HIPOKRIZIJA

Hoće li dotični "gospodin" završiti u zatvoru zbog širenja laži? Znam, predugačko je ali što mogu kad sam još u prvom razredu osnovnjaka navčila čitat! I pročitah, danas čak s razumijevanjem!

Guverner HNB-a očito nema pojma što govori, sve je brojke izmiješao. Evo prave računice, Vujčiću, čitajte!

Piše Sanja Stapić (11. travnja 2023. Slobodna dalmacija)


Iza nas je tri mjeseca života s eurom, a tih 90 dana obilježeni su panelom na kojem je izlagao i Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke (HNB).

Guverner je izjavio da inflacija nije bila značajna, da su cijene u trgovačkim lancima ispravno zaokruživane. Analizirali smo izjave i prezentaciju guvernera.

1. ŠTO JE REČENO

Ukupna cjenovna kretanja početkom 2023. nisu se bitno razlikovala od uobičajenih sezonskih kretanja u istom razdoblju tijekom prethodnih 10 godina, kaže guverner Vujčić.

ŠTO JE REALNOST

Kako to može biti ako imamo najveću inflaciju još od doba uvođenja kune? Jer, inflacija u siječnju ove godine je dvaput veća od najveće inflacije što smo je imali u siječnju svake od prethodnih 10 godina o kojima govori guverner. U siječnju ove godine imali smo 12,7 posto inflacije dok su hrana i bezalkoholna pića bili skuplji 17,3 posto na godišnjoj razini. Kad iz proteklih 10 godina izuzmemo ovogodišnji siječanj, najveću smo inflaciju u siječnju imali u 2008. kada je iznosila 6,2 posto, a hrana i bezalkoholna pića su tada bili 11,2 posto skuplji. Svakog siječnja u proteklih 10 godina inflacija je bila značajno niža pa i negativna.

2. ŠTO JE REČENO

Cijene oko 65 posto proizvoda nisu se promijenile nakon prelaska na euro, stoji u prezentaciji izlaganja guvernera.

ŠTO JE REALNOST
OGLAS

Istina, nisu se promijenile cijene testova za trudnoću, opće liječničke prakse, veterinarske usluge, tečajeva vožnje, telefonskih usluga, cijene obrazovanja, osiguranja, smještaja u hotelima, a međunarodni su letovi značajno pojeftinili...

Ali, čak 78 posto proizvoda iz kategorije hrana i piće je poskupjelo u siječnju u odnosu na prosinac.

Od 59 proizvoda iz kategorije hrana i bezalkoholna pića Državnog zavoda za statistiku u siječnju je poskupjelo njih 46, dok je za 13 cijena ostala ista ili je pala što znači da je 78 posto prehrambenih artikala poskupjelo. Za 22 posto su cijene u siječnju bile niže ili su ostale onolike kolike su bile u prosincu, a radi se o suncokretovu ulju, čaju, riži, brašnu, peradi, iznutricama, suhom povrću, žitnim pahuljicama...
image



3. ŠTO JE REČENO

Guverner Vujčić je izjavio da su cijene porasle, međutim, ne značajno.

ŠTO JE REALNOST


Koliko bi povećanje cijena trebalo biti da bude nazvano značajnim ako smo prošle godine bili deveta zemlja u Europskoj uniji po rastu cijena hrane u EU-u od 16,5 posto?

Hrvatska je bila prva po poskupljenju vina, treća po rastu cijena odjeće i proizvoda za čišćenje i održavanje kućanstva, peta po poskupljenju kruha, jogurta i mlijeka s niskim udjelom masti, sedma po skoku cijena kave, osma po rastu cijena sira i jaja, deveta po skoku cijena krumpira, 11. po rastu cijena mesu, 12. po skoku cijena tjestenine...

I u veljači je slično, pa su jajima cijene porasle 64,8 posto što je bilo peto poskupljenje u Uniji, a peta je Hrvatska i po poskupljenju kruha od 31 posto, druga po skoku cijena smrznutog povrća od 34 posto...

4. ŠTO JE REČENO

Guverner kaže da su trgovački lanci poštivali pravila o preračunavanju i zaokruživanju cijena.

ŠTO JE REALNOST


Ne sumnjamo u to samo se pitamo kako je to onda u siječnju u odnosu na mjesec ranije hrana poskupjela za 1,5 posto. Krumpiri su u siječnju u odnosu na prosinac poskupjeli za 4,9 posto, maslinovo ulje i suho voće za četiri posto, smrznuto voće za 8,6 posto, šećer 3,6 posto, povrće tri posto, kruh za 2,3 posto...

5. ŠTO JE REČENO

Guverner navodi da je inflacija u siječnju pala na godišnjoj razini.

ŠTO JE REALNOST

Pala je za 0,4 postotna boda manje no što bi pala da Hrvatska nije uvodila euro i to zbog neobično snažnog mjesečnog porasta cijena usluga, prvenstveno u kafićima, restoranima, frizerskim salonima...

I dalje su kafići i frizeri glavni krivci zbog siječanjske inflacije i kvarenja lijepe slike o uvođenju eura! Zanimljivo je da je više u siječnju poskupio kruh nego ženske frizure, a cijene krumpira preskočile su rast cijena u kafićima. Mnoge cijene hrane više su u siječnju skočile od cijena u frizerskim salonima i kafićima, a iz Vlade i središnje banke uporno prozivaju frizere i ugostitelje.


Frizerske usluge za žene poskupjele su u siječnju 2,2 posto, a za muškarce i djecu 4,4 posto, a cijene u restoranima i kafićima 3,2 posto.

Izvanbolničke usluge su također poskupjele u siječnju u odnosu na prosinac i to specijalistička praksa za 8,1 posto, stomatolozi za 5,4 posto, laboratoriji i rendgenski centri za 4,4 posto. Umirovljenički domovi poskupjeli su 2,3 posto, a pogrebnici za 2,9 posto.

Odvoz smeća poskupio je 4,2 posto, od 1,4 do 4,7 posto samo u siječnju poskupjeli su vodoinstalateri, električari, održavanje sustava grijanja, stolari i popravak kućanskih aparata. Usluge pomoći u domaćinstvu i kućanske usluge skuplje su 3,7 posto, usluge čišćenja 5,4 posto. Ima i onih koji nisu poskupljivali pa su pravne i računovodstvene usluge ostale na razini iz prosinca, jer su cijene podigli još u studenom. Za 50 posto.

6. ŠTO JE REČENO

Percepcija javnosti je da je inflacija bila puno viša no što je stvarno bila. No to je uvijek tako, rekao je Vujčić.

ŠTO JE REALNOST

Već se dulje vrijeme konstatira da percepcija građana ne odgovara stvarnoj inflaciji, s naglaskom na to da su građani osjetljivi na poskupljenja hrane, ali ne dovodeći u pitanje samu stopu inflacije.

Poručuje nam se stalno da je percepcija jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Što znači da nije problem u inflaciji nego u nama koji je pogrešno doživljavamo. Jesmo li stvarno u zabludi? Čini se da i nismo.

Da percepcija ima itekako veze sa stvarnošću pokazao je istraživanje nejednakosti inflacije u Hrvatskoj Ivice Rubila, Marine Tkalec i Ivana Žilića, a rezultate je objavio Ekonomski institut Zagreb.

Njihovo istraživanje pokazalo je da svako kućanstvo ima svoju stopu inflacije ovisno o potrošnji svakog kućanstva, a službena stopa inflacije predstavlja prosječno ili reprezentativno kućanstvo i mjeri promjene cijena kao da su svi stanovnici jedno veliko kućanstvo. Rubil, Tkalec i Žilić su istraživali inflaciju od 2001. do 2021. godine u kojem su ukupne cijene porasle za 43,4 posto i zaključili da je deset posto kućanstava s najnižim dohotkom imalo stopu inflacije za 10,5 postotnih bodova veću od deset posto najbogatijih kućanstava.

Otkrili su i da službena stopa inflacije najbolje opisuje oko 20 posto najbogatijih kućanstava i da na cijene hrane ne reagira toliko jako što znači da je manje osjetljiva na poskupljenje hrane i režija koje čine oko 70 posto košarice samačkih, umirovljeničkih i siromašnih kućanstava, a tek polovicu košarice bogatih kućanstava.

Dakle, percepcija mnogih kojima glavnina prihoda odlazi na hranu i režije i kojima se čini da je sve skuplje znatno više nego govori službena stopa inflacije nije pogrešna. Pogrešna je samo njihova lisnica, jer da je deblja, više bi im odgovarala stopa inflacije."

za nevjerne tome evo i link!

Link

jutrom, onako uz doručak, kako to biva svakog jutra (osim kaj je jutros bio uskrsni doručak) čitam ja kao i obično! i volim, kad nešto ne znam pa pitati i čitati od onih koji znaju. a kad je u pitanju vjera, doktor znanosti teologije i bivši svećenik mi je prilično vjerodostojan primjer za poučiti mene nevjernicu! i moj zdravorazumski pristup voljan je prihvatiti štošta u životu, ali uz propitivanje? reklo bi se, nevjerni sam toma! pa tako u poplavi uskrsnih čestitki i ovog pojanja na hrt-u (sram ih bilo, kao da smo laudato) evo malo i propitivanja...tko, što, zašto? i da li? nikad nisam vjerovala u priču o uskrsnuću (opet se ponavljam, kao nevjerni toma ne vjerujem da je netko otišao i vratio se dok to ne vidim vlastitim očima ili mi netko vjerodostojno to ne posvjedoči). što ne znači da ne bih povjerovala! iako je to posve nebitno za šunku, jaja i ostale bakanalije! fina klopica je uvijek dobro došla ma pod kojim izgovorom. kruha i igara, prastara je rimska. stoga, ako koga zanima nešto povijesno vjerodostojno a ne ovo kaj pojaju ovih crkvenjaci, evo mu tekst ž. porobije. kakogod, ugodan vam ovaj blagdan kojeg je izgleda smisao, šunka i jaja! pa vudri ga blaž po jajcima i ostalim bakanalijama. nisam ja nikakav izuzetak glede toga ali ne volim biti ofca i samo blejati uz svog pastira. tu i tamo ipak stresem i neke buhe (oliti krvopije) sa sebe i sama sebi pijem "svetu" krv!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/uskrsnuo-ili-nestao-evo-sto-o-isusovoj-
sudbini-kaze-najranije-evandjelje/2453648.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti
_ostalo_d



c/p
(Index, autor: ž.porobija)

KRŠĆANI danas slave Uskrs i bez obzira kojoj denominaciji pripadali čitaju se tekstovi Evanđelja o pronalasku praznog groba u nedjeljno jutro i njegovim pojavljivanjima nakon što je ustao iz groba. Nisu te priče međusobno suglasne, razlike su nepomirljive, ali o tome drugom prigodom.
Desetljeća nakon "događaja"

Problem sa svim Evanđeljima jest u tome što su pisana od 40 do 70 godina poslije navodnih događaja. Spisi su nastali dugim procesom prenošenja i promjene usmene tradicije, što katkad uistinu sliči na dječju igru gluhih telefona. Možemo li se makar malo približiti izvorima iz kojih su nastale sve ostale predaje?

Čini se da njima možemo najbliže doći na dvadesetak godina, kad nastaju prvi spisi apostola Pavla. On nepokolebljivo ponavlja da je Isus bio razapet na križu i da je uskrsnuo treći dan, ukazavši se potom Petru, apostolima i ostalima. Usput, kod Pavla nema niti riječi o ukazanju Mariji Magdaleni, kojoj se, prema sva četiri Evanđelja, Isus prvi objavio nakon uskrsnuća. A nema ni o Pilatovom suđenju, to će se pojaviti tek kod evanđelista i pseudo-Pavla.

I još jedna zanimljivost: ni Pavao ni evanđelisti ne govore o samom događaju uskrsnuća, tek stoljeće kasnije pojavit će se fantastični prikazi Isusovog ustajanja iz groba.
Traganje za počecima

Iz samih Pavlovih spisa jasno shvaćamo da je i prije njega postojala priča o Isusu. Definitivno nisu u pravu neki od suvremenih ateističkih kritičara koji tvrde da je apostol izmislio Isusa, pa onda nadahnuo evanđeliste da napišu neku njegovu "biografiju".

Traganje za tim počecima traje već dva stoljeća, započeli su ga još njemački teolozi, a danas je u tome najviše napredovao kanadski stručnjak za Novi zavjet John S. Kloppenborg, sa sveučilišta u Torontu.

Ne može se reći da je pružio definitivne odgovore i njegove akademske kolege i dalje raspravljaju i o činjenicama i o zaključcima, ali postoje stvari koje se čine prilično dobro obrazloženim.

"Izvorno" Evanđelje

Tko god je pozorno čitao Evanđelja po Mateju i Luki zamijetio je da su obojica čitali Marka, koji je pisao deset-dvadeset godina prije njih. Ali su Matej i Luka koristili još jedan zajednički izvor, čiji su nam tragovi sačuvani samo u njihovim spisima.

Odavno se u akademskim krugovima za taj pretpostavljeni izvor uvriježio naziv Q Evanđelje, prema njemačkoj riječi Quelle, izvor. Ono je nastalo među galilejskim kršćanima (dakle, u kraju odakle je i Isus), po svemu sudeći dosta ranije od Pavla - i sasvim izvjesno potpuno neovisno o njemu. Sadržalo je samo Isusove izjave, bez opisa događaja i okolnosti u kojima su izrečene.

Nemamo niti jedan rukopis ovog Q Evanđelja, što i ne čudi s obzirom na dramatične okolnosti tijekom prve pobune u Judeji (od 66. do 70. godine). Znamo da su postojali i neki drugi ranokršćanski spisi, o kojima imamo tek spomene kod crkvenih otaca. I oni su se vremenom izgubili, naivno je misliti da je ovo što imamo danas sve što je uopće i postojalo. Neki od tih spisa nisu odgovarali Crkvi, zvučali su im suviše židovski, pa su jednostavno prepušteni rijeci vremena.
Isus bez apokalipse

Rekonstruiranje Q Evanđelja iznimno je naporan i spor proces koji nikada ne može dati stopostotno izvjesne rezultate. O njima je određenu skepsu izrazio i Bart Ehrman, glasovit i kao ateist i kao neupitni novozavjetni stručnjak. Svejedno, želi li itko ozbiljno razgovarati o najdubljim korijenima kršćanstva, on se mora osvrnuti i na posao koji je dosad obavljen.

Ne samo Kloppenborg nego i drugi znalci koji pokušavaju nekako doprijeti do izvornog Isusa uviđaju da u tim najranijim slojevima kršćanstva nema ni traga apokalipsi kakvu ćemo kasnije naći u Novom zavjetu. Isus nikada nije govorio o uništenju Hrama i Jeruzalema, o spektakularnim pojavama na nebu i Zemlji, premda je izvjesno da je vjerovao u skori kraj sadašnjeg svijeta. Svi ovi detalji pojavljuju se tek kod Marka, Mateja i Luke i bili su nadahnuti događajima kojima su pisci svjedočili.
Gotovo ništa o križu

Još je, međutim, zanimljivije što nam Q Evanđelje donosi po pitanju Isusovog raspeća i uskrsnuća.

Dok u Novom zavjetu Isus na više mjesta lamentira o tome da će biti razapet, u Q Evanđelju postoji samo jedna izreka u kojoj se uopće spominje križ: "Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i krene za mnom". Podrazumijeva li se da je Isus već doslovno uzeo križ i da sada to trebaju učiniti i njegovi učenici? Mislim da nema stručnjaka koji bi Isusove riječi protumačio bukvalno, one metaforički govore o spremnosti da se ide do kraja.

Jasno je iz Q Evanđelja da je Isus smaknut i nije nemoguće da se to dogodilo raspećem. Kao i kod Pavla, ni ovdje nema ni slovca o suđenju pred Poncijem Pilatom, za koje se već stoljećima zna da su ga izmislili evanđelisti. Q Evanđelje ne vidi Isusovu smrt kao svrhu (otkup grijeha), nego kao posljedicu: Isus je prošao kao i mnogi proroci prije njega, ubijen zbog neslaganja moćnika s njegovom porukom.
Isus kao Ilija

I dok o raspeću imamo barem jednu izreku, o uskrsnuću u Q Evanđelju nema niti riječi. Čini se da je u njemu Isus zapravo nestao, a takva misteriozna sudbina jako podsjeća na ono što nam Stari zavjet govori o proroku Iliji, koji je isto tako tajnovito nestao.

Trag ove priče nalazite čak i kod Marka, u kojemu tijela jednostavno nema, ali ni Isusovog ukazanja (pa su priče o njemu dodane kasnije, počevši od Marko 16.9). Naziremo li u Q Evanđelju pravu povijesnu istinu o onome što se dogodilo osnivaču najveće religije?

Očito se ta verzija nije dopala ni nekim ranim kršćanima. I negdje u periodu između Q Evanđelja i Pavla započela je tradicija koju će kršćanstvo prihvatiti kao jedinu pravu istinu. Barem neki od ranih Isusovih sljedbenika nemalo bi se začudili da su je imali prilike čuti."

Na današnji dan, nakon šest godina upravo se vratih tamo otkud sam otišla! Istina, nešto drugačiji namještaj (teško se rastajem od nekih npr maminih stvari), ja starija šest let što nije malo, nema više moje Sare...sve je isto al tako drugačije! Jedan mudar čovjek je rekao... Nikada isti čovjek ne može na istom mjestu u istu rijeku ući!
Iako sam tada napisala, citiram:

ZA APŠIT
malo me sjeta ovih dana hvata jer, opraštam se s ovim tulipanima, sa ovim stanom, ovom adresom...do daljnjega! ko zna kad ću opet biti tu? do tada eto malo sličkica ovih dana tulipana sa jarusnkog placa..nešto žutike ubrane u obližnjem šumarku...uslikanih...baš za sjećanje! za koji dan...novi dom, nova adresa! kad čovjek ide na bolje ne treba žaliti, dapače...veselim se!"

ispada da to bolje baš i nije bolje? jer, vraćam se tj otišla sam iz stana sa 80 kvadrata u ovaj moj upola manji! zadnjih dana, preciznije već peti dan neumorno slažem i bacam! tek kad se seliš vidiš koliko stvari imaš (iako su sve stvari i bile i ostale u stanu, valjalo je preselit samo suđe, kućanske sitnice, garderobu te neke druge osobne stvari kao npr dva kofera knjiga)? puno previše, jer sigurna sam da, iako sam puno toga bacila, neće mi više trebati toliki setovi tanjura, zdjela, kristalnih čaša...a o obleki da ne govorim. evo ovak javno nudim cipelice (s petom), crene 2x, bež, sive, neke i ručno rađene kod postolara, a neke i od zmijske kože. ovih dana dala sam i kanim još puno robe, krasnih kompletića i ine robice koju sam desetljećima nosila u ured! broj cipela je 37 a obleke 38, 40 i 42. sve su to krasne, svojevremeno i skupe stvari kojih se rješavam. stala sam ovih dana pred tu hrpu cipela i unatoč krokodilima, nisam ronila krokodilske suze. jer, fakat...ja više cipele s visokom petom (cca 5-10 cm) neću nosit! iako je pogled na sljeme i plešivicu isti onaj kao prije šest let, moja jutarnja kava bje posve drugačija(možda je stvar i do novog espreso aparata). kao i ja. nažalost, opet sam ko magare vukla ovih dana. vrhunac je bio trenutak kada sam uzela novu karnišu od 3,2o m (nije stala u lift) pa sam ju nosila na četvrti kat, uz dva profi čovjeka koja su me selila! to ja zovem biti glup! no, takva mi je karma! no, uvijek imam nekog anđela čuvara. pa tako i danas, iako sam kupila posve pogrešan set namaještaja za dnevni boravak (tak je kad kupuješ virtualno namještaj i zaboraviš da imaš na zidu klima uređaj), ispalo je da ga mogu zamijenit! a i internet (onaj super brzi optički) je tu, kao i 550 nekakvih programa koje uopće ne trebam! kažu, samo za mene devet mjeseci gratis, a onda ne pitajte. no, kak reče skarlet...o tome ću misliti sutra! sve se mijenja, ali iskrica blog nikako? znam da sam vam falila, ali vi meni niste iako sam uredno svraćala ovamo!

The Equals - Baby Come Back - 1968
Link
a može i ovo!
The Troggs - Wild Thing
Link
a može i ovo, dapače!
Jimmy Page's Chopin Prelude n.4 - Arms Concert New York 1983
Link

https://www.youtube.com/watch?v=rA6RImj95-s

ili kak su naši preveli, uzimam možda? malo glup prijevod, ali što je tu je. film je tu. mogu preporučit. tema meni zanimljiva (dva ostarjela bračna para koji uživaju u svojoj dugogodišnjoj ravnodušnosti i mržnji)i njihova djeca koja se žele (ili ne ovisno o tome koji roditelj im je uzor) vjenčat! prilično dobar scenario filma koji povremeno se čini malo prespor ali meni baš takva životna priča paše! netko je prilično dobro ispričao životne priče nekolicine ljudi. kvaka je u tome da su se ova dva para međusobno križala ne znajući za to ali kad su se počeli upoznavat kao roditelji, otkrili su komediju zabune! ekipa glumaca je izvrsna! nenadmašna suzan sarandon, pa potom d. keaton, pa r. gere (istina, prilično je ostario) i još par likova... sve u svemu, ništa preveć novo, ali u svim tim filmskim efektima i piromaniji koja se nudi ovih dana u kinima i koja je zamijenila sadržaj filma, ovo je prava ljubavna (i životna) komedija! uživala sam. kao i u stručku visibaba koji je išao uz kino! o tome ja pričam, da godine nisu bitne da se ljudi mogu voljeti i poštivati!

iako je jutro, još prštim od energije! one od sinoć skupljene na plesnjaku udruge! nemrem ni zaspat odmah kad dođem sva takva titrava. nisam bila na čagici od ljeta, ali sinoć (uz dobro žensko društvo) sam se baš rasprostrla na podiju za čagicu. a i DJ je puščao baš onak mjuzu po našem ukusu! nas tri laka komada žarile smo i palile. ja na koncu spalila sebe i svoje stopalo. ajme, jutros nemrem na nogu stat? ali što mogu kad je srce vruće. ja kad čujem mjuzu nemrem sjedit...a i ove "moje" curke su propisno "zaigrale"! sve u svemu, dobra atmosfera i društvo, dobar osjećaj konačno nakon šest mjeseci otić malo van na čagicu. i da znate, tam je društvo svo vremešno...al da vidite kak se gibaju, mam dobijete volju za zatancati. normalno, bilo je i par blokova kuruze, tak da smo zgibale iza 11h? nekoć sam na tim čagama bila do 2 ure, jer se gotovo islkjučivo svirao rock. kao i ovaj grad, i udrugu su zaposjeli neki meni čudni ljudi? danas vegetiram. to me podjetilo na desetljeće kad sam svaki petak išla na te čagice i onda svaku subotu krepavala doma. treba izdržati ritam t.turner, stonsa i sl. dobar je osjećaj kad pokažeš i sebi i drugima da još možeš! ples mi je uvijek bio al pari sexu! tako gledano, sinoć sam se jako sexala! ha ha...dobro vam ovo kišno jutro taman za lješkarenje i dremkanje! možda dobite i volju napisat neki suvisli blog? rado bih vas danas čitala! kakogod, radni narode, ugodan vam vikend a nama penzićima što manje stresa kad odemo u dućan i moramo nešto kupit? btw bila sam jako solidna sinoć, čaša vina i cockta (piće moje mladosti) i jedan bambus sam cuclala cijelu noć! ne treba cuga za dobro raspoloženje! eto, meni nije tlaka ovo pisat danas unatoč i uprkos betežnosti. jedan blog taman uz jutarnju kavicu! ostalo tijekom dana...po željama slušatelja! adio

p.s. nema fotke jer sam se pozabila fotkat prije odlaska, a po dolasku je bilo bespsredmetno, iako je pala i friska!

https://www.index.hr/magazin/clanak/miran-kurspahic-podigao-oba-srednja-prs
ta-na-prosvjedu-umjetnika-vrijedimo-vise/2448740.aspx


neću o trećoj godišnjici potresa, iako me tog jutra probudila moja lovačka pesa dojurivši panično do mog kreveta! odmah sam znala da nekaj nije dobro, pače...da je potres! pesi imaju nepogrešivi instinkt kad je potres u pitanju. danas nje više nema. evo za puni mjesec dana će i godina minuti kako je otišla. na mojim rukama, uz onu famoznu eutanazijsku injekciju. psima je dopušteno da odu, ali ne i ljudima? danas čitam i ovaj članak u indexu i ne mogu ne reći (to sam rekla i na fejsu pod imenom i prezimenom), cit:

suglasna da smo zemlja bez kulture i identiteta! nažalost, takvi smo bili prije utopljeni u...austro-ugarsku, pa u ex YU...a najviše smo "utopljeni" upravo zadnjih 30 let u svojoj državi...bez kulture i identiteta jer smo prihvatili tuđu kulturu i identitet? malo je čudno da nam to moraju reći neki kurspahići, ali očito sami to nismo u stanju?

ovo je bilo o jučer...danas...a sutra? imamo li mi uopće sutra? kao civilizacija, kao narod kojem je 100 tisuća mladih otišlo a djeca jedva da se rađaju. nacija kojoj je 75% muškaraca pretilo (65% žena) i drugi smo u EU po pretilosti, dijabetesu, karcinomu...ček ček...jesam li nešto zaboravila? e da, proglašavani smo kao najgluplji narod tamo u nekoj rang isti svjetskoj (mora da je taj ipak gluplji od nas koji je sastavio takvu listu)? jer, vidim francuzi štrajkaju i pale sve pred sobom jer im netko hoće uvest da rade do 65 godina? a mi, radimo već do 65 i oće nas upregnut do 67 al nitko ništa. eto, da nam nije kurspahića ne bismo im jebali majku! kakogod, hrvati, najebali ste! em ne jebete dovoljno em ne znate niti srednji prst dići. istina, potres nas još nije uništio (ovo starčadi po centru kaj je opstalo), ali glavno da smo prešli tisuću pa naš premijer maše, umjesto srednjim prstom, tom činjenicom! bravo hrvati, "Arbeit macht frei!
ah da, sutra je mojoj kćeri ročkas! sretan joj tamo u bijelom svijetu. njoj je bolje pa sam sretna, ali nesretna je svaka mati koja svoje dijete ima 700 km daleko i vidi ga jednom godišnje!

o svemu drugome u kući od sutra neću! lakše je pisati o jučer nego li o sutra!

jučer sam ubrala naramak narcisa! i odnijela ih svojoj bolesnoj kćeri! moje srce je bilo puno! intuitivno učinih što učinih. danas sam pak vidjela moju unučicu nakon osam mjeseci! krasna djevojčica kakve samo mogu biti curičke od skoro pa osam ljeta od visokog tate i visoke mame! jedino što sam mogla poklonit od srca bje moja krustada (od borovnica i višanja). i srce mi je puno. kaže malena, mama ima tri prijedloga? (ja kažem sebi, nije to ljubav, to je potreba)! ali, tko može više trebati od djeteta? trenutno nitko. što će biti sutra? kaže druga kćer, molim te nemoj se previše nadat da opet te ne povrijedi? imam dovoljno drame i bez te drame. pita me frendica kako to uopće uspijevam? raspast ću se poslije, kad se preselim. do tada, šavovi pucaju ali konci drže! imam ja flaksa dovoljno iako se nešto ne sjećam kad sam ga zadnji put upotrijebila? ove godine čak ne niti za adventski vjenčić. mora biti negdje doma? još kad bih znala gdje je to doma? nema veze, piše u osobnoj adresa. kad dođem, pretvorit ću je u dom! do tada, orevuar!

citiram komentar kod patricie na blogu:
dobro jutro patricia! po savjetima vidim da se razmeš u odnose na iskrici ! mogla bih se s tobom u većini toga složiti. iskrica je za mene samo put a ne i cilj. a blog ima svoj smisao (barem za mene već više od 15 let). ponekad je blog rame za plakanje, ponekad za pisanje ozbiljnih tema (za mene je sex ozbiljna tema jednako kao i dnevno političke gluposti u državi) a ponekad samo za zabavu! svatko bira koji mu je smisao i jedno kaj sam naučila ovdje je da ne naturam svoje mišljenje (ali ga javno kažem)! neki su prigrlili ovaj virtualni svijet koji je jednostavniji od stvarnog, neki ovdje dolaze zbog prihvaćanja i odobravanja. dobro je da postoji i tipka ignore, zatvaranje komentara i sl. a dobro je i to što postoji tipka da se makneš, zatvoriš ekran i nema više! kakogod, dobro došla na blog!

e sad, kada napišem komentar na nečiji blog, očekujem da ga i vidim! ali jok. pomislim, nisam nekaj dobro stisla tipku, pa ponovim. pa onda opet vidim svoj komentar na blogu i sve ok. al za koji trenutak, opet nema? pa si mislim tko je tu lud? pa me zove frendica i veli, čuj jel sam ja luda bla bla...i nas dvije zaključimo da mi nismo lude, već da patricia, nova blogerica briše komentare! i sve ok, postoji i ta opcija, ali brate mili, ženo...reci javno to kaj si mi napisala na pvt da ne želiš žene na blogu? to je ok, niti mene ne zanimaju žene ali ih pripustim k sebi tu i tamo...na blogu, se razme! i sve ok! do sada moram priznati da nisam imala taj "slučaj" na blogu, ali sve što je ljudski nije mi strano! stoga, uživaj...piši...briši... imam ja svoj blog i po njem mogu šarati kolko me volja!

tko što? koga, čega? komu, čemu? koga, što?(na) kom, čem? s kim, čim? ovaj, oj, ej (vokativ) ostavljam za kraj! dakle, nisam se ovdje oglasila više od sedam dana (vidim da neki broje dane)! hrvatski padeži mi jedini ovih dana dolaze na pamet! osim mene, nema drugih (na pitanje tko što). nema pisanja zbog...koga...čega? da pišem...komu? čemu? ne brinite, nisam na spidu, nisam na alkoholu, nisam ni na nekim tabletama (osim nešto sitno vitamina i za šećer) pa mogu mirne duše reć da nisam na kom, čem. a ovo s kim i s čim definitivno odlazi u ropotarnicu. pa sam opet sa...sobom! svi ovi padeži mogli bi se preimenovati i u...prdeži? toliko naime imam što za reći ovih dana...glede šire i uže zajednice. proljev od vladinih mjera i floskula. a kad imaš proljev, bolje ne prdit! moglo bi se desit da se čovjek *sere! znam, nije lijepo od jedne žene i dame ovakav rječnik, ali što mogu kad me okruženje tjera na prostačenje. nedugo sam opet čitala da je prostačenje izraz inteligencije! jer, znači da reagiraš na okolinu svojim negodovanjem, a prostačenje je upravo to...negodovanje! za jutro sasvim dosta, *rosrala sam se tute ko velika! sad idem potegnut do rebra da mi neka nadobudna doktorica kaže ono kaj ja znam još od svoje 17.te godine. ali, nemreš ništa bez čitabe. jednog dana morti dobim dokaz da sam luda? naime, takvom se ovdje činim već godinama pa nije zgoreg dobit i čitabu! ugodan vam ovaj lijepi dan. i pazide dok sklanjate pa(r)deže, oj ej narode iskričavi!

e baš si našla s kim ćeš raspravljati o pravima žena, dono? dokazani mizogin (osim ovih mladica koje mu pašu), barem ovdje na iskrici svojim ponašanjem prema gro žena njegove generacije! no, kako ne bih samo etiketirala dotične mizogine (ima ih jako puno ovdje), da se i ovdje posve suglasim s jučerašnjim govorom Kekin u saboru gdje je rekla otprillike sve ovo što si i ti sama rekla! nažalost, žene treba opismenjavati (ne u smislu da ne znaju pisati već u smislu životnih prava i vrijednosti)! patrijarhalni muškarci (tipični primjer je krelec a i većina muških ovdje, čast izuzecima). nažalost, većina žena pak podržava takav stav muškaraca i podilazi im jer im je usađeno da je žena manje vrijedna bez svog muškarca pa ga mora pribavit u životu! ko neki must have modni dodatak. kako sam veći dio svog života bila samohrana imala sam prilike doživjeti i vidjeti kakav je odnos društva prema ženi koja je solo...a k tome sposobna nositi se sa životom! najsmješnije je kaj smo obrazovanije od muškaraca a imamo lošije poslove. to sam najbolje osjetila na svojoj koži u državoj firmi koja funkcionira već 30 godina (a i prije je bio isti princip) po principu...muškarac je sposoban a žena treba biti tajnica, čistačica, majka odgajateljica! drago mi je da sam svoje kćeri odgojila po drugačijem principu i da su obrazovane i da su to što su naučile od doma primijenile u svom životu i svijetu! nisam bila sinoć na maršu, ali znaš kaj me zanima...koliko je muških bilo tam? ne možemo milom promijeniti te naše muškarce, ali možemo silom! zato mislim da je tvoj izraz borkinje posve ok, jer imamo još puno toga izboriti! drago mi je da zadnje vrijeme u politici (saboru) baš dominiraju neke prave žene....kekin, peović, benčić...i ona desničarka (nemrem se sjetit, al svaka joj čast kak se bori za svoje ideje)...kad gledam ove muškarce u saboru, otprilike su svi /neovisno od stranke/ prave njoje, ne zna se koji je gori (po pameti, elokvenciji...govorničkim vještinama). žene su pregazile muškarce u svemu (osobito u obrazovanju) ali nažalost sustav i nadalje funkcionira tako da zatire ravnopravnost žena! tako je ne zbog muškaraca već zbog inercije žena...tako da u prvom redu treba agitirati na žene i njih probuditi? eto prilike iduće godine na izborima...kaj velite žene da npr birate žene i tako npr osigurate 50% žena u saboru? ako ste baš željne nekog sexi maljavog muškarca prolistajte si kakav mans health ili playboy pa si tako napasite oči, ali u parlament birajte ....ŽENE! (eto ovo je moja čestitka i manifest uz jutarnju kavu i moja borba za nas žene dan poslije)!

Prije tjedan i nešto ovdje sam objavila u tjedan dana na blogu nekoliko fotki predivnog Beča i Praga! I poneku moje malenkosti! Digla se haranga kaj se okupira blog tolikim fotkama (svaka objava i fotka imala je pozamašan tekst i sadržaj) od strane nekih jako nemuštih blogera I blogerica (neću ih spominjat jer će se prepoznatI) pa sam se povukla i oslobodila vas svojih blogova gotovo tjedan dana! A jučer ne bje gotovo nit jedne objave...pa se pitam čemu služe blogovi ovdje (pa i blogeri) ako ne pisanju? Čak je i crtanje bolje nego ništa? I kaj je blog osim ono kaj bi trebao biti (pročitajte si u wikipediji)! Dakle, svaki tekst je dobrodošao, I fotka u razumnom broju. Od svega je najgore kad je cijeli dan blog prazan!Eto, jučer je ricambi spasio blog, iako blog već dugo vapi za drugačijim vidom spašavanja. Pa se ja ufam da ga svako malo spasim nekom svojom pričicom i fotkom? Pa sam tako jučer prošetala svoju famoznu suknju (o njoj sam čavrljala neki dan na svom blogu sa arapom i donom) koja mi je bila neki melem na jadnu dušu! Kad sam tužna i jadna kupim neku krpicu. Bilo je tih dana i te tuge puno više prije, ali i sada mi se dogodi. No, da se pohvalim (ovaj put se hvalim), bila sam sinoć na jednom simpa jazz koncertu (srela i drage prijatelje i znance), Dobar saxofon (dečko je iz Rijeke) i njegov bend tj kvintet (solo gitara, pa ona druga, pa bubnjevi i napose klavir). Dobrih uru i pol mjuze! Ne volim ovaj moderni jazz, više sam za klasični, ali odslušala sam stalno lupkajući nogama ili rukama u taktu. Ne mogu ja slušat muziku da mirno sjedim. I prošetah suknju! Istina, ona još bolje zgleda uživo nego na fotki, ali nisam odoljela da vam ne puknem i foto! Iako je dotična (suknja mislim) prava sauna! Tak je to kad kupuješ jeftinjak skaj umjesto kože! No, poslužit će tu i tamo kakvoj "prezentaciji"...na kavi ili negdje već! Kažu, za ljepotu treba istrpit! a ja se tak dobro osjećam u njoj! Male stvari čine život velikim! Treba svaki dan učinit neki događaj!

prije tri godine otišla sam na kavu u jedan krasan kafić (grif bar) na trešnjevki i od tamo ostaše ove krsne fotke i objava teksta na fejsu! moja ljubav, pesa sara, koje više nema i jedan moj frend kojeg isto više nema. ostaju uspomene na taj trenutak života! život nam se u stvari sastoji od trenutaka i sjećanja! tuga za otišlima iz našeg života (nedugo je bila godišnjica mamine smrti) opominje nas da cijenimo one koji su tu, živi!

DOBAR VIKEND!
Iako je subota započela ne baš lijepim povodom (peta godišnjica majčine smrti) i obilaskom grbolja, u nastavku, zeleni rezanci u umaku od lososa, 2 dcl bijelog vina nakon šetnje uz savu bili su pravi izbor dana! Osobito volim kad me u restoranu dočeka naljepnica: dog friendly! Uživali smo,nas dvije u dobrom društvu! Potom smo nakon pregršt razgovora ugodnih i šetnje Savom, otišli u Grif bar na kavu (prije godinu dana otvoreni kafić uz Vintage bar u Savskoj). Atmosfera ugodna, uz tihi blues, artefakte i nešto mladleži. Sve onako lejzi i opušteno, kak ima biti za subotnje popodne! Kakogod, lijepo je imati prijatelje s kojima možeš podijeliti fini ručak, šetnju, odlazak u kino, čagicu! Nažalost, ima jedan bag, grif bar nema kavu sa šlagom! Napisala sam dobru recenziju za ove zelene rezance sa lososom (Stara sava), ali da baš lokal u centru zegeja nema kavu sa šlagom nije baš pohvalno? A kako sam lokalni google vodič šestog ranga (prilično su čitane moje recenzije jer stalno nekam gibam) neće im to biti baš neka pohvala? No neću ih niti pokudit preveć, jer iz priloženih fotki vidljivo je kako je to ipak poseban lokal! Subota mi je baš bio ugodan dan! Čak nisam nit kaznu za parking platila (zaboravila, a bilo je tek 14h)! Živite dok ste još u moći jer u nemoći ćete uglavnom tipkat po daljinskom u ležećem položaju (muškarci) ili žene koje će uglavnom heklat (po sapunicama)! Ne brinite, i ja znam da zavaravam sebe svojim čestim izlascima (ovaj tjedan kino, pizza, ručak, plesnjak)! I da, preporučam pogledati Parazita (oskarovac), osobito ako imate dobar želudac? Naime, dio filma je baš onako masakr (nije motornom pilom al liči)! Film je dobar ali po meni nije za oskara! Kriteriji su se u svemu srozali pa i filmovima. No, čudno je da jedan metuzalem kao ja uopće ide u kino! Pitam neki dan u kinu (dok sam uzimala velike kokice) zakaj ima studentska a nema penzionerska (jeftinija)? Zagreb je pun događanja, izađite i izborite se.... ZA SEBE! Ako ništa, vježbat ćete za skorašnje parlamentarne izbore i nećete valjda opet derat ko Maxim po diviziji HDZ-SDP? Ili oćete? Probajte nešto drugačije, nije teško! Obično ljudi kad ostare ništ ne rade već pišu memoare, ali prije toga odžive te događaje! Evo i par fotkica Grif bara i moje ljubimice!

opet mi ovih dana ističe premium pa u nedostatku novih priloga za blog, svratih na svoj blog od prije tri godine baš nekako u ovo vrijeme! i gle tamo jedan člančić koji bih baš večeras mogla potpisati! volim kad se stalno vraćam sama sebi. i svojim mislima i navadama. kako tada, tako i sada, nemoj mi biti prijatelj!


"i kaže on meni da nas dvoje možemo biti prijatelji! a ja imam i previše prijatelja i ne pada mi napamet skupljat ih. davno je prošlo vrijeme kad sam skupljala značkice, salvete, sličice životinjsko carstvo i slične trofeje! više ne skupljam niti muške a kamoli prijatelje! pri tome normalno podrazumijeva da on meni bude prijatelj onda i u onome kaj njemu paše a ne kak se meni hoće! jer, svatko zove kad se njemu hoće a ne kad meni paše! ja rijetko zovem. evo i ovih dana mi se stalno porukicom javlja jedan bivši iako nemam pojma kaj oće? kad netko ne nađe godinu dana vremena da se vidimo, takve ljude ne smatram prijateljima! čisto levo smetalo i ne kužim kaj to ljudima znači? ta ljudi smo, valjda nam je komunikacija face to face imanentnija od nekih glupih face druženja, vibera ili sličnih "prijatelja"! jedan moj drugi netom bivši vidim sveudilj počeo pisati pričice na fejsu! i uživa u tome kaj mu bapci u dotičnoj grupi komentiraju, dive se! nikad nisam razumjela ljude koji iz stvarnog života pobjegnu živjeti u virtualni! tako i ovi ovdje na iskrici...oni bi sve nešto...dok je virtualno! al kad zagusti i treba otić na kavu, pojebat se ili ne daj bože s nekim otić u kino ili ručak, koncert...tajac posvemašnji!"

ovih dana baš čitam da se u tvornici 1.3. daje dobar jazz...prvi takav uz DJ-a! sumnjam da ću imati s kim htjeti ići? a prošli tjedan sam odgledala Gizele (hnk) i zahvalna sam na pozivnici...ali nisam nikad bila za balet! u četvrtak morti opet poziv za hnk, a u petak ja zovem (sebe a onda ću razmislit da li još nekog) na jazz! zanimljivo, sva ta zabava danima već je besplatna! pitam se dokle ću imati volje za takvo što? a možda sada i imam volje jedino za...prijatelje? kaže mi ovih dana dosta tugaljivo jedan simpa čovjek da se dugo već nije zaljubio? ja ne mogu reći da mi je to žao! dapače, drago mi je što dugo nisam a nadam se da nit neću. nekako mi dosta toga. i prijatelja i ljubavi i ničega i svačega! a i premiuma, do slijedeći put!
arsen
Link

nije me puknula nostalgija zbog ove orange boje kose i mlađahnih leta od prije deset let (fejs podsjeća), već tirkizna boja moje ondašnje kuhinje! godine su prošle, orange boja više nije inn...a kuhinja, iako pomalo zastarjela meni još uvijek draga! bumo vidli jel bum u budućnost krenula s tirkizom ili nekom drugom bojom? kakogod, lijepo je vidjeti ovaj negdašnji sklad! unatoč tapiseriji koja je ipak završila u smeću! tempi pasati

"Dosada je stanje neuključenosti u sadržaje koji okružuju ličnost. Praćena je rasutom pažnjom, osjećanjem nestrpljivosti i nezadovoljstva, težnjom da se izbjegnu uvjeti koji ne pružaju mogućnost za psihološko vezivanje. Sa sve većim slobodnim vremenom, kao i sa civilizacijskim uslovima koji sa mnogo strana ugrožavaju integritet ličnosti, dosada se javlja kao ozbiljan problem pojedinaca i savremenog društva."

a da je blog dozlaboga dosadan, jest! no nije blog tu da mene zabavlja. ja bih trebala sama imati sadržaje u svom životu. zato se ja zabavljam pisanjem blogova. ima tako puno sadržaja koji nas okružuju svaki dan, ali pitanje je koliko nam je ponuđeno zanimljivo? zamislite samo kroz povijest kako je bilo našim precima zimi...vani mrak već u 16h, jutro mrak do 8h...a zima...nemoš na polju ništa radit, nemreš biti vani u lovu već u mrkloj pećini...jedino kaj možeš biti u toplom krevetu (med krznima)! i tako smo se mi množili. ali stari nemreju to, a nekoć su stari bili već npr u letima sa 38 ili 40 godina! današnja zabava? pih! većina toga me ne zanima. ne zanima me niti više da me išta i zanima. naprosto došlo takvo vrijeme. zašto su najplodonosniji pisci, znanstvenici i ini bili upravo u starosti (nakon 50 godina života)? pa nisu više mogli jebat! dok je čovjek sexualno aktivan, dok se brine za potomstvo aktivan je. kad to mine, prestaje i najveća aktivnost. današnja civilizacija izmislila je biznis! ako izuzmemo rad za strojem i stvaranje nečeg, ostaje drkanje po papiru ili kompjuteru! i to drkanje drži većinu zapadnog svijeta da se ne raspadne! nakon 60-te i to drkanje prestaje i čovjek se (je) prepušten sam sebi! mnogi se tada izgube i dangube jer ne uspijevaju naći smisao? kad cijeli život drkaš zaboraviš nešto smisleno raditi. čast izuzecima koji su stekli neki zanat i vještinu u radu rukama (ili čime već). njihovo je kraljevstvo nebesko, jer te u mirovini počnu ostvarivati svoj napredak. imaju dovoljno vremena za stvaranje a još je ostalo i nešto snage kako umne tako i fizičke. nažalost, nakon 60-tih to rapidno pada kao i volja za bilo što raditi? laganini...taj pojam najbolje oslikava ovaj naš život. a to je upravo ovdje na blogu...populacija uglavnom oko 60 koja ne nalazi (osobito na ovom balkanskom prostoru gdje većina jedva preživljava) smisla niti poticaja i snage? iskočila sam kao ribica iz vode ovih tjedan dana i malo uživam a to se ne prašta! nema veze, navikla sam. jučerašnji dan, osim ovih govanca na fotki imao je smisla jer sam imala tako dobar razgovor sa kćeri! najčešće u životu tek kad sve prođe shvatimo što smo i zašto smo i kako smo...fulavali. i kako naš život i odluke imaju trajan odraz na djecu! jer, i mi smo bili djeca pa roditelji i tak...rekel bi moj h.đubran...stalno neko novo odapinjanje (često samo napinjanje) lukom a strijela ide svojom putanjom!