HIPOKRIZIJA

možda ćete se pitati zašto sam toliko fascinirana Pragom? možda naslikovitije o tome govori upravo ova fotka? Jer, danas sam šetajući parkom (bez pesa) "ovjekovječila" ovu bitnu razliku med njima i nami (mislim na HR)! dakle, imala sam pesa skoro 15 let i redovito sam kupovala plalstične vrećice i skupljala izmet za pesom! nismo ekološki, barem što se tiče plastičnih vrećica? ovdje nema plastičnih vrećica već su one papirnate (kartonske) s malom lopaticom da možeš zahvatiti govance! a najbitnije je da dotične postoje u parkovima (i na ulicama uz koševe za smeće) na svakom ćošku...besplatno! eto, to je ta kultura živjljenja! no, sranja se događaju i njima, ali to nije pravilo ponašanja! baš se nekaj pitam (a nemam pesa) kad će i da li će zege gradska vlast (o državnoj da ne pričam) uvesti takve besplatne ekološke kartonske vrećice za pseće dreke? ufam se u svoju unučicu da će biti ekološki osviještena kao rođena prahinja!

(poznata urica gdje čovječuljci izlaze van svaki puni sat)

(muzej torture)

(likovi iz mašte ili pak....)

Odeš gotovo tisuću kilometara i onda se opet sastaneš sa sobom! Konačno je dobar osjećaj bio probuditi se solo na ročkas! Sve te godine nekako sam željela imati nekog uz sebe! Justros sam bila sretna sama. Kad dovoljo dugo poživiš prestaneš očekivati već naprosto živiš. I u tom neočekivanju dogode se očekivane stvari. Danas kada sav „normalan“ svijet slavi Valentinovo (iako, ako je vjerovati povijesnim činjenicama, nema se što slaviti, osobito ne mi žene) ja danas bilježim ročkas! I to onaj koji se baš i ne obilježava jer je sve dalje šezdesetoj a sve bliže sedamdesetoj! Ali, neka danas bude dan za lijepe događaje. Godinama već, otkad nismo zajedno više od 30 let, moj ex prvi suprug obavezno mi čestita ročkas već u ranim jutarnjim satima! Ubrzo, pridružila se brižna kćer jer je mama ovih dana pod njezinim patronatom! A potom me posjetio i moj zet…sa prekrasnim buketom crvenih ružica u zanimljivoj posudi! Volim što je kćer imala sreće u odabiru muža, iako ona tvrdi da to nije sreća već znanje? Kakogod, dan je proticao posve mirno. Uz stalne zvukove vibera, mesinđera, sms-ova i ostalih načina komunikacije. U drugu ruku, nekako sam bila tiho sretna što ne moram odgovarati na sve neke pozive za ročkas jer su svi slali samo poruke! Većina je znala da nisam u HR pa još uvijek robuju navikama u roumingu bez obzira kaj to danas košta isto kao i sve drugo. Ljude dijelom ipak treba cijeniti kakav odnos imaju prema novcu. Pri tome, oni koji su robovi ne zavrjeđuju baš moje poštovanje a takvih je ponajviše! Novac služi da bi čovjek dobro živio! Moj ročkas se lako pamti pa mi se u ovaj dan jave i svi oni koje taj dan podsjeća na nešto drugo, neke druge…pa se obavezno sjete i mene! Meni to pomalo tlaka. Uvijek je bilo dragih mi ljudi i onih drugih, ovlaš poznanika. Kakogod, unatoč pregrštu slavljeničkih poruka, uputila sam se sama put Vaclavskih namjesti, starog grada i malo obilaska. Dobro je kad si sam u nekom gradu onda vidiš i ponešto što ne bi zapazio kad si u društvu. Pa mi se to upravo danas događalo, pa sam nailazila na ista mjesta i ulice ali sam zamjećivala simpatične muzeje, izloge, zgrade i slično. U jednom takvom sam zastala i popila mentu čaj iako nisam ulazila u sami muzej. Metalne grdosije iz nekih drugih svjetova i doba na samom ulazu bili su posve dovoljni da zadovolje moju znatiželju. Dopala mi se i manufaktura pive i stroj kako se nekoć radila piva u jednom izlogu! Pa i muzej torture privukao me da ga fotkam! Muzej Muhe, Warhola i ostalih sam već davno uslikala. Meni su uvijek iznova fascinantne te njihove crne kule! Dio centra je židovsko naselje sa specifičnim kućama (zlatom optočene) i doista posebnom arhitekturom. Prag mi je uvijek bio nekako mitski grad u kojem su stolovale bajke! Svakog časa očekujem da se pojave neki čovječuljci iz bajki? Na Vaclavskim sam opet nešto malo šopingirala (fali mi mark&spenser u zagrebu) ali uglavnom sam odustala. U povratku svratih do Lidla. Čak I taj Lidl mi se čini nekako bolje opremljen nego li u Zgb? Kako je Žiškov na brdu valjalo se popeti sa svim tim teretima tako da sam doma došla bez daha! U trenutku sam se zapitala zašto se ponekad forsiram do svojih krajnjih granica…a onda pak znam da je to dobro…I za tilo I za dušu! Barem znaš što i koliko možeš a u današnjem slučaju to je opet više od 10 tisuća koraka! Ako pak ne, krepaj!
S večeri (normalno, popodne je pala još jedna kavica u Žiškov kavarni) valjalo se spremiti za večeru u troje! Jako dobar grčki restoran Taverna olimpus čekala je nan nas. Kako je dan već bivao pri kraju, mislila sam kako me više ništa ne može iznenaditi? Ali ipak jesu…čips tikvice! Bile su tako fine (kao predjelo sa nekim umakom od sira I avokada) da sam konstatirala kako to nikad nisam jela a ostala oduševljena. Kod tikvica je problem što ako ih dulje pečeš ili pržiš u ulju, one postaju teške I masne! Ove su bile taman…ko čips od tikvica. I nemreš ih se nasitit? Moj kleftiko je bio standardno dobar, janjeći kotelti više no obilni a lignje su, unatoč što su bile jako fine, izgledale prilično umjetnički? Odvikla sam se navečer jesti tako da mi dugo već ne pašu večernji obroci, ali ponekad čovjek učini neku iznimku! I veče bi bilo posve ugodno da kraj našeg stola nije bio stol sa četiri ženske osobe koje su očito otišle van proslaviti valentinovo? Često sam svjedočila bučnim muškim razgovorima, smijehu I neumjerenosti ali ostala sam zatečena ovim večeranjim ženskim neobuzdanim smijehom, galamom i nimalo damskom ponašanju? Ne volim kad sam u restoranu gdje jedem i očekujem da tiho pričamo uz jelo, a ne da pršte salve glasnog smijeha i galame?
Na kraju dana, jedna poruka me rasplakala! Moja unučica (jedna i jedina) poslala mi je crtež i zaželjela baki sretan ročkas! Nisam je čula niti vidjela već šest mjeseci! Zahvalila sam i njezinoj mami kaj je dopustila tu čestitku. Djecu naprosto voliš bez obzira na sve što ti čine. Da zaključim današnji blog jednom definicijom kako bih poštedjela sebe I druge bilo kakvih suvišnih komentara ili zloćestoća na sadržaj današnjeg bloga?
Naime, “ kako individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove, …..kako se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj grupi istomišljenika, nadam se da ćete I vi kao I ostalo javno mjenje, ove blogove smatrati neozbiljnim”….minornim…kakogod? U očekivanju onih pravih I do slijedećeg javljanja (besposlen pop i jariće krsti), srdačno pozdravljam!

Već sinoć, kad sam prvi put u Prag došla vlakom, ostala sam zadivljena njihovim glavnim kolodvorom! U centralnom halu kad digneš glavu možeš se samo divit kako su ga majstorski oslikali. Ali, reče mi kćer da već godinama veći dio stoji zatvoren zbog restauracije(prizemlje) dok je pothodnik u funkciji. Imali su i oni (česi) neki fijasko s davanjem koncesije za uređenje „talijancima“ koji pak desetljeće nisu ništa napravili, pa sad sve jovo nanovo? Eto, nije samo kod nas lopovluk na djelu. Nakon bečkog novog i ušminkanog kolodvora, ovaj praški mi je ipak draži. Sinoć večera sa zetom i kćeri, a potom sam bila mrtva umorna čak i za leći. Normalno, iznad mene u hostelu je mlađarija imala tulum pa sam zaspala tek uz neku tabletu za spavanje! Al sam zato već jutrom nakon doručka i neke kave, krenula u pohode. Najprije Flora šoping centar! Dala mi kćer karticu koju samo prisloniš i ….voila! izgleda da sam ipak malo prećerala jer je trebao i pin! Pala je nova torbica (onak za pseće šetnje iako više nemam pesa), pa nešto šminke (obožavam sephoru koje više nema u hr), pa neka piđamas u tri dijela (jedan gratis), pa neku štepanu jaknu na sniženju. Nemre penzićka bez sniženja? Ja čuvam novce čak i kad su kćerini a ne moji! U povratku, malo špeceraja. Ne znam jesam li vam rekla da ovdje u Pragu ima puno dućana vijetnamaca koji pak imaju razne vrste voća u svako doba na svakom ćošku! Obožavam njihov anannas koji oni tak lijepo ogule i prirede za jesti da je milina ga jesti! Svo voće ko nacrtano (pitam se koliko je prirodno)? Najbolje je to što ko nekad kod nas, u malim dućanima možeš kupit ama baš sve! Na povratku sam svratila onak krcata svim i svačim u meksički restoran u kvartu! Neka pileća enčilada sa dodatnim avokadom i malim pivom za manje od 150 kn (oliti 20 eura)! Normalno, da sam se počastila kolačima Kavarne Žiškov! To su najbolji kolači u Pragu, kao domaći! A kava im je fenomenalna. Jedino kaj sam kavu morala spiti s nogu uz cigaretu! Konačno prava kava i cigareta! Da se kojim slučajem preselim ovamo, jedino kaj bi mi falilo je upravo to sjedenje po kafićima i ispijanje moje kave sa šlagom! Hitit ću vam par fotki…jedna od njih je recimo znamenitost Praga a to je taj toranj! Toranj je u kvartu Žiškov koji je udaljen cca 15 minuta hoda od centra. Toranj za mene ima posebno značenje jer se moja kćer vjenčala u njemu! Zanimljiv je pogled na cijeli Prag. A ako bolje pomotrite toranj vidjet ćete da po njemu plaze (pužu) mala dječica! Druga zanimljivost ovog kvarta je ova crkva neobična oblika o kojoj sam pročitala ovo:
cit.“ The Church of the Most Sacred Heart of Our Lord is a Roman Catholic church at Jiřího z Poděbrad Square in Prague's Vinohrady district. It was built between 1929 and 1932 and designed by the Slovene architect Jože Plečnik.“
Kako imam pola slovenske krvi, rekla bih da je dotični naše gore list i da ima i janeza po svijetu koji su nešto napravili! Meni se crkva sviđa i zato sam ju fotkala jer je baš posebna! Uz šoping (nisam nikad u životu imala tuđu karticu i kupovala na tuđi raču) najveće postignuće dana mi je bilo prekjučer cca 11 tisuća koraka a danas skoro pa osam tisuća. A nije da noga ne boli od hodanja, ali kad je šoping u pitanju, nema stajanja! Ha ha…šalim se, i to je sve za danas! Sutra slijedi mala feštica u grčkoj taverni na poziv kćeri i zeta! Nekoć davno jela sam to jelo na Kreti a zove se kleftiko! Pečena janjetina umotana u neki papir s finim cijelim krumpirom, vrhnjem i raznim biljkama! Mljac! Ako mi se posreći morti bu to sutra dobro? thats all falks!

(palmenhause)

zezale smo se kćer i ja danas, ona krene cca 350 km od praga i eto je u beču, ja krenem cca 350 km od zagreba i eto me u beču! Reklo bi se, Mitteleuropa pljunomet oliti nadomak! a to se vidi na svakom koraku. ja ko da sam jučer i danas bila u zagrebu. istina, opet su nas janezi (policija) zajebavali na granici kao da nema šengena? cijeli bus od cca 30 ljudi čekao je na granici uru vremena jer su oni kontrolirali nekolicini dokumente? pa nek policija radi svoj posao (osobito obožavam ovu janesku) ali zakaj nas 30 čeka na granici (koje nema) a imamo uredne papire i možemo po mittel i ostaloj zapadnoj europi kak oćemo, ak treba I pješke? nešto je trulo u državi danskoj oliti EU? kakogod, to me uzrujalo pa sam se onda i zrigala tamo u beču! lijep dolazak nema šta! no, kad prespavaš i resetiraš se, sve postane bolje! nažalost, ako mi balkanci (čitaj hrvati) želimo pušit u toj istoj evropi (sjećam se davne 2000.g. kad sam bila u rimu) nema majci. nigdje neg na cesti. kakva kavana? to je za pristojan svijet koji ne puši i ne duva. osim kaj vjetar jako duva (košava) ko da sam u srbiji ili ne daj bože u onoj madžarskoj ravnici? to je naša draga srednja evropa! ali kaj ćeš, mi imamo buru! i ona dere ovih dana po dalmaciji. ispada da je najbolje bit doma? ali moja cura me danas vodila do schonbrunna. ja prvi put ona već nekoliko. no, nisam impresionirana. uvijek kad sam gledala te bečke koncerte za novu godinu uvijek mi se činilo da oni kaj tamo plešu kao da su nadnaravni...i oni i te dvorane? bilo je simpa pogledat iz prve ruke kak su ti otomani mali, fotelje još manje...ti austrijanci su bili baš mali ljudi (m. terezija, josef i sl). lijepo je sve to bilo vidjet, vrt nažalost kak ima biti u zimi..sve sivo! vjerojatno je u proljeće i ljeto puno ljepše? kakogod, dođoh, vidjeh i...popih finu mentu! dobro je što smo po beču šalabajzale taxijem! moja kćer jedino kaj je delala cijelo vrijeme naručivanja, plaćanja ručkova i svega tamo je prislanjala svoj mobitel ili sat? to je ta današnja tehnologija. pomalo se sramim svog znanja ( a i umogućnosti)? više od šernbruna mi se dopala dvorana u kojoj smo ručali...palmenhause (fotka u prilogu). ali ne i ručak! a niti bečki čiz nije bog zna kaj? kavu sam ovih dana pila onak s nogu (ili u nekom prolazu) vani...dobiš finu kavu al se smrzavaš? na burg platzu sam se osjećala skoro ko kraljica. kak sam se porigala kćer mi je kupila novu kapu, rukavice, novčanik, torbicu...a štela je i celi kaput, al ja nisam dala! oprala sama rigotinu i sutra će me valjda ipak pustit u cug za prag? sve u svemu, zanimljivo iskustvo i druženje sa mojom predivnom kćeri! nisam se htjela hvalit (osobito ne rigotinom) ali kako je blog jedna vrsta dnevnika i kronologija događaja, eto da bacim to na papir! ima fotki dosta, ali ostale su za po doma! sutra još malo španciranja i neka wellnes aktivnosti a onda šlus! i znate kaj, uopće ne razmem te austrijance kak grozno govore njemački? a tek engleski? užas! sva sreća da imam kćer jer ja ih ništ ne bi razmela...em sam gluha em je moj njemački nikakvi /skoro da mi je materinji/ a o engleskom bi se dalo pričat kad bih pričala jedno cca 6 mjeseci? najsmješnije mi je bilo tražit usred beča coffe whit whipped cream, al glavno da se snađem? Sve u svemu, dva dana čist dosta! Normalno, nisam mogla ne vidjet sve te krasne zgrade, ogromne trgove I sve sređeno (a ne kak kod nas po zagrebu)! No ne bih nikada voljela živjeti u Beču! Kak reče moja kćer, ne sviđa mi se ta njihova fašistoidnost, bahatost I samodopadnost? No, to ih ne sprječava da na svakom koraku možeš vidjet niže osoblje (čistačice, spremačice, servirke i sl)…koje je obavezno obojeno i to uglavnom azijski? Znam da se to I kod nas sve više događa I znam da netko treba raditi I te teške I lose poslove (nekoć smo to mi radili vani), ali ne sviđa mi se to! Idealizirala sam taj Beč ali nekak nebum opet sim? No, nikad ne reci nikad!

obavješćujem svu rodbinu i prijatelje da je ovih dana,nakon duge i teške bolesti, blago preminuo Blog! ispraćaj dragog pokojnika moguće je obaviti svaki dan uz prigodni govor na ovom mjestu. umjesto cvijeća uplatite premium kako bismo oživjeli sjećanje na njega! ožalošćena sara i ostala tugujuća bloška svita!

pakiram se ovih dana i idem u bijeli svijet (najprije par dana beča, potom produžujem za prag). čitam jučer iz kćerinog maila (chek in) da nam je smještaj u beču u hotelu s četiri zvjezdice u centru grada(wow...nisam to očekivala, pa ako je od djeteta, puno je). čeka me fensi dugi vikend sa šopingom i welnessom (kćer časti za ročkas i valentinovo) pa rekoh, prije no što odem, da vam ostavim malo dobre dječje pameti. i smijeha. ne brinite, nosim i lap tak da ću biti tu često! nažalost, mladi puno rade pa ću bit prepuštena sebi pa zato ne volim ići solo u prag. ali volim se maknut iz ovog i ovakvog zagreba! tamo stvarno imam dojam da sam u evropi a ne na brdovitom balkanu! kakogod, uživajte!

kako je ovo dobro (opet fejs podsjeća)!
c/p

"Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Moja mama ima bebu u trbuhu , ali ne znam kako ju je progutala.
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije do kraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Ja bi tako rado imala još jednog brata, ali moja mama koristi tampone.
Što je čovjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.
Djevojčice ne mogu stojećki piškiti zato što nemaju za šta da se drže.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u čaši.
Jednom sam bila tako bolesna i imala sam 40 kila temperature.
Ja nemam više baku , nju su posadili na groblju.
Moraju li mame takođe jesti travu da bi im iz grudi teklo mlijeko?
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali dovoljno zlata za zlatnu kravu.
Švicarske krave koriste se pretežno za pravljenje čokolade.
Stanovnici Sardinije zovu se Sardine.
Da bi se bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.
Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slučaj.
Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog djela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mjenja.
Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.
Svi psi vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Alimentacija je plaća za djecu kada im se tata odseli.
Usvajanje je mnogo bolja mogućnost od rađanja. Tako roditelji mogu sami izabrati djete i ne moraju prihvatiti baš onoga koga su dobili.
Papa živi u Vakuumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.
Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.
Kod nas, muškarci se mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Moja sestra je opet položila razred sa odličnim uspjehom, sve same petice. Ona to meni namjerno radi!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu!"

https://danas.hr/stanje-nacije/e-vlado-nova-je-usluga-vlade-putem-nje-mozet



e-nabaviti-ogrjev-zaposliti-familiju-ili-skupo-prodati-jeftini-software-e1c



c9618-a40a-11ed-88db-7233de18750b


inače ne gledam taj rtl direkt, ali kako mi je sinoć ostao upaljen tv nakon braka na prvu, ostah zatečena (i oduševljena) šprajcovom satirom na entu! bravo šprajc! dugo već nisam se tako slatko nasmijala i posve složila sa igrokazom! mogli bi mu pozavidjeti svi ovi tzv komičari koji se trude odraditi neku komediju? podsjetio me na zlatno doba "zločeste djece" i "ferala". jedino je sad pitanje oće li i ovakav prikaz naše države,vlasti i svih ostati samo na tome ili će konačno ovaj narod mućnut malo i svojom glavom? kakogod, vrijedi ovakvu objavu podijelit na svom javnom prostoru i ukazat se i na ovaj način!

volim kad me fejs podsjeti na neke moje trenutke! pa je jedan takav ova fotka...prije par godinica (kaže četiri)...više nit godina, nit istog stana...sve je drugačije i drugo! a i to drugo je pase. stalna samo mijena jest! volim ovakve dane kad sam zadovoljna sobom! fini ramstek, pa kolač, pa fina kava sa šlagom...znam ja uživati još uvijek! normalno, u dobrom društvu! volim kad samu sebe počastim, naravno i druge. koji su mene! počela sam jako vodit računa o tome. sada dajem samo ono što i primam! da je bar tak bilo prije i uvijek? a nije. eto, čovjek se uči dok je živ. i umre blesav. dobila sam dobru knjigu na poklon (hiljadu čudesnih sunaca), valjda ću je pročitat? moj dragi frend mi je uspješno operiran i sretna sam zbog njega, nadam se da ćemo nas dvoje sutra na ručak? općenito volim kad sam dobro i kad su ljudi oko mene dobro. a i sunce se konačno ovih dana pojavilo! ništa posebno, osim što je prva veljača! dosta mi ove zime, sivila, dosta mi i ove moje priče koja završava (a nikako da svrši) iako sam sama kriva oliti zaslužna za to? kakogod, lijepo je što je još jedna veljača na vratima. smiješi mi se beč, prag...a onda u povratku i zagreb! uvijek sam voljela otić da bih se mogla vratit!

Fenomen stotog majmuna jedan je od najupečatiljvijih dokaza o postojanju kolektivne svijesti, kolektivnog ili morfičkog polja. Za one koji još ne znaju što je to, evo vam dajem jedan kratak ali prilično jasan opis iz jednog prastarog broja časopisa Svjetlost. Davne 1952. godine na japanskom otoku Koshima grupa je znanstvenika započela eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna (Macata fuscata) koji su naseljavali otok. Majmuni su priviknuti na uživanje u krumpiru, ali ponuđeni obrok uvijek im je bio zagorčan gorkom smjesom nalik na pijesak u koju su znanstvenici umakali svaki plod. Većina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom, neodoljivo privučeni slatkim i slasnim unutarnjim dijelom. Nakon određenog vremena mlada 18-mjesečna majmunica nazvana Imo otkrila je da u obližnjem potoku krumpir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkriće prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.
U sljedećih šest godina znanje pranja krumpira se širilo po otoku. Sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naučila obitelj. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Nesvjesni svega, pokraj njih su ostali majmuni i dalje gutali gorku koru.
U jesen 1958. godine, jednoga lijepoga dana, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.
I tada se dogodilo! U jednom trenu, toga dana, te 1958. godine na otoku su najednom svi majmuni počeli prati krumpire. Svi su postali svjesni da mogu izbjeći gorko predjelo. Ono što je najviše zapanjilo znanstvenike koji su ih hranili i godinama promatrali je činjenica da su u isto vrijeme krumpire počeli prati i majmuni na susjednim otocima, medu kojima umijeće pranja gorkog pijeska uopće nije bilo poznato. Znanje se širilo samo medu smeđim majmunima. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje. Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, jer o tome se radilo, Ken Keyes je nazvao "stoti majmun", simbolično objašnjavajući u istoimenoj knjizi da kritična količina znanja medu pripadnicima jedne vrste predstavlja "99 majmuna", a kada se konačno osvijesti i "stoti majmun" znanje se trenutačno proširi među svim pripadnicima vrste. Isto vrijedi i za ljude. Osviješteni pojedinci među ljudima, kada im se pridruži onaj ključni "stoti", osvijestit će širenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest ostale.
Prema biologu Rupert Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, kojeg naziva morfičkim poljem. Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.
(c/p Tridumtidam)

ideja (m.kašaj)
Link

Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi međusobno komunicira iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra svog postojanja. Ljubav nije mjesto odmora, već neprekidni izazov, mjesto neprestane aktivnosti, rasta, mjesto zajedničkog nastajanja…umjesto da bježe od sebe. Sporedno je pri tome da li među njima vlada harmonija ili sukob? Čovjek iako u svijesti nosi strah da neće biti voljen, zapravo boji se da ne bi volio. Vjerovati u drugu osobu znači biti siguran u pouzdanost i nepromijenjenost osnovnih stanovišta, srži njene ličnosti. Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. Biti voljen i voljeti zahtijeva hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviše vrijednosti…te da se učini skok. I stavi sve na te vrijednosti. Hrabrost iz očaja je suprotnost hrabrosti iz ljubavi.

Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet misli ostaje uhvaćen u paradoksu (proturječju)! Jedini način koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo nalazi se, ne u mišljenju, već u činu!

U doživljaju sjedinjenja!

Stoga je borba mišljenja…nepotrebna!

Voljeti znači obvezati se bez garancije, prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav ljubljene osobe!


Svemu su nas učili…zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti….trgovati! Jedino nas nisu učili ….voljeti!"

(prvi put objavljeno 16. siječanj 2011)

kako nemam novih priloga oliti mrtvih slika živih događaja, ostaše mi samo...riječi!

Extreme - More Than Words
Link

D DAY!

C/P same sebe!

hm...što vas je tak pogodila zlicina opaska da je iskrica bijeg od samoće? kad ona to jest! pri tome nije važno jeste li ubračeni ovdje (tim gore, jer to znači da s partnerom nemate dobar odnos) ili ste soleri...ona (iskrica) jest nadomjestak! onaj tko ima sadržajan i ispunjen život ne dolazi ovamo? po kaj bi to npr došao? da se druži s ljudima? pa ima ih in real life. priznat ćete da su druženja u real life puno puno...svrishodnija i nisu tako plošna! može te partner zagrliti dok priča, možes s frendicom, dok kvalitetno s njom pričaš, brinut o tvojoj djeci pa se ti malo odmoriš (ili tvom pesu npr)...etc! dakle, iskrica jest surogat kao i svi takvi sajtovi...ne samo dejting već i oni drugi (npr fejs). otuđeje čovjeka od čovjeka je uzelo maha i danak. no, fala bogu ima ljudi koji znaju i imaju o čemu pričati! meni je zoran primjer ovo ljeto bio moj partner...ja sam bila na iskrici i pisala blog a on je gledao seriju na tv. očit primjer kako svatko svoju glad za druženjem popunjava na svoj način? to dvoje ljudi nema što radit zajedno, ali kad su već zajedno surogatom nadomještaju svoj "suživot". nema ništa loše u tome da ljudi povremeno odu od svog partnera i druže se s drugim ljudima...ali ljudi koji su svaki dan na iskrici..upražnjavaju ovdje ono kaj nemju doma! samci svoju samoću i želju da s nekim pričaju, grle se i ljube, svađaju, jednom rječju ostvaruju socijalni i fizički kontakt..a ubračeni i oni u vezama..hm...isto to, jedino kaj su oni sami u dvoje!

oni pak koji priznaju sebi i drugim da im teško pada njihova samoća (bilo u dvoje ili solerima) čine prvi korak da si pomognu i izađu iz nje! takvi su ovdje i ne skrivaju svoju namjeru da nadomjeste tu prazninu, novim ljudima, druženjima, razgovorima i svime što čovjeku treba! oni mogu bez beda pričaat i o ozbijnim temama al se i zezat jer oni su tu...svoji na svome! oni drugi, koji fingiraju sreću i da su ovdje samo radi zabave, lažu sebe i druge! bezuspješno. i oni se uglavnom ovdje smiju na glas...i traže da se svi smiju? jer oni svojim smijehom zatomljuju tugu i osjećaj samoće! sami pak žive sa svojom samoćom ne tjerajući ju već mjenjajući sebe, svoje okruženje a bome i ljude koji vide samo sebe. većina ljudi ipak ne vidi osamljene ljude...čak niti samo ljude! oni vide sebe i šlus! ima jedna dobra izreka...možete varati sve ljude neko vrijeme, možete svo vrijeme varati neke ljude, al ne možete svo vrijeme varati sve ljude!

Autor: sara_tera,09.10.2015.

rekoše da je danas D day (tj dan najveće depresije) pa u tom smislu malo na temu dotične stare gospođe (depresiju su davno okvalificirali kao pojam i uveli u medicinu) koja nas ovih dana sveudilj okružuje! pomalo čak i tješi, jer priznaš sam sebi da si depresivan na dan depresije i onda mirno čekaš...godinu dana do slijedeće! moj odgovor na pitanje u naslovu: mene gađa moja samoća!
bebek, laku noć svirači
Link

kako bi to bilo da me fejs ne podsjeti? a alzhaimer navaljuje svaki dan, pa sam zahvalna na njemu, fejsu! i tako mi je danas poturio fotke i moj obisk od prije dvije godine! selo moje malo (sitno) u kojem nisam bila 50 let! kažem, selo moje malo jer otuda mi je otac rodom! istina, otišao je on trbuhom za kruhom kak se veli u svojim radnim 20-tim godinama života i kak je koja vojska prolazila kroz selo, tak je pokupila...jedna njegova brata, a druga mog oca! pa su se braća našla na suprotnim stranama, ustaše i partizani! kak dobro zvuči ta priča i danas 70 godina nakon? jer, mi nikak da se u ovoj državi maknemo od toga? no, da se vratim ja na selo svoje malo...koje sam obišla prije dvije godine i voila...evo fotki! ja sa svojom famoznom crvenom kapicom ispred hiže moje bake. normalno, kuća je obnovljena jer već dosta dugo u njoj živi jedan doktor znanosti (moj bratić) koji ju je tak lijepo obnovio da se pitam jel to kuća iz mog djetinjstva? otišao čovjek iz splita u selo moje malo! i ako nikad nisam očekivala tamo bazen, upravo sam njega ugledala? i to poslikala...više sebi nego kome drugome! sjećam se tih nježnih godina kad smo odlazili u to selo bogu iza nogu, sjećam se tog kruha ispod peke (a ja gradska cura navikla tada samo na bijeli kruh), pa maslinovo ulje koje nisam voljela (sad ga plaćam zlatom) i tak, sve mi je to bila tlaka i jedva sam čekala da odem iz te zabiti! za razliku od mene, moj buraz je uživao tamo...jahao konje, ležao u vinogradu, brao smokve...iako moram priznati da sam i sama uživala u ovom potonjem.nije me primila neka nostalgija za "ognjištem" već više dragost što sam konačno uspjela (bilo je više tih pokušaja, ali sram me reć, par puta nisam uspjela nać selo pa sam odustala) doć do svog sela! i tak sam si bila važna, tad prije dvije godine...ne samo zbog sela! no, to je već jedna posve druga priča. uhvatila sam 15 minuta za ovaj blog tek toliko...dok čekam film! i nedajte se zavarati ovim mojim nonšalantnim blogom...ima ispod kose dosta vijugica a u srcu emocija i topline. bio je to jedan jako lijepi šibenski đir! sumnjam da ću ga ikad više ponovit? no, kak su rekli, nada umire posljednja!

https://www.index.hr/magazin/clanak/stotine-ljudi-danas-su-na-posao-otisle-



bez-hlaca/2427523.aspx?index_ref=naslovnica_magazin_ostalo_d


baš su zgodni ti dečki! meni zgodniji neg oni na našem trgu! voljela bih takve viđati na ulicama moga grada! dečki, kaj čekate?

posjetila me sreća prije dosta godina, što se i vidi na ovoj fotki! facebook pamti sve, čak i ono što mi zaboravljamo ili ne želimo pamtiti? ne znam da li vam se ikad dogodilo (meni jednom) da ste na ulici sreli čovjeka koji vam je nekoć tako puno značio. i onda vas je jako puno razočarao i povrijedio lažima da je vaš mozak naprosto obrisao sliku tog čovjeka. pa kad sam ga nakon par godina srela, nisam se mogla sjetiti imena! on mi prilazi i maše, osmjeh od uha do uha, a ja odmahujem glavom i govorim: ne poznajem te, ne mogu se sjetiti tko si? normalno da ga je to pogodilo, ali valjda je moj mozak izveo tu i takvu osvetu umjesto mene! sjetila sam se ja njegova imena i svega dok sam otišla par koraka dalje (jer je i on produžio kako ga nisam prepoznala) i taj događaj mi se toliko urezao tada a i danas mi je enigma? no, za razliku od opisanog, ima događaja (kao ovaj doček nove godine) koji nam, unatoč svemu, ostaju jedni od najljepših i najdražih! pa je tako ovaj moj doček Nove bio ako ne najljepši a ono jedan od najljepših koje pamtim! nije to bilo tako davno...no ipak čini se kao da su prošla stoljeća? možda stoga što nema više te i takve sreće a kako stvari stoje, neće je više nikada niti biti! no, važno je da je postojala, a o tome svjedoči ova pomalo glamurozna fotka (zahvalna sam i fotografu koji je kriv ne samo za dobru fotku već i za osmjeh)! i da, bilo je toga crvenog poprilično (od onog što se vidi i što se ne vidi) ali nažalost, nije baš istinita ona priča da se na novu mora imati nešto crveno i da to donosi sreću? u mom slučaju nije upalilo i otada više ne vjerujem u tu priču. znam, prošla je nova (ova naša), prošli blagdani (konačno), čak će i kineska nova uskoro...ali ja nisam odoljela ovoj svojoj fotki kad mi ju je fejs ponudio! bilo je tih dana još fotki, puno snijega, vatrica iz kamina, krasna drvena kuća, moja draga pesa i....

moj prošli post o suverenoj "zelenoj travi moga doma" bio je prvenstveno napisan radi usporedbe s drugim suverenim travama u orkuženju! no, očito su se neki (npr meija i fly) uhvatili za apsolutne iznose nekih brojki prosječne plaće pa sam našla za shodno malo to pojasnit danas s ovom gornjom tabilcom! pa je valjda svakom jasan nesrazmjer u našim prihodima spram susjednih država...slovenijom, austrijom i italijom! ja se namjerno nikad nisam (krelče) uspoređivala sa istočnim nam susjedima jer mi je materinji jezik na zapadu a ne na istoku!
drago mi je da je moj zapis potaknuo neke da napišu svoj (npr roman) a još draže mi je da se meija ukazala na blogu u svom uobičajenom terminu radnog vremena (biće je tomašević popustio disciplinu)?
primam kritike nekih /npr đuro/ koji mi zamjera kaj stalno nekaj drukam za druge a sama dobro živim, pa mu odgovaram da nije bilo nezadovoljnih ne bismo sišli s grane? i u onoj državi postojala su neka pera (gotovac, kangrga, supek) pa i novinari i novine ( polet, omladinski) a bome i feral i feralovci (i danas sam član fan kluba v. ivančića) koji su promovirali etiku, moral i propagirali boljitak društva prozivajući nepravde i lopove! danas nažalost većina novina u HR ima svoje vlasnike i svi oni pišu u interesu svojih krupnih kapitalista! zato je svaka javna riječ ala moja rijedak slučaj koji je odmah osuđen na pljuvačnicu i zatiranje! demokratskije smo društvo bili prije više od 30 godina nego li što smo danas! ali da se vratim na društvo iz kuta (romanova) koje je uporno pisalo o svojim postignućima (fly) glede standarda života i načina plaćanja! pa sam si dala malo truda da vidim koliko je ljudi u ovom društvu koje broji cca 3,5 miliona ljudi takvih koji bezbrižno žive i vrte internet kao igračku kao fly npr? drago mi je da je bell svojim komentarom malo podsjetila sve na našu grubu stvarnost i 200 tisuća radnika koji rade na blagajnama i u trgovinama!
dakle, društvo iz romanova kuta, moram vas podsjetit da je već dugo poznato da prosječna plaća nije nikakvo mjerilo a još manje kriterij "dobrog" života? dapače, sve više se upotrebljava medijalna plaća (što znači da 50% ljudi ima više a 50% manje od neke svote), pa je tako medijalna plaća u Hr (nisu najfriškiji podaci jer inflacija čini svoje, jer nam je realno plaća manja 2,3% nego lani u istom razdoblju) 6.290 kn!!!!

Pazi sad ovo:
25% radnika imalo plaću 3750-4814 kn
25% radnika imalo plaću 4814-6920 kn
dakle, 30% LJUDI IMA PLAĆU MANJU OD 5 TISUĆA KN

dakle 50% ljudi nema prosječnu plaću!
25% njih ima od 6290-8500

u 25% su svi oni s plaćom većom od 8500 kn

SAMO 10% LJUDI IMA PLAĆU VEĆU OD 10000 KN

Ajmo malo o MIROVINAMA?

IMA cca 1,2 MILIONA UMIROVLJENIKA I UDIO MIROVINE U PLAĆAMA JE MANJE OD 40%

500 TISUĆA UMIROVLJENIKA IMA JEDVA 3000 KN MIROVINU

SVEGA CCA 72000 LJUDI IMA VEĆU MIROVINU OD 5.000 KN (od toga 71 tisuća branitelja, 800 sabornika i HAZU)

dakle, svega 16% ljudi ima veću mirovinu od 5 tisuća kn! Mogu reći da sam među tih 16% ljudi u HR iako nisam među onih 71 tisućom povlaštenih, već imam zarađenu!
e sad bih se vratila malo na fly-a?
zar doista misliš fly da je primjereno da tih 500 tisuća ljudi kupuje na netu, kak ti veliš, šulju navečer a dobije je ujutro? nije ti palo na pamet da npr osim tih 500 tisuća umirovljenika koji su svi stariji i teško da rabe i kartice a kamoli internet za plaćanje (čast izuzecima jer sam i sama med njima) još 200 tisuća ljudi su blokirani i ne dobivaju trećinu svoje plaće ili mirovine? dakle, 700 tisuća ljudi (od cca 3 miliona) jedva da ima za režije, hranu i najnužnije potrebe! kojih, osim konzuma i DM nema baš za kupit prek neta!
od svih komentara tam kod romana nisam niti jedan pročitala koji je bitan i koji se bavi time čime se ja bavim u svojim zapisima a i ova slika govori sve:
ZAŠTO JE NAMA U HRVATSKOJ 50% LOŠIJA PLAĆA NEGO U SLOVENIJI, 150% NEGO U SUSJEDNOJ ITALIJI I GOTOVO ČETIRI PUTA NEGO U SUSJEDNOJ AUSTRIJI?
dakle, drago mi je da ste vi osobno zadovoljni (krelec, fly, meija) iz svoje materijalne blagodati ali ona se automatski ne prelijeva na 3,5 miliona ljudi od kojih više od polovine živi na rubu egzistencije? i drago mi je da je roman (iako je penzioner i jedva ima par tisuća kn) zadovoljan ovom državom iz čisto političkih razloga! moja priča me uvijek podsjeća na priču o 100 majmuna koji će se kad tad pojaviti? ja do tada naprosto pišem i mislim jer nemam pametnija posla! bit će mi drago fly, meija...da i vi budete bistra uma i zdrava novčanika kad budete u koži umirovljeničkoj a to vam se smiješi uskoro /ako doživite s obzirom da stalno povisuju dobnu granicu za mirovinu/! živi i zdravi svi vi meni bili! nažalost, kao što rekoh u prethodnom zapisu, pametni mladi su uglavnom otišli, ostala starčad i uhljebi odnosno ljudi koji su pri vlasti i žive od vlasti! s takvima teško da ćemo i pedalj naprijed. no, dobro je davno rekao moj pokojni...idemo u budućnost da bi dosegli prošlost! pa ćemo opet ko nekad (koji pamte) autom skoknut do slovenije (danas sam vidjela tablicu osnovnih životnih namirnica gdje je sve jeftinije nego u HR) ili do austrije! sva sreća da nema shengena pa nećemo morat čekat na šentilju. ajde bar nešto!