avanturu...čagicu nakon više od 2 mjeseca rekonvalescencije! Bit će zanimljivo vidjeti i čuti...kak to zgleda? Sumnjam da ću čagati ko nekad jer moja noga još uvijek nosi bolesničku čarapu...al tko kaže da nemrem? Imala sam generalnu popodne s unučicom! Geni su geni...ha ha!
p.s. jebeš blog bez slike, to nije blog!

uz ovaj pogled sa grofice (sljeme) spustih se u svoj dol! i zatekoh vas kako još općite! sexom čak! a ja prošetala do puntijarke i nazad, pa svrših kod grofice! uz kavu. moglo je i više i dalje, ali poradi kiše koja je jutros lijevala, staze su bile skliske i mokre! kak i treba biti kad se cijeli dan priča o sexu! po stazama sljemena! ali, umjesto da ostah pri dolu (sviđa mi se danas osobito aorist) ja se popeh na vrhunce ponad vas! dobar je to pogled s visine. ponekad se pitam zakaj nikad nisam navčila pljuckat pomalo? da me ubiješ, ne znam hračkat, a sumnjam da bum navčila! nakon kišna jutra, pukao pogled sa sljemena na grad! okupan i osunčan. a cesta vijugava i zahtjevna...kao i obično kad se penješ na vrhunac! ali, tko se popne mora i sići. hrabri se i spuštat znaju i nije im problem, jer svatko tko se popne mora i sići! s jednim pogledom iz grofice na sljemensko listopadno padajuće lišće, ne dozvolite da vas itko gleda ili vi gledate s visine, osobito dok pada...lišće. jer, pad s visine je opasniji. no, za sve vas kaj ste cijeli dan vu dolu (blogu) mogu vam reći: vozi žičara! sam se popneš i sijdeš...sim pa tam. ah, ti smiješni pokreti koji život znače! pače, plućica (a nisu na kiselo) zagreba! sretan je zagreb koji ima takve visove (brdo sljeme)! a i zagrepčanke, puce koje se pentraju po dotičnom hrptu...malo zagorska pa malo zege strana! svejedno ti je na koju, samo da kreneš...put puti!

(slika prikazuje žene oboljele od raka dojke)

Istovremeno sam ponovo dohvatila Hadrijana i njegove memoare i ti mi se javi. U tome vidim neki znak, pa za razliku od prepiske od prije godine i više, ovu ću s tobom imati…javno. Iako si mi, sada vidjeh, poslao deset poruka. Noćas, dok spavah snom pravednika, bjah s tobom do sitnih sati. Od cijelog društva, prijatelja tvojih, mojih prijateljica, opet do nas samih? Ne znam što ti je trebalo cijelo društvo da bismo nas dvoje vodili ljubav, jer iako rekoh pod tvojim uvjetim ne znači da nemam svoje? A ti su da ih nemam! A ovdje na blogu…voljet ćemo se javno, a jebati tajno! Jer sve što doživi jedan čovjek (reče lasić, a nije frano) doživljavajuju svi ljudi. I podsjećam se žene u crvenom…jedne večeri je pustih na blog, nisi samo ti plesao! Potažit ću crvenu haljinu, ali ionako ćeš je skinuti? Ovaj put nemoj čekati godinu dana. Jer, ta tajanstvena igra u kojoj se ide od ljubavi tijela do ljubavi osobe činila mi se dovoljno lijepom da joj posvetim dobar komad svog života. Pa iako uglavnom sve ludosti prođoše, sjećanja ostaju. Pa ću samo ponoviti sjećanje.

Ne želim biti poput ostalih pripovjedača erotskih priča (i ovdje na blogu), kako reče Hadrijan, “…koji su jedva nešto više od mesara koji izlažu na prodaju malene komade mesa što privlače muhe.”
Ta poznato je da svaka istina izaziva sablazan pa tako ja možda želim polučiti, izazvati…sablazan. Uzburkaj mi život, reče jedan iskričar svojevremeno, a potom kad je doživio brodolom, zajedno sa mnom, vjerojatno je požalio. Želim opet…žaliti! Ne treba ispunjavati sve želje, ne treba uvijek živjeti istinu. Ponekad je bolje ostati u laži.
Čak i onda kada neki dijelovi života počinju nalikovati na ispražnjene dvorane palače u kojoj osiromašeni vlasnik stanuje samo u jednoj odaji. Koji je smisao da pohodim sve svoje odaje ….podrume, tavane, više i niže katove, a imam samo…stan. I moj krevet, zategnuta plahta boje naranče (nisi spomenuo boju, ali koru jesi). Voljela bih da je zgužvana poput njezine kore. Čak sam ih prestala peglati posljednje vrijeme, kako bi…ličile. I opet mi se vraća Hadrijan i njegova najezda duha na put nego puti na duh i ti sa svojom znatiželjom. I besanicom, mojom. Jer on kaže:

"...što je drugo naša besanica do bjesomučna upornost našeg uma da proizvodi misli, odbijanje da se povuče pred božanskom glupošću naših sklopljenih očiju ili pred mudrim ludilom snova?..."

A ti vidim jutrom, četiri ure pisao predzadnju poruku. Jer uslijedit će slijedeća. I dok sam ja jutrom pisala ti ova slova ti meni već napisao poruke, koje nisam čitala. Ali sam ih…odgovorila. Ludošću svojom koju ti poslah u galebu slomljena krila. Kako bi inače znao da sam te pohodila. I ostavih nadu da ćemo se pojebati? Hoćemo! U nastavku reći ću ti....kako, kada, koliko, zašto...!

(weblog nike45, 02.08.2009. 15:53:34)

Ovih dana sam nekako pojačano razmišljala o svom tom trudu koji ulažemo u...ode mast u propast? Kaže trenutni značajni beznačajni predsjednik vlade da to nije tema! Sigurna sam da se i većina blogera s time slaže? Jer, tko je vidio pisati o sebi, svojim postinućima, pregnućima i...masti od propasti?
A ja mislim da to jest tema za dejting sajt, o tim našim vezama, raspuštanjima i napuštanjima! Obično kad nekog sretnemo tko nam je zanimljiv nastojimo da tu zanimljivost zadržimo što duže pa da ona postane i ostane trajna. Ta težnja je u našem odgoju i kulturi (nismo muslimani koji imaju mnoštvo žena, barem ne javno).
Međutim, možemo li ako nismo takvi kakvima smo se prikazali i pokazali i nekome dopali, opstati? Na ovaj zapis potaknuo me jučerašnji (letimično) ponovo pogledani film: Ljubav po mjeri!
Problem nastaje kad se onaj drugi trudi biti onakav kakav u suštini nije. Jer, njemu se npr ja sviđam i on svakako želi pridobiti i zadržati moju pažnju! Normalno, meni to godi kao i svakom tko želi ostvariti dobar odnos. I svima nam paše nečiji trud oko nas. I ja se volim truditi oko nekog do koga mi je stalo. Ali, moj trud se ne očituje u tome da budem netko drugi ili to što nisam.
Moj trud se očituje u tome npr da skuham nešto fino tom mom partneru u nekom druženju ili vezi! Ili da učinim neku drugu stvar koja je njemu ugodna…da zajedno dijelimo trenutke ugode i udovoljavanja sebi i drugome. To je moguće samo ako dvoje imaju slične interese, želje i mogućnosti.
Muškarci su skloni osvajanju i draž uglavnom vide u osvajanju a manje u osvojenom. Na svu sreću, skoro pa nikad baš u životu nisam doživjela da je moj muškarac završivši s osvajanjem mene, završio i samnom jer sam obično dovoljna tom svom muškarcu. Problem je nastajo kad sam mu i ako sam mu previše! A previše mu postanem kad se on više ne može ili neće truditi. Jer, on nije to što je htio biti kako bi me pridobio već je nešto drugo. Pa onda svaki njegov trud ispada tlaka, jer to ne radi iz svog zadovoljstva i zato što je on taj, već je to radio da udovolji meni. A kad nekom silno želimo udovoljavat na to trošimo previše energije i kad-tad se iscrpimo. I to nam više nije niti zabavno niti interesantno. Kad netko od nas traži (ili mi sami od sebe) da budemo netko drugi ili da radimo ono što u biti ne volimo i nije naš izbor, neminovno dolazi do kuršlusa! I ode mast u propast (na tu izreku se moja unučica tako slatko nasmije)! E sad, nije moje pitanje zašto se to događa, jer je logično da se događa.
Moje pitanje je više (retoričko) zašto ljudi hine nekog ili nešto tj. zbog nekog „uspjeha“ u vezi prihvaćaju tuđe običaje, navike i htijenja kao svoja bez obzira što to nije u stvari njihov izbor, iako osoba jest njihov izbor (često samo fizički)? Pa npr. ja volim kad naletim na nekog tko voli ribe, lešade, fine kolače, popit čašu vina za ručak, izaći van, prošetati, otići na izlet u prirodu i sl. To je moj đir! Volim kuhati za nekog tko mi je važan, i tako pokazati svoju ljubav! Volim i fini kolač speći za tog mog preferiranog muškarca. A volim i seks…ali sve to što volim činiti za njega ne činim zbog njega već ja uživam u tome! I to želim podijeliti s njim! To i jest smisao biti u dvoje, dijeliti zajedništvo i druženje u veselju. Neće me sigurno veselit ako on npr cijeli dan gleda TV ili mu je nogomet glavna zanimacija?. Ja npr jasno dajem do znanja odmah na početku što ne volim i što ne želim…npr nogomet (ali puštam tog nekog da si gleda nogač ali sačuvaj bože da ću ga ja gledat), ili da ću vrtit i gledat tv cijeli dan, dapače, odmah ću ti reći da to nije moj đir i da ne volim da je moj partner zalijepljen za daljinski! I reći ću mu odmah da volim vodit smislene razgovore o svemu i svačemu…dapače, preduvjet da se uopće družimo je nekakva tvoja široka naobrazba i da imamo o čemu pričati a da nije: što ćemo danas jesti ili...ajmo se sexati? Normalno, svatko od nas može malo odstupit od nekih svojih jastava, može prihvatiti pomalo i ponešto što mu i ne odgovara.
Ali, ako netko nakon početne faze osvajanja i zaljubljenosti odjednom postane druga osoba i počne „trenirat“ svoj neki život koji nema veze samnom, nema šansi da ću ja u tome ostat? I normalno da se pitam, a čemu taj toliki trud svo to vrijeme da budeš netko drugi do li tko si doista? Volim biti svoja i to tko sam i što sam i da me takvu netko prihvati ili ne. I volim kad je on to što jest, makar se samo okrznuli mimohodno! Radije tako u prolazu nego li zakačit se za nekog tko naoko jest, a u stvari uopće nije! Jer, ipak ti treba vremena da otkriješ uljeza i prokljuviš da nije to što se čini da jest! Izbugljeno vrijeme? Nemam ga više na bacanje, ne želim ga tratiti na neke ljude koji naprosto nisu potencijal, barem glede mene!
Tražim kompatibilnost u bitnim stvarima…ili ću je naći ili ne! Uvijek ima ona famozna…produži dalje! Sigurna sam da i žene imaju taj đir, pretvarat se da su netko i nešto drugo! Žalosna je ta mimikrija, uglavnom iz nekog materijalnog interesa (kod muških je to uglavnom nematerijalni, tj sex), ali razumijem ju npr kod onih nekih ptica u prašumi kad mužjaci oblijeću okolo ženki da bi produžili vrstu, ali da žene čine sve i sva (misllim na njihovu mimikriju u vidu napumpanih sisa, usana a od sexa npr niti s, od kuhanja niti k, mala digresija ali većina muških upravo to očekuje od žene) da bi pridobile svog muškarca, to ne razumijem! meni je uglavnom prispodobiva ona: il sa štitom il na štitu! zato valjda i jesam sama, na neke"kompromise" ne pristajem!
P.S.
noge su moje a ni tepih nije loš, dapače! no stereotipi su tako uobičajeni da ih je nemoguće izbjeć. pače, ja ih malo i potenciram upravo ovom sexi fotkom koja kakti govori puno, a jedino autori znaju što i kako! nedajte se predodžbama!

A Case Of You (Trailer)

Link

(nije se dogodilo na današnji dan, trenutak u vremenu, zapis 14.9.2022.g.)

Živim jednim mirnim (reklo bi se penzionerskim) životom, kakav i priliči ovoj dobi! Fizički, skoro pa bez greške, odvaljujem dnevnu rutu brojača koraka. Dobar je to izum, ne opterećuješ se kilometrima već koracima. Stimulativno. U prosjeku pet tisuća dnevno. Ponekad i sedam, deset, a bome poneki dan i jedva 2 tisuće. Hodanje je imanentno čovjeku a ne trčanje! No nisam o tome željela pisati. Miran život očituje se i u raznolikosti, iako bih skoro rekla da mi je dnevni događaj dana odlazak u nabavku u dućan? S obzirom na materijalu situaciju, moj partner i ja si možemo priuštiti ponešto i van popisa! Dobar je osjećaj kad znaš da jedeš kvalitetno i ono kaj ti paše! To je izvor zadovoljstva u ovim letima, jer je ostalih izvora sve manje. Seks je sve manje neka ekstaza a sve više sjećanje na dobar osjećaj koji je nekoć proizvodio. Sada su orgazmi sve tiši iako još redoviti! Sjajno je to. Vidim ovih dana uglavnom ugrožene blogere koji vicevima pokušavaju odagnati nestašicu. Vlada nije donijela mjere protiv tih i takvih nestašica. Za svoju nejebicu morate se sami pobrinuti? U stvari, zadovoljna životinja uglavnom drijema. Moje više nema, ali zato gazdarica dremka. Svaki dan poslije objeda odem se ispružit na velikom bračnom krevetu (sa ili bez partnera) i pokušam odspavati ili odrijemati? Kažu da je zdravo pola sata! Ne uspijevam, ali se trudim…svaki dan iznova. Tako i sa mojom melankolijom uma. Svaki dan pokušavam upogonit moj um sa nekom svrhom i razlogom! Uglavnom uspijevam, ali desert (ili šlagvort) uglavnom izostaje? Zašto? Zar je tako teško vodit smislene razgovore osim i vremenu, sexu, politici i ostalim tricama i kučinama? Biće da se ne krećem u takvom svijetu? Davno sam spoznala da na iskrici neću sresti čovjeka s kojim mogu pričat o bitku! Viceve nikad nisam znala pričat a ne volim ih niti slušat? Oni su dokaz siromaštva duha. Imam tik do balkona nekoliko breza koje (osobito kad je vjetar) raspršuju sitne male čestice kojih mi je pun balkon. No, one me raduju! To breza pušta sveudilj oko sebe svoje male izdanke i tako se valjda održava na životu. Moj život me u mnogo čemu podsjeća na te sitne male letače? I ja se trudim cijeli svoj život rasprostirati se duž ljudi ne bih li doživjela uzvratni doticaj? Dodir kao poticaj je vrlo poticajan! Ako pak odgovor izostane, ako pak ta naša sićušna sjemenka ljudskosti odleprša ko onaj helikopter biljka i završi negdje u žbunu, nije propast svijeta! Imamo mi sanjari ljudska bića dovoljno sićušnih atoma za borbu. Prvi ešalon, pa drugi…i tako i nedogled. Eto, i ukrajinci konačno uspijevaju. Ne treba se obeshrabrit. Nije da se i ja ne smijem, ali ne vicevima. Moj dragi povremeno (po meni prečesto) pogleda Dva i pol muškarca! I glasno se smije! Ja se smijem tome kaj se on smije. Sretna sam zbog njega, ali pitam se čemu bih se ja tako smijala. Ups…jesam neki dan, jednom krasnom francuskom filmu i njihovom humoru. A smijem se i ovih dana nakaradi vozanja kraljice diljem monarhije i ne mogu doć k sebi od tolike ljudske gluposti? U stvari, ona me najviše nasmijava i rastužuje. Sva sreća da ovih dana ova hrvatska nakaradna svakodnevica je zamijenjena ovom engleskom! U moru sivila i mraka, jučer je zasjala jedna rečenica i misao jedne Indijke na upit o monarhiji i smrti! Gledajući svaki dan oko sebe, sve se više pitam hoću li svjedočit potpunoj propasti ljudskog uma? Buljenje po cijele dane u mobitel sigurno nije napredak. Drago mi je da sam danas pročitavši Vrbičin zapis vidjela da još uvijek ima ljudi koji nisu abdicirali od uma! Kakogod, ostavljam vas uz šumu svojih breza. Apšmalcane mahune i faširanci! Digresija? Ne, samo prastara…use, nase i podase!

Danas mi je moj dečko vidio cice nakon pola stoljeća! Eto, moralo je proći pola stoljeća od našeg hodanja i mladalačke ljubavi da dođemo do mojih sisa! Bolje ikad nego nikad, reko bi neko? Ali, ta davna ljubav ima i svoju ružnu stranu, pa možda stoga i nije bila ne samo prva već i posljednja? Zbog tog svog dečka dobila sam takvu šamarčinu od mog oca na javnom mjestu gdje nas je sreo da sam ga zapamtila za cijeli život! I danas smo o tome, jer me pitao kako ga pamtim! Zgodan je on i danas, čak prezgodan i tak…past će neka kava, neki razgovor o tim nekim danima! Pitam se koji dečko tak čeka da vidi cice svoje cure pedeset let? A kad smo već kod daljine, ne one vremenske, već ove kilometarske, piše meni jedan iskričavi znanac (iako živi u Australliji, popili smo kavu i našli se na čagici u zgb davnih godina) ovih dana, da me još uvijek čita! I da pišem jako zanimljivo i sviđa mu se moja iskričavost! Eto, niste imali pojma da iskričavi blog se čita u dalekoj Ausraliji! No, da se manem hvalospjeva (ipak ja nisam Plenković) kako mi ne bi počeli s pločicama uništavat svenarodnu imovinu (sabor), priijeći ću na jedan drugi važan, čak poguban događaj koji se dogodio na današnji dan! Ne znam što vama znači Zagreb od prije ovog rata? Većini ništa jer ste dotepli iz pripizdine, (skoro pa kao i ja, jedino kaj je u mene pol stoljeća) ali ljudima koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća živjeli u Zagrebu, pamtim će taj strašan dan te 1964.g.!

Cit ( izvor MGZ......)
........
“1964.godine izlila se Sava te poplavila velik dio Zagreba . Sava se 25. počela izlijevati te je do 26. poplavila trećinu Zagreba. Vodostaj Save je tada bio više od 500 cm. Poplavljeno je više od 15.000 stambenih objekata. Vrbik je najviše stradao - 90% stambenih objekata (uglavnom prizemnice) je bilo poplavljeno. Tadašnji nasip koji je bio visok do dva metra je popustio i Sava je prodrla u naselja u blizini. Najviše su pogođena poplavom Trešnjevka, Trnje,Pešćenica i Novi Zagreb. U poplavi je smrtno stradalo 17 osoba od kojih je najstarija imala 84g a najmlađa 2g. Zbog poplave se počelo razmišljati o odteretnom kanalu Sava-Odra kojeg se već 1965.godine počeo graditi a dovšen je 1971.godine dok su nasipi podignuti na 5m u akcijama ORA (Omladinske Radne Akcije) gdje je sudjelovalo tisuće mladih iz cijele tadašnje Jugoslavije. Za ljude koji su izgubili krov nad glavom izgrađena su nova naselja Botinec i Retkovec.”

Toliko od mene danas! Istina, ima još jedan događaj na koji me danas podsjetio fejs od prije četiri godine, ali kako većina aktera nije živa (moja pesa i moj tadašnji dečko) neću puščat fotke, osim jedne…paučine u to maglovito jutro iz dežele. Baš ta slika je tako prispodobiva upravo iskrica blogu i iskrici I ima svoju simboliku…tako ste obudovjeli da vam se paučina ulovila na…(dodaj po vlastitom izboru)!

Dogodilo se na današnji dan...prije 10 let sam ovo objavila...a dogodilo se prije možda i više od 30? Bje to negdje 1988.g. kad je HR postala samostalna i sa TV izvlačenjem lota! A fotka je stavljena u povodu 40.godišnjice stvaranja Hrvatske lutrije (unutar YU) o čemu je bila i izložba u Klovićevim dvorima. Sve je to prošlost, ali ako nemamo prošlosti nemamo niti budućnost!


"povratak u prošlost...možda da bih dosegla...budućnost!

btw sinoć slučajno upalim tv kad tamo ja...istina, ona ja prije 25 let...al ipak ja...pa evo mali djelić te mene i ovak podjeljeno s vama (priznajte niste imali pojma da sam bila davnih dana tv star)! "(objavljeno 22.10.2013.)

nisam nostalgična, samo se nekako pitam...gdje su i tko su neki ljudi (ovi trenutni značajni beznačajnici) bili prije 30 i više let?
nakon tolike slave, mogu mirno otić igrat pasijans!
p.s. ponekad su komentari bitniji od samog bloga...pa eto, danas učinih taj izuzetak pa čak i promijenih blog u tom smislu!

(zapisano, face, 201.4.g)

(NEPOZNATOM OBOŽAVATELJU)

Dugo nisam ovdje pisala, a sve rjeđe i drugdje! No, danas me jedna poruka ponukala da ovo napišem. Posegnu jedna moja generacija do 2012. u mojim zapisima i blogovima! Razgalilo me to, a i ovo što je napisao! Morti zato valjda tolko i citiram Rudanicu kak bi dotična počela i mene ak već ne citirat a ono bar čitat?

Pa kaže ON (moja generacija):

"....u nadi da tu negdje ima osoba kojoj ću biti i svjetlo i sjena, i dan i noć, i prijatelj i ljubavnik..... i kliknuh naslikicu osvjetljenu flash-om u pozadini..... a kad tamo Vi. Da Vi, sa velikim V, jer ono malo što pročitah u blogu dade mi do znanja da Vam stotine Rudanica nisu niti do koljena. Listajući stranice zaustavih se na dvadeset i nekoj iz 2012. i tu stadoh.Nemam više vremena...... moglo bi potrajati...... Al' svidjele mi se fotkice sa 24-te i onaj link na "play it Sam...." pa pustih i suzu...... Što, zar mislite da mi muškarci nemamo emocije ?????? Žal za nečim prošlim ili žal za nečim još ne doživljenim.....Živite, živite punim plućima i njedrima... nisam Vam zavidan, pače, veseli me. Vesele me veseli ljudi jer ih ovdje u kako Vi kažete Rvatskoj ima sve manje i manje...."

pa danas, 2023. g. još jednom sviram samo za njega...i za sve nas koji se usudimo još...voljeti, željeti, očekivati i patiti! čak i na ovakvom virtualnom prostoru kao što je iskrica?

as time goes by
Casablanca - As Time Goes By - Original Song by Sam (Dooley Wilson)


Link

P.S. KAKO JE OVO UDŽBENIK, NEMA KOMENTIRANJA /zatvoreno/
p.s.p.s.a
redakcija je lektorirala tekst i zaključila da je sadržaj "gadljiv" kako reče autor, pa je stoga i obrisan!

Link

Davne 1983. g. snimljen je ovaj krasan film koji sam nakon 40 ljeta opet odgledala danas na star movies (bivši fox movies)! Krasan film koji me davnih godina oduševio, a danas opet razgalio! Pregršt divne glazbe (osobito ona naslovna koja je svevremena), pregršt krasnih pokreta, početaka breakdancea. Tada, tih osamdesetih svijet se nekako činio u zamahu u nešto dobro,bolje...no, ošli smo ukurac u svakom pogledu! Osobito ovom glazbenom na ovim prostorima! Ne znam kako netko nakon ovih scena i mjuze iz ovog filma može slušati današnje smeće? Ja sam opet uživala...liijepa ljubavna priča s kadrovima davnih 80-tih i svih onih dobrih stvari koje više nema? Nije to nostalgija, naprosto tada se baš živjelo (barem moja generacija u dvadesetikojoj), voljelo...bile su to najbolje godine ever! To sam čak negdje nedugo na fejsu čitala...da su radili neku anketu i istraživanje...koje su godine ljudima najbolje, i pobijedile su upravo osamdesete! Rock, pop, disco....sve je to mjuza moje mladosti! Nije to žal za mladosti, jer ja i u ovim letima otplešem na sve to (obično barem jednom mjesečno) i budem opet nakon ove pauze od mjesec dana! No, do tada...uživala sam danas u ovom filmu, muzici, plesu! a erotika, sexi scena kad njih dvoje večeraju a ona njemu onak ispod stola uvlači nogu med nogavice dok on priča s bivšom...uf...više erotike u toj sceni nego li u svim 18+ filmovima!

a evo još malo mjuze iz tog nekog doba
Link
Link
wow...nastavljamo u istom ili sličnom tonu
Link
Link

i moglal bih tako još dugo, dugo...kak i jesam! i budem!

Kad ti je blog od prije četiri dana još na prvoj strani znači da je vrijeme da napišeš novi? A kako mi se često imputira da nisam baš neka od pohvale drugih npr institucija, službi i ostalih servisa građana, eto prilike! Ili sam možda samo fortunu uhvatila za bradu ovih dana, iako ne i onu pravu? Naime, zanesena i ponesena rješavanjem svega i svačega što se pripetilo zadnjih mjesec dana, učinilo mi se da me sveudilj prati fortuna, pa sam rekla jučer frendu, nakon svega sa happy endom, da mi uplati i eurojackpot! I je, on line (ja nemam račun jer moja bivša firma sigurno bi od mene jako loše živjela) je uplatio čak jednu kombinaciju od 2 eura! I time je happy jučerašnji i današnji krug trebao završit? I je, valjda upravo sa tih nepogođenih dva eura! A doista, jučer me krenulo, nisam čak ujutro mogla nit spavat kao obično jer su mi se počele rojit misli, kaj sve trebam obavit…pa poslat e požurnicu za narudžbu nekih godišnjih pregleda za srce, ergo,uzv! Pa poslat sms ex prvom dečku da me primi na uzv sisa onak, prek reda u ime davne ljubavi? Pa je trebalo provjerit stanje obračuna plina na moj račun? Pa sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela da moram platit svega dva eura obračuna! Hvala gosn Plenković što ste moje novce opet vrnuli nama! Pa je trebalo otić u Vinogradsku (popust na uber bje danas takav da sam za samo 11 eura otišla i tamo i natrag) uz li-la nalaz! Nije tako loše, ali nije niti dobro, pa ako bude gore, javite se na hitnu a ako bude ko i sad, mošte doć k nama tad i tad! Pa me zvali za jednu doznaku od prošlog tjedna jer sam hodočastila deset dana od jukićeve 2x, al pazi sad, riješila! Istina, u međuvremenu sam si to čudo od čarape kupila sama (30 eura) pa sam mirno mogla čekat hzzo! Pa javili nakon tri tjedna…eureka, imaju čarapu, koju ja već imam pri sebi i na sebi cca 15 dana! Pa mi nakon tri pohoda doktorima ipak danas uspio posjet apoteci i ponijela sam doma puni ceker kutijica…senzora, aplikatora i sličnih potrepština ko da sam bila u šopingu? I opet, hvala, zvali su me da mi jave da mogu doć po to! Eureka! A sretna što je opet hzzo konačno odobrio nekaj kaj normalni svijet vani odavno već koristi! Dakle, imate dojam da se žalim? Ma ne, ja sretna i presretna što sam u dva dana riješila peripetije stare cca 3 tjedna! Wow…bravo ja! I svi….sretni! istina, za srčeko i dopler karotida su me naručili iduće godine u siječnju, za oftamologa iduće godine u travnju! A cicke uzv ne moram čekat rujan iduće godine, jer mi ex reče da mogu doć kad oću što me opet oduševilo, kak je naše zdravstvo…sjajno! Još samo da čovjek bude živ do tada, mislim iduće godine? I sad još recite da nisam sretna! I normalno da neću potonut dok god imam posla s našim institucijama zdravstva i imam razloga za živit! I dok mogu o tome pisat kao svom vrhunaravnom uspjehu u životu! Našla se i naći će se i poneka kava ovih dana, onak, usputno stajalište i odmor od umora! Eurojackpot nisam osvojila ali nemate pojma kak sam sretna jer sam se uspješno othrvala svim trenutnim nedaćama! I da, život je i nadalje lijep!

Link
arsen dedić,pravilna ishrana

Link
parni valjak (aki) live u puli, jesen u meni

(podnaslov: MOJA LJUBAV KROZ ŽELUDAC)

Htjedoh vam prikazati kako sam i ja danas „smotala“ svoj burek! Istina, nije od mesa već od lososa! Narezah losos (friški, ne dimljeni) onak na rezance i popržim na putru! Potom dodah sol, papar, muškatni i malo bosiljka, a sve zalijem vinom! Dovoljno je petnaest minuta da se ta "ribica" prodinsta. Potom vrhnje za kuhanje da se dobije fini umak…onako rozo-bijele boje! Skuham široke rezance (ima onih finih domaćih) i onda procijeđene bacim na taj losos i sve lijepo promiješam! I voila, ručak je gotov za pol ure uvrh glave! Pa sam taj svoj burek danas i uslikala, nek se nađe ak bum imala supatnika u tim mojim prehrambenim navikama? Jer, kak veli Arsedn sve više ta ljubav i čežnja ide kroz željudac. No, ne pišem vam danas ovo toliko poradi „bureka“ već više radi jedne moje nove ljubavi i otkrića, koje volim podijeliti. Jer, kad je nešto dobro bit će još bolje kad podijeliš! I tako, idem ja neki dan svojim nekim poslom ulicom svog najdražeg pjesnika (tin ujević) i vidim dućan „mlinar“! Pa rekoh, ajde da svratim i kupim hljepčić (bagetić) od heljde, baš onak po mojoj mjeri za par dana! Rep u dućanu, i dok tako čekam svoj red spazim u rashladnoj škrinji sa strane izložena mini torta od kikirikija! I gledam cijenu i ne vjerujem, kaže čak manje od pet eura! Pa to je baš za mene! Volim kad ulovim nešto fino a nije skupo! I kažem ja tako trgovkinji da mi da tu mini tortu po skoro pet eura i taj neki kruh…i pružim ja novčanicu od 20 eura i vrati ona meni nekaj, nisam nit gledala! Samo sam gledala u tu tortu kak da je što prije uzmem i odnesem! I dođem ja doma…sline cure, a kako imam običaj sačuvati i uzeti i račun, pogledam ja račun piše 11 i nešto eura? Mora da to nije moj račun…mora da sam uzela neki tuđi? Jer, ovo moje nemre bit više od šest eura? I kad tamo, čitam ja…lijepo piše mini torta od kikirikija 10 eura! Ups! Nije baš neki dobar ulov, kaj ne, duplo više no što sam mislila? Ali kad sam ju probala (pa sam je danas i uslikala da vidike kak zgleda ak već nemrete probat) nije mi bilo žal. Vrijedi svih tih 10 eura! Eto, u ovaj kišni dan dok svi nešto cmolje o jeseni i kiši i rastakanju duše, ja cvatem u ljubavi sa…njima! Usput slušam i svog „Valjka“ jer Aki je samo jedan. Pogledala sam neki dan ovog novog dečka, simpa je dečko, dobro čak i pjeva, alli nema do raspona glasa Akija kojeg kad si slušao, smrzo si se! A prvi put sam ih onak za ozbiljno otišla poslušat 2016.g. na njihova dva velika koncerta u dva dana u domu sportova! S jednom poznatom blogericom! I bome smo se nas dvije zanijele, a ja čak i zaljubila u njih! Oduševili su me svojim nastupom, energijom…pa nisam odoljela stavit ovaj (čini mi se i zadnji) koncert iz Arene u Puli! Na svu sreću, to je jedan drugi koncert nego li ovih dana ova seljačija u zagrebačkoj areni? Btw otvorila sam danas Patricijin link sa dotičnom Prijović i smrzla se! Čista narodnjačka i seljačija usred zagreba. Nekoć se takva muzika puštala u onim najgorim birtijama na rubu grada gdje se skupljao sav ološ? No, drago mi je da sam se slušanjem (samo do pola) tog linka malo i prosvijetlila i osjećala sretnom! Sada barem znam da cca 100 tisuća ljudi u gradu zagrebu živi, kojima tu nije mjestu tj. meni nije mjesto pored njih! S njima ne mogu biti niti na dobar dan! Tko to sluša? Neka sluša, ali meni draži oni srpski, beogradski građani, kojima sigurna sam, ne pada na pamet gledati i slušati tu prostotu! Jer, nije prostota biti gol, nije prostota jebati…prostota je biti glup i primitivan! Toliko od mene u "ljubavi" sa burekom i inim prostotama! I da, kiša i dalje pada!

i tako krenem ja jutrom put administracije u očekivanju iščekivanja i načekivanja? a kad tamo sve u 20 minuta! bravo hzzo! i opet krenem put dotura, kad sam već u blizini, al tamo zajeb! nema uzv do iduće godine u svibnju? ups...nema druge nego nazvat moju prvu ljubav (ionako smo ljetos trebali popit kavu a nismo) i dogovorit da mi malo pogleda cice! i tako zadovoljna krenem ja put seniorske kave u johanu francku oliti gradskoj kavani! lijep dan, još ljepši pogled na trg pun (kretenskih, komentirali smo frend i ja) turista, ali što ćeš...takva vremena! i nakon seniorske krenemo mi na ručak, a kad tamo: premium juha od hokaido buče (tvrdo č majke mi), pa pileći medaljoni u umaku od pršuta, kadulje, pa pire, pa 1,8 l merlota i za desert razme se cheesecake (tak se valjda piše) s borovnicama! kaj je frend jel neću vam pričat jer nema smisla da zavirujete u bilo koji drugi želudac, osim moga! potom šetnja do tkalče opet na neku cugu i kavu! i tako do tri ure! lijepog li života! a onda me fejs podsjeti na jedan meni najvažniji događaj mog života iako nije moje postignuće. pa hajde da i to pridodam ovom lijepom danu. događaj se zbio prije sedam ljeta, ali dijelim ga i danas, jer moj pametni fejs mene podsjeti i na ono što ja zaboravim!

I MOJA KAPLJA (crtica iz današnjeg života)

pomaže ju tkati! tu sreću njenu. a bome i moju. eto, konačno, nakon tri duga ljeta otkada je predana doktorska disertacija moja ćerce konačno pred komisijom...postala doktorica znanosti! i rekoh...veseli se, raduj danas! zaslužilla je. jer, neki ljudi doista nemaju sreću, dapače...sve se uroti protiv njih. al njihova upornost, trud...da rezultat. pa tako cura nije gotovo imala šansu s obzirom na svoju kardiomiopatiju nit rodit, nit doktorirat. a jest. svaka čast upornosti, trudu, viziji...jer to stvorenje (žena čak) doista zavrjeđuje epitet čovjeka, osobito u ovom društvu koje ženama ne daje baš neku šansu. zahvalna sam i svom zetu koji je to sve pratio...jer je vjerovao u nju. volja i htijenje! to nas razlikuje od majmuna i ostalih četvoronožnih. jučer prije obrane pitala sam ju što će ako ne nađe neki adekvatan posao? reče, pričekat ću dvije godine...dok dijete malo ne stasa, pisati znanstvene radove a potom, ak i dalje bude na burzi otići će van. reče da ima nekoliko doktora znanosti na burzi? sablaznih se od toga. koja smo mi država koja tako rasipa svoju mladost, dok tamo neki metuzalemi i nesposobni političari drže kormila. no, danas sam sretna! lijepo je kad možeš slavit djetetov uspjeh jednako kako je tužno kad dijete kiksa (ili ga nemaš)? no, sve je to život...valjda nam svima da onoliko koliko možemo podnijet? život je lijep i treba ga slavit, čak i kad ga kudimo, kad smo mrzovoljni...no, uvijek ga valja branit, težit i uživat. nekak nisam zadnje vrijeme...no stignem... pogleda, dodira, zagrljaja..nikad dosta! ispeći ću svojoj kćeri krustadu...voli voćne torte...i zagrlit ću je, izljubit..nju i njeno dijete! sve su to moje (i njihove) kaplje života! ponosna sam mama...sretna mama,a bome može bit i moja kćer, jedina doktorica znanosti u mojoj bližoj familji! čestitam kćeri!

CLOSED
Na jednom od mojih obješenih šešira visi bandana. Koju sam objesila nakon obješene i mlitave ćune. Pokraj šešira ceduljica i tekst: CLOSED! I nju sam stavila uz ostale relikvije relikvijarum. Kako bi me podsjetila na dane otvorenih vrata. Kada si ušao u moj dom tiho, gotovo da sam se iznenadila. Još dok sam ti otvarala vrata pitala sam se: tko je taj čovjek da ga puštaš u svoj dom? Kao da je tvoj? I začudo do sada me nisi iznevjerio. Kažem, do sada. Voliš me, volim te tako barem riječi kažu. Tek poneka slika, dodir uglavnom glas. I puno boli. Reče da sam tvoje svjetlo u tunelu. Kako to da ga ja ne vidim? Zar zato što sam tvoje (al ne i svoje) svjetlo pa sam usred tunela i tamo kamo ja gledam svjetla nema. Osim ispružene ruke ka tami..a ti dolaziš, odlazeći. Svaki je početak kraj nečega, pa tako i ovaj tvoj kraj početak jest. Možda bih ti trebala reći, budi sretan jer si na početku. I znaj, dom nije samo tamo odakle dolaziš već i tamo kamo ideš. A sreća nije cilj, sreća je način putovanja. Dugo već čežnja oplahuje moje obale tako da gotovo ne vjerujem u zajedničko putovanje. Iako jutrom ona ista čežnja, u koju ne vjerujem, podsjetila me na jedan moj gotovo haiku iz 2007.g….čežnja znana tobom jutro odjenula. Iako mi tvoj osmjeh upravo tu čežnju i nevjericu skida, i skida me do gola. I skidajući me obgrljuješ moje tijelo poput bršljana i raste novo ruho moga htijenja. I postaješ dio mene, ja sam tvoj dio! Kako te prepoznati, kako se prepoznati, to više nisam ja, da li si ti? Il je sve već….zatvoreno!
(moj blog, objavljeno 17.8.2009.)

Prođe i 14 godina od ove priče a ja danas hoću ispričati jednu drugu, posve drugačiju, opet istinitu i potaknutu događanjem mene. Taj closed tada bje simbolika jedne priče, a ovaj današnji without je opet jedna moja priča! Sex mi više nije važan! Od moje 17. g. do prije godine dana, bio mi je jako važan! Na ovaj zapis ponukalo me nekoliko opaski i rečenica vrlih nam muškića na blogu poput cit. " treba nju dobro izjebat, davno ta nije dobila...", ".. i dalje te ne nabijem,..". Imajući bogat sexualni život iza sebe ne mogu se ne zapitat s čuđenjem: gdje žive takvi muškarci? Koji ne razumiju da žena može uživati u sexu koliko, kada i kako želi! Jednom dosta davno moj voljeni, koja ljubav je trajala skoro 20 let, s kojim sam imala tucet orgazama u 45. godini života (a njemu bje 55) rekao je jednu notornu istinu: žena je violina a muškarac je gudalo! tko to ne shvaća ne može shvatiti da žena može željeti muškarca i imati ga i u 76. godini! on? hm...već malo teže može imati ženu koju čak i želi! ne želim ja vas lišiti sexa protiv vaše volje! Ali, ima jedna bitna razlika između vas "jebača" koji bi "izjebali" "nabijali" i sl. ali uglavnom verbalno jer niti možete niti imate koga! Mi žene (barem ja) se ne sexam zato što to ne želim a ne zato što ne mogu, nemam s kim ili slično? Dakle, dobrovoljno sam se prije godine dana (prva godina u mom životu) odrekla sexa sa mojim tadašnjim partnerom, a zadnjih šest mjeseci kako živim solo naprosto nemam nikakvu želju za sexom jer mi je bez sexa posve dobro! Zašto je muškarcu teško i nezamislivo prihvatiti da ga žena odbija, osobito muškarcima kojima libido počinje jenjati već sa šezdeset pa dalje (nije moja tvrdnja već znanstvena ali se o tome uredno šuti kako se ne bi dirnulo u njegovo visočanstvo muškost), nije pitanje za mene! ja sam uvijek znala što želim, mogu i hoću i što neću! Poražavajući i ponižavajući je odnos ovdje na iskrica blogu muškaraca prema ženama a nažalost niti žene ne osuđuju takvo ponašanje bojeći se izgubiti "svog" muškarca? Uvijek sam imala muda reći i pokazati svom partneru i muškarcu kad ga hoću ili pak kad ga neću! Ali, i ne samo reći...vać ga uzeti i bit uzeta! Te i takve vrhunce pohodila sam pola stoljeća i drago mi je da sam sišla s njih! Jednako kako je život lijep s njima tako je lijep i bez njih! Meni barem! Ako i kada opet odlučim pohoditi ih, bit će to na radost i slavu meni i mom muškarcu! Ove kojima pogani jezik vrvi riječima.... "izjebane", "pojebane", "nabijene" "nimfomanke" i slične, ostavljam njima samima!

kad imaš sugovornika i postaviš upit tj konstataciju, notorna je pristojnost da omogućiš drugoj strani da kaže svoje mišljenje tj odgovor, ali ti si me stavio na ignore, pa ću ti ovako javno postaviti pitanje:
tko je tebe nudio uni?
i tko se pravi blesav?
jer jarac je tebe nudio uni a ona je odbila! Zakaj dovla ne pitaš jarca zakaj te nudio uni, umjesto što unu razvlačiš po blogu? una je posljedica jarčeva čina, pače...sada se može reći da je i tvoja i njegova žrtva, ali to nije prvi put da se žrtva (u pravilu žena) razvlači po blogu zbog muške sujete!